Ivica Iliev (Beograd, 27. oktobar 1979) je bivši srpski fudbaler. Igrao je na poziciji napadača

Ivica Iliev
Iliev kao igrač Visle (2011)
Lični podaci
Puno ime Ivica Iliev
Datum rođenja (1979-10-27)27. oktobar 1979.(44 god.)
Mesto rođenja Beograd, SFRJ
Visina 1,82 m
Pozicija napadač
Juniorska karijera
Rad
Partizan
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1997—2004 Partizan 150 (41)
2004—2007 Mesina 58 (1)
2006 Đenova 21 (4)
2007—2008 PAOK 17 (1)
2008—2009 Energi Kotbus 27 (3)
2009—2010 Makabi Tel Aviv 17 (3)
2010—2011 Partizan 27 (13)
2011—2013 Visla Krakov 48 (4)
Reprezentativna karijera
2003 Srbija i Crna Gora 2 (1)

Klupska karijera uredi

Iliev je počeo da trenira fudbal u Radu odakle je još u mlađim kategorijama prešao u Partizan.[1] Debitovao je za prvi tim Partizana u sezoni 1997/98. kod trenera Ljubiše Tumbakovića.[2] U narednoj 1998/99. sezoni je postigao i prve golove za klub, od kojih je jedan bio Laciju u drugom kolu Kupa pobednika kupova.[3] Od sezone 1999/00. je počeo da dobija sve veću minutažu a po odlasku Mateje Kežmana 2000. godine postaje i standardan u prvih 11, igrajući tada u napadačkom tandemu sa Andrijom Delibašićem.[4] Bio je i deo generacije koja je izborila plasman u grupnu fazu Lige šampiona u sezoni 2003/04.[5] Partizan je tada u poslednjoj rundi kvalifikacija eliminisao Njukasl junajted a Iliev je bio strelac jedinog gola na gostovanju na Sent Džejms parku, nakon čega se otišlo u produžetke a potom i u izvođenje jedanaesteraca u kojima je beogradski klub bio bolji.[6]

Iliev je tokom prvog mandata u Partizanu tri puta bio prvak države (1999, 2002, 2003), a 2001. je osvojio i nacionalni Kup.[1]

U julu 2004. je potpisao ugovor sa tada novim italijanskim prvoligašem Mesinom.[7] Tokom takmičarske 2004/05. u Seriji A, u kojoj je Mesina zauzela 7. mesto, Iliev je nastupio na 29 utakmica, uz jedan postignut gol. U narednoj sezoni je imao manju minutažu pa je u januaru 2006. prosleđen na pozajmicu u tadašnjeg trećeligaša Đenovu, sa kojom je na kraju sezone izborio plasman u Seriju B.[5] Vratio se zatim u Mesinu sa kojom je na kraju sezone 2006/07. zauzeo poslednje mesto na tabeli Serije A.

Nakon tri godine u Italiji, Iliev se leta 2007. preselio u Grčku i potpisao za PAOK iz Soluna.[5] Proveo je jednu sezonu u PAOK-u, tokom koje je postigao samo jedan gol. U avgustu 2008. je potpisao za nemačkog bundesligaša Energi Kotbus.[8] Tokom sezone 2008/09. je postigao tri gola u Bundesligi, na 27 odigranih utakmica.[9] Klub je u toj sezoni ispao u drugi rang takmičenja. U avgustu 2009. je potpisao za Makabi iz Tel Aviva. U izraelskom klubu je proveo takmičarsku 2009/10, s tim što se u januaru 2010. povredio nakon čega nije igrao do kraja sezone.

U julu 2010. se vratio u Partizan, potpisavši jednogodišnji ugovor.[10] Sa klubom je izborio plasman u grupnu fazu Lige šampiona za sezonu 2010/11. Pored toga osvojio je i duplu krunu.[5] Sa 13 postignutih golova, Iliev i Andrija Kaluđerović su podelili prvo mesto na listi strelaca Superlige Srbije za sezonu 2010/11.[11]

U junu 2011. godine potpisao je ugovor sa Vislom iz Krakova.[12] Dve godine je nastupao za poljski klub nakon čega je završio igračku karijeru.

Reprezentacija uredi

Iliev je za seniorsku reprezentaciju Srbije i Crne Gore nastupio na dve utakmice i postigao jedan gol.[13] Debitovao je tokom selektorskog mandata Dejana Savićevića, 30. aprila 2003. na prijateljskoj utakmici sa Nemačkom u Bremenu (0:1). Ušao je na teren u 84. minutu umesto Gorana Troboka.[14] Drugi nastup je zabeležio kod selektora Ilije Petkovića, 16. novembra 2003. na prijateljskoj utakmici sa Poljskom (3:4) u Plocku. Ušao je na teren u 70. minutu umesto Save Miloševića nakon čega je u 87. minutu postigao gol i ublažio poraz selekcije SCG.[15]

Golovi za reprezentaciju
# Datum Mesto Protivnik Gol Rezultat Takmičenje
1. 16. novembar 2003. Plock, Poljska   Poljska 4:3 4:3 prijateljski meč

Uspesi uredi

Klupski uredi

Partizan

Individualni uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Foto arhiva – Ivica Iliev”. crnobelanostalgija.com. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  2. ^ „Ivica Iliev”. partizanopedia.rs. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  3. ^ „Stankovićev gol za Lacio protiv Partizana i provokacija za “Grobare. sportskasecanja.com. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  4. ^ „Iliev i Delibašić u glavnim ulogama”. glas-javnosti.rs. 13. 7. 2000. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  5. ^ a b v g „IVICA ILIEV ZA MONDO: Za Bajern mi kasno rekli, za Romu bolje da nisu!”. tvarenasport.com. 28. 10. 2020. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  6. ^ „Partizan u Ligi šampiona !!! (update)”. b92.net. 28. 8. 2003. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  7. ^ „Ivica Iliev se seli na Siciliju”. srbija.gov.rs. 12. 7. 2004. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  8. ^ „Ivica Iliev u Energi Kotbusu”. b92.net. 7. 8. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  9. ^ „Ivica Iliev” (na jeziku: nemački). kicker.de. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  10. ^ „Iliev se vratio u Partizan”. rts.rs. 21. 7. 2010. Pristupljeno 28. 9. 2021. 
  11. ^ „Iliev - Kaluđerović 13:13”. sportal.rs. 30. 5. 2011. Arhivirano iz originala 02. 06. 2011. g. Pristupljeno 27. 2. 2020. 
  12. ^ „Ilijev otišao u Vislu”. sportklub.rs. 6. 6. 2011. Pristupljeno 28. 9. 2021. 
  13. ^ „Ivica Iliev”. reprezentacija.rs. Pristupljeno 28. 9. 2021. 
  14. ^ „(2003) Nemačka – Srbija i Crna Gora 1:0”. reprezentacija.rs. Pristupljeno 28. 9. 2021. 
  15. ^ „(2003) Poljska – Srbija i Crna Gora 4:3”. reprezentacija.rs. Pristupljeno 28. 9. 2021. 

Spoljašnje veze uredi