Žitište

село у Србији

Žitište je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Srednjobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 2.550 stanovnika.

Žitište
Centar naselja Žitište
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSrednjobanatski
OpštinaŽitište
Stanovništvo
 — 2022.2.550
 — gustina59/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 29′ 00″ S; 20° 33′ 06″ I / 45.48345° S; 20.55163° I / 45.48345; 20.55163
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina73 m
Površina48,5 km2
Žitište na karti Srbije
Žitište
Žitište
Žitište na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23210
Pozivni broj023
Registarska oznakaZR

Nazivi uredi

Stariji naziv naselja je bio Begej Sveti Đurađ. Žitište je poznato po još nekim nazivima na drugim jezicima: mađ. Bégaszentgyörgy, rum. Jitişte или Sângeorgiu de Bega, nem. Sankt Georgen an der Bega.

Geografski položaj uredi

Žitište se nalazi u srednjem Banatu pored leve obale plovnog Begeja, severoistočno od Zrenjanina i jugozapadno od Nove Crnje i Temišvara. Kroz Žitište prolazi državni put IB reda 12, Zrenjanin — Temišvar.

Istorija uredi

Žitište je jedno od najstarijih naselja opštine. U prošlosti je imalo više imena: Begej Svetog Đurđa, Senđurađ, Šenđurađ, Sveti Đurađ. Prvi pomen pod nazivom Begej Svetog Đurđa datira iz 1319. godine.

Nakon austro-turskih ratova naselje je potpuno opustelo, pa je na karti iz 1723. godine označeno kao nenaseljeno. Godine 1740. imalo je 18 porodica. Srbi graničari iz Pomorišja naseljavaju se 1751. godine, a 1753. godine naselje je označeno kao srpsko. Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto "Sent Jurat" pripada Bečkerečkom okrugu i distriktu. Stanovništvo je bilo srpsko.[1] Jedan deo Srba se iselio u Kikindski distrikt 1774. godine, a na njihovo mesto naselili su se Rumuni iz aradske županije. Isak Kiš zakupnik Banatskog Dvora je 1781. godine kupio i Senđurađ. Rumuni nezadovoljni novim feudalcem napuštaju Senđurađ, a na njihovo mesto naseljavaju se Nemci. Potomci posednika Kiša su 1889. godine prodali ostatke nekada velikog imanja.

Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir u "Sentu Đurađu" su bila četiri pravoslavna sveštenika Srbina. Parosi, pop Jovan Hristiforović (rukop. 1749), pop Aleksej Sokolović (1767), pop Rafail Sokolović (1790) i kapelan pop Spiridon Hristiforović (1794).[2]

Posle Prvog svetskog rata doseljene su dobrovoljačke porodice iz Bosne i Hercegovine, Like i Crne Gore. Posle Drugog svetskog rata na mesto Nemaca doselilo se 270 porodica iz okoline Prijedora, Sanskog Mosta i Cazina.

Selo je do 1947. godine nosilo ime Begej Sveti Đurađ, koje je te godine promenjeno u Žitište.

Demografija uredi

U naselju Žitište živi 2585 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,9 godina (37,4 kod muškaraca i 40,4 kod žena). U naselju ima 1084 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,99 (popis 2002).

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 3.163
1953. 3.326
1961. 3.078
1971. 2.921
1981. 3.060
1991. 3.074 3.033
2002. 3.242 3.325
2011. 2.903
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[4]
Srbi
  
2.511 86,49%
Romi
  
175 6,03%
Mađari
  
58 1,99%
Rumuni
  
24 0,82%
Goranci
  
12 0,44%
Hrvati
  
6 0,20%
Albanci
  
5 0,17%
Crnogorci
  
5 0,17%
Nemci
  
4 0,13%
Bugari
  
2 0,07%
Jugosloveni
  
1 0,3%
Makedonci
  
1 0,03%
Slovaci
  
1 0,03%
ostali
  
1 0,03%
Regionalna pripadnost
  
16 0,55%
neizjašnjeni
  
71 2,44%
nepoznato
  
9 0,31%
ukupno: 2.903


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi