Miloševo (Negotin)

село

Miloševo je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 316 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 443 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 517 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 913 stanovnika).

Miloševo
Ulaz u Miloševo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.517
Geografske karakteristike
Koordinate44° 15′ 15″ S; 22° 31′ 32″ I / 44.254166° S; 22.5255° I / 44.254166; 22.5255
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina55 m
Miloševo na karti Srbije
Miloševo
Miloševo
Miloševo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Položaj sela uredi

Miloševo je ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 4 kilometra severno od Negotina. Smešteno je na prosečno 55 metara nadmorske visine, na desnoj obali kanala Jaseničke reke, s obe strane magistralnog puta Negotin-Kladovo. Severna geografska širina naselja je 44° 15’ 25”, istočna geografska dužina 22° 31’ 53”, a površina atara 831 hektar.

Selo je na obema stranama Jaseničke reke, gde ona, pošto je prosekla vidrovački plato, ulazi u negotinsku ravnicu. Kuće su na desnoj strani Jaseničke reke.[1]

Istorija uredi

Prvi put se pominje u turskim popisima 1530. godine kao naselje sa 15 kuća, 1586. godine je imalo 12, 1783. 80 (vlaških) kuća, a 1866. godine 78 kuća. Ostaci ranije naseljenosti u ataru naselja su mnogobrojni (razvaline crkvice, staro groblje, nadgrobni spomenici sa urezanim krstovima i drugo). Do kraja 19. veka naselje je nosilo naziv Koroglaš (Okruglica ili Okruglaš). Smatra se da su osnivači naselja Srbi sa Kosova. Današnje naselje je podeljeno na Gornji i Donji kraj.

Na austrijskoj karti Temišvarski Banat zabeleženo je mesto Okrugliciz, a 1736. godine se pominje selo Okruglaš. Selo je 1784. godine je zabeleženo pod imenom Okruglacz a docnije Koroglaš, sada Miloševo. To ime je selo dobilo ukazom krajem 19. veka. Koroglaš je 1846. godine imao 54; 1866. 78, a 1924. Miloševo je imalo 124 kuće.[2]

Kako zapisuje Kosta Jovanović koji je ovo područje istraživao pre i posle Prvog svetskog rata, na levoj strani Jaseničke reke ima dosta očuvanih razvalina od jedne crkvice, koja je „doletela iz grešne zemlje Vlaške”, kao i mnogo spomenika, na kojima su uklesane godine, 1718, 1768, 1775. 1776.[1]

U naselju su između dva svetska rata živele sledeće familije: Matići, Krstići (slava Sveti Arhanđeo i Sveti Trifun), Pajići (slava Petkovica), Stevanovići, Đorđevići (slava Sveti Arhanđeo), Nedeljkovići i Jovičići (slava Sveti Trifun), Ilići (slava Sveti Arhanđeo), Stankovići (slava Sveti Arhanđeo), Rajići, Rašići, Rajkovići (slava Sveti Jovan), Petrovići (slava Sveti Nikola i Petkovica), Đorđevići, „Mađari“ (slava Đurđevdan), Sočani, Radulovići i Dimitrijevići (slava Petkovica), Avramovići (slava Sveti Đorđe), Nedeljkovići (slava Sveti Nikola), Keculješti (slava Petkovica), Stoplješti (slava Petkovica), Čerčelani (slava Sveti Nikola), Barbulovići (slava Mitrovdan), Tanasešti (slava Petkovica), Bugari (slava Sveti Nikola), Blagojevići (slava Sveti Đorđe), Nikolići (slava Sveti Đorđe) i Raičići (slava Petkovica). Seoska zavetina je Spasovdan.[1]

U odnosu na popis porodica Koste Jovanovića danas u selu nema porodica: Rašić, Rajković, Sočan, Keculjašti, Stojilješći, Rajčić.[3]

U blizini naselja se nalazi i Koroglaški manastir iz XV veka. On je jednobrodna građevina moravske škole (po predanju sagrađena u vreme cara Dušana, zbog čega se prvo zvao Dušinac ili Dušica).

Stanovništvo Miloševa je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i uglavnom se bavi ratarstvom i stočarstvom. Antropogeografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u vlaška naselja.

Godine 1921. je imalo 124 kuće i 692 stanovnika, 1948. 171 kuću i 790 stanovnika, a 2002. godine 255 kuća i 517 stanovnika. Godine 2007. na privremenom radu u inostranstvu (uglavnom Austrija) iz ovog naselja je oko 150 stanovnika.

Osnovna škola je osnovana 1896. (dograđena 1935) godine. Školske 2006/2007. godine imala je 5 učenika.

Zemljoradnička zadruga u Miloševu je osnovana je 1935. godine (obnovljena 1947. godine kao zemljoradnička nabavno-prodajna zadruga). Godine 1957. pripaja se Zemljoradničkoj zadruzi u Negotinu.

Naselje je elektrificirano 1954. godine, Dom kulture je napravljen 1955. godine, vodovod izgrađen 1974. godine, asfalt u naselju je urađen 1982, a telefonske veze sa svetom 1984. godine.

Demografija uredi

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Miloševu je živelo 316 stanovnika što je za 127 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 443 stanovnika. U naselju živi 304 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 60,30 godina (58,99 kod muškaraca i 61,82 kod žena).[4]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 155 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,04 a prema istom popisu u naselju ima 241 stambenih jedinica od kojih je 159 naseljenih.[5]

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 790
1953. 800
1961. 775
1971. 813
1981. 903
1991. 913 640
2002. 517 902
2011. 443
2022. 316
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
405 78,33%
Vlasi
  
14 2,70%
Rumuni
  
4 0,77%
Jugosloveni
  
1 0,19%
nepoznato
  
92 17,79%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ a b v Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 208. 
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 209. 
  3. ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništa i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 59. 
  4. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 25.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 462. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  5. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi