Википедија

Niko Rozberg

Niko Erik Rozberg (njem. Nico Erik Rosberg; Visbaden, 27. jun 1985)[2] bivši je njemačko–finski automobilista i vozač formule 1, koji je osvojio šampionat 2016. godine,vozeći za Mercedes. Sin je bivšeg finskog svjetskog šampiona formule 1 iz 1982 švedskog porijekla – Kekea Rozberga i njemice Sine. Posjeduje dvojno državljanstvo i na početku trkačke karijere takmičio se za Finsku.[3] Govori pet jezika, ali ne govori ni finski ni švedski.[4]

Niko Rozberg
Rozberg na samitu u Portugaliji 2018. godine.
Lični podaci
Puno imeNiko Erik Rozberg
Datum rođenja(1985-06-27)27. jun 1985. (39 god.)
Mjesto rođenjaVisbaden, Zapadna Njemačka
Državljanstvo Njemačka
Visina1,78 m[1]
Masa67 kg[1]
Timske informacije
Trenutni tim
Završio karijeru
Aktivni period
2006–2009Vilijams
2010–2016Mercedes
Statistika karijere
Broj trka206 (206 startova)
Šampionati1 (2016)
Pobjede23
Podijumi57
Pol pozicija30
Najbrži krugovi20
Poena u karijeri1.594,5
Prva trkaVelika nagrada Bahreina 2006
Prva pobjedaVelika nagrada Kine 2012
Poslednja pobjedaVelika nagrada Japana 2016
Poslednja trkaVelika nagrada Abu Dabija 2016

Takmičenje u kartingu počeo je sa šest godina i zabilježio je rane uspjehe, osvojivši regionalni i nacionalni šampionat Francuske, prije nego je prešao da se takmiči u evropskim serijama i Svjetskom šampionatu. Sa 16 godina, prešao je u na trkanje automobilima, a 2002. godine osvojio je šampionat BMV ADAK sa devet pobjeda, vozeći za tim Viva rejsing. Naredne godine prešao je u veću seriju, u evropsku formulu 3, gdje je vozio 2003. i 2004, za trkačku organizaciju njegovog oca – Tim Rozberg, dok je 2005. godine osvojio prvo izdanje serije GP2 za tim ART.

Karijeru u formuli 1 počeo je 2006. godine, u Vilijamsu, timu u kojem je njegov otac osvojio titulu 1982.[5] Nakon četiri godine napustio je Vilijams i prešao je u reorganizovani Mercedes tim, bivši Bron GP, koji je na kraju 2009. godine kupio Mercedes.[6] U Mercedesu, vozio je zajedno sa sedmostrukim svjetskim šampionom — Mihaelom Šumaherom, u periodu od 2010. do 2012. Prvu pobjedu u karijeri ostvario je na Velikoj nagradi Kine 2012. U periodu od 2013. do 2016. suvozač mu je bio Luis Hamilton, sa kojim je vodio veliko rivalstvo, završivši drugi u šampionatu 2014. i 2015. godine, iza Hamiltona. Godine 2016, osvojio je po prvi put titulu šampiona formule 1 nakon velike borbe sa Hamiltonom, koja je odlučena na poslednjoj trci, u Abu Dabiju.[7]

Pet dana nakon osvajanja titule, 2. decembra 2016. godine, objavio je da završava karijeru u formuli 1, navodeći da želi da provodi više vremena sa porodicom.[8] Ukupno je vozio na 206 trka, ostvario je 23 pobjede, dok je 57 puta završio trku na podijumu, ostvarivši 30 pol pozicija.[9] Osvojio je ukupno 1.594.5 poena. Prije početka sezone 2017, objavio je da će nastaviti saradnju sa Mercedesom, kao ambasador.[10] Nastavio je da radi u menadžmentu vozača i kao televizijski konsultant. Osvojio je Laureus svjetsku nagradu za proboj godine 2017, a iste godine je uvršten u FIA kuću slavnih.

Djetinjstvo i privatni život

uredi
 
Kneževina Monako, gdje je Rozberg odrastao.

Rozberg je rođen u bolnici crvenog krsta u Visbadenu, u Zapadnoj Njemačkoj,[11][12] od roditelja Finca Kekea Rozberga, šampiona formule 1 iz 1982,[3][13][14] i Njemice Žesine Glejtsman Dengel, poznatije kao Sina.[15] Rođen je četiri dana nakon što je njegov otac pobijedio na Velikoj nagradi Detroita 1985, vozeći za Vilijams–Hondu.[16] Većinu djetinjstva proveo je u Monaku, gdje i danas živi. Zbog toga što mu je otac Finac, a majka Njemica, posjeduje državljanstvo, obje države;[3] nastupao je pod finskom zastavom na početku karijere, do završetka prve sezone u evropskoj formuli 3.[17] FIA ne dozvoljava vozaču da istovremeno nastupa za dvije nacije u njihovim takmičenjima, pa se Rozberg odlučio da nastupa pod njemačkom zastavom,[18] kako bi lakše ostvarivao bitne sponzorske ugovore.[3] U intervjuu datom 2005. godine, rekao je: „ne smatram da sam Finac, ali ne mislim ni da sam Njemac takođe. To nije kao Brazilci, koji imaju tu veliku patriotsku stvar. Ja nemam to i pretpostavljam da je to na neki način žalosno“.[19]

Odrastao je u stabilnom domaćinstvu.[20] Prve četiri nedelje od rođenja živio je u oblasti Visbadena,[12][21] nakon čega je živio između Monaka i španskog ostrva Ibica.[22] Školovao se u međunarodnoj školi u Nici i međunarodnoj školi u Monaku.[3][23] Ohrabrivan je da se bavi sportom i akademskim obrazovanjem.[24] Naučio je i govori pet jezika: engleski, njemački, francuski, italijanski i španski.[4] Njegov otac je odlučio da ga ne uči finski, koncentrišući se na jezike koji će mu biti važniji u životu i karijeri.[25][26] Posebno se posvetio učenju matematike i nauke, prolazeći sve ispite osim istorije.[27] Diplomirao je sa prosječnom ocjenom 1.2 2002.[28]

Izjavio je da mu je prvi susret sa formulom 1 bio kada je spavao na jahti u luci u Monaku, odakle ga je probudio zvuk bolida Ajrtona Sene, koji je prolazio kroz tunel.[16] Sa deset godina prvi put je gledao oca na trci, na Masters kupu Njemačke u turingu, kada je odlučio da hoće da postane vozač formule 1.[16]

Na dan 11. jula 2014. oženio se sa dugogodišnjom prijateljicom iz djetinjstva, dizajnerkom enterijera — Vivijan Sibold.[29][30] Imaju dvije kćerke, Alaju (rođena 2015) i Najlu (rođena 2017).[31][32][33] Ima svoju mljekaru na Ibici.[29] Navijač je fudbalskog kluba Bajern Minhen,[34] igrao je za tenisku reprezentaciju Monaka,[35] a takođe je i učestvovao na nekoliko takmičenja u triatlonu, zahvaljuju čemu je 2016. spasio davljenja petogodišnjeg dječaka u Monaku.[36] Ima svoj kanal na mreži YouTube[37] i domaćin je podkasta „Iznad pobjede“, gdje diskutuje o ljudskim nastupima i razvoju sa svojim gostima.[38]

