Ilkanat je bio jedna od četiri države, koje su nastale raspadom Mongolskog carstva. Sedište vlasti se nalazilo u današnjem Iranu, a obuhvatalo je teritorije Iraka, Avganistana i zapadnog Pakistana. Ilkanat je postojao od 1256. do 1353.

Ilkanat
ایلخانان
Ilkanat na svom vrhuncu.
Geografija
Regija Mala Azija, Sredozemno more, Bliski istok, Kavkaz, srednja Azija, Persijski zaliv, Mesopotamija,
Zemlja  Iran
 Azerbejdžan
 Jermenija
 Avganistan
 Turska
 Turkmenistan
 Pakistan
 Irak
 Gruzija
 Sirija
 Tadžikistan
 Rusija
Prestonica Maraga
(1256—1265)
Tabriz
(1265—1306)
Sultnie
(1306—1335)
Društvo
Službeni jezik persijski jezik
Religija šamanizam, nestorijanstvo i budizam (1256–1295),
islam
Politika
Oblik države monarhija
 — Kan
Zakonodavna vlast Kurultaj
Istorija
Istorijsko doba srednji vek
 — Osnivanje 1265.
 — Ukidanje 1353.
 — Status bivša država
Geografske i druge karakteristike
Površina  
 — ukupno 3.750.000 km²
Zemlje prethodnice i naslednice
Ilkanata
Prethodnice: Naslednice:
Mongolsko carstvo Uzafaridski (Iran)
Hulagu, osnivač Ilkanata
Ilkanatski strelac sa konja
Ilkanat u doba najvećeg uspona

Rani Ilkanat uredi

Unuk Džingis-kana i brat Monke-kana Hulagu-kan osnovao je Ilkanat. Preuzeo je zapovedništvo nad mongolskom vojskom u tom području 1255. ili 1256. i dobio je zadatak da pokori muslimanske kraljevine na zapadu sve do granica Egipta. Osvojio je Bagdad 1258. i srušio je Abasidski halifat. Hulagu se vratio u Persiju i osnovao je dinastiju. Zaustavili su ga Mameluci uz pomoć krstaša u bici kod Ain Džaluta 1260. u Palestini.

Rumski sultanat postao je vazalna država mongolskog Ilkanata, još ranije nakon turskog poraza 1243. Ime Ilkanat znači potčinjeni kan, a odnosi se na početak, kada je Mongke bio veliki kan i gospodar celog Mongolskog carstva. Kada je umro Mongke-kan 1258. nastale su borbe za nasleđe. Mongolsko carstvo se podelilo na četiri dela. Kublaj-kan je postao veliki kan, ali nije imao vlast u celom bivšem Mongolskom carstvu. Potomci Hulagu-kana su vladali Persijom oko osamdeset godina. Oni su bili šamanisti, pa budisti i na kraju muslimani. Ilkanat je imao velikog neprijatelja, a to su bili Mameluci, koji su vladali Egiptom i koji su pobedili i krstaše i Mongole. Ilkanat nije nikad sakupio dovoljno snage da osvoji Siriju.

Prelazak na islam uredi

Posle Hulagu-kana ilkanovi su prihvatili budizam. Pre toga vladajuća elita je pripadala nestorijancima. Po religiji su odudarali od muslimanskog naroda, kojim su vladali. Gazan, pre nego što je svrgnuo Bajdu 1295. je prešao konačno na islam. Na taj način je postao bliži većini svojih podanika. Hrišćani i Jevreji su izgubili status ravnpravnih sa muslimanima. Budisti su imali izbor, ili da promene veru ili da napuste Ilkanat. Taj prelazak na islam nije mnogo promenio spoljnu politiku Ilkanata, jer su se i dalje borili protiv islamskih Mameluka.

Raspad uredi

Nakon Abu Saidove smrti 1335. kanat se počeo polako raspadati u nekoliko suparničkih država naslednica. Od tih država najistaknutija je bila Džalairida. Poslednji pretendent za kana ubijen je 1353. Timur Lenk je kasnije izgradio državu od Džalairide sa namerom da obnovi stari kanat.

Literatura uredi

  • C.E. Bosworth, The New Islamic Dynasties, New York, 1996.
  • R. Amitai-Preiss: Mongols and Mamluks: The Mamluk-Ilkhanid War 1260-1281. Cambridge, 1995

Spoljašnje veze uredi