Zločin u Kupresu 1992.

рганизовано етничко чишћење Срба током априла и маја 1992. у општини Купрес

Zločin u Kupresu 1992 je naziv za organizovano etničko čišćenje Srba tokom aprila i maja 1992. u opštini Kupres (BiH), od strane vodećih članova HDZ Kupresa.

Pozadina uredi

Kupres je gradić u jugozapadnom delu Bosne i Hercegovine. U opštini Kupres nalazi se Kupreška visoravan na 1.200 metara nadmorske visine, i obuhvata više od 550 km2. Kupreška visoravan ima važan geo-strateški položaj u BiH jer kroz nju prolazi jedan od tri puta koji povezuju srednju Bosnu i Hercegovinu. Srbi su na tom području vekovima činili većinu.[1]

Pokolji Srba u Bugojnu i Kupresu izvršeni su na Vidovdan i Ilindan 1941. godine. Poubijani i poklani bačeni su u jame. Fra Mirko Radoš bio je glavni organizator ustaške akcije protiv Srba u okolini Kupresa. Ustaška nedela izvršena avgusta meseca 1941. godine protiv Srba u selu Malovanu gde je stradalo oko 70 ljudi, žena i dece, učinjena su uglavnom po želji župnika fra Radoša. Za vreme Drugog svetskog rata ustaše su u Kupresu ubile 1.038 Srba, od toga 255-oro dece mlađe od 10 godina. Dok su Srbi se uglavnom borili u partizanima, i oko 500 ih je poginulo kao borci NOR. Čak ni genocid koji je u Drugom svetskom ratu sproveden prema Srbima na teritoriji NDH, nije uspeo poremetiti srpsku većinu u Kupresu. Vlasništvo zemlje, prema katastarskim podacima nakon 1946. u opštini Kupres je više od 70% bilo srpsko.[1]

Prema popisu iz 1991. godine, u BiH, Srbi su imali više od 50% stanovništva, Hrvati 38%, muslimani 7%... Na lokalnim višepartijskim izborima u novembru 1990. godine u BiH, Srbi su u Kupresu osvojili većinu i formirali vlast.[1]

Kada je počeo rat u Hrvatskoj leta 1991. jedan broj mladih Hrvata odlazi u Hrvatsku da bi se borio na vukovarskom ratištu protiv Srba i JNA. Tada počinje i ilegalno naoružavanje bosanskih Hrvata u Kupresu, pa su i formirane paravojne jedinice HVO i HOS, pod direktnim nadzorom HDZ Kupresa. Formiran je i Krizni štab, malo kasnije i Operativni štab TO, sa svojim podštabovima. Bili su dobro naoružani i svakodnevno su pretili likvidacijama svojim komšijama Srbima. Obeležavali su srpske kuće posebnim oznakama, kao u vreme NDH.

30. marta 1992. Božo Rajić, predsednik HDZ Kupresa obaveštava pismom Gojka Šuška, ministra odbrane Hrvatske, kao i Stjepana Kljujića predsednika HDZ BiH o prilikama u Kupresu, uz komentar da etničko čišćenje Srba može da počne.[1]

Marta 1992. Hrvati, a kasnije i muslimani, iz Kupresa i okoline odvoze svoje žene i decu van grada, a u Kupresu ostaju samo naoružani muškarci. Krajem marta 1992. godine u Kupresu se često viđaju naoružani Hrvatski vojnici, što izaziva veliki strah kod Srba, jer se opravdano strahovalo da se ne ponovi genocid iz vremena NDH. Postavljaju se kontrolni punktovi na svim važnim saobraćajnicama koje kontrolišu pripadnici HVO i HOS. Oni još upadaju u preduzeća i tu postavljaju svoje straže.[1]

Zločin uredi

3. aprila 1992. godine u jutarnjim časovima iz pravca sela Malovan, koji je udaljen od Kupresa 12 km, čuju se detonacije i pucnjava iz vatrenog oružja. Pripadnici HVO i HOS upadaju u srpska sela u Kupresu i ubijaju srpske civile koje su zatekli, ili ih odvode u logore: Lora, Ljubuški, Zadar... istovremeno oni pale srpske kuće. Počeo je pomor tih sela.[1]

Jedan od napada koji se desio tog dana 3. aprila 1992. bio je iz pravca hrvatskog sela Šuica od strane pripadnika hrvatskih jedinica HOS i ZNG, kao i lokalnih Hrvata u Šujicama koji su nosili crne uniforme i znak „U“, kao ustaše u Drugom svetskom ratu. Zatečeni meštani koji nisu uspeli da pobegnu ubijeni su u svojim kućama. U Donjem Malovanu ubijeno je najmanje 20 Srba.[1]

Napad na Kupres 3. aprila 1992. je izveden od strane Oružanih snaga Republike Hrvatske — ZNG, zajedno sa paravojnim formacijama, koju je organizovalo rukovodstvo HDZ Kupresa, Duvna i Livna, kao i paravojne formacije HSP. U tom zločinačkom pohodu učestvovale su sledeće jedinice hrvatske vojske:

  • 106. osiječka brigada HV,
  • 101. zagrebačka brigada HV,
  • Studentska bojna HV „Kralj Tomislav“ iz Zagreba,
  • Specijalna jedinica HV „Žuti mravi“ iz Vukovara,
  • Jedinica za posebne zadatke Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske,
  • bojna HV „Zrinjski“.[1][2]

Ovaj napad na okolinu Kupresa 3. aprila 1992. je izveden u vreme kada je BiH bila još uvek sastavni deo SFRJ. Važna napomena je i to da početkom aprila 1992. nije bilo vojnika JNA na području Kupresa.[1]

6. aprila 1992. godine, oko 12 sati, napadnut je i Kupres od strane pripadnika hrvatskih jedinica kojima su se priključili Hrvati iz Kupresa. Napad je izvršen sa teškom artiljerijom, gde su uništavali objekte čiji su vlasnici Srbi.[1]

7. aprila 1992. godine, u Kupres dolaze vojne snage savezne države SFRJ, odnosno JNA. Pošto BiH još nije bila međunarodno priznata, a Srbija i Crna Gora nisu proglasile zajedničku državu, Jugoslovenska narodna armija bila je još uvek jedini međunarodno priznat vojni subjekat. Njih predvodi general Slavko Lisica. Oni oslobađaju Kupres i sva njegova sela, a hrvatske snage se povlače u Hrvatsku. Sa sobom su poveli nekoliko desetina srpskih taoca, koje su smestili u logor „Lora“.[1]

Ubijeni uredi

Ubijeni srpski civili, aprila 1992. uredi

  1. Baštić T. Predrag, iz Kupresa, rođen 1971. u Livnu. Ubijen u podrumu Milenka Vile 5. aprila 1992.
  2. Bosnić N. Špiro, iz Kupresa, rođen 1954. u selu Barjamovci, zaklan 6. 4. 1992.
  3. Vavan G. Ilija, rođen 1950. u selu Gornji Malovan. Ubijen 7. aprila 1992. u blizini Čajuše kod Gornjeg Malovana prilikom bekstva iz opkoljenog Kupresa.
  4. Danilović J. Vlajko, rođen 1952. u selu Mušić. Ubijen 6. aprila 1992. u svojoj kući u Kupresu.
  5. Dragoljević S. Todor, iz Kupresa, rođen 1958. u selu Mušić. Ubijen 6. aprila 1992, a prethodno je mučen.
  6. Duvnjak D. Vlado, iz Kupresa, rođen 1945. godine u Odžaku, kod Kupresa. Ubijen je 5. aprila 1992. u podrumu Milenka Vile, gde je prethodno mučen.
  7. Duvnjak A. Vlado, iz Donjeg Malovana, rođen 1907. u Donjem Malovanu. Ubijen 3. aprila 1992. u Donjem Malovanu kod Kupresa.
  8. Duvnjak D. Darinka, iz Donjeg Malovana, rođena 1935. u Blagaju. Ubijena u Donjem Malovanu 3. aprila 1992.
  9. Duvnjak V. Milan, iz Donjeg Malovana, rođen 1936. Ubijen u Donjem Malovanu kod Kupresa 3. aprila 1992.
  10. Duvnjak (Mitra) Miloš, iz Donjeg Malovana, rođen 1925. Ubijen sa svojim sinom Mitrom u Donjem Malovanu 3. aprila 1992.
  11. Duvnjak D. Mitar, rođen 1940. Ubijen u Donjem Malovanu kod Kupresa 3. aprila 1992.
  12. Duvnjak (Miloša) Mitar, iz Donjeg Malovana, rođen 1965. Ubijen 3. aprila 1992.
  13. Duvnjak S. Svetko, iz Donjeg Malovana, rođen 1960. Ubijen 3. aprila 1992.
  14. Duvnjak Cvetko
  15. Živanić V. Žarko, iz Kupresa, rođen 1946. u Donjem Vukovskom. Ubijen 7. aprila 1992.
  16. Zubić R. Jovo, iz Kupresa, rođen 1950. u Blagaju, kraj Kupresa. Ubijen u podrum Milenka Vile 5. aprila 1992. a pre toga mučen.
  17. Jarčević M. Vlastimir, iz sela Ravno kod Kupresa, rođen 1956. Uhapšen u Kupresu 3. aprila 1992. godine i odveden u podrum Milenka Vile gde je bio zatvoren sa grupom Srba koji su bili podvrgnuti mučenju, da bi kasnije počeli da pucaju po njima.
  18. Jarčević T. Nedeljko, zvani „Švabo“, iz Kupresa, rođen 1950. u selu Gornje Ravno. Ubijen 6. aprila 1992.
  19. Kanlić G. Vojislav, zvani „Krezo“, iz Kupresa, rođen 1955. u Donjem Malovanu. Ranjen 4. aprila 1992. iz snajpera, a zatim ubijen iz neposredne blizine od grupe hrvatskih vojnika među kojima je bio i Pero Ivić.
  20. Kanlić D. Mirko, iz Kupresa, rođen 1950. godine u Donjem Malovanu. Ubijen u podrum Milenka Vile 5. aprila 1992.
  21. Karajlić Niko, iz Kupresa, zaklan 6. aprila 1992.
  22. Karan S. Nedeljko, iz Kupresa, rođen 1949. u Blagaju. Ubijen u podrum Milenka Vile 6. aprila 1992.
  23. Keranović B. Marko, iz Kupresa, rođen 1948. u Gornjem Vukovsku, zaselak Bućevača. Ubijen 6. aprila 1992. na padinama Male Plazenice, prilikom pokušaja bekstva iz opkoljenog Kupresa.
  24. Knežić M. Rade, rođen 1926. u selu Šemenovcima. Ubijen 6. aprila 1992. godine u podnožju Male Plazenice.
  25. Kontić V. Lazo, iz Kupresa, rođen 1960. u mestu Gornje Ravno. Zarobljen 6. aprila 1992. i odmah ubijen po naredbi Zorana Radića zvanog „Zeko“, Hrvata iz Kupresa. On je jedini bio u vojničkoj uniformi.
  26. Kontić S. Milorad, zvani „Ćiro“, iz Kupresa, rođen 1958. u mestu Gornje Ravno. Ubijen 6. aprila 1992.
  27. Lugonja Lazo, iz sela Ravno, opština Kupres, ubijen u svom selu.
  28. Lugonja B. Stevo, vozač, iz Kupresa, rođen 1966. u mestu Donje Ravno. Izveden iz svoje kuće 6. aprila 1992. i po naredbi „Filipovića“, komandanta HVO, odmah je, na licu mesta, bio streljan.
  29. Maleš B. Niko, rođen 1941. godine u selu Riliću. Ubijen 7. aprila 1992. u šumi između riličkog Crnog Vrha i donjevukovskog zaseoka Kudilji.
