Endivija (Cichorium endivia) biljka je iz porodice glavočika roda Cichorium. Ona je baštenska biljka koja se gaji kao povrće u više hortikulturnih oblika. Kod nas i u okruženju može se sresti i kao andivija, andibija, vrtna žutenica, endivija kreculja, žumenica, žutinica pitoma, žutka, indivija, kudrava salata, cihora, čihora-rezanica, štrpka.[2][3]

Endivija
Endivija (Cichorium endivia) - botanička ilustracija
Escarole endive
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Cichorium endivia
Sinonimi[1]
Spisak
  • Cichorium casnia Wall.
  • Cichorium casnia C.B.Clarke
  • Cichorium crispum Mill.
  • Cichorium endivia- var. crispum (Mill.) Lam.
  • Cichorium endivia f. divaricatum (Schousb.) Webb
  • Cichorium endivia f. endivia
  • Cichorium endivia var. endivia
  • Cichorium endivia subsp. endivia
  • Cichorium endivia var. latifolium Lam.
  • Cichorium endivia subsp. pumilum (Jacq.) Hegi
  • Cichorium endivia var. pumilum (Jacq.) Hegi
  • Cichorium endivia subsp. sativum Cout.
  • Cichorium esculentum Salisb.
  • Cichorium intybus var. divaricatum (Schousb.) DC.
  • Cichorium intybus var. endivia (L.) C.B.Clarke
  • Cichorium intybus subsp. glabratum (C.Presl) Wagenitz & Bedarff
  • Cichorium pumilum f. rhizocephalum Pamp.

Vrste C. endivia i C. intybus se često mešaju.[4][5]

Poreklo uredi

Endivija je kultivisana i kao povrće se uzgaja od davnina. Poznato je da su se listovi endivije koristili u salatama još u doba Antičke Grčke i Rima. Postoje tri pretpostavke o poreklu ovog povrća:

  • Prva pretpostavka je da potiče iz južne azije i severne Kine
  • Prema drugoj teoriji endivija potiče iz istočnog Mediterana i nastala je prirodnim ukrštanjem srodnih vrsta - cikorije i jednogodišnje vrste iz istog roda Cichorium pumilum
  • Treća teorija zasniva se na pretpostavci da je endivija nastala kao hortikulturna forma divlje vrste Cichorium pumilum[6][7] i kasnije kultivisana kao posebna vrsta.[8]

Izgled vrste uredi

 
Širokolisna endivija (Cichorium endivia var. latifolium)
 
Kovrdžava endivija (Cichorium endivia var. crispum)

Endivija je veoma slična srodnoj cikoriji, s tom razlikom što se češće javlja kao jednogodišnja zeljasta vrsta, nego kao trajnica. Osim toga, listovi endivije su goli, dok su kod cikorije dlakavi.

Izgled osnovne vrste - galerija slika uredi

Endivija je dvogodišnja kultura iako se proizvodi i troši kao jednogodišnje povrće. Gaji se zbog listova, koji formiraju rozetu. Postoje dva glavna gajena varijeteta endivije:

  • Cichorium endivia var. latifolium, koja se drugačije naziva i eskarola ili širokolisna endivija, čiji su listovi široki i blago nazubljeni.
  • Cichorium endivia var. crispum, kovrdžava endivija, čiji su listovi mnogobrojni, uski i duboko usečeni.[8]

Spoljašnji listovi kod oba varijeteta su zeleni i gorki, bogati mineralima i vitaminima. Unutrašnji su svetliji, blažeg ukusa i manje gorki, ali i siromašniji hranljivim materijama.[9]

Energetska i nutritivna vrednost uredi

Energetska vrednost 100 g endivije je 17 kcal. Od toga je 94% voda, 1,3% proteini, 0,2% masti, a 3,4% su ugljeni hidrati. Odličan je izvor dijetetskih vlakana, kojih ima 3,4 g. U malim količinama sadrži gotovo sve minerale, kao i 1,3 mg Beta-karotena. Odličan je izvor vitamina K (230 mg) i folne kiseline (85 mg), a dobar je izvor vitamina C (6,5 mg) i pantotenske kiseline (0,9 mg).[10]

Lekovitost uredi

Endivija je nutritivno vrlo vredna namirnica iako ima nizak energetski, a visok sadržaj vode. Zbog značajnog sadržaja vitamina C i beta-karotena svrstava se u namirnicu korisnu za prevenciju bolesti srca i krvnih sudova. Zajedničkim delovanjem vitamina C i beta-karotena sprečava se oksidacija holesterola, njegovo nakupljanje i stvaranje naslaga na zidovima arterija (posledica nakupljanja ovih naslaga je usporavanje ili zaustavljanje protoka krvi, što može dovesti do srčanog ili moždanog udara). Beta-karoten sprečava nedostatak vitamina A, snažan je antioksidans i poboljšava delovanje imunološkog sistema.

