Mark Tven
Samjuel Langhorn Klemens (engl. Samuel Langhorne Clemens; Florida, 30. novembar 1835 — Reding, 21. april 1910),[1] poznatiji pod književnim pseudonimom Mark Tven (Mark Twain), bio je američki književnik. U opsežnom životnom delu ostvario je široku lestvicu osećaja i misli, od pune životne radosti do potpunog beznađa.[2]
Mark Tven | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 30. novembar 1835. |
Mesto rođenja | Florida, Misuri, SAD |
Datum smrti | 21. april 1910.74 god.) ( |
Mesto smrti | Reding, Konektikat, SAD |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Doživljaji Toma Sojera Doživljaji Haklberi Fina |
Potpis |
Nakon detinjstva provedenog na obalama Misisipija učio je za tipografa, radio kao pilot na rečnom brodu, išao u potragu za zlatom u Kaliforniju, putovao po Srednjem istoku i Evropi.[3] Njegov život pun pustolovina, uspeha i slave pomućuje smrt njegovih žena i ćerki, što izaziva pesimizam i teški očaj njegovih poslednjih radova. Bio je dobar prijatelj Nikole Tesle. Njegovi najpoznatiji junaci su dečaci Tom Sojer i Haklberi Fin.[4]
Biografija
urediSamjuel Langhorn Klemens rođen je 30. novembra 1835. godine u mestu Florida u Misuriju. Kada mu je bilo četiri godine s roditeljima se preselio u mesto Hanibal, gde je pohađao osnovnu školu. Nakon smrti oca 1847. godine krenuo je na štamparski zanat. Kasnije je radio kao štampar u Keokuku (Ajova), Njujorku, Filadelfiji, Pensilvaniji i drugde po SAD. Potom je bio kormilar na parobrodu na reci Misisipi sve do početka Američkog građanskog rata 1861, kada je na kratko kao dobrovoljac pristupio konjici Konfederacije. Zbog svog rada na brodu je dobio nadimak Mark Tven što u bukvalnom prevodu sa engleskoga znači pazi dva! ili pazi dvojica! Mark Tven je uzrečica kada brod ulazi u neku opasnost.[5] Kasnije te godine pridružio se bratu u novoosnovanom teritoriju Nevada gde je radio u rudniku srebra. Godine 1862. postaje izvestilac novia Teritorijal enterprajz u mestu Virdžinija Siti u Nevadi, a 1863. je počeo pisati članke za iste novine pod pseudonimom Mark Tven. Na reci Misisipi ta fraza znači „dva hvata duboko“. Nakon preseljenja u Kaliforniju, tačnije u San Francisko 1864. godine upoznao je američke pisce Artemusa Vorda i Breta Harta koji su mu pružili podršku u njegovom radu. Godine 1865, obradio je bajku koju je čuo na kalifornijskim zlatnim poljima i objavio je pod naslovom The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County. Za nekoliko meseci delo je postalo veoma popularno. Godine 1867, je održao predavanje u Njujorku, a iste godine je posetio Evropu i Palestinu. Ta putovanja opisao je u knjizi The Innocents Abroad (1869) koja preuveličava aspekte evropske kulture, a koja je impresionirala američke turiste. Uskoro se (1870) oženio Olivijom Langdon. Nakon kratkog boravka u gradiću Bufalo (država Njujork) mladi bračni par seli se u mesto Hartford u Konektikatu.[6]
Većina Tvenovih najboljih dela napisana je tokom 1870-ih i 1880-ih u Hartfordu i za vreme leta na farmi Kveri kod mesta Elmira (država Njujork). Delo Roughing It (1872) opisuje njegove rane pustolovine u doba kada je bio rudar i novinar. Doživljaji Toma Sojera (1876) slave detinjstvo u gradu na obali Misisipija, dok delo А Tramp Abroad (1880) opisuje putovanje kroz nemački Švarcvald. Roman Kraljević i prosjak (1882) knjiga je za decu fokusirana na zamenu identiteta u tjudorskoj Engleskoj. Život na Misisipiju iz 1883. kombinuje autobiografski prikaz vlastitih iskustava kao rečnog pilota. Roman Jenki na dvoru kralja Artura iz 1889. godine satirično je delo na temu tlačenja ljudi u feudalnoj Engleskoj. Radnja romana u osnovi se bavi putovanjem kroz vreme. Na kraju romana se otkriva da je glavni junak sve to samo sanjao.[7] Doživljaji Haklberija Fina (1884) nastavak su Doživljaja Toma Sojera i uglavnom se smatra Tvenovim najboljim delom. U romanu je reč o dečaku koji beži od svoga oca na splavi rekom Misisipi s odbeglim robom Džimom. Ovo delo, između ostalog, daje čitaocu sliku života na reci Misisipi pre građanskog rata.
Iste godine kada se pojavio Haklberi Fin, Tven je osniva firmu Charles L. Webster and Company kako bi objavljivao svoja dela i dela drugih pisaca. Najpoznatije delo koje je ta firma objavila bili su Lični memoari (dva sveska, 1885—1886) koje je napisao američki general i predsednik Julisiz S. Grant. Loša investicija u automatsku pisaću mašinu dovela je firmu do bankrota (1894). Uspešna predavanja širom sveta i knjiga koja je nastala na osnovu tih putovanja Following the Equator (1897) otplatili su Tvenove dugove. Njegov rad u vreme 1890-ih i 1900-ih označen je rastućim pesimizmom i gorčinom, koje su prouzrokovali njegov poslovni neuspeh, a kasnije i smrt njegove supruge i dve njihove kćerke. Značajna dela iz tog razdoblja su Pudd'nhead Wilson (1894) - roman čija radnja je smeštena na Jug SAD pre građanskog rata i u kojoj se kritikuje rasizam. Personal Recollections of Joan of Arc (1896) je sentimentalna biografija Jovanke Orleanke. Kasnija dela uključuju dve kratke priče The Man That Corrupted Hadleyburg (1899) i The War Prayer (1905). Reč je o filozofskim, socijalnim i političkim esejima. Rukopis dela Tajanstveni stranac je ostao nekompletan, a delo je objavljeno posthumno 1916. godine.
Tvenov rad inspirisan je nekonvencionalnim Zapadom, a popularnost njegovih dela označila je kraj dominacije, u američkoj literaturi, pisaca iz Nove Engleske. Kasniji slavni američki pisci Ernest Hemingvej i Vilijam Fokner pozivali su se na Tvena kao na svoju inspiraciju. U poslednjim godinama svog života Tven je pisao manje, ali je često javno govorio o mnogim temama. Ostao je zapamćen i po odelima s belim crtama koja je uvek nosio u javnim nastupima. Primio je počasni doktorat Oksfordskog univerziteta 1907. godine.
Kada je preminuo ostavio je za sobom nedovršenu autobiografiju koju je 1924. godine objavila njegova sekretarica Alberta Bigelou Pejn. U prvoj polovini 1990. pronađen je izvorni rukopis Haklberija Fina u Holivudu. Nakon dužeg povlačenja po sudu oko borbe za pravo vlasništva taj rukopis, kao i drugi do tada neobjavljeni materijali, dodeljeni su javnoj knjižari Bafala i okruga Iri 1992. godine. Četiri godine kasnije (1996) objavljeno je revidirano izdanje Doživljaji Haklberija Fina, koje je obuhvatalo i neobjavljene materijale.
Pri kraju možda je zanimljivo spomenuti kako je Tven bio i jedan od retkih prijatelja Nikole Tesle. Mark Tven preminuo je 21. aprila 1910. godine u mestu Reding u Konektikatu.
Dela
urediOdabrana dela
uredi- „Doživljaji Toma Sojera“ 1876.
- „Kraljević i prosjak“ 1882.
- „Život na Misisipiju“ 1883.
- „Doživljaji Haklberija Fina“ 1884.
- „Jenki na dvoru kralja Artura“ 1889.
Eseji
uredi- "Što se tiče Jevreja" 1899.
Pregled
urediTven je počeo svoju karijeru pišući lake, humorističke stihove, ali je evoluirao u hroničara sujete, licemerja i ubilačkih dela čovečanstva. Sredinom svoje karijere, u delu Haklberi Fin, on je kombinovao bogat humor, čvrstu naraciju i društveni kriticizam. Tven je bio majstor u prikazivanju kolokvijalnog govora i pomogao je u kreiranju i popularizovanju prepoznatljive američke literature izgrađene na američkim temama i jeziku. Mnogi Tvenovi radovi su bili svojevremeno potisnuti iz različitih razloga. Delo Adventures of Huckleberry Finn je bilo više puta isključivano iz lektire američkih škola, ne samo zbog često upotrebe reči niger, koja je bila u širokoj upotrebi tokom perioda pre Građanskog rata u kome se roman odvija.
Kompletnu bibliografiju njegovih radova je skoro nemoguće napraviti, zbog velikog broj komada koje je Tven napisao (često u opskurnim novinama) i njegove česte upotrebe nekoliko različitih pseudonima. Dodatno, velika porcija njegovih govora i predavanja je izgubljena ili nije zapisana; stoga je kolekcija Tvenovih radova rad u progresu. Istraživači su otkrili deo Tvenovog objavljenog materijala 1995. i 2015. godine.[8][9]
Rani žurnalizam i putopisi
urediDok je pisao za novine Territorial Enterprise u gradu Virdžinija Siti tokom 1863. godine, Klemens se upoznao sa advokatom Tomom Fičom, editorom konkurentskih novina Virginia Daily Union, koji je bio poznat kao „srebrno-jezični orator Pacifika“.[10]:51 On je smatrao Fiča osobom koja mu je dala „prvu realno profitabilnu lekciju“ o pisanju. Godine 1866, Klemens je dao predavanje o Sendvičkim ostrvima publici u gradu Vošo Siti u Nevadi.[11] Klemens je izjavio da, „Kad sam prvobitno počeo da predajem, i u mom ranom pisanju, moja jedina namera je bila da stvorim komični kapital iz svega što sam video i čuo“. Fič mu je rekao, „Klemens, tvoje predavanje je bilo divno. Ono je bilo elokventno, pokretačko, iskreno. Nikad u mom celokupnom životu nisam čuo takav veličanstven komad opisne naracije. Ali si ti počinio jedan neoprostiv greh — zaista neoprostiv greh. To je greh koji ne smeš više nikad počiniti. Ti s završio izuzetno elokventan opis, kojim is podstakao intenzivni interes svoje publike, sa groznim antiklimaksom, kojim si poništio sav zaista fini efekat koji si proizveo.“[12] U to vreme je Tven postao pisac Sejdžbaš škole, i bio je najzapaženiji predstavnik tog literarnog žanra.[13]
Tvenov prvi značajni rad, „The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County", je prvi put objavljen u novinama New York Saturday Press 18. novembra 1865. Jedini razlog što je tu objavljen je da je njegova priča stigla suviše kasno da bi bila uključena u knjigu koju je Artemus Vord pripremao i koja se bavila opisima Američkog zapada.
Nakon tog praska popularnosti, novine Sacramento Union su zaposlile Tvena da piše pisma o svojim putopisnim doživljajima. Prvo putovanje koje je poduzeo radi ovog posla je bila plovidba parnim brodom Ajax na svom prvom putovanju do Havaja, koji su se u to vreme nazivali Sendvič ostrvima. Ta duhovita pisma su mu popločala put do novina Alta Kalifornija u San Francisku, koje su ga designirale kao putujućeg dopisnika za putovanje od San Franciska do Njujorka preko Panamskog kanala. Tokom tog perioda, Tven je pisao pisma namenjena objavljivanju, dokumentujući svoje doživljaje sa znatnom dozom burlesknog humora. Tven je 8. juna 1867. isplovio na putničkoj krstarici Quaker City na plovidbu koja je trajala pet meseci. Ovo putovanje je rezultiralo u delu The Innocents Abroad ili The New Pilgrims' Progress.
Godine 1872, Tven je objavio drugi deo putopisne literature, Roughing It, kao polu-nastavak delu Innocents. Roughing It je semi-autobiografski opis Tvenovog putovanja od Misurija do Nevade, njegovog naknadnog života na Američkom Zapadu, i njegove posete Havajima. Knjiga satirično ismejava Američko i Zapadno društvo na isti način na koji je delo Innocents kritikovalo razne zemlje Evrope i Srednjeg istoka. Tvenov sledeći rad je zadržao fokus na Američkom društvu, ali se u većoj bavi svakodnevnim događajima. Nazvano The Gilded Age: A Tale of Today, ono je putopis, kao i njegove prethodne dve knjige, ali je i njegov prvi pokušaj pisanja romana. Ta knjiga je takođe značajna po tome što je ona jedina Tvenova kolaboracija; napisana je sa njegovim susedom, Čarlsom Varnerom.
Tvenova sledeća dva rada su bazirana na njegovom iskustvima na reci Misisipi. Old Times on the Mississippi, serija skica objavljenih u magazinu Atlantic Monthly 1875. godine, odslikava Tvenovo razočaranje u romantizam.[14] Old Times konačno postaje početna tačka za Life on the Mississippi.
Tom Sojer i Haklberi Fin
urediTvenova sledeća veća publikacija je bio roman Doživljaji Toma Sojera, koji je baziran na njegovom detinjstvu u Hanibalu. Tom Sojer je opisan po uzoru na Tvena kao dete, sa tragovima dva školska druga, Džona Brigsa i Vila Bovena. Knjiga je takođe uvela, u sporednoj ulozi, Haklberi Fina, po uzoru na Tvenovog dečačkog prijatelja Toma Blankenšipa.
Knjiga The Prince and the Pauper, uprkos toga što je zaplet sveprisutan u današnjem filmu i literaturi, nije inicijalno bila dobro prihvaćena. Pričajući priču od dva dečaka rođena istog dana koja su fizički identična, knjiga služi kao društveni komentar u kome princ i siromah zamenjuju mesta. Pauper je bio Tvenov prvi pokušaj pisanja istorijske fikcije, i krivica za njene nedostatke se obično pripisuje Tvenu zbog njegovog nedovoljnog poznavanja engleskog društva, kao i činjenici da je nastala nakon masivnog uspeha. Tokom pisanja romana Pauper, Tven je započeo Adventures of Huckleberry Finn (dela kod koga je konzistentno imao problema sa završavanjem[15]), a započeo je i završio još jednu putopisnu knjigu, A Tramp Abroad, koja sledi Tvena tokom njegovog putovanja kroz centralnu i južnu Evropu.
Tvenov sledeći značajni objavljeni rad, Adventures of Huckleberry Finn, ga je učvrstio kao značajnog američkog pisca. Neki ga nazivaju prvom velikim američkim romanom, i knjiga je postala obavezna lektira u mnogim školama širom Sjedinjenih Država. Haklberi Fin je proistekao iz romana Tom Sojer i ima ozbiljniji ton od svog prethodnika. U osnovi romana Haklberi Fin je verovanje dečaka u ono što je pravično da uradi, mada je većina drugih verovala da je to pogrešno. Rukopis Haklberi Fin na četiri stotine strana je napisan sredinom 1876, neposredno nakon objavljivanja romana Tom Sojer. Smatra se da je Tvenu trebalo sedam godina nakon prvog naleta kreativnosti da konačno završi knjigu 1883. godine. Po drugim izvorima Tven je radio na romanu Haklberi Fin uporedo sa radom The Prince and the Pauper i drugim radovima tokom 1880. i drugih godina. Zadnja petina romana Haklberi Fin je predmet znatne kontroverze. Neki tvrde da je Tven doživeo, kao što kritičar Leo Marks izjavljuje, „nervni slom“. Ernest Hemingvej je jednom rekao o romanu Haklberi Fin:
Ako ga čitate, morate se zaustaviti na mestu gde je Niger Džim ukraden od dečaka. To je realni kraj. Ostatak je samo varanje.
Hemingvej je isto tako napisao u istom eseju:
Sva moderna američka literatura proističe iz jedne knjige Marka Tvena zvane Haklberi Fin.[16]
U blizini završetka romana Haklberi Fin, Tven je napisao knjigu Life on the Mississippi, za koju se kaže da je znatno uticala na prethodnu knjigu.[8] Taj rad prepričava Tvenove memorije i nova iskustva nakon dvadeset dvogodišnjeg odsustva sa Misisipija.
