Žarko Savić (Zemun, 20. avgust 1861Čikago, 18. januar 1930) je bio operski pevač, bas i muzički pedagog.[1] Bio je član operskih scena širom Evrope. Nastupao je kao pevač i režiser u beogradskom Narodnom pozorištu i Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. U Beogradu je kratko vreme vodio svoju opersku scenu Opera na Bulevaru. Po završetku pevačke karijere radio je kao nastavnik pevanja u Evropi i Americi.

Žarko Savić
Fotografija iz kalendara Orao za 1898. godinu
Lični podaci
Ime po rođenjuŽarko Savić
Datum rođenja(1861-08-20)20. avgust 1861.
Mesto rođenjaZemun, Austrougarska
Datum smrti18. januar 1930.(1930-01-18) (68 god.)
Zanimanjeoperski pevač, bas
Porodica
SupružnikSultana Cijukova-Savić
Muzički rad
Aktivni period1890—1914
Žanropera
Instrumentvokal

Biografija uredi

Žarko Savić rođen je 1861. godine u Zemunu, u svešteničkoj porodici. Njegov deda bio je sveštenik Lazar Savić, kao i otac. U rodnom gradu je pohađao realnu gimnaziju, a zatim kadetsku školu u Zagrebu. U ranom detinjstvu naučio je da svira na klaviru i na guslama. Za vreme austrougarske okupacije, kao vrlo mlad, služio je vojsku u Bosni. Po izlasku iz vojske postao je glumac. Kraće vreme igrao je honorarno u beogradskom Narodnom pozorištu, a zatim je angažovan u pozorištu u Opavi u Češkoj. Godine 1887. odlazi u Beč da uči pevanje kod profesora Resa.[1] Profesionalni karijeru operskog pevača započinje 1890. godine.

Godine 1920. odselio se u Ameriku, gde je radio kao nastavnik pevanja. Bio je oženjen operskom pevačicom Sultanom Cijukovom-Savić. Umro je u Čikagu 1930.[2]

Profesionalni rad uredi

Posle muzičkih studija u Beču, Žarko Savić nastupa na mnogim evropskim operskim scenama. Od 1890. nastupa u Karlovom pozorištu u Berlinu, zatim u Libeku, Dvorskom pozorištu u Drezdenu, Gradskom pozorištu u Frajburgu. Od 1894. angažovan je u Baden-Badenu, a od 1897. u Diseldorfu. Od 1898. do 1900. nastupa na sceni u Štutgartu, od 1901. u Rigi i do 1908. u Hamburgu. U sezoni 1908/09. radio je kao upravnik osječkog Narodnog kazališta, a od decembra 1909. u Beogradu je sa suprugom vodio vlastitu Operu na Bulevaru. Program je bračni par finansirao od svojih sredstava, pa su bili prinuđeni da je zatvore januara 1911.[3] Od 1911. do 1913. Savić je bio upravnik Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, kada je otpočela intenzivna opersko-operetska delatnost na novosadskoj sceni i može reći začeto institucionalno formiranje Opere.

Osim što je bio na mestu upravnika, Savić je u Srpskom narodnom pozorištu nastupao (između ostalih i opere Knez Ivo od Semberije (opera) i Prodana nevesta (opera)), prevodio libreta i režirao. O njegovom talentu, glasu i glumačkim sposobnostima pisale su mnoge u to vreme vodeće novine:

Žarko Savić bio je i zapažen koncertni pevač i priređivao je „recitale“ u Beogradu (1894), Pančevu (1895), Zemunu (1896), Kikindi, Novom Sadu i Sarajevu 1898, u Vukovaru, Zagrebu i Mostaru 1904. Godine 1896. sa Stevanom Mokranjcem, koji je za njega pisao solo-pesme, bio je na turneji po Rusiji.

Od 1914. počinje da se kao nastavnik pevanja, bavi pedagogijom. Predaje najpre u Hamburgu do 1917, zatim u Ženevi do 1920, a 1920. odlazi u Ameriku, gde nastavlja da radi kao nastavnik pevanja, najpre u Njujorku a zatim u Čikagu, sve do smrti. U Hamburgu je 1915. štampano njegovo delo Der Weg zum freien Ton.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b Enciklopedija Jugoslavije 1968, str. 169
  2. ^ a b „SAVIĆ Žarko”. Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta. Srpsko narodno pozorište. Pristupljeno 7. 4. 2021. 
  3. ^ „Kako je Srbija dobila operu”. Vreme. 1520. 20. 2. 2020. Pristupljeno 7. 4. 2021. 

Literatura uredi