Dijetetska vlakna takođe pomažu zdravlju srca tako što vezuju žučne soli u debelom crevu i izlučuju ih iz organizma. Za ponovnu proizvodnju žučnih soli potreban je holesterol, čime se smanjuje njegova količina u krvi, a samim tim i rizik od njegovog štetnog delovanja. Vlakna takođe povećavaju osetljivost insulina i tako sprečavaju razvoj dijabetesa tipa 2. Imaju visoki kapacitet vezivanja vode, pri čemu bubre, a posljedica toga je usporavanje varenja, što daje osjećaj sitosti, pa se zato hrana bogata dijetetskim vlaknima preporučuja tokom redukcijonih dijeta.

Folna kiselina je jedan od vitamina B kompleksa, izuzetno važan za razvoj nervnog sistema novorođenčeta (nedostatak ovog vitamina može izazvati oštećenja ploda tokom prvih nedelja trudnoće). Najvažnije funkcije folne kiseline su da se veže uz mišiće kao analgetik za bolove, rast i reprodukcija tela i stvaranje krvnih ćelija. Nova istraživanja ukazuju na to da slabo unošenje folne kiseline povećava rizik od mentalnih bolesti (kao što je Alchajmerova bolest), a takođe utiče i na veću mogućnost lomova kod osteoporoze.

Vitamin A najpoznatiji je po ulozi u očuvanju zdravlja očiju, a pozitivno deluje i na imunološki sistem, održavanje zdravlja kože, kao i rast i razvoj kostiju.[10]

Uzgoj uredi

 
Rasad endivije u plastičnim kontejnerima
 
Endivija posađena na stalno mesto
Endivija, sirova
Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz)
Energija71 kJ (17 kcal)
3,35 g
Prehrambena vlakna3,1 g
0,2 g
1,25 g
Vitamini
Vitamin A ekv.
(14%)
108 μg
(12%)
1.300 μg
Tiamin (B1)
(7%)
0,08 mg
Riboflavin (B2)
(6%)
0,075 mg
Niacin (B3)
(3%)
0,4 mg
Vitamin B5
(18%)
0,9 mg
Folat (B9)
(36%)
142 μg
Vitamin C
(8%)
6,5 mg
Vitamin E
(3%)
0,44 mg
Vitamin K
(220%)
231 μg
Minerali
Kalcijum
(5%)
52 mg
Gvožđe
(6%)
0,83 mg
Magnezijum
(4%)
15 mg
Mangan
(20%)
0,42 mg
Fosfor
(4%)
28 mg
Kalijum
(7%)
314 mg
Cink
(8%)
0,79 mg

Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle.
Izvor: NDb USDA

Masovno se uzgaja od 30-ih godina 19. veka u Belgiji i Francuskoj,[10] i to u oba oblika: kovrdžava i širokolisna. Gajenje endivije danas je najviše zastupljeno u južnoj Evropi.

Endivija je biljka blage klime. Za vegetativni rast optimalne su srednje temperature od 15 do 18 °C, minimalna temperatura rasta je 7 °C, a maksimalna 24 °C. Temperatura viša od 25 °C smanjuje klijanje, što može biti razlog nejednakog i slabog nicanja dobro klijavog semena. Na zrelim jedinkama minimalna temperatura od -3 °C može izazvati veća oštećenja, a pri - 6 do -7 °C biljka se potpuno smrzava. Za rast biljke najpovoljnija je umerena vlažnost zemljišta i relativna vlažnost vazduha oko 70%. Gorke materije u endiviji čine je otpornijom na niže temperature od zelene salate. Ima velike zahteve za vodom, pa se u gajenju koristi sistem za navodnjavanje, najčešće kap po kap. Uglavnom dobro uspeva na svim tipovima zemljišta, ali bolje na srednje teškim do teškim, duboko obrađenim i dobro nađubrenim, neutralne pH vrednosti 6,5 - 7,2. Poželjna su dobro propusna zemljišta neutralne reakcije i obogaćena humusom. Manje je osetljiva za zaslanjenost zemljišta od zelene salate. Najbolje uspeva u plodoredu nakon kulture koja je bila obilno đubrena, kakve su na primer kupus i papirka.

Plodored za endiviju iznosi 2 godine. Kod nas se najčešće sadi kao kasna kultura u proizvodnji, posle ranog krompira, ranog kupusa, prolećne salate, graška, pasulja mahunara i spanaća, ranih kultura koje su đubrene organskim đubrivima ili pak ostavljaju u zemljištu zalihu azota i zaoranu organsku masu nakon berbe (na primer mahunarke). Prinos endivije iznosi od 30 - 40 t/ha, a tokom vegetacije iznosi iz zemljišta oko 150 kg azota/ha, 50 kg fosfora/ha, 250 kg kalijuma/ha, 60 kg/ha kalcijum oksida (CaO) i 18 kg/ha magnezijum oksid (MgO). Biljka najviše hraniva troši u drugoj polovini vegetacije.