  30. Manojlović S. Đorđe, rođen 1955. u selu Gornjem Vukovskom. Ubijen 6. aprila 1992. u podnožju Male Plazenice kod Kupresa, prilikom pokušaja bekstva iz opkoljenog Kupresa.
  31. Marić J. Spasoje, rođen 1933. u selu Zanaglini. Ubijen u zanaglinskoj šumi 9. aprila 1992.
  32. Marić Stanko, rođen 1949. u selu Riliću. Ubijen 6. aprila 1992. godine u podnožju Male Plazenice kod Kupresa, prilikom pokušaja bekstva iz opkoljenog Kupresa.
  33. Marković M. Dragan, zvani „Gaca“, rođen 1969. u Kupresu. Ubijen 6. aprila 1992. godine u Kupresu u blizini svoje kuće, u centru grada.
  34. Milinović P. Marko, iz Kupresa, rođen 1959. godine u Donjem Malovanu. Ubijen sa grupom Srba u podrumu Milenka Vile 5. aprila 1992. gde su najpre bili podvrgnuti mučenju, a kasnije postrojeni uz zid i ubijeni iz vatrenog oružja.
  35. Milišić M. Milan, rođen 1965. Ubijen 6. aprila 1992. kada je tokom noći pokušao da se izvuče iz opkoljenog Kupresa.
  36. Pavlović V. Jovo, iz Kupresa, rođen 1951. Ubijen 5. aprila 1992. u kući Milenka Vile, u Kupresu, gde je podvrgnut mučenju.
  37. Pavlović S. Trifko, zvani „Lola“, trgovac iz Kupresa, rođen 1957. u selu Donje Vukovsko. Ubijen 6. aprila 1992. udarcem tupim predmetom po glavi, odvaljen mu je gornji deo lobanje.
  38. Panić P. Luka, iz Kupresa, rođen 1946. godine u selu Mušić. Ubijen u Kupresu 6. aprila 1992. u blizini kuće Mitra Čivčića.
  39. Rudić Lj. Borislav, rođen 1934. u selu Riliću. Ubijen 7. aprila 1992. u šumi između riličkog Crnog Vrha i donjevukovskog zaseoka Kudilji.
  40. Soro (Đure) Dušan, rođen 1934. godine u Zanaglini, kraj Kupresa. Ubijen 7. aprila 1992. u šumi između riličkog Crnog Vrha i donjevukovskog zaseoka Kudilji.
  41. Soro (Đorđa) Dušan, rođen 1934. godine u Zanaglini, kraj Kupresa. Ubijen 10. aprila 1992. u zanaglinskoj šumi.
  42. Spremo I. Anđa, rođena 1935. godine. Ubijena aprila 1992. godine u svojoj kući u Kupresu, gde je potom zajedno sa kućom spaljena.
  43. Spremo M. Branislav, rođen 1950. Ubijen aprila 1992. godine pred svojom kućom.
  44. Spremo B. Milorad, rođen 1936. godine. Ubijen 9. aprila 1992. godine u zanaglinskoj šumi.
  45. Spremo J. Savica, rođena 1920. Ubijena aprila 1992. godine u svojoj kući u Kupresu, gde je potom zajedno sa kućom spaljena.
  46. Spremo N. Simo, rođen 1930. u Begovom Selu, kraj Kupresa. Ubijen od strane hrvatskih vojnika 7. aprila 1992. godine prilikom povlačenja iz Kupresa. Pre toga je zlostavljan.
  47. Spremo S. Strailo, rođen 1909. Ubijen 9. aprila 1992. u zanaglinskoj šumi.
  48. Čelebić P. Drago, iz Kupresa, rođen 1966. u mestu Gornje Ravno. Ubijen je 6. aprila 1992. Izveden je zajedno sa Stevom Lugonjom iz kuće Spremo Petra i po naredbi „Filipovića“ streljan na ulici, ispred kuće Omera Huseinbegovića.
  49. Šešum M. Momčilo, iz Kupresa, rođen 1937. u Zanaglini, kraj Kupresa. Zatvoren sa grupom Srba u podrumu Milenka Vile 5. aprila 1992. godine gde su najpre bili podvrgnuti mučenju, a kasnije postrojeni uz zid i ubijeni iz vatrenog oružja.
  50. Škobić P. Nenad, rođen 1954. u selu Botunu. Ubijen 7. aprila 1992. godine kod Čajuše blizu sela Gornjeg Malovana, prilikom pokušaja bekstva iz opkoljenog Kupresa.
  51. Škobić Stojan, rođen 1957. u selu Botunu. Ubijen 7. aprila 1992. godine kod Čajuše blizu sela Gornjeg Malovana, prilikom pokušaja bekstva iz opkoljenog Kupresa.
  52. Šormaz J. Dragan, iz Kupresa, rođen 1952. u Riliću, kraj Kupresa. Zatvoren sa grupom Srba u podrumu Milenka Vile gde su bili podvrgnuti mučenju, a potom streljani.
  53. NN, kupreški Srbin, masakriran aprila 1992. godine u Kupresu, od strane Hrvata, koji su mu prethodno udarcima prebili prste na rukama, a potom mu maljem smrskali lobanju.[traži se izvor]

Ubijeni srpski civili, tokom maja 1992. uredi

  1. Zubić Stojan, iz Kupresa, za vreme boravka po logorima bio je mučen, tako da je umro od posledica mučenja 15. maja 1992.
  2. Kaulić Marko, iz Kupresa. Ubijen 1. maja 1992. u selu Odžak.[traži se izvor]

Odvedeni u logore 1992. uredi

Pripadnici vojske Hrvatske čim su napali Kupres 3. aprila 1992. započeli su paralelno sa ubijanjem i hapšenje srpskih civila. U prostorijama preduzeća „Kvalitet“ su dovodili uhapšene srpske civile, gde ih je bilo više od 100. Zatim su sprovedeni u hrvatsko selo Šujice, a posle u Duvno, i na kraju u splitsku „Loru“. S tim da se jednoj grupi uhapšenih Srba na putu do Lore gubi svaki trag.[1]

Splitska Lora uredi

  1. Dragoljević S. Slavko, nastavnik iz sela Mušić, rođen 1946. godine u mestu Ravno, Kupres.
  2. Duvnjak Dušan, zvani „Duka“, iz Kupresa,
  3. Duvnjak M. Marko, iz Kupresa, rođen 1947. godine u mestu Pribelja, kraj Glamoča.
  4. Duvnjak S. Nikola, rođen 1957. u Donjem Malovanu.
  5. Zubić Petar, mučen i zlostavljan u logoru „Lora“ u Splitu, a potom ubijen.
  6. Kanlić Pajo, iz Kupresa,
  7. Kanlić J. Spasoje, rođen 1957. u Donjem Malovanu.
  8. Lugonja B. Ratko, iz sela Ravno, kraj Kupresa, rođen 1962. u Ravnom.
  9. Marić R. Đorđe, zvani „Bugo“, iz Kupresa, rođen 1932. godine u Donjem Malovanu.
  10. Marić O. Jovo, zvani „Joco“ iz sela Zanaglina, rođen 1943.
  11. Mašić M. Dragan, iz Begovog Sela, kraj Kupresa, rođen 1960.
  12. Mašić M. Marko, iz Begovog Sela, rođen 1951.
  13. Mašić M. Milivoje, iz Kupresa, rođen 1954. godine u Begovom Selu.
  14. Mašić M. Ratko (Radovan), iz Kupresa, rođen 1953.
  15. Milić N. Ljupko — Ljubo, iz Kupresa, rođen 1941. u Kupresu. Uhapšen u Kupresu 5. aprila 1992.
  16. Milić N. Ratko, iz Kupresa, rođen 1938. godine u mestu Brda, kraj Kupresa.
  17. Milićević Miloš, iz Kupresa,
  18. Milišić S. Dušan, iz Novog Sela, kraj Kupresa, rođen 1959.
  19. Nikić S. Dušan, iz sela Kudri, kraj Kupresa, rođen 1951. u mestu Vukovsko.
  20. Spremo S. Petar, rođen 1945. u Begovom Selu. Umro posle stravičnih mučenja u logoru „Lora“ u Splitu u Hrvatskoj.
  21. Čipčić Mirko, iz sela Ravno.[traži se izvor]

Ljubuški, Vogorac uredi

  1. Vuković Đorđe, ubijen stravičnim batinama u logoru u Ljubuškom, a nakon toga je njegovo telo poliveno benzinom i spaljeno.
  2. Zubić G. Stojan, rođen 1925. u selu Blagaju, kraj Kupresa. Umro od posledica mučenja 10. maja 1992. u bolnici u Kninu, pošto je razmenjen.
  3. Spremo V. Mile, rođen 1946. u Begovom Selu. Umro 23. aprila 1992. tokom mučenja u logoru u Vrgorcu, na teritoriji Hrvatske.
  4. Šerbez Anđelko, nakon teškog batinanja umro u logoru u Ljubuškom, a njegovo telo je poliveno benzinom i spaljeno.[traži se izvor]

Nalogodavci uredi

  1. Rajić Boža (Božin), osnivač stranke HDZ u Kupresu i paravojnih formacija u Kupresu. Pozvao je vojne i paravojne snage iz Hrvatske. Bio je glavni koordinator za napad na Kupres, i vršenja zločina nad Srbima.
  2. Glasnović Davor, zv. „Filipović“, komandant hrvatske jedinice „Žuti mravi“ iz Vukovara, koja je zauzela Kupres 6. aprila 1992.
  3. Filipović Tomislav, general HV, koji je u sastavu jedinice „Zrinski“ aprila 1992. godine učestvovao u ubistvima Srba u Kupresu.[traži se izvor]

Izvršioci zločina uredi

  1. Antić Pero, naročito se isticao u mučenju zarobljenih Srba u logoru u Ljubuškom,
  2. Barišić F. Jozo, zvani „Joca“, trgovac, rođen 1943. u selu Olovo, bio je član paravojnih hrvatskih formacija.
  3. Barišić Mirko,
  4. Bošković, bivši kapetan bivše JNA, jedan od mučitelja u Vrgorcu.
  5. Bulut Mirko,
  6. Vila M. Bariša, zvani „Bare“, veterinar, iz Vilinih kuća kraj Kupresa, rođen 18. 10. 1962.
  7. Vila N. Zoran, zv. „Čakija“, bravar, iz Kupresa, rođen 20. 6. 1964.
  8. Vila M. Zoran, rođen 1960.
  9. Vila M. Igor, iz Kupresa, rođen 6. 10. 1972. u Jajcu.
  10. Vila Ilija.
  11. Vila D. Marko, direktor IGO "Kupres", iz Kupresa, rođen 22. 1. 1954. u mestu Viline kuće, kraj Kupresa. Bio je komandant Operativnog štaba paravojnih formacija stanke HDZ Kupres.
  12. Vila M. Mijo, bravar, rođen 27. 11. 1953. u Kupresu.
  13. Vila M. Milenko, zvani „Nikola“, šumarski tehničar, zaposlen u ŠIP "Kupres", rođen 11. 9. 1946.
  14. Vila M. Mirko, lekar, iz Kupresa, rođen 12. 8. 1960.
  15. Vila Nikola, učestvovao u zločinima nad Srbima u Kupresu aprila 1992.
  16. ... Vlado, zvani „Vukovarac“, mučitelj iz „Lore“.
  17. Vrgoč I. Miroslav, trgovac, iz Kupresa, rođen 20. 4. 1945. u Valpovu,
  18. ... Dara.
  19. Dujić Tomo, upravnik logora „Lora“,
  20. Dumančić I. Dragun, zvani „Junac“, rukovodilac u Zemljoradničke zadruge "Kupres", rođen 31. 10. 1958. u Zloselu, kraj Kupresa.
  21. Dumančić T. Pero, zvani „Kličin“, zemljoradnik, iz Kupresa, rođen 9. 4. 1943. godine u Bugojnu,
  22. Žulj F. Branko, zv. „Bane“, rođen u selu Zloselima,
  23. Žulj D. Božo, iz Zlosela, rođen 19. 9. 1951.
  24. Žulj F. Ivica, zv. „Iko“, vozač, iz Kupresa, rođen 17. 10. 1960. u Zloselu,
  25. Žulj A. Božo, zv. „Pajzin“ i „Boško“, iz Zlosela, rođen 3. 8. 1947.
  26. „Žućo“, iz sela Ploča, kraj Gornjeg Vakufa, isticao se u mučenju uhapšenih kuprešana u „Lori“.
  27. Zrno N. Borislav, zvani „Boro“, profesor iz Kupresa, rođen 14. 11. 1951. u selu Rilić,
  28. Zrno Ivo, rođen 1. 1. 1955. u selu Šujica,
  29. Zrno M. Ivica, rođen 16. 9. 1971. u selu Šujica, kraj Kupresa,
  30. Zrno N. Josip, zv. „Nuno“, šumarski tehničar. Bio na dužnosti komandira milicije u Kupresu,
  31. Zrno F. Jure, nastavnik matematike, rođen 20. 11. 1944. godine u Valpovu,
  32. Zrno A. Mario, rođen 24. 1. 1971. u selu Šujica,
  33. Ivić P. Marko, vozač, rođen 28. 9. 1959. u Zloselu,
  34. Zrno S. Stipo, rođen 1960. u Kupresu,
  35. Elez M. Mujuka, rođen 1966. u selu Donje Ravno,
  36. Ereš Branko, mučitelj u logoru Ljubuškom.
  37. Ivić I. Drago, zv. „Španc“, TV mehaničar, rođen 1959. u Kupresu,
  38. Ivić P. Marko, vozač, rođen 28. 9. 1959. u Zloselu,
  39. Ivković Mario,
  40. Jahić Dž. Rasim, milicioner iz Kupresa, rođen 24. 4. 1953. godine u selu Kukavice, kraj Kupresa.
  41. Jezidžić B. Ivan, mašinbravar, rođen 23. 10. 1967. godine u selu Mlakva, kraj Kupresa.
  42. Jelić J. Ante, zvani „Antić“, rođen 14. 9. 1939. u Jurićima, kraj Kupresa.
  43. Kaminski M. Miroslav, autoprevoznik, rođen 7. 7. 1947. u Bugojnu,
  44. Kanlić Branislav, zv. „General“, mučitelj u logoru Ljubuškom.
  45. Kmetaš M. Ibro, rođen 1958. u selu Donje Ravno,
  46. Kmetaš Đ. Hamdija, rođen 1952. u selu Donje Ravno,
  47. Korozović Fadil, bivši oficir avijacije JNA, komandir jedinice muslimanske vojske u Kupresu.
  48. Krišto Ivan, zvani „Dugonjče“, mučitelj iz Duvna,
  49. Kuna A. Ivan, rođen 1952. u selu Osmanlijama, kraj Kupresa,
  50. Kuna (Marte) Zdravko, zv. „Čupo“, rođen 1966. u Kupresu,
  51. Ledić E. Dragun, milicajac u Kupresu, rođen 13. 6. 1965.
  52. Ledić D. Maniel, rođen 5. 4. 1943. u Kupresu,
  53. Lovrić N. Marko, metalski radnik, rođen 2. 1. 1955. u selu Osmanlije,
  54. Lozančić V. Zoran, zv. „Macan“, rođen 1960. u selu Kukavicama,
  55. Lozančić Ivo, zvani „Ćiva“, tenkista u hrvatskoj vojsci.
  56. Lozančić Ivo, vulkanizer, tenkista u hrvatskoj vojsci.
  57. Lozančić I. Maksim, zv. „Garan“, rođen 1952.
  58. Lončar Božo, vozač kamiona u hrvatskoj vojsci.
  59. „Makedonac“, mučitelj u „Lori“.
  60. Maleš M. Ivo, trgovac, rođen 25. 3. 1936. u Kupresu,
  61. Mamić Franjo, rođen 1. 1. 1971. godine u selu Zidine, kraj Duvna.
  62. Mandžuka I. Zijad, zvani „Zijo“, vozač, rođen 1. 5. 1945. godine u Kupresu,
  63. Mandžuka A. Smail, zvani „Smajo“, lekar, rođen 25. 1. 1959. u Kupresu,
  64. Matić Dragan, zapovednik logora u Duvnu,
  65. Matić Nedo, mučitelj u logoru u Ljubuškom.
  66. Macić Neđo, iz Ljubuškog, mučitelj iz Ljubuškog.
  67. Mil Mijo, iz Kupresa,
  68. Milićević Nedo, mučitelj iz Ljubuškog,
  69. Mioč B. Vilim, rođen 1952. u selu Osmanlijama,
  70. Mioč B. Jozo, rođen 1956. u selu Osmanlijama,
  71. Mioč Paško, rođen 1949. godine u selu Osmanlijama,
  72. Mioč Frane,
  73. Mihaljević Iko,
  74. ... Musa, iz Širokog Brega, mučitelj u logoru „Lora“.
  75. Pavić M. Ivan, rođen 1956. u Zloselima,
  76. Paradžić Krešo, zv. „Ćupo“, mučitelj u logoru u Ljubuški.
  77. Perić Drago, zvani „Vrića“.
  78. Perković J. Ante, zvani „Peco“, milicioner iz Kupresa, rođen 11. 11. 1954. u selu Botun,
  79. Perković J. Ivica, rođen 1959. u selu Botun, od oca Jandre,
  80. Pilić E. Ekrem, automehaničar, radnik ŠIP "Kupres", rođen 1. 12. 1945. godine u Bugojnu,
  81. Pilić E. Safet, zvani „Safo“, vlasnik auto-škole u Kupresu, rođen 27. 7. 1949. u Kupresu,
  82. Pilić E. Sejo, vozač, rođen 8. 6. 1955. u Kupresu,
  83. Pilić E. Sulejman, učitelj u Osnovnoj školi „Simo Šolaja“ u Kupresu, rođen 24. 10. 1947.
  84. Ravančić V. Ante (Ivica), zvani „Majstor“, vlasnik kafića, iz Odžaka, kraj Kupresa, rođen 26. 11. 1959.
  85. Radić M. Drago, zvani „Puće“, privatni autoprevoznik iz Kupresa, rođen 1. 5. 1962.
  86. Radić Zoran, zvani „Zeko“, iz Kupresa, koji je rođen u selu Otinovci kod Kupresa,
  87. Radić S. Ivica, rođen 1959. godine u selu Goravcima,
  88. Radić R. Ivica, zvani „Srebrušin“, rođen 22. 7. 1966. godine u mestu Goravci, kraj Kupresa.
  89. Radić S. Ljupko, zvani „Švabin“, rođen 1. 2. 1960. Metalski radnik, iz sela Goravci, kraj Kupresa.
  90. Radić Stipe, zvani „Dijetlo“,
  91. Raić I. Ante, rođen 1952. u selu Rastičevu,
  92. „Rambo“, najgori mučitelj u „Lori“.
  93. Ramčić M. Amir, rođen 14. 5. 1965. u Kupresu,
  94. Ramčić M. Ruždija, rođen 23. 8. 1966. u Bugojnu,
  95. Raštegorac P. Ivo, zv. „Ćiva“, vulkanizer, rođen 27. 8. 1959. u Goravcima, vodič hrvatskim vojnicima u Kupresu.
  96. Rebrina Marko, zv. „Markica“,
  97. Rebrina A. Ratko, direktor ŠIP Kupres, rođen 14. 3. 1949. u Odžaku,
  98. Rebrina Jandra, zvani „Skičo“,
  99. Slijepčević M. Ivica, iz Šujica,
  100. Smoljo Ž. Franjo, zvani „Ljuljak“, iz Olova, rođen 2. 1. 1958. Bio rezervni oficir JNA. Zaposlen u Omladinskoj zadruzi u Kupresu. Komandant artiljerijske jedinice hrvatske vojske koja je napala Kupres aprila 1992.
  101. Solin Mladen, mučitelj u logoru Ljubuški.
  102. Sušec Ivan, zamenik Dragana Matića, komandanta logora u Duvnu,
  103. Sušec Ivica, mučitelj u logoru Ljubuški.
  104. Tomić Siniša, pravnik iz Ljubuškog, mučitelj i upravnik logora u Ljubuškom,
  105. Tomić Srećko, mučitelj u logoru u Duvnu i Eminovom Selu.
  106. Turalija Ambrozije,
  107. Turalija P. Drago, zv. „Šakan“, lovočuvar u Begovom selu, rođen 1953.
  108. Turalija S. Zoro, zvani „Zoran“, rođen 26. 4. 1961. u Begovom Selu, čuvar lova u ŠIP Kupres,
  109. Turalija K. Pero, rođen 1959. u Beogovom Seulu,
  110. Turalija T. Tomislav, poljoprivredni tehničar, iz Begovog Sela, rođen 1956. u kupreškom predgrađu Viline kuće,
  111. Turalija P. Tomo, zv. „Tomi“, rođen 1955. u Begovom Selu,
  112. ... Franjo, koji je bio milicioner pre rata,
  113. Horozović O. Ahmet, iz Kupresa,
  114. Horozović O. Ibro, iz Kupresa, rođen 3. 5. 1953. u Bilom Potoku,
  115. Huseinbegović Enes, rođen 1960. u Kupresu,
  116. Čičak J. Ante, rođen 1959. u Kupresu,
  117. Čičak V. Ivo, zvani „Zec“, rođen u selu Otinovci kod Kupresa, bio čuvar u trgovinskom preduzeću u Kupresu.
  118. Čolić M. Josip, zv. „Jopa“, rođen 1956. u Osmanlijama,
  119. Šarić S. Božo, iz Begovog Sela, hrvatski vojnik,
  120. Šarić V. Marko, zvani „Zrko“ , rođen u Begovom Selu. Jedan od osnivača i predvodnika paravojnih formacija u Kupresu 1991-1992.
  121. Šarić S. Nedo, bravar, iz Begovog Sela, pripadnik paravojnih formacija u Kupresu od 1991.
  122. Šimić I. Darko, rođen 7. 10. 1969. u Kupresu,
  123. Šimić I. Dražen, rođen 10. 5. 1972. u Kupresu,
  124. NN vojnik, krupan, crne kose i brkova.[traži se izvor]

Optužnice uredi

29. marta 2013. godine MUP Republike Srpske podnosi krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH, za ratni zločin počinjen nad srpskim civilima na području Kupresa u periodu april-maj 1992. protiv 8 osoba hrvatske nacionalnosti, članova HVO, ZNG i HOS. To su: Božo Rajić, Davor Glasnović, Željko Glasnović, Milenko Filipović, Marko Vila, Ivo Čičak, Dragan Marić, i izvesni Bošković.[2]

Posledice uredi

Srpsko stanovništvo na području Kupresa tokom proleća 1992. je preživelo veliku golgotu. Komande Banjalučkog korpusa i 30. partizanske divizije početkom aprila pokreću akciju oslobađanja opštine Kupres. Mada je Vojska Republike Srpske zvanično osnovana tek 12. maja 1992. godine, borci i jedinice JNA koji su učestvovali u operaciji bili su gotovo kompletno nosioci borbenih delovanja VRS tokom narednih godina rata. Nakon dolaska jedinica JNA i oslobođenja Kupresa 8. aprila 1992. u Operaciji Kupres 92 situacija se normalizovala. A general JNA Slavko Lisica naređuje da se sprovede akcija pronalaska svih ubijenih Srba, koje su hrvatske jedinice ubile 3. do 7. aprila 1992.[1]

Život se u gradu Kupresu i okolini normalizovao koliko je to bilo moguće jer je linija fronta prema hrvatskim selima bila svega nekoliko kilometara.[traži se izvor]

Pokušavana je razmena zarobljenika 29. juna 1993. u Čelebiću kod Livna, koju je sa srpske strane vodio Mitar Marić predsednik opštine Kupres, a sa hrvatske strane predstavnici HVO: Božo Rajić, Jozo Marić, Valentin Ćorić, uz posredovanje predstavnika posmatračke misije EU. Ali je hrvatska strana izigrala dogovor.[3]

Već krajem oktobra 1994. godine kreću muslimanske operacije iz pravca Bugojna ka Kupresu.[traži se izvor]

Početkom novembra 1994. godine združene hrvatsko-muslimanske snage (HVO i Armija BiH), u operaciji "Cincar 94", ponovo napadaju Kupres i zauzimaju ga. Tom prilikom su neprijateljske snage bile daleko nadmoćnije i brojale su preko 30.000 vojnika, dok su srpske snage brojale oko 3.500 boraca VRS. Ovo je inače prva zajednička operacija hrvatskih i muslimanskih snaga u BiH posle Vašingtonskog sporazuma. Nakon druge okupacije Kupresa, srpsko stanovništvo je otišlo u izbeglištvo, napuštajući rodni kraj, bojeći se osvete, jer svako ko je ostajao kod svojih kuća bivao bi ubijen i opljačkan.[4]

Hrvatska vojska je učešćem u ovoj akciji sebi stvarala povoljne pozicije za kasnije izvođenje operacija "Ljeto 95" i "Oluja".[traži se izvor]

Nakon Dejtonskog sporazuma 1995. godine, Kupres ostaje u sastavu MH federacije. Danas, u Kupresu i okolini, vratilo se malo Srba. Većinom su rasuti po svetu, daleko od zavičaja.[traži se izvor]

Sudbina 14 Srba koji su odvedeni u logore Lora, Zadar i Ljubuški ni danas nije poznata.[4]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi