Malbork
Malbork (nem. Marienburg, litv. Marienburgas, lat. Mariaeburgum, Mariae castrum, Marianopolis) grad je u severnoj Poljskoj pokrajini Žulavi u delti reke Visle, Vojvodstvo Pomorje, i glavni grad povjata Malbrok.
Malbork polj. Malbork | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Poljska |
Vojvodstvo | Vojvodstvo pomorsko |
Status grada | 1286 |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2012. | 39.252 |
— gustina | 2.287,41 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 54° 20′ S; 19° 20′ I / 54.33° S; 19.33° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 4,5 - 33,7 m |
Površina | 17,16 km2 |
Poštanski broj | 82-200 à 82-210 |
Pozivni broj | 55 |
Registarska oznaka | GMB |
Veb-sajt | |
http://www.malbork.pl/ |
Istorija
urediGrad je nastao oko pruskog srednjovekovnog dvorca Ordensburg Marijenburg, danas Malborški dvorac, koji su osnovali tevtonski vitezovi 1274. godine na obalama reke Nogat, nekoliko kilometara od mora do kojeg su imali olakšan pristup. I dvorac i grad su ime dobili po zaštitinici grada, Blaženoj Devici Mariji. Utvrđeni dvorac je postao sedište tevtonskog reda i najveća gotičko utvrđenje u Evropi. Tevtonski vitezovi su naplaćivali putarinu na rečnom prometu i uveli su monopol na trgovinu jantarom. Kasnije je postao članica Hanzeatske lige trgovačkih gradova i više sabora ovog udruženja je održano u dvorcu. Tokom Trinaestogodišnjeg rata tevtonski vitezovi su dvorac prepustili carskim vojnicima iz Bohemije koji su ga 1457. godine prodali poljskom kralju Kazimiru IV Nakon što su Prusi pružili trogodišnji otpor Poljacima, grad je ipak pao i vođa otpora, Bartolomej Blum, je obešen i raščerečen, a 14 njegovih oficira je bačeno u tamnicu gde su preminuli.[1] Blumu je podignut spomenik 1864. godine kada su Malbrokom ponovno vladali Prusi.
Nakon Drugog mirovnog ugovora u Torunju, 1466, Malbrok je pripao Kraljevskoj Pruskoj, a anektiran je nakon Prve podele Poljske 1772. godine. Marijenburg je postao delom Nemačkog carstva 1871. godine, a Versajskim ugovorom je dato stanovnicima grada da na referendumu odluče hoće li biti deo istočne Pruske ili Druge Poljske republike. Nakon što su glasali 11. jula 1820, građani su dali 9.641 glasova za Prusku, a samo 165 za Poljsku. Velika kriza je snažno uzdrmala Istočnu Prusku koja se teško oporavljala od Prvog svetskog rata. Kada su Nacisti došli na vlast 1933. godine počeli su progoniti Jevreje, a nakon Invazije na Poljsku 1939. godine i poljsku manjinu u gradu.
Tokom Drugog svetskog rata u blizini grada je podignut aerodrom i fabrika aviona koju su Saveznici bombardovali dva puta, 1943. i 1944. godine. Pred kraj rata grad je proglašen Festungom, nacističkim gradom-utvrdom, i većina stanovnika, osim njih 4.000, je pobeglo iz grada. Bitka za grad je potrajala od početka 1945. do 9. marta kada je Crvena armija osvojila grad. Grad je predala poljskim vlastima u aprilu 1945. godine, a u međuvremenu je lokalno stanovništvo nestalo od kojih se za 1.840 stanovnika ništa nije znalo. Tek je 1996. godine pronađeno 176 tela u masovnoj grobnici, nakon čega je otkrivena još jedna 2005. godine sa 123 tijela,[2] kao i ogromna masovna grobnica 2008. godine sa ostacima 2.116 tela.[3] Nakon forinzačarske analize tela su pokopana na Nemačkom ratnom groblju Stare Čarnovo. Istragom je utvrđeno je da su bili pokopani nagi i bez zubnih plombi, ali kako je samo nekoliko tela imalo puščane rane, zaključeno je kako nema osnova za pokretanje istrage o ratnom zločinu 1. oktobra 2010. godine.[4]
Nakon rata grad su naselili Poljaci, većinom oni proterani iz poljskih područja koje je anektirao SSSR. Populacija je konstantno rasla, pa je 1946. grad brojao 10.017 stanovnika, 1965. - 28.292, 1994. - 40.347, a 2004.- 38.950 stanovnika.[5]
Stari grad nije obnovljen, a njegova opeka je korišćena u obnovi srednjovekovnih središta Varšave i Gdanjska. Tako je jedina srednjoekovna građevina u gradu Crkva sv. Jovana, a na mestu starog grada je podignuto stambeno naselje 1960-ih.[5]
Demografija
uredi2012. |
---|
39 252 |
Znamenitosti
urediDvorac Marijneburg (srp. „Маријин дворац“) je klasični primer srednjovekovnog utvrđenja koji se gradio preko 230 godina, a po završetku izgradnje, 1406. godine, bio je najveći gotički dvorac u Evropi, kao o najveći dvorac od opeke i dan danas. Dvorac zapravo čine tri dvorca jedan u drugome, a tokom Drugog svetskog rata više od 50% dvorca je bilo uništeno. Dvorac je obnovljen u godinama nakon rata, osim katedrale koja se još uvek obnavlja. Danas se u njemu nalazi Muzej dvorca sa eksponatima o istoriji dvorca i grada Malbroka.
Rođeni u Malborku
uredi- Gžegož Lato, bivši poljski fudbaler.
Gradovi prijatelji
urediGrad Malbork je pobratimljen ili ima neki vid saradnje sa:
- Nordhorn, Nemačka
- Trakaj, Litvanija
- Selvesborg, Švedska
- Larvik, Norveška
- Marnji le Kompjenj, Francuska
- Monhajm am Rajn, Nemačka
Panorama
urediIzvori
uredi- ^ „The history of Prussia: tracing the ... - Google Books”. Pristupljeno 7. 3. 2011.
- ^ „Death in Marienburg: Mystery Surrounds Mass Graves in Polish City - SPIEGEL ONLINE - News - International”. Pristupljeno 7. 3. 2011.
- ^ „MeldungenPresse”. Pristupljeno 7. 3. 2011.[mrtva veza]
- ^ „Instytut Pamięci Narodowej - wersja tekstowa - www.ipn.gov.pl”. Arhivirano iz originala 15. 12. 2010. g. Pristupljeno 7. 3. 2011.
- ^ a b „Official town portal”. Pristupljeno 7. 3. 2011.