Endivija se može direktno sejati na otvorenom, pri čemu je potrebno 1,5 do 2,5 kg semena/ha. Ovaj se način retko primenjuje jer se teško postiže jednolično nicanje. Češći je gajenje iz rasada. Dobar rasad mora da ima najmanje 5 razvijenih listova. U kontinentalnom području najraširenije je jesenje gajenje. Seje se od sredine jula do početka avgusta. Za 1 ha zasada potrebno je oko 200 m dobro pripremljenih gredica. Rasad se sadi na otvoreno sredinom avgusta. Kasnija sadnja dolazi u obzir samo u područjima gde se minimalna zimska temperatura retko spušta ispod -5 C. Proizvodnja direktnom setvom nije pogodna, jer se troši više semena, a nakon nicanja zasad treba prorediti. Gajenje rasada u staklenicima teče jednako kao i na otvorenom. Rasad se seje u januaru i februaru, a sa rasađivanjem se počinje u martu.

Uz izbor odgovarajućih kultivara u najpovoljnijim uslovima sredine endivija se bere od sredine decembra do sredine aprila, kada već počinje prorastanje. U oblastima gde su češći mrazevi setva i sadnja planiraju se tako da se endivija pobere do sredine decembra. Bere se onda kada je rozeta postigla svoju punu veličinu. Unutrašnji listovi rozete su sasvim svetli ili žuti. Potpuno razvijena rozeta dostiže masu do 1 kg. Bere se rezanjem rozete u zoni korenovog vrata, a zatim očisti od starih požutelih i oštećenih listova. Otpad može biti 17 - 30% osnovne težine rozete. U jesenjem i zimskom gajenju kada postigne veličinu rozete, endivija može još dosta dugo ostati u polju, pa je berbu lakše uskladiti sa potrebama tržišta. Što se duže berba odlaže nastaje više otpada.

Pakujenje se u letvarice ili kartonske kutije obično u samo jedan red i to stabljikom okrenutom prema gore. To je zbog toga što iz provodnih snopića izlazi tečnost konzistencije mleka koje na vazduhu brzo oksidira. Sortiranje i pakovanje su posljednji postupci manipulacije pre otpreme na tržište. Najpovoljnija temperatura za skladištenje endivije je 0 °C i relativna vlažnost vazduha 90 - 95% uz obilno strujanje vazduha. U ambalaži obloženoj plastičnom folijom može se održati 20 dana. U vlažnom pesku može izdržati i do mesec dana. Uskladištenje uz kondicioniranu klimu (air condition) optimalno protiče pri sastavu atmosfere u skladištu od 2 - 3% ugljen-dioksida i 2% kiseonika.[9]

Gajene sorte endivije uredi

Širokolisna endivija uredi

  • Bossa
  • Bubikopf (dječja glava)
  • Centofoglie (stolisna)
  • Dalmatinska kapica
  • Davos
  • Eros
  • Escariol gelber (eskariol žuta, eskariol rumena)
  • Escariol grüner (eskariol zelene)
  • Gigante degli ortolani
  • Malan
  • Maral
  • Sardana
  • Soleiado rz
  • Stratego rz
  • Verde fiorentina

Kovrdžava endivija uredi

  • De ruffec (rufekova endivija)
  • Pancaliere (pankalijerka)[9]

Belgijska (francuska) endivija uredi

Belgijska ili francuska endivija (Witloof) označava zapravo biljku izbeljene, uske glavice, proizvedenu forsiranjem ili uzgojem u mraku velikih, zrelih korenova slične vrste, cikorije (Cichorium intybus).[11][12][13]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Cichorium endivia L.”. The Plant List. Pristupljeno 03. 06. 2017. 
  2. ^ Tucakov 1990, str. 280
  3. ^ USDA GRIN Taxonomy, Pristupljeno 17. 05. 2016 
  4. ^ „Chicory and Endive”. Innvista. 31. 07. 2013. Pristupljeno 18. 08. 2013. 
  5. ^ „Endive | Archives | Aggie Horticulture”. Plantanswers.tamu.edu. Pristupljeno 18. 08. 2013. 
  6. ^ The Plant List, Cichorium pumilum Jacq.
  7. ^ Altervista Flora Italiana, Endivia selvatica, Cichorium pumilum Jacq.
  8. ^ a b „Cichorium endivia (Endive, Scarole)”. biodiversity explorer. Arhivirano iz originala 13. 08. 2010. g. Pristupljeno 03. 06. 2017. 
  9. ^ a b v „Endivija”. agroklub. Pristupljeno 05. 06. 2017. 
  10. ^ a b v „Endivija”. coolinarika. Podravka d.d. Pristupljeno 05. 06. 2017. 
  11. ^ „Endive, Chicory and Witloof”. Aggie Horticulture. Texas A&M University System Horticulture program. Pristupljeno 05. 06. 2017. 
  12. ^ Cichorium intybus L. synonyms”. Tropicos.org. Missouri Botanical Garden. Pristupljeno 23. 3. 2014. 
  13. ^ Cichorium intybus L.”. The Plant List. 2013. Arhivirano iz originala 16. 12. 2020. g. Pristupljeno 23. 3. 2014. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi