Žarko Savić
Žarko Savić (Zemun, 20. avgust 1861 — Čikago, 18. januar 1930) je bio operski pevač, bas i muzički pedagog.[1] Bio je član operskih scena širom Evrope. Nastupao je kao pevač i režiser u beogradskom Narodnom pozorištu i Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. U Beogradu je kratko vreme vodio svoju opersku scenu Opera na Bulevaru. Po završetku pevačke karijere radio je kao nastavnik pevanja u Evropi i Americi.
Žarko Savić | |
---|---|
Lični podaci | |
Ime po rođenju | Žarko Savić |
Datum rođenja | 20. avgust 1861. |
Mesto rođenja | Zemun, Austrougarska |
Datum smrti | 18. januar 1930.68 god.) ( |
Zanimanje | operski pevač, bas |
Porodica | |
Supružnik | Sultana Cijukova-Savić |
Muzički rad | |
Aktivni period | 1890—1914 |
Žanr | opera |
Instrument | vokal |
Biografija uredi
Žarko Savić rođen je 1861. godine u Zemunu, u svešteničkoj porodici. Njegov deda bio je sveštenik Lazar Savić, kao i otac. U rodnom gradu je pohađao realnu gimnaziju, a zatim kadetsku školu u Zagrebu. U ranom detinjstvu naučio je da svira na klaviru i na guslama. Za vreme austrougarske okupacije, kao vrlo mlad, služio je vojsku u Bosni. Po izlasku iz vojske postao je glumac. Kraće vreme igrao je honorarno u beogradskom Narodnom pozorištu, a zatim je angažovan u pozorištu u Opavi u Češkoj. Godine 1887. odlazi u Beč da uči pevanje kod profesora Resa.[1] Profesionalni karijeru operskog pevača započinje 1890. godine.
Godine 1920. odselio se u Ameriku, gde je radio kao nastavnik pevanja. Bio je oženjen operskom pevačicom Sultanom Cijukovom-Savić. Umro je u Čikagu 1930.[2]
Profesionalni rad uredi
Posle muzičkih studija u Beču, Žarko Savić nastupa na mnogim evropskim operskim scenama. Od 1890. nastupa u Karlovom pozorištu u Berlinu, zatim u Libeku, Dvorskom pozorištu u Drezdenu, Gradskom pozorištu u Frajburgu. Od 1894. angažovan je u Baden-Badenu, a od 1897. u Diseldorfu. Od 1898. do 1900. nastupa na sceni u Štutgartu, od 1901. u Rigi i do 1908. u Hamburgu. U sezoni 1908/09. radio je kao upravnik osječkog Narodnog kazališta, a od decembra 1909. u Beogradu je sa suprugom vodio vlastitu Operu na Bulevaru. Program je bračni par finansirao od svojih sredstava, pa su bili prinuđeni da je zatvore januara 1911.[3] Od 1911. do 1913. Savić je bio upravnik Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, kada je otpočela intenzivna opersko-operetska delatnost na novosadskoj sceni i može reći začeto institucionalno formiranje Opere.
Osim što je bio na mestu upravnika, Savić je u Srpskom narodnom pozorištu nastupao (između ostalih i opere Knez Ivo od Semberije (opera) i Prodana nevesta (opera)), prevodio libreta i režirao. O njegovom talentu, glasu i glumačkim sposobnostima pisale su mnoge u to vreme vodeće novine:
„ | Sva gospoda koja behu prisutna izjavila su puno priznanje g. Saviću, uz zahvalnost na pruženim prijatnim trenucima uživanja. Odlična škola, pun, jedar glas koji vas podjednako zanosi i kad se spusti do dubokog `cis`, i kad se podigne do visokog baritonskog `ef`, čisto izgovaranje teksta, prekrasna modulacija, pevanje sa osećanjem - to su preimućstva Srbina-umetnika g. Savića, i mi smatramo za prijatnu dužnost da preporučimo sugrađanima da odu u kraljevsko srpsko pozorište, a kome to ne bi bilo mogućno, taj neka ne propusti da dođe, prvi dan Duhova, na koncert koji će se davati ovde u Zemunu, u hotelu „Centralˮ. Pevanje je dar Božji, a g. Savić je Bogom obdaren pevač-umetnik. (Vreme, 1. jun 1894) | ” |
„ | Njegov je bas upravo fenomenalno obsežan. Zvoni čak u najdubljim glasovima prijatno, a u visini zadržava svoj puni sjaj. Pri tom se u njega nalazi gipkost i mekoća, koju ćeš u organa s tako izraženim bas-tembrom rijetko naći (P. Ivanić, Pozorište, 2. jun 1898) | ” |
Žarko Savić bio je i zapažen koncertni pevač i priređivao je „recitale“ u Beogradu (1894), Pančevu (1895), Zemunu (1896), Kikindi, Novom Sadu i Sarajevu 1898, u Vukovaru, Zagrebu i Mostaru 1904. Godine 1896. sa Stevanom Mokranjcem, koji je za njega pisao solo-pesme, bio je na turneji po Rusiji.
Od 1914. počinje da se kao nastavnik pevanja, bavi pedagogijom. Predaje najpre u Hamburgu do 1917, zatim u Ženevi do 1920, a 1920. odlazi u Ameriku, gde nastavlja da radi kao nastavnik pevanja, najpre u Njujorku a zatim u Čikagu, sve do smrti. U Hamburgu je 1915. štampano njegovo delo Der Weg zum freien Ton.[2]
Reference uredi
- ^ a b Enciklopedija Jugoslavije 1968, str. 169
- ^ a b „SAVIĆ Žarko”. Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta. Srpsko narodno pozorište. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ „Kako je Srbija dobila operu”. Vreme. 1520. 20. 2. 2020. Pristupljeno 7. 4. 2021.
Literatura uredi
- Tekst prof. Muzičke akademije, Beograd u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1968. tom 8.