Karting (1991–2001)

uredi

Sa četiri godine, Rozberg je imao prvo iskustvo u vožnji, kada ga je otac odveo na kart stazu u Ibici. Vozio je džipa, a njegov otac je kontrolisao papučice gasa i kočnice. Odlučio je da hoće da vozi u formuli 1 nakon što je gledao oca na trci u Dojče turnevargen Mastersu 1995.[33][39] Roditelji mu nisu branili da počne karijeru u moto trkama, ali je glavni fokus ostao na tome da zadrži dobre ocjene u školi. Kartingom je počeo da se bavi sa šest godina i njegovi rani uspjesi omogućili su mu da poboljša svoje sposobnosti i da ubijedi oca da mu bude menadžer nakon što je sa deset godina počeo takmičarsku karijeru,[26] pod finskom zastavom.[40] Brzo je napredovao do top ranga karting serije, gdje mu je glavni rival bio Luis Hamilton; kasnije, 2000. godine, njih dvojica postali su suvozači.[41] Hamilton ga je pobijedio, ali su ostali prijatelji; dijelili su hotelsku sobu i izvodili razne šale: bacali su dušek kroz prozor hotelske sobe, trkali se hodnicima i takmičili se u brzom jedenju pice.[42]

Godine 1996, osvojio je regionalni šampionat u mini kartu — Kote d’Azur,[33] kao i trofej Žerom Bernar i trofej Francuske 1997.[43] Sa 12 godina, postao je najmlađi šampion francuske nacionalne karting serije.[44] Iste godine završio je na drugom mjestu u regionalnom šampionatu Kote d’Azur i u takmičenju Trofej francuskih proizvođača.[45] Brzo je napredovao i došao je do top ranga karting serije, zbog čega se iz Francuske preselio u Italiju, kako bi mogao da učestvuje na međunarodnim takmičenjima.[46] Takmičeći se u kategoriji CRG junior 100, završio je na petom mjestu na takmičenju Turnir industrije, na sedmom mjestu na takmičenju Trofej Andrea Marguti,[46][47] dok je imao sudar zbog kojeg je odustao sa takmičenja Trofej zelena kaciga, u okviru Evropskog prvenstva za kadete.[48] Godine 1999, završio je na drugom mjestu na prvenstvu Italije u kartingu za juniore,[43] dok je na Evropskom prvenstvu za juniore, takođe u klasi CRG, završio na četvrtom mjestu.[47]

Glavni rival u karting seriji bio mu je Luis Hamilton; kasnije, 2000. godine, njih dvojica postali su suvozači,[41] kada je Rozbergov otac tražio od Dina Čijese, izvršnog direktora klase CRG, da formira posebni karting tim za Rozberga i Hamiltona, za period od dvije ili tri godine i formiran je tim MBM (Mercedes benz Maklaren).[a][46] Završio je na drugom mjestu na Evropskom prvenstvu KF1, iza Hamiltona,[43][47] ali su ostali prijatelji; dijelili su hotelsku sobu i izvodili razne šale: bacali su dušek kroz prozor hotelske sobe, trkali se hodnicima i takmičili se u brzom jedenju pice.[42] Iste godine završio je na devetom mjestu u Svjetskom kupu Formula A.[43][47] Godine 2001, završio je na desetom mjestu takmičenje Zimski kup južne garde, kao i na 16 mjestu Svjetsko prvenstvo formule super A.[47] Karijeru u kartingu završio je trećim mjestom na trci u Kerpenu.[45]

Juniorska karijera

uredi
 
Rozberg na formula BMV šampionatu Njemačke 2002. godine, na kojem je pobijedio.

Sa 16 godina, prešao je u takmičenja u automobilima, gdje je vozio tri trke 2001. godine, u BMV kupu za juniore, završivši na 18 mjestu u šampionatu, sa 38 poena.[50] Godine 2002, vozio je svoju prvu punu sezonu u automobilu, vozeći za tim Viva rejsing u šampionatu formula BMV ADAK,[51] gdje je osvojio titulu u konkurenciji vozača, sa devet pobjeda iz 12 trka i osvojenih 264 poena.[39][50] Nakon osvajanja titule, dobio je priliku da postane test vozač Vilijamsa u formuli 1,[42] vozeći na sesiji testiranja na stazi Katalunja 3. decembra,[52] postavši tako najmlađa osoba koja je ikada vozila bolid formule 1.[53] Sledeće godine napredovao je u veći nivo takmičenja — evropsku formulu 3, gdje je vozio za tim svoga oca – tim Rozberg; vozio je dalara F3 Opel automobil. Pobijedio je na stazi Bugati, dok je pet trka završio na podijumu i u šampionatu vozača završio je na osmom mjestu, sa 45 poena. U izboru za najboljeg novajliju završio je iza Kristijana Klina.[51] U novembru 2003, vlasnik tima Skuderija Koloni — Paolo Koloni, dao je Rozbergu da testira automobil Formule 3000 na stazi Herez, u sklopu priprema za buduća testiranja bolida Vilijamsa u formuli 1.[54][55] Istog mjeseca, učestvovao je na Velikoj nagradi Makaua i Super nagradi Koreje, sa timom Karlin motosport,[56] završivši na 11 mjestu u Koreji.[50] Bolid Vilijamsa testirao je još dva puta, u decembru 2003. i januaru 2004, kao bi procijenili njegove sposobnosti kao test vozača.[57][58]

Ostao je u timu Rozberg za sezonu 2004.[51] Prije početka sezone u evropskoj formuli 3, vozio je dvije runde španske zimske serije formule 3, na stazi u Albaseteu, u sklopu priprema za sezonu.[59] Pobijedio je na prve dvije trke na Hokenhejmringu, dok je do kraja sezone ostvario još jednu pobjedu i tri podijuma.[51] Završio je na četvrtom mjestu u šampionatu vozača, sa 70 poena,[51] dok je završio na šestom mjestu u Mastersu formule 3.[60] Kasnije, izletio je sa staze dok je bio lider Velike nagrade Makaua i završio je na drugom mjestu na super nagradi Bahreina.[60]

Godine 2005, ponuđeno mu je mjesto na aeronautičkom kursu za inžinjera na Imperijal koledžu u Londonu,[61][62] univerzitetu na kojem se obučavalo nekoliko inženjera formule 1, iz oblasti aeronautičkog inženjerstva.[63] Odlučio je da odbije ponudu kako bi se posvetio trkačkoj karijeri;[39] univerzitet bi mu dozvolio da kombinuje kurs sa takmičenjem.[64] Rozbergov otac nije htio da promijeni odluku svog sina.[65] U prvoj sezoni GP2 serije, htio je da vozi za tim Okean rejsing, zbog njihovog učešća u šampionatu međunarodne Formule 3000.[66] Osnivači tima ART Gran pri — Nikolas Tod i Frederik Vaze, ubijedili su ga da potpiše ugovor sa njihovim timom, koristeći prodajne prezentacije;[66] platio je oko 850.000 funti da. bi vozio za tim.[67] što je odbio da bi učestvovao u novoformiranoj GP2 seriji.[42] Vozio je za tim ART i postao je prvi šampion serije.[42]

Prvu pobjedu u seriji ostvario je u sprint trci na stazi Neveres Manji Kur,nakon čega je pobijedio na sprint trkama na stazama Silverstoun i Hokenhejmring, sa pol pozicije.[51][68] Vođstvo u šampionatu vozača preuzeo je sa trećim mjestom na trci na stazi Spa Frankošamp, koju je prethodni lider — Hejki Kovalajnen, završio na osmom mjestu.[69] Zadržao je vođstvo do kraja sezone, ostvarivši pobjede na poslednje dvije trke na stazi Bahrein o osvojio je titulu sa 120 poena,[70] postavši tako prvi šampion serije.[42]

Formula 1

uredi

2006

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Kanade 2006. godine.