Kasniji radovi
urediTven je proizveo Memoare predsednika Julisiza Simpsona Granta u svojoj novoosnovanoj izdavačkoj kući, Charles L. Webster & Company, koja je bila u zajedničkom vlasništvu sa Čarlsom L. Vebsterom, njegovim nećakom.[17]
Tokom tog perioda je takođe napisao „The Private History of a Campaign That Failed“ za The Century Magazine. Taj rad sadrži detaljni prikaz njegovog dvonedeljnog boravka u Konfederativnoj vojsci tokom Građanskog rata. Nakon toga se usredsredio na delo A Connecticut Yankee in King Arthur's Court, napisano u istom stilu istorijske fantastike kao i The Prince and the Pauper. To delo je ukazalo na apsurde političkih i društvenih normi putem njihovog predstavljanja na sudu kralja Artura.
U popularnoj kulturi
uredi- U epizodi crtanog filma Džoni Bravo Kraljević i tupan Mark Tven se pojavljuje na njenom samom kraju, optužujući kraljevića Džona Bravo i njegovog dvojnika tupana da su izokrenuli priču njegovog romana Kraljević i prosjak. Na kraju biva bačen u tamnicu.
- U knjizi srpskoga pisca Vladimira Pištala Značenje džokera postoji jedan esej o Marku Tvenu.[5]
Reference
uredi- ^ „The Mark Twain House Biography”. Arhivirano iz originala 16. 10. 2006. g. Pristupljeno 24. 10. 2006.
- ^ Louis J. Budd, ed. Mark Twain, Collected Tales, Sketches, Speeches & Essays 1891–1910 (Library of America). 1992. ISBN 978-0-940450-73-8.
- ^ Ken Burns; Dayton Duncan, and Geoffrey C. Ward (2001). Mark Twain: An Illustrated Biography. New York: Alfred A. Knopf. ISBN 978-0-375-40561-7.
- ^ „Mark Twain remembered by Google with a doodle”. The Times of India. 30. 11. 2011. Pristupljeno 30. 11. 2011.
- ^ a b Pištalo 2000, str. 51
- ^ Scott, Helen (2000). „The Mark Twain they didn't teach us about in school”. International Socialist Review. 10: 61—65.
- ^ Bakić, Ilija (2015). 101 lice fantastike. Novi Sad, Zrenjanin: Agora. str. 268—270.
- ^ a b Kirk 2004
- ^ Mark Twain stories, 150 years old, uncovered by Berkeley scholars | Books | The Guardian
- ^ Baskin & Madsen 2006, str. 281
- ^ Scharnhorst, Gary, ur. (2010). Twain in His Own Time: A Biographical Chronicle of His Life, Drawn from Recollections, Interviews, and Memoirs by Family, Friends, and Associates. Writers in Their Own Time (first izd.). University of Iowa Press. str. 290. ISBN 978-1-58729-914-8.
- ^ DeQuille, Dan; Twain, Mark (1893). „Reporting With Mark Twain”. The Californian Illustrated Magazine. Arhivirano iz originala 11. 5. 2011. g. Pristupljeno 19. 5. 2017.
- ^ „The Sagebrush School Nevada Writers Hall of Fame 2009”. University of Nevada, Reno. 2009. Arhivirano iz originala 4. 1. 2014. g. Pristupljeno 26. 2. 2012.
- ^ Reading the American Novel 1865 – 1914 G. R. Thompson; John Wiley & Sons, February 7, 2012; 462 pages. pp. 29.
- ^ Powers 2005, str. 471–473. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFPowers2005 (help)
- ^ from Chapter 1 of The Green Hills of Africa
- ^ „American Experience – People & Events: Samuel Langhorne Clemens, 1835–1910”. PBS. Pristupljeno 28. 11. 2007.
Literatura
uredi- Bakić, Ilija (2015). 101 lice fantastike. Novi Sad, Zrenjanin: Agora. str. 268—270.
- Kirk, Connie Ann (2004). Mark Twain – A Biography. Connecticut: Greenwood Printing. ISBN 978-0-313-33025-4.
- Powers, Ron (2005). Mark Twain: A Life. New York: Free Press. str. 471-473. ISBN 978-0-7432-4899-0.
- Scharnhorst, Gary, ur. (2010). Twain in His Own Time: A Biographical Chronicle of His Life, Drawn from Recollections, Interviews, and Memoirs by Family, Friends, and Associates. Writers in Their Own Time (first izd.). University of Iowa Press. str. 290. ISBN 978-1-58729-914-8.
- Beebe, Lucius (1954). Comstock Commotion: The Story of the Territorial Enterprise and Virginia City News. Stanford University Press. ISBN 978-1-122-18798-5.
- Gregg Camfield (2002). The Oxford Companion to Mark Twain. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-510710-4.
- Ayck, Thomas (1993). Mark Twain. Mit Selbstzeugnissen und Bilddokumenten. Reinbek: Rowohlt. ISBN 978-3-499-50211-8.
- Breinig, Helmbrecht (1985). Mark Twain. Eine Einführung. München: Artemis & Winkler. ISBN 978-3-7608-1321-9.
- Guy Cardwell,, ur. (1982). Mark Twain, Mississippi Writings. (Library of America. ISBN 978-0-940450-07-3.
- Guy Cardwell,, ur. (1984). Mark Twain, The Innocents Abroad & Roughing It. (Library of America. ISBN 978-0-940450-25-7.
- Breinig, Helmbrecht (2011). Mark Twain. Eine Einführung in sein Werk. Darmstadt: WBG (Wissenschaftliche Buchgesellschaft). ISBN 978-3-534-24649-6.
- Cox, James M. (1966). Mark Twain: The Fate of Humor. Princeton University Press. ISBN 978-0-8262-1428-7.
- Emerson, Everett (2000). Mark Twain: A Literary Life. Philadelphia: University of Pennsylvania Press. ISBN 978-0-8122-3516-6.
- Shelley Fisher Fishkin, ur. (2002). A Historical Guide to Mark Twain. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-513293-9.
- Susan K. Harris, ur. (1994). Mark Twain, Historical Romances. (Library of America. ISBN 978-0-940450-82-0.
- Carstensen, Broder (1968). Franz H., ur. The Adventures of Huckleberry Finn: Die Problematik des Schlusses; Amerika · Vision und Wirklichkeit, Beiträge deutscher Forschung zur amerikanischen Literaturgeschichte. Frankfurt: Athenäum Verlag. str. 199—210.
- Hamlin L., Hill, ur. (2002). Mark Twain, The Gilded Age and Later Novels. (Library of America. ISBN 978-1-931082-10-5.
- Horn, Jason Gary (1999). Mark Twain: A Descriptive Guide to Biographical Sources. Lanham, Md.: Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-3630-3.
- Howells, William Dean (1997). My Mark Twain. Mineloa, New York: Dover Publications. ISBN 978-0-486-29640-1.
- Kaplan, Fred (2003). The Singular Mark Twain: A Biography. New York: Doubleday. ISBN 978-0-385-47715-4.
- Kaplan, Justin (1966). Mr. Clemens and Mark Twain: A Biography. New York: Simon and Schuster. ISBN 978-0-671-74807-4.
- J. R. LeMaster; James D. Wilson,, ur. (1993). The Mark Twain Encyclopedia. New York: Garland. ISBN 978-0-8240-7212-4.
- Jerome Loving, Mark Twain: The Adventures of Samuel L. Clemens (University of California Press; 2010) 491 pages. ISBN 978-0-520-25257-8.; Draws on newly discovered archival materials in a detailed biography
- Bruce Michelson. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. april 2012). Mark Twain on the Loose. Amherst: University of Massachusetts Press. 1995. ISBN 978-0-87023-967-0.
- K. Patrick Ober (2003). Mark Twain and Medicine: "Any Mummery Will Cure". Columbia: University of Missouri Press. ISBN 978-0-8262-1502-4.
- Clemens, Susy (1987). Mein Papa. Mark Twain im Tagebuch seiner dreizehnjährigen Tochter Susy und seine Anmerkungen dazu (Originaltitel: Papa, Epilog von Charles Neider, Einführung von Mark Twain, herausgegeben von Charles Neider, übersetzt von Gisbert Haefs). Frankfurt am Main: Insel. ISBN 978-3-458-14587-5.
- Paine, Albert Bigelow (1912). Mark Twain, A Biography: The Personal and Literary Life of Samuel Langhorne Clemens. Harper & Bros. ISBN 978-1-84702-983-6.-
- Powers, Ron (1999). Dangerous Water: A Biography of the Boy Who Became Mark Twain. New York: Da Capo Press. ISBN 978-0-306-81086-2.-
- Powers, Ron (2005). Mark Twain: A Life. New York: Random House. ISBN 978-0-7432-4899-0.-
- Rasmussen, R. Kent (2007). Critical Companion to Mark Twain: A Literary Reference to His Life and Work. Facts On File, 2007. Revised edition of Mark Twain A to Z. ISBN 978-0-8160-6225-6.
- Opinions, Concise (1997). R. Kent Rasmussen,, ur. The Quotable Mark Twain: His Essential Aphorisms, Witticisms. Contemporary Books. ISBN 978-0-8092-2987-1. Nedostaje
|last1=
u Authors list (pomoć) - Anonymous (1873). Cartoon portraits and biographical sketches of men of the day. Illustrated by Frederick Waddy. London: Tinsley Brothers. str. 122. Pristupljeno 13. 3. 2011.
- Radavich, David (2004). „Twain, Howells, and the Origins of Midwestern Drama”. MidAmerica. XXXI: 25—42.
- Doren, Mark Van (1920). E. P. Dutton, ur. The Ordeal of Mark Twain. New York.
- Fuchs, Thomas (2012). Mark Twain. Ein Mann von Welt. Berlin: Haffmanns & Tolkemitt bei Zweitausendeins. ISBN 978-3-942990-06-6.
Spoljašnje veze
uredi- Sabrana dela u originalu
- Mark Twain mobile ebooks
- Mark Tven na sajtu Curlie (jezik: engleski)
- Mark Twain Museum at the Territorial Enterprise – Mark Twain Museum, Territorial Enterprise Building, Virginia City, Nevada Web site
- Mark Twain House Museum Web site
- Autobiography of Mark Twain, Volume 1, 2010 – Free Online – Mark Twain Project Online
- Autobiography of Mark Twain, Volume 2, 2013 – Free Online – Mark Twain Project Online
- Mark Twain Library, University of California Press. This series re-prints texts from the Papers and Works for students and the general reader.
- The Works of Mark Twain, University of California Press. This series prints authoritative critical editions of Mark Twain's published works.
- Mark Twain Papers, University of California Press. This series publishes Mark Twain's private papers – his letters, notebooks, unpublished literary works, and autobiography.
- Jumping Frogs: Undiscovered, Rediscovered, and Celebrated Writings of Mark Twain, University of California Press. The Jumping Frogs series of books brings neglected Mark Twain treasures—stories, tall tales, novels, travelogues, plays, imaginative journalism, speeches, sketches, satires, burlesques, and much more—to readers.
- A True Story, Repeated Word for Word As I Heard It from The Atlantic Monthly. Nov. (1874), pp. 591–594. Boston: Atlantic Monthly Co.
- The Mark Twain Papers and Project of the Bancroft Library, University of California Berkeley. Home to the largest archive of Mark Twain's papers and the editors of a critical edition of all of his writings.
- Mark Twain Room at Buffalo & Erie County Public Library, which houses the manuscript of Huckleberry Finn
- Samuel Langhorne Clemens collection of papers, 1856-1938 (bulk 1870-1938), held by the Henry W. and Albert A. Berg Collection of English and American Literature, New York Public Library
- Mark Twain Original Manuscripts from 1862–1909 Архивирано на сајту Wayback Machine (15. јун 2013) Shapell Manuscript Foundation
- Full text of the biography Mark Twain Архивирано на сајту Wayback Machine (11. октобар 2004) by Archibald Henderson
- Mark Twain's Mississippi at Northern Illinois University Libraries
- Mark Twain at C-SPAN's American Writers: A Journey Through History
- Literary Pilgrimages – Mark Twain sites
- PBS Twain Interactive Scrapbook and San Francisco Chronicle article documenting that Clemens did not say "The coldest winter I ever spent was summer in San Francisco".
- The Fountain Pens used by Mark Twain
- article and rare pictures of Mark Twain and photographer Napoleon Sarony