Manastir Svete Petke pripada žičkoj eparhiji i nalazi se 11 km severno od Vrnjačke Banje na obroncima Gledićkih planina u selu Stubal kod Kraljeva i pripada opštini Kraljevo.[1]

Manastir Svete Petke
Manastir Svete Petke u Stublu
Opšte informacije
MestoStubal (Kraljevo)
OpštinaGrad Kraljevo
Država Srbija
Vrsta spomenikamanastir
Vreme nastanka15. vek
VlasnikSrpska pravoslavna crkva

Istorija manastira uredi

Selo Stubal je 1780. godine imalo samo tri kuće i bilo je naseljeno stanovništvom iz Hercegovine. Početkom 19. veka selo je imalo oko dvadesetak kuća. Postoje predanja da je selo Stubal dobilo naziv po četvorougaonom kamenu koji podseća na stub, a koji se još odavnina nalazi u blizini sela. Pretpostavlja se da je kamen deo drevne crkvice, tačnije njen oltarski deo i narod veruje da je ovaj kamen čudotvoran. Pretpostavlja se da je crkvica bila izgrađena od trošnog materijala, jer njeni tragovi nisu sačuvani ni u temelju. Jedino što je ostalo iz tog perioda je kamen. Dugo godina kamen je bio nepokriven, a 1900. godine nastala je kamena horizontalna ploča. Od tada kamen liči na četvorougaoni kratki stub koji je ukopan u zemlju.[2]

 
Biblijski park

Devetnaesti vek uredi

Ljudi su još od davnina verovali u lekovitost ovog svetog kamena i često su se skupljali oko njega verujući da Bog pomaže narodu preko njega. Vlasniku livade na kojoj se kamen nalazio nije odgovarao veliki broj ljudi koji se skupljao, te je jednom prilikom uklonio kamen sa svoje livade, ali ubrzo, na insistiranje crkvenih vlasti, vratio je kamen na mesto. Kasnije, zajedno sa svojim sinom, Tihomirom Milosavljevićem, podiže crkvicu daščaru (poznatu kao čakmaru).

 
Pokrov Svete Petke
 
Sveti kamen u manastiru Svete Petke

Dvadeseti vek uredi

Na mestu današe manastirske crkve 1906. godine, bila je podignuta crkva daščara (čakmara), da bi 1974. godine bila podignuta kapela (paraklis) posvećena Svetoj Petki (slavi se 27. oktobra), a posvetio ju je tadašnji episkop Vasilije.[3]

Sava Komatović iz obližnjeg sela Ravanica 1965. godine kupuje livadu sa crkvicom i kamenom, sa namjerom da se na tom mjestu podigne nova crkva i manastir. Godine 1972. postavljen je kamen temeljac za Veliku crkvu. Od tada pa sve do završetka gradnje bogosluženja su se vršila u Kapeli koja je podignuta 1974. godine. Kapela je posvećena Svetoj Petki koja se slavi 27. oktobra. Godine 1978. episkop žički Vasilije zajedno sa lokalnim stanovništvom donosi odluku da sav prostor dobije rang manastira.

Kapela je postojala do 1978. godine, kada je završena Velika crkva. No, u međuvremenu, u proleće 1975. godine, kada je Velika crkva bila skoro završena, stigla je naredba od episkopa Vasilija da celo bratstvo napusti manastir. Svi su otišli na razne strane, ostali su samo jeromonah Stefan, monahinja Paraskeva i monah Sava, još neko vreme.

Na sv. Kirika i Julitu, 28. jula 1978. godine novoizabrani episkop žički Stefan je sazvao narod radi rešavanja pitanja o otvaranju manastira, kada je zajednički odlučeno da sav prostor dobije rang manastira. Odmah zatim počelo je da se uvećava i monaštvo, a tada u manastir dolazi i jedan od najvećih duhovnika tog vremena Starac Gavrilo. Nakon tri meseca, na dan svete mati Paraskeve, vladika Stefan je svečano osvetio crkvu i blagoslovio da prostor dobije rang manastira.[4]

Crkvica daščara je, izgorela u požaru 1986. godine, na Veliki Petak, a kamen je opet ostao na otvorenom do 1988. godine, kada je Dragiša Gojković, poreklom iz Kolašina, podigao o svom trošku današnju kapelu (crkvicu).

Manastirski kompleks uredi

Na početku izgled manastira bio je veoma skroman. Uz postojeću crkvu daščaru, kao i novosagrađenu crkvu, bilo je par trošnih kućica i jedna česma. U početku manastir je bio muški. Manastir je postao ženski 1989. godine, kada je starešinstvo povereno monahinji Mariji (Petrović), a duhovno rukovođenje protosinđelu Stefanu (Đorđeviću). Od 1999. godine manastir je počeo brže da se razvija. Srušene su stare kućice i sav prostor ispred crkve je uređen. Na crkvi je dograđen zvonik, a crkva je u potpunosti renovirana. Put do manastira je asfaltiran. Pre nekoliko godina manastir je dobio na dar iz grada Jašija pokrov svete Petke sa jastučnicom. Od tada, svakog petka u 17. časova, služi se Moleban i iznosi pokrov radi celivanja.

  1. Čudo — Manastir Svete Petke u Stublu ima „noćne čuvare“. To su dve monahinje koje su umrle pre 4-5 vekova. Dva kostura su zemni ostaci dveju monahinja koje su bile žiteljke manastira, a postoji pretpostavka da su bile i dve drugarice ili dve sestre.
  2. Sveti kamen — Sveti kamen nalazi se pod krovom osmougaone kupole, koja je posvećena Svetoj Petki. Sveta Petka se slavi 27. oktobra po novom kalendaru. Mesto gde se nalazi kamen naziva se „Kapela Svetog kamena“. Kapela je samo pokloničko mesto, u njoj se ne vrše bogosluženja. Ovaj kamen je veoma posećen i dosta ljudi dolazi jer veruje da Bog čini čuda preko ovog kamena.
  3. Pokrov Svete Petke1998. godine manastir Svete Petke u Stublu dobilo je na poklon jastučnicu na kojoj je počivala glava Svetiteljke. Sledeće godine, manastir je dobio na poklon pokrov u kome je počivalo telo svetiteljke. Pokrov se iznosi svakog petka u 17 časova radi celivanja.
  4. Moleban Svete Petke — Svakog petka u 17 časova u manastiru se služi Moleban. Tada se pominju sva imena za žive i upokojene, koje prisutni narod ostavlja. Na kraju narod prolazi ispod raširenog pokrova sa verom i molitvom Svetoj Petki. Molebni kanon se služi i na dan Svete Petke, koja se slavi 8. avgusta, kao i na Dan Prepodobne materi Paraskeve, koja se slavi 27. okotobra.[5]

Izgled manastira uredi

Prvobitni izgled manastira bio je vrlo skroman. Uz postojeću crkvu daščaru, kao i novosagrađenu crkvu, bilo je nekoliko trošnih kućica i jedna česma. U početku manastir je bio muški, a po prestavljenju (umiranju) većine bratije, manastir je postao ženski 1989. godine, kada je starešinstvo povereno monahinji Mariji (Petrović), a duhovno rukovođenje protosinđelu Stefanu (Đorđeviću).

Od 1999. godine manastir je počeo brže da se razvija. Srušene su stare kućice i sav prostor ispred crkve je uređen. Na crkvi je dograđen zvonik, a sama crkva je u potpunosti renovirana i živopisana.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Spasić, N. (2008). Kult Svete Petke. Jagodina
  • Protosinđel Đorđević, S. Sveta Petka i njeno vreme. Kraljevo

Spoljašnje veze uredi