Nakon što je na testu sposobnosti u Vilijamsu ostvario najbolji rezultat u istoriji tima, potpisao je ugovor sa timom za 2006. godinu.[71] Na prvoj trci u karijeri, Velikoj nagradi Bahreina, vozio je bolid koji nije smatran dovoljno konkurentnim da bi završio na podijumu.[72] Već u prvom krugu sudario se sa Nikom Hajfeldom, zbog čega je izgubio pozicije. Završio je na sedmom mjestu, iza suvozača Mark Veber|Marka Vebera]], osvojivši prve bodove.[73] Ostvario je i najbrži krug trke, postavši najmlađi vozač koji je to ostvario. Nakon trke povezan je prelaskom u Maklaren.[74] Velika nagrada Malezije 6Veliku nagradu Malezije startovao je sa trećeg mjesta, ali je u šestom krugu imao problema sa motorom i morao je da napusti trku.[75] Veliku nagradu Australije startovao je sa 15 mjesta, ali se već u prvom krugu sudario sa Kristijanom Klinom i napustio je trku.[76] Drugi put u sezoni bodove je osvojio na Velikoj nagradi Evrope, gdje je završio na sedmom mjestu, nakon što je Veber imao problema sa hidraulikom i morao je da se povuče.[77]

Ostatak sezone nije bio uspješan za Rozberga, morao je da se povuče sa četiri od sedam trka, dok nijednu nije uspio da završi u zoni bodova. Najbliži osvajanju boda bio je na Velikoj nagradi Velike Britanije, koju je završio sekundu iza osmoplasiranog Žaka Vilneva.[78] Sezonu je završio sa osvojena četiri boda, tri manje od suvozača Vebera.[79]

2007

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Velike Britanije 2007.

Za sezonu 2007 Vilijams je uzeo nove tojotine agregate. Mark Veber je prešao u Red bul, dok je Rozbergov novi suvozač bio Aleksandar Vurc. Novi bolid pokazao je potencijal tokom predsezonskih testiranja,[80] ali je Rozberg ostao realističan, izjavivši: „u formuli 1 ne možete normalno samo skočiti sa začelja naprijed, od jedne godine do druge“.[81]

Sezona je startovala u Australiji; kvalifikacije je završio na 12 mjestu, ali je na trci uspio da dođe do sedmog mjesta i osvojio je prve bodove u sezoni.[82] Veliku nagradu Malezije startovao je sa šestog mjesta, na kojem je bio do 42 kruga, kada je morao da napusti trku zbog problema sa hidraulikom.[83] Nove bodove osvojio je na Velikoj nagradi Španije, koju je završio na šestom mjestu, nakon što je startovao sa 11; to mu je bio najbolji rezultat u karijeri na nekoj trci u formuli 1.[84] Veliku nagradu Kanade startovao je sa sedmog mjesta, a završio na desetom, dok je Vurc donio prvi podijum za Vilijams, završivši na trećem mjestu.[85]

 
Rozberg na Velikoj nagradi Italije 2007.

Nove bodove osvojio je na Velikoj nagradi Mađarske, koju je startovao sa petog, a završio na sedmom mjestu, osvojivši još dva boda.[86] Na istom mjestu završio je i Veliku nagradu Turske,[87] dok je Veliku nagradu Italije završio na šestom mjestu, nakon što je trku počeo sa osmog mjesta.[88] Šesti je završio i na Velikoj nagradi Belgije,[89] dok je najbolji rezultat u sezoni ostvario na poslednjoj trci, Velikoj nagradi Brazila, gdje je završio na četvrtom mjestu, startujući sa desetog.[90]

„Na početku trke, mislio sam da ću ostvariti dobar rezultat jer sam bio peti i auto je izgledalo stvarno dobro, ali onda je vozilo bezbjednosti izašlo u 21 krugu... Morao sam da stanem za gorivo u 23 krugu, što je značilo da sam propustio prozor za punjenje goriva za 13 sekundi i to je efektno okončalo moju trku. Nova pravila kažnjavaju ljude koji odu u boks odmah nakon što vozilo bezbjednosti izađe na stazu, tako da sam dobio deset sekundi kazne i sve što sam mogao nakon toga bilo je deseto mjesto“.[91]

Sezonu je završio na devetom mjestu u generalnom plasmanu, sa 20 bodova.[92] Zbog problema sa bolidom morao je da se povuče sa tri trke; u Maleziji je imao problem sa hidraulikom tokom 42 kruga,[83] dok je na Velikoj nagradi Sjedinjenih Američkih Država imao problem sa uljem, pet krugova prije kraja, u trenutku kada je bio na šestom mjestu.[93] Veliku nagradu Japana startovao je sa 14 mjesta, dok je napustio trku tokom 46 kruga zbog problema sa elektronikom.[94]

2008

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Australije 2008.

Sezona 2008 startovala je u Australiji. Rozberg je kvalifikacije završio na sedmom mjestu, dok je jakom vožnjom uspio da po prvi put u karijeri završi na podijumu, završio je na trećem mjestu, osam sekundi iza Hamiltona.[95] Nakon što u Maleziji nije došao do bodova, osvojio je bod na Velikoj nagradi Bahreina, završivši na osmom mjestu.[96] Prvo odustajanje u sezoni imao je na Velikoj nagradi Španije, kada se zbog problema sa motorom povukao tokom 41 kruga.[97] Veliku nagradu Monaka startovao je sa šestog mjesta, ali je tokom 60 kruga udario u barijere i morao je da napusti trku.[98] Nakon sudara otišao je u bolnicu na rutinski pregled, gdje su konstatovali da nije povrijeđen.[99] Kvalifikacije za Veliku nagradu Kanade završio je na petom mjestu. Tokom izlaska iz boksa, Hamilton nije vidio crvena svijetla, koja su bila uključena jer je Kimi Rejkenen izlazio iz boksa, udario je u Rejkenena, nakon čega je i Rozberg udario u Hamiltona.[100] Rejkenen i Hamilton su napustili trku, dok je Rozberg mogao da nastavi, ali je morao ponovo u boks, na zamjenu prednjeg krila. Završio je trku na desetom mjestu.[101] Zbog sudara, Hamilton i Rozberg su kažnjeni sa po deset pozicija u kvalifikacijama za narednu trku.[102] Iz Maklarena su izjavili da kazna nije trebala da se primijeni jer se sličan incident desio u Monaku, za šta Rejkenen nije kažnjen;[103] dok je Rozberg izjavio da je kazna zaslužena.[104]

Kvalifikacije za Veliku nagradu Francuske završio je na 15 mjestu, ali je zbog kazne iz Kanade startovao sa 19 mjesta; trku je završio na 16 mjestu.[105] Prvi bod nakon Bahreina osvojio je na Velikoj nagradi Evrope, koju je završio na osmom mjestu, startujući sa devetog.[106] Veliku nagradu Singapura startovao je sa devetog mjesta; nakon prvih odlazaka u boks došao je do trećeg mjesta, a zatim je kažnjen sa deset sekundi zbog odlaska u boks, na punjenje goriva, kada to nije bilo dozvoljeno. Nije izgubio mnogo vremena i vratio se na peto mjesto, nakon čega je Robert Kubica kažnjen i Rozberg je prešao na četvrto mjesto. Nakon odlaska u boks Dejvida Kultarda i Luisa Hamiltona, došao je do trećeg mjesta, a zatim je obišao Tima Gloka i došao je do drugog mjesta, na kojem je i završio, ostvarivši tako najveći uspjeh u karijeri u formuli 1.[107] Nijednu od poslednje tri trke nije uspio da završi u zoni bodova i sezonu je završio na 13 mjestu, sa 17 bodova.[108]

2009

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Turske 2009.

Sezona je počela trkom za Veliku nagradu Australije, koju je startovao sa petog mjesta. U prvom krugu došao je do trećeg mjesta, nakon čega je izgubio pozicije; u desetom krugu obišao je Rejkenena za peto mjesto, a nakon što su Kubica i Hamilton otišli u boks, došao je do trećeg mjesta; trku je završio na šestom mjestu.[109] Veliku nagradu Malezije startovao je sa šestog mjesta, ali je već u prvom krugu došao na prvo mjesto dobrim manevrom, ali je pozicije izgubio nakon odlaska u boks. Trebalo je da bude voženo 56 krugova, ali je trka prekinuta nakon 33 kruga zbog loših vremenskih prilika;[110] za konačne rezultate, prema pravilima, računate su pozicije ostvarene nakon 31 kruga.[111] Trku je završio na osmom mjestu, što mu je donijelo pola boda.[112] Veliku nagradu Kine startovao je sa sedmog mjesta, ali je dva puta morao u boks na promjenu guma i završio je na 15 mjestu.[113]

Nakon što je u Bahreinu završio van zone bodova, bod je osvojio na Velikoj nagradi Španije, koju je završio na osmom mjestu, startujući sa devetog.[114] Veliku nagradu Monaka startovao je i završio na šestom mjestu,[115] dok je Veliku nagradu Turske završio na petom mjestu.[116] Dobru sezonu nastavio je na Velikoj nagradi Velike Britanije, koju je završio na petom mjestu, nakon što je uspio da se odbrani od napada Džensona Batona u finišu, završivši 0.3 sekunde ispred.[117] Na Veliku nagradu Njemačke startovao je sa 15 mjesta, imao je problema sa gorivom, ali je uspio da dobrom vožnjom dođe do četvrtog mjesta, gdje je i završio, ponovo ispred Batona.[118] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa petog mjesta, ali je završio na četvrtom, nakon što je Sebastijan Fetel morao da napusti trku tokom 30 kruga, jer je oštetio bolid prilikom kontakta sa Kimijem Rejkenenom.[119]

 
Rozberg na Velikoj nagradi Španije 2009.

Sezona je nakon jednomjesečne pauze nastavljena u avgustu, na trci za Velikoj nagradi Evrope. Kvalifikacije je završio na sedmom mjestu, ali je već u prvom krugu napredovao, obišavši Batona, koji je sa petog pao na deveto mjesto. Fetel je ponovo morao da se povuče, zbog problema sa motorom i Rozberg je završio na petom mjestu.[120] Trku za Veliku nagradu Belgije startovao je sa desetog mjesta i uspio je da završi u zoni bodova, na osmom mjestu mjestu.[121] Veliku nagradu Italije startovao je sa 18 mjesta, a završio je na 16 mjestu, prekinuvši tako niz osvajanja bodova na svakoj trci u Evropi u sezoni.[122] Veliku nagradu Singapura startovao je sa trećeg mjesta, već u prvom krugu obišao je Fetela i došao do drugog mjesta. U 18 krugu otišao je u boks, ali je kažnjen dužim zadržavanjem zbog visokog nivoa prijanjanja, što se desilo u trenutku kada je na stazi bilo vozilo bezbjednosti, što je Rozberga poslalo na dno karavana. Završio je trku na 11 mjestu, van zone bodova.[123] Kvalifikacije za Veliku nagradu Japana završio je na 11 mjestu, ali je startovao sa sedmog, zbog kazni koje su dobili Adrijan Zutil, Rubens Barikelo, Dženson Baton, Hejki Kovalajnen i Sebastjen Buemi.[124] Trku je završio na petom mjestu.[125] Nakon trke, Baton je prijavio Rozberga stjuardima zbog ubrzavanja tokom žutih zastava, ali je oslobođen optužbi jer je utvrđeno da je imao problem sa gorivom.[126]

Pretposlednju trku u sezoni, Veliku nagradu Brazila startovao je sa sedmog mjesta, ali je morao da se povuče tokom 27 kruga, zbog problema sa mjenjačem.[127] Poslednju trku u sezoni, Veliku nagradu Abu Dabija startovao je i završio na devetom mjestu, ostavši van zone bodova.[128] Sezonu je završio na sedmom mjestu, sa 34,5 bodova, dok je svoju prvu titulu osvojio Dženson Baton.[129]

Na kraju sezone objavio je da napušta Vilijams, izjavivši: „Trka u Abu Dabiju biće moja poslednja u Vilijamsu, tako da se čudno osjećam. U formuli 1 sam već četiri godine i bilo bi odlično ako bih mogao da napravim korak naprijed i dođem do tima u čijem bolidu ću moći da konkurišem za pobjede, a možda i titulu već 2010. godine. Trenutno sam veliki optimista po pitanju ostvarivanja tog cilja“.[130]

2010

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Malezije 2010.

Nakon što je 29. oktobra 2009. godine objavio da napušta Vilijams,[131] 16. novembra 2009, kompanija Mercedes je kupila Bron GP, koji je reorganizovan i od sezone 2010 nastupa kao tim Mercedes.[132] Na dan 23. novembra 2009. godine, objavljeno je da će Rozberg biti prvi vozač Mercedesa.[133] Na dan 23. novembra 2009, objavljeno je da će mu suvozač biti sedmostruki šampion, Mihael Šumaher, koji se vratio iz penzije posle četiri godine. Šumaheru je dat Rozbergov broj 3, dok je Rozberg uzeo broj 4.[134]

Sezona 2010 počela je 14. marta, trkom za Veliku nagradu Bahreina, koju je startovao i završio na petom mjestu; u finišu trke borio se sa Fetelom za četvrto mjesto, ali je završio dvije sekunde iza.[135] Veliku nagradu Australije startovao je sa šestog mjesta, a završio je na petom, nakon što je Fetel odustao zbog problema sa kočnicama.[136] Veliku nagradu Malezije startovao je sa drugog mjesta, iza Vebera, što je bio prvi put da startuje trku iz prvog reda.[137] Već u prvom krugu trke Fetel ga je obišao i trku je završio na trećem mjestu, što je bio njegov prvi podijum u sezoni i prvi podijum za Mercedes,[138] zahvaljujući čemu je stigao do petog mjesta u generalnom plasmanu, četiri boda iza Felipea Mase.[139]

Veliku nagradu Kine startovao je sa četvrtog mjesta, ali je već na startu obišao Fetela i Vebera, dok je u trećem krugu obišao i Alonsa i preuzeo je vođstvo. Bio je lider do 18 kruga, kada je otišao u boks; završio je trku na trećem mjestu i sa drugim uzastopnim podijumom došao je do drugog mjesta u šampionatu, deset bodova iza Džensona Batona.[140] Nakon što Veliku nagradu Španije nije završio u zoni bodova, Veliku nagradu Monaka završio je na sedmom mjestu.[141] Veliku nagradu Turske startovao je sa šestog, a završio je na petom mjestu, nakon što je Fetel napustio trku zbog sudara sa Veberom, dok su bili na vodećim pozicijama.[142]

 
Rozberg na Velikoj nagradi Kanade 2010.

Veliku nagradu Kanade startovao je sa desetog mjesta, a završio je na šestom,[143] dok je Veliku nagradu Evrope završio na desetom mjestu, što mu je donijelo jedan bod.[144] Veliku nagradu Velike Britanije startovao je sa petog mjesta; već na startu su se sudarili Hamilton i Fetel, dok je Alonso kažnjen zbog neregularnog obilaska Kubice, zahvaljujući čemu je završio trku na petom mjestu.[145] Veliku nagradu Njemačke startovao je sa devetog mjesta, dok je završio na osmom, ispred Šumahera.[146] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa šestog mjesta, ali je morao da je napusti tokom 15 kruga jer je ostao bez točka prilikom izlaska iz boksa, što mu je bilo prvo odustajanje u sezoni.[147] Kvalifikacije za Veliku nagradu Belgije završio je na 12 mjestu, ali je startovao sa 14 jer je dobio kaznu zbog promjene mjenjača prije kvalifikacija. Na trci je brzo napredovao i završio je na šestom mjestu.[148] Veliku nagradu Italije startovao je sa sedmog mjesta; već na startu obišao je oba vozača Red bula, dok je Hamilton napustio trku zbog sudara, zahvaljujući čemu je došao do četvrtog mjesta. U nastavku ga je obišao Fetel i završio je na petom mjestu.[149]

Veliku nagradu Singapura startovao je sa sedmog mjesta. Obišao je Rubensa Barikela, dok je Hamilton napustio trku tokom 37 kruga zbog sudara sa Veberom, zahvaljujući čemu je završio na petom mjestu.[150] Drugo odustajanje u sezoni imao je na Velikoj nagradi Japana, koju je startovao sa sedmog mjesta, ali je tokom 47 kruga, zbog pritiska od Šumahera udario u zid i povukao se sa trke.[151] Veliku nagradu Koreje, koja je vožena prvi put, startovao je sa petog mjesta. Tokom 18 kruga, Mark Veber je udario u zid, a nakon povratka na stazu, udario je u Rozberga, koji nije mogao da ga izbjegne i morao je da napusti trku, dok je bio na četvrtom mjestu.[152] Veliku nagradu Brazila startovao je sa 13 mjesta; išao je tri puta u boks, od čega dva puta tokom perioda kada je na stazi bilo vozilo bezbjednosti, zbog čega nije gubio mnogo pozicija i završio je trku na šestom mjestu.[153] Veliku nagradu Abu Dabija startovao je sa devetog mjesta, ali je dobrom vožnjom uspio da završi na četvrtom mjestu.[154] Sezonu je završio na sedmom mjestu u šampionatu, sa 142 boda i tri podijuma,[155] dok je titulu osvojio Sebastijan Fetel, koji je tako postao najmlađi šampion formule 1 u istoriji.[156]

2011

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Malezije 2011.

Sezona 2011. trebalo je da startuje u Bahreinu, ali je trka otkazana. Na dan 14. februara 2011. godine, u Bahreinu su izbili građanski nemiri, tokom arapske serije protesta u Sjevernoj Africi i Srednjem istoku.[157] Kao rezultat nereda, prvo je otkazana trening sesija GP2 serije,[158] nakon čega je otkazan cijeli vikend, uključujući i trku GP2.[159] Na dan 21. februara, objavljeno je da je trka formule 1 otkazana zbog protesta i da će sezona startovati u Australiji.[160] Na sastanku održanom 3. juna, dogovoreno je da se trka održi 30. oktobra, umjesto Velike nagrade Indije, koja je pomjerena za 4. decembar,[161] što nije naišlo na odobravanje timova i vozača.[162][163][164] Nedelju dana kasnije, zvaničnici Velike nagrade Bahreina povukli su ponudu za održavanje trke, koja je zvanično otkazana.[165] Nakon otkazivanja sezona je počela u Australiji; Rozberg je startovao sa sedmog mjesta, ali je morao da se povuče zbog sudara sa Barikelom u 22 krugu.[166] Drugu trku, Veliku nagradu Malezije, startovao je sa devetog, a završio na 12 mjestu, ne uspjevši da osvoji bod na prve dvije trke u sezoni.[167] Prve bodove osvojio je na Velikoj nagradi Kine, koju je startovao sa četvrtog, a završio na petom mjestu, uz 14 krugova koje je proveo na liderskoj poziciji.[168]

Veliku nagradu Turske startovao je sa trećeg mjesta, ali su ga brzo obišli Fernando Alonso i Luis Hamilton, zatim i Dženson Baton i veći dio trke je proveo na šestom mjestu; u finišu su vozači Maklarena, Hamilton i Baton, vodili borbu za četvrto mjesto, što je iskoristio Rozberg, obišao je Batona i završio na petom mjestu.[169] Veliku nagradu Španije startovao je i završio na sedmom mjestu,[170] nakon čega je nije uspio da dođe do bodova u Monaku, završivši na 11 mjestu.[171] Veliku nagradi Kanade startovao je sa sedmog mjesta, bio je u zoni bodova do pred sam kraj, kada je zbog sudara izgubio prednje krilo i završio je na 11 mjestu.[172] Na Velikoj nagradi Evrope, FIA je počela sa primjenom zabrane mapiranja motora, što su neki mediji vidjeli kao pokušaj FIE da prekine dominaciju Fetela.[173] Rozberg je trku startovao i završio na sedmom mjestu,[174] dok je Veliku nagradu Velike Britanije završio na šestom mjestu.[175] Pred trku, FIA je uvela novu promjenu, u vezi izduvnih difuzora, za šta su iz Red bula izjavili da ih košta oko pola sekunde po krugu.[176]

 
Rozberg na Velikoj nagradi Španije 2011.

