Kriva Reka (Gornji Milanovac)

Kriva Reka je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 71 stanovnika. Prema novinskom članku iz Politike, 2013. u selu ima samo 22 stanovnika.[1]

Kriva Reka
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 71
Geografske karakteristike
Koordinate44° 07′ 09″ S; 20° 23′ 28″ I / 44.119166° S; 20.391166° I / 44.119166; 20.391166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina319 m
Kriva Reka na karti Srbije
Kriva Reka
Kriva Reka
Kriva Reka na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Selo je udaljeno 19 km od Gornjeg Milanovca i na trasi je pruge uskog koloseka u pravcu Ljiga. Nalazi se na nadmorskoj visini od 300 do 420 m i površini od 1.026 ha.[2]

Selo je pripadalo opštini Boljkovci sve do druge polovine 19. veka, a kasnije opštini Šilopaj. Osnovna škola im je bila u Šilopaju. Do kraja tridesetih godina 20. veka pripadalo je crkvenoj parohiji crkve Svete Bogorodice u Boljkovcima, a kasnije crkvi Svetog Nikole u Šilopaju. Seoska slava je Beli petak.[2]

Istorija uredi

Selo je dobilo ime po reci koja teče kroz selo i pravi veći broj krivina. Selo spada u srednjovekovna naselja o kojima nema pisanih pomena.[2] Nije izvesno da li se u Krivoj reci nalazila crkva, zadužbina despota Đurđa Brankovića, u kojoj je on i sahranjen 1456, ili je ovo bilo vezano za isti toponim bliže selu Majdan. U blizini pomenute Krive reke nalazio se i letnjikovac u kome je 1457. umrla njegova žena, Prokleta Jerina.[3] Ne zna se gde su ostaci letnjikovca i crkve.

Kroz selo je svojevremeno prolazila pruga uskog koloseka Beograd-Čačak, a u selu se nalazila stanica.[1]

Stanovništvo se iselilo pred najezdom Turaka. Ostalo je malo starosedelačkog stanovništva. Za vreme Prvog srpskog ustanka novodoseljeno stanovništvo došlo je iz rejona Sjenice i Užica 1809. godine. Po predanju, u selu je postojao spahija koji se zvao Loja koji je imao zemlju i velika stada ovaca koja je raja čuvala. U ustanku spahija je ubijen a njegova zemlja je podeljena doseljenicima. Posle Drugog srpskog ustanka bilo je doseljenika i iz okoline Beograda.[2]

Ovde se nalaze Stari spomenici na seoskom groblju u Krivoj Reci.

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 87 ratnika. Poginulo ih je 43 a 44 je preživelo.[2]

Demografija uredi

U popisima selo je 1910. godine imalo 436 stanovnika, 1921. godine 376, a 2002. godine taj broj je spao na 99.[2]

U naselju Kriva Reka živi 98 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 57,3 godina (53,0 kod muškaraca i 61,0 kod žena). U naselju ima 57 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,79.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Najpoznatiji krivorečanin u dvadesetom veku bio je rašljar Miloš Đuković.[1] Tvrdio je da je pomoću rašlji otkrio mesto gde je zakopano blago despota Đurđa.[4] Umro je 2010. godine.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 526
1953. 501
1961. 464
1971. 367
1981. 299
1991. 187 167
2002. 102 102
2011. 71
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
101 99,01%
Hrvati
  
1 0,98%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Politika: Kriva Reka skrajnuta i u izbornim kampanjama, 13. januar 2013.
  2. ^ a b v g d đ Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 260. 
  3. ^ Živadin M. Stevanović: Postanak i razvitak Gornjeg Milanovca, 1968; izdanje pisca.
  4. ^ Glas javnosti: Rašljama do blaga despota Đurđa, 20. mart 2003.
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi