Nacionalni park Baškirija

Nacionalni park Baškirija (rus. Национальный парк Башкирия) je jedan od nacionalnih parkova Rusije, koji se nalazi u Baškortostanu, u neposrednoj blizini grada Meleuza.

Nacionalni park Baškirija
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Baškirija
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Baškirija
MjestoBaškortostan  Rusija
Najbliži gradMeleuz
Koordinate53° 2′ 23.14″ N 56° 25′ 21.7″ E / 53.0397611° S; 56.422694° I / 53.0397611; 56.422694
Površina920 km²
Osnovano11. septembar 1986. godine
Upravljačko tijeloFederalni centar za zdravlje životinja Rusije

Park pokriva veliku šumu na južnom delu planine Ural i igra važnu ulogu u ekologiji regije, jer se nalazi između industrijalizovanih ravnica na zapadu, i planinskog i slabo naseljenog Šugan-taš rezervata prirode, kao i između Altin-sokol, enomološkog rezervata na istoku i severu.

Park se nalazi između reke Nuguš i između južnog dela reke Belaje. Prostire se preko Melezovski, Kugarčinski i Burzanski rejona u Baškortostanu.[1][2]

Topografija uredi

Park se prostire preko ravničarskih polja na zapadu, do kraških predela srednje visine na istoku. Severna granica parka je reka Nuguš, koja teče kroz duboke šumovite doline sa krečnjačkim formacijama na padinama. U okviru parka nalazi se i veštačko jezero Nuguš, koje predstavlja popularnu destinaciju za meštane okolnih naselja, tokom leta. Industrijski grad Meleuz nalazi se na 42 km zapadno od parka.[3] Južna granica je reka Belaja koja se savija oko južnog kraja planine Ural. Oko 92% parka je pod šumom, a centralnom delu parka je izuzetno teško pristupiti zbog gustog rastinja među kojim svoje utočište ima veliki broj životinja.

U okviru nacionalnog parka nalazi se veliki broj pećina, grotova i podzemnih reka. Kamene obale reka Nuguš i Belaje dostižu visinu od 150 metara. U parku se nalazi kraška formacija Kulerlija, koja predstavlja ostatak bivše reke.

Po popisu, u parku postoji 30 pećina, a najveća je pećina Šumgan, koja je ujedno i najveća pećina planine Ural, dugačka 10 km, a nalazi se na dubini od 126 metara.[4]

Klima i ekoregion uredi

U parku preovlađuje umereno kontinentalna klima sa velikim sezonskim temperaturnim razlikama, leta su topla, a zime hladne i oštre. Padavine su obično podjednako raspoređene tokom godine.[5]

Biljni i životinjski svet uredi

Zbog položaja šume na ekstremnim krajevima različitih ekoregija (Evropa / Azija; sever i jug), mnoge rezidentne vrste su na ekstremnim krajnjim granicama regije. Zaštićena područja parka pružaju stanište za više od 60 vrsta sisara. U parku su popisani braon medvedi, vuk, vapiti, ris i dabar.

Postoji 11 zabeleženih vrsta vodozemaca, 30 vrsta riba i 150 vrsta ptica, uključujući retkog orla krstaša i belorepana. Među vrstama riba u vodama Nuguša i Belaja nastanjeni su retki tajmeni.

Park ima visok nivo biodiverziteta jer se nalazi na mestu susreta nekoliko biogeografskih regija : četinarskih šuma (tajgi), listopadnih šuma i stepi. Preko 90% parka je pošumljeno, i u njemu se nalazi veliki broj biljnih vrsta. Borovi i ariši pomešani su listopadnim drvećem (lipom, hrastom, brestom i javorom), kao i lišćarima (brezom i topolom).

U parku je zabeleženo preko 800 vrsta cvetnih biljaka, od kojih je 117 registrovano kao retko ili ranjivo.[6]

Istorija uredi

Područje Baškortostan naseljava se već nekoliko hiljada godina. Pećinske slike na stenama, paleolitske kulture pronađne u rezervatu Šulgan-taš i datiraju od pre 13.000-14.000 godina. Polunomadski narod Baškiri smatraju sebe naslednicima te kulture i naroda koji su živeli na ovom prostoru.[7]
U 20. veku, regija Baškortostan, između Volge i Urala postala je najveća industrijska republika u Rusiji.[8] Ipak i pored industrijskih zona, prostor Nacionalnog parka Baškirija je ostao sačuvan.

Danas je park jedna od omiljenih destinacija okolnih meštana tokom letnjeg perioda, naročito na polju istraživanja, planinarenja i splavarenja. U blizini parka postoje turistički objekti, kao i u obližnjem gradu Meleuzu.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Bashkiria National Park”. Russia Nature. 
  2. ^ „Bashkiriya National Park”. Ministry of Education and Science of the Russian Federation. Arhivirano iz originala 01. 12. 2008. g. Pristupljeno 23. 03. 2018. 
  3. ^ „Nugush Reservoir”. UralGora. Arhivirano iz originala 09. 03. 2018. g. Pristupljeno 23. 03. 2018. 
  4. ^ „National Park Bashkirya Urals”. List of Wonders. Arhivirano iz originala 21. 02. 2016. g. Pristupljeno 23. 03. 2018. 
  5. ^ „Ural Mountains Taiga”. World Wildlife Fund. Arhivirano iz originala 04. 07. 2017. g. Pristupljeno 23. 03. 2018. 
  6. ^ „Nomination - Bashkirian Urals”. Natural Heritage Protection Fund. 
  7. ^ „Bashkir Ural - Tentative Lists Entry”. UNESCO. 
  8. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Literatura uredi

  • Flora i rastitelьnostь Nacionalьnogo parka «Baškiriя»: (Sintaksonomiя, antropogennaя dinamika, эkologičeskoe zonirovanie). — Ufa: Gilem, — 512 s. — 500 эkz. 2010. ISBN 978-5-7501-1188-6.
  • Kučerev E. V. Baškiriя (nacionalьnый park) // Baškirskaя эnciklopediя. — Ufa: GAUN «Baškirskaя эnciklopediя». 2013. ISBN 978-5-88185-306-8.

Spoljašnje veze uredi