Veliku nagradu Njemačke startovao je sa šestog mjesta, obišao ga je Adrijan Zutil i završio je trku na sedmom mjestu.[177] Na Velikoj nagradi Mađarske osvojio je samo dva boda, završivši na devetom mjestu, nakon što je startovao sa sedmog.[178] Veliku nagradu Belgije startovao je sa petog mjesta. Već u prvom krugu dogodila su se dva sudara, obišao je vozače koji su startovali ispred i došao je do do liderske pozicije; Fetel ga je obišao u trećem krugu, nakon čega se Rozberg vratio na prvo mjesto u šestom krugu, ali ga je Fetel ponovo obišao u sedmom krugu. Nakon odlaska u boks izgubio je pozicije, dok je dva kruga prije kraja usporio jer su ga iz tima upozorili da štedi gorivo, zbog čega ga je obišao Šumaher i završio je na šestom mjestu.[179] Veliku nagradu Italije startovao je sa devetog mjesta, ali je već na početku Vitantonio Luici udario Hejkija Kovalajnena, koji je nakon toga udario Vitalija Petrova i Rozberga, zbog čega su obojica morala da odustanu.[180] Veliku nagradu Singapura startovao je i završio na sedmom mjestu.[181] U kvalifikacijama za Veliku nagradu Japana, nije uspio da postavi vrijeme zbog tehničkih problema, koji su ga spriječili da izađe na stazu i startovao je iz boksa.[182] Na trci, uspio je da dođe do desetog mjesta i jednog boda.[183]

Veliku nagradu Koreje startovao je sa sedmog mjesta. U 14 krugu vodio je borbu sa Batonom za poziciju nakon izlaska iz boksa; Baton je upao u boks prvi, ali je Rozberg izašao ispred njega zbog brže promjene guma. Pri povratku na stazu, kasno je ukočio i Baton ga je obišao; Rozberg je koristio DRS i povratio poziciju, nakon čega ga je Baton ponovo obišao u narednom krugu i završio je na osmom mjestu.[184] Prvu trku za Veliku nagradu Indije startovao je sa sedmog a završio je na šestom mjestu,[185] gdje je završio i Veliku nagradu Abu Dabija.[186] Poslednju trku u sezoni, Veliku nagradu Brazila, startovao je sa sedmog mjesta, dok je Sebastijan Fetel uzeo pol poziciju, 15 u sezoni, čime je postavio novi rekord, sa najviše pol pozicija u jednoj sezoni u istoriji formule 1.[187] Trku je završio na sedmom mjestu, nakon što su ga obišli Zutil i Masa, dok je Hamilton odustao.[188]

Treću godinu zaredom, sezonu je završio na sedmom mjestu u šampionatu, sa 89 bodova, 13 više od Šumahera, koji je završio na osmom mjestu, dok je titulu osvojio Sebastijan Fetel.[189] Razlika u bodovima između vozača Mercedesa i drugih timova objašnjena je time što Ferari, Red bul i Maklaren imaju mnogo konkretniji bolid, dok je Mercedes brži od ostalih timova.[190] Rozberg je izjavio da je sa novim pirelijevim gumama i uvođenjem DRS-a, obilaženje dosta lakše i da su kvalifikacije, u kojima je pobijedio Šumahera 16:3, izgubile važnost.[191] Uprkos tome, hvalio je DRS, ističući da se to možda pokaže najboljim pravilom u istoriji formule 1.[192]

2012

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Malezije 2012.

Sezona je počela u martu u Australiji. Trku je startovao sa sedmog mjesta, ali nije uspio da osvoji bodove, završio je na 12 mjestu.[193] Nakon što nije uspio da osvoji bodove ni u Maleziji, završivši na 13 mjestu,[194] na Velikoj nagradi Kine uzeo je pol poziciju, prvi put u karijeri i prvu pol poziciju za Mercedes.[195] Dominirao je trkom i pobijedio 20 sekundi ispred Batona, ostvarivši prvu pobjedu u karijeri i prvu pobjedu za Mercedes od Huana Manuela Fanđa 1955. godine, kada su se povukli iz formule 1.[196]

Veliku nagradu Singapura startovao je i završio na petom mjestu,[197] dok je Veliku nagradu Španije završio na sedmom mjestu.[198] Pobijedio je Pastor Maldonado, koji je tako postao prvi venecuelanski pobjednik neke trke formule 1 u istoriji.[199] Kvalifikacije za Veliku nagradu Monaka završio je na trećem mjestu, iza Šumahera i Vebera, ali je startovao sa drugog mjesta, jer je Šumaher kažnjen sa pet pozicija.[200] Na trci, vodio je borbu sa Veberom i Alonsom za prve tri pozicije, završio je na drugom mjestu, 0.6 sekundi iza Vebera i 0.9 sekundi ispred Alonsa, zahvaljujući čemu je došao do petog mjesta u generalnom plasmanu.[201] Veliku nagradu Kanade startovao je sa petog mjesta, u početnim krugovima obišao ga je Felipe Masa, a zatim i Serhio Perez i Romen Grožan. Nakon drugog odlaska u boks, u 40 krugu, Kimi Rejkenen je izašao na stazu ispred njega, ali je Rozberg uspio da ga obiđe u DRS zoni i završio je trku na šestom mjestu.[202] Veliku nagradu Evrope startovao je sa šestog mjesta, već na početku izgubio je pozicije i pao je na 11 mjesto. Zbog sudara Žan Erika Vernjea i Hejkija Kovalajnena u 27 kruga na stazu je moralo da izađe vozilo bezbjednosti; nakon ponovnog starta uspio je da nadoknadi pozicije i završio je na šestom mjestu, ostvarivši i najbrži krug trke.[203]

 
Rozberg na Velikoj nagradi Sjedinjenih Američkih Država 2012.

Veliku nagradu Velike Britanije završio je van zone bodova, na 15 mjestu.[204] Kvalifikacije za Veliku nagradu Njemačke završio je na 17 mjestu, ali je startovao sa 21 mjesta, jer je dobio kaznu od pet pozicija zbog neregularne promjene mjenjača.[205] Dobrom vožnjom uspio je da dođe do desetog mjesta i jednog boda.[206] Bod je osvojio i u Mađarskoj,[207] dok je u Belgiji završio na 11 mjestu, dvije sekunde iza Pola di Reste, koji je završio u zoni bodova, na desetom mjestu.[208] Kvalifikacije za Veliku nagradu Italije završio je na sedmom mjestu,[209] ali je startovao sa šestog nakon što je Pol di Resta kažnjen sa pet pozicija zbog neregularne promjene mjenjača.[210] Trku je završio na sedmom mjestu.[211]

Nakon pauze, sledeća trka vožena je krajem septembra u Singapuru.[212] Mercedes je odlučio da Rozberg i Šumaher ne učestvuju u trećem periodu kvalifikacija da vi sačuvali po jedan set guma za trku; vrijeme u zadnjoj sesiji ostvarilo je osam vozača i Rozberg je trku startovao sa desetog mjesta.[213] Nakon odustajanja Maldonada, Hamiltona i Šumahera, završio je na petom mjestu.[214] Veliku nagradu Japana startovao je sa 15 mjesta. Već u prvom krugu Rejkenen je udario Alonsa, nakon čega je Romen Grožan udario Vebera, koji je zakačio Bruna Senu i Rozberga, zbog čega je Rozberg morao da napusti trku.[215] Veliku nagradu Koreje startovao je sa devetog mjesta, ali je zbog sudara sa Kamuijem Kobajašijem u drugom krugu morao da napusti trku, drugu zaredom.[216] U zoni bodova nije uspio da završi ni u Indiji,[217] dok je sa trke za Veliku nagradu Abu Dabija morao da se povuče nakon sudara u sedmom krugu sa Narainom Kartikejenom.[218] Do bodova nije uspio da dođe ni na poslednje dvije trke; Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država završio je na 13 mjestu,[219] dok je poslednju trku u sezoni, Veliku nagradu Brazila završio na 15 mjestu.[220]

Sezonu je završio na devetom mjestu, sa 93 boda, uz jednu pobjedu i jedno drugo mjesto.[221]

2013

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Malezije 2013.

Ma kraju 2012. godine, Mihael Šumaher je objavio da završava karijeru, dok ga je u Mercedesu zamijenio Luis Hamilton.[222] Veliku nagradu Australije startovao je sa šestog mjesta, ali je zbog elektronskih problema morao da se povuče tokom 26 kruga.[223] Veliku nagradu Malezije startovao je sa šestog mjesta. U finišu je došao do četvrtog mjesta, iza Hamiltona, tražio je od tima da mu dozvole da obiđe Hamiltona, ali mu je Ros Bron, direktor tima, odgovorio da ne može, objasnivši nakon trke da je i Hamilton mogao da ide brže, ali mu je naređeno da uspori;[224] kada se Rozberg približio, poručeno mu je da ostane iza i da obojica završe bezbjedno.[224] Trku je završio na četvrtom mjestu, 0.4 sekunde iza trećeplasiranog Hamiltona.[225] Nakon trke, Hamilton se izvinio i izjavio da je Rozberg zaslužio treće mjesto.[224] Sa trećim i četvrtim mjestom, Mercedes je došao do najvećeg broja bodova na jednoj trci – 27, dok je prethodni najbolji rezultat bilo 25 bodova osvojenih zahvaljujući pobjedi Rozberga u Kini 2012.[224] Slična borba odvijala se i između Vebera i Fetela na čelu trke; Fetel je ignorisao timska naređenja, obišao je Vebera i trijumfovao.[226]

Veliku nagradu Kine startovao je sa četvrtog mjesta, ali je morao da se povuče tokom 21 kruga.[227] Na Velikoj nagradi Bahreina uzeo je pol poziciju,[228] ali ga je već u trećem krugu obišao Fetel. Nastavio je da gubi pozicije i trku je završio na devetom mjestu.[229] Pol poziciju uzeo je i na Velikoj nagradi Španije, na drugoj trci zaredom. Fernando Alonso ga je obišao na prvoj krivini u 12 krugu, dok su ga do kraja kruga obišli i Fetel i Rejkenen; do kraja trke obišli su ga Felipe Masa i Mark Veber, i završio je na šestom mjestu.[230] Treću pol poziciju zaredom ostvario je na Velikoj nagradi Monaka,[231] gdje je vodio od početka do kraja i ostvario prvu pobjedu u sezoni, drugu u karijeri.[232] Pobjedu je ostvario 30 godina nakon što je njegov otac, Keke Rozberg, trijumfovao na Velikoj nagradi Monaka 1983.[232] Veliku nagradu Kanade startovao je sa četvrtog, a završio je na petom mjestu, nakon što ga je Alonso obišao.[233]

 
Rozberg na Velikoj nagradi Velike Britanije 2013, na kojoj je ostvario drugu pobjedu u sezoni.

Veliku nagradu Velike Britanije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona.[234] U prvom krugu obišao ga je Fetel, dok je u osmom krugu Hamilton morao u boks, te je Rozberg došao do drugog mjesta. U 42 krugu, Fetel je zbog problema sa mjenjačem morao da napusti trku, zahvaljujući čemu je Rozberg prešao u vođstvo i trijumfovao je, 0.7 sekundi ispred Vebera, ostvarivši drugu pobjedu u sezoni.[235] Veliku nagradu Njemačke startovao je sa 11 mjesta, ali je uspio da završi u zoni bodova, na devetom mjestu.[236] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa četvrtog mjesta, ali je morao da napusti trku u 64 krugu, šest krugova prije kraja, zbog problema sa motorom.[237] Veliku nagradu Belgije startovao je i završio na četvrtom mjestu,[238] dok je Veliku nagradu Italije startovao i završio na šestom mjestu.[239] Veliku nagradu Singapura startovao je sa drugog mjesta, iza Fetela, ali je završio na četvrtom mjestu, nakon što su ga obišli Alonso i Rejkenen.[240] Veliku nagradi Koreje, na kojoj je dominirao Sebastijan Fetel, startovao je sa petog, a završio je na sedmom mjestu;[241] Veliku nagradu Japana startovao je sa šestog, a završio na osmom mjestu.[242]

Veliku nagradu Indije startovao je sa drugog mjesta, iza Fetela, gdje je i završio, 28 sekundi iza, 11 sekundi ispred trećeplasiranog Grožana; Fetel je ostvario šestu pobjedu zaredom i osigurao četvrtu uzastopnu titulu.[243] Nakon pobjede u Indiji, stekao je 115 bodova ispred Alonsa i obezbijedio je četvrtu titulu zaredom.[244] Veliku nagradu Abu Dabija startovao je sa trećeg mjesta, iza Vebera i Fetela; na trci je došlo samo do promjene na prve dvije pozicije, Fetel je obišao Vebera u prvom krugu i ostvario sedmu uzastopnu pobjedu, dok je Rozberg završio na trećem mjestu.[245] Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država startovao je sa 12 mjesta, ali je uspio da dođe do zone bodova, završivši na devetom mjestu;[246] dok je poslednju trku u sezoni, Veliku nagradu Brazila, završio na petom mjestu, trku na kojoj je Fetel ostvario devetu pobjedu zaredom i postavio novi rekord po broju uzastopnih pobjeda u jednoj sezoni.[247]

Sezonu je završio na šestom mjestu u šampionatu, sa 171 bodom, dvije pobjede i ukupno četiri podijuma.[248]

2014

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Bahreina 2014.

Od sezone 2014, vozači biraju jedinstveni broj bolida koji će koristiti u ostatku svoje karijere u formuli 1, Rozberg je izabrao broj 6.[249] Sezona 2014 počela je na trci za Veliku nagradu Australije, koju je startovao sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Danijela Rikarda. Već u prvom krugu obišao je obojicu i ubjedljivo trijumfovao, sa preko 20 sekundi ispred Kevina Magnusena.[250] Veliku nagradu Malezije startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Fetela; u prvom krugu obišao je Fetela, ali nije uspio da se približi Hamiltonu, završio je na drugom mjestu, 17 sekundi iza.[251] Veliku nagradu Bahreina startovao je sa pol pozicije, prvi put u sezoni, ali ga je već na početku obišao Hamilton. Do kraja su vodili veliku borbu, Rozberg je bio lider tri kruga, ali je završio na drugom mjestu, sekundu iza, dok je trećeplasirani Serhio Perez završio sa preko 20 sekundi iza vozača Mercedesa.[252] Veliku nagradu Kine startovao je sa četvrtog mjesta, u prvom krugu je pao na šesto mjesto, ali je uspio da obiđe Alonsa i Fetela i završio je na drugom mjestu, iza Hamiltona, nakon čega je imao četiri boda prednosti u šampionatu.[253]

Veliku nagradu Španije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona. Više puta su se smjenjivali u vođstvu, ali je završio na drugom mjestu, 0.6 sekundi iza, dok je trećeplasirani Rikardo završio 49 sekundi iza dvojca Mercedesa.[254] Veliku nagradu Monaka startovao je sa pol pozicije, vodio je od početka do kraja i trijumfovao je devet sekundi ispred Hamiltona, ostvarivši drugu pobjedu u sezoni.[255] Nakon trke, ponovo je preuzeo lidersku poziciju u šampionatu, četiri boda ispred Hamiltona.[255] Veliku nagradu Kanade startovao je sa pol pozicije, vodio je većinu trke, dok je Hamilton preuzeo vođstvo nakon izlaska iz boksa u 46 krugu, ali je morao da napusti trku zbog otkazivanja kočnica.[256] Rozberg je bio lider do tri kruga prije kraja, kada ga je Rikardo obišao i trijumfovao;[256] drugim mjestom u Kanadi, povećao je prednost na 22 boda ispred Hamiltona u generalnom plasmanu.[256] Veliku nagradu Austrije startovao je sa trećeg mjesta, iza vozača Vilijamsa, Felipea Mase i Valterija Botasa. Preuzeo je vođstvo u 27 krugu, dok ga je u 43 krugu obišao Alonso; na prvo mjesto vratio se u 47 krugu i ostvario je treću pobjedu u sezoni, dvije sekunde ispred Hamiltona, nakon čega je povećao prednost u generalnom plasmanu na 29 bodova.[257] Veliku nagradu Velike Britanije startovao je sa pol pozicije, bio je lider do 28 kruga, kada je zbog kvara mjenjača morao da napusti trku.[258] To mu je bilo prvo odustajanje u sezoni, čime je prekinuo niz od sedam trka zaredom koje je završio na prva dva mjesta.[259] U Velikoj Britaniji pobijedio je Hamilton i smanjio prednost Rozberga na četiri boda.[259]

 
Rozberg na Velikoj nagradi Italije 2014.

Veliku nagradu Njemačke startovao je sa pol pozicije, vodio od početka do kraja i ostvario četvrtu pobjedu u sezoni, 20 sekundi ispred Botasa, povećavši prednost u šampionatu na 14 bodova ispred Hamiltona, koji je završio na trećem mjestu u Njemačkoj.[260] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa pol pozicije, vodio je do odlaska u boks, u desetom krugu, nakon čega se borio za podijum, ali je završio na četvrtom mjestu, iza Rikarda, Alonsa i Hamiltona.[261] Pol poziciju i najbrži krug ostvario je i na Velikoj nagradi Belgije, gdje ga je Hamilton obišao već u prvom krugu. Rozberg se vratio na čelo trke u drugom krugu, dok ga je u sedmom obišao Rikardo, koji je zatim vodio do kraja i pobijedio, dok je Rozberg drugim mjestom povećao prednost u šampionatu na 29 bodova ispred Hamiltona, koji nije završio trku.[262] Veliku nagradu Italije startovao je sa drugog mjesta, ali je već u prvom krugu obišao Hamiltona.[263] Bio je lider do odlaska u boks u 23 krugu, kada je čelnu poziciju na dva kruga zauzimao Hamilton, nakon čega je i on otišao u boks.[263] Rozberg je bio lider do 29 kruga, kada je imao problema sa kočnicama, sklonio se sa strane omogućivši Hamiltonu da prođe i završio je na drugom mjestu.[263] Na ceremoniji nakon trke, navijači su zviždali Rozbergu,[264] dok su se u satima nakon trke razvijale teorije zavjere oko okolnosti pod kojima je Rozberg ispustio vođstvo.[265] Trostruki svjetski šampion, Džeki Stjuart, izjavio je da je obilaženje bilo previše lako i da je greška možda bila namjerna.[266] Toto Volf je odbacio optužbe, izjavivši da samo „paranoični um može da dođe do takve ideje“,[266] dok je Rozberg izjavio da je čuo za teorije, ali da nema nijednog mogućeg razloga zbog kojeg bi namjerno izašao sa staze.[267] Prednost Rozberga smanjena je na 22 boda nakon Italije.[268]

Kvalifikacije za Veliku nagradu Singapura završio je na drugom mjestu, iza Hamiltona, ali zbog elektronskih problema nije uspio da pokrene bolid i startovao je iz boksa.[269] U petom krugu je obišao Maksa Čiltona za 20 mjesto, ali nije mogao da obiđe Markusa Eriksona i nakon šestog kruga zaostajao je 40 sekundi iza lidera, Hamiltona.[269] Zbog kvara je mogao da koristi samo dvije brzine i bio je sporiji od Hamiltona pet sekundi po krugu.[269] Preko radija su ga obavijestili da ne može da ide preko 6.500 obrtaja u minutu u prvoj brzini. Otišao je u boks u 14 krugu, gdje su pokušali da riješe problem. Ugasio je bolid i pritiskao je razna dugmad u namjeri da promijeni brzinu, ali bezuspješno.[269] Nakon što je pokušavao dva minuta, bolid je odguran u garažu i povukao se sa trke,[269] na kojoj je trijumfovao Hamilton i preuzeo vođstvo u generalnom plasmanu za tri boda.[269] Veliku nagradu Japana startovao je sa pol pozicije. Trka je počela iza vozila bezbjednosti, a nakon dva kruga prekinuta je zbog kiše;[270] prekid je trajao 20 minuta.[270] Bio je lider do 29 kruga, kada ga je obišao Hamilton, prilikom čega je izgubio kontrolu nad bolidom i otišao u boks, ali se vratio na stazu na drugom mjestu.[271] Tokom 43 kruga, Žil Bjanki je izgubio kontrolu nad bolidom i slupao se pri brzini od preko 200 km na sat;[270] u 46 krugu trka je prekinuta i Rozberg je završio na drugom mjestu, devet sekundi iza Hamiltona.[270] Bjanki je hitno prevezen u bolnicu, a od posljedica udesa preminuo je 18. jula 2015. godine.[272]

 
Rozberg na manifestaciji Zvijezde i automobili, u novembru 2014, na kraju sezone.

U oktobru vožena je Velika nagrada Rusije po prvi put. Startovao je i završio na drugom mjestu, iza Hamiltona, nakon čega je zaostajao 17 bodova u šampionatu.[273] Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država startovao je sa pol pozicije, više puta se smjenjivao u vođstvu sa Hamiltonom, koji ga je obišao u 35 krugu, vodio do kraja i pobijedio. Rozberg je završio na drugom mjestu i dvije trke prije kraja zaostajao je 24 boda.[274] Veliku nagradu Brazila startovao je sa pol pozicije. Vodio je borbu sa Hamiltonom, više puta su se smjenjivali u vođstvu, koje je Rozberg preuzeo u 52 krugu i pobijedio sekundu ispred, smanjivši zaostatak na 17 bodova trku prije kraja.[275] Poslednja trka u sezoni bila je Velika nagrada Abu Dabija. Startovao je sa pol pozicije, ali ga je Hamilton obišao već u prvom krugu. U 23 krugu počeo je da gubi snagu motora i Hamilton je otišao na sedam sekundi. U narednim krugovima je gubio pozicije, a nakon više problema i otkazivanja ERS-a, preko radija mu je javljeno da se povuče jer ne može doći do bodova, odbio je rekavši da bi volio da završi trku.[276] Završio je na 14 mjestu, van zone bodova, dok je Hamilton pobijedio i osvojio titulu.[277]

Sezonu je završio na drugom mjestu u šampionatu, sa 317 bodova, 67 bodova iza Hamiltona. Ostvario je pet pobjeda i 11 pol pozicija, dok je ukupno 15 trka završio na podijumu.[278]

2015

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Australije 2015.

Sezona 2015 počela je na trci za Veliku nagradu Australije, koju je startovao sa drugog mjesta, iza Hamiltona, gdje je i završio, sekundu iza, dok je trećeplasirani Fetela završio 35 sekundi iza.[279] Nakon trke, izjavio je: „ovo je sjajan start sezone za nas kao tim. Hamilton je vozio kao svjetski šampion cijeli vikend, pa nisam mogao da ga pobijedim, ali sigurno je da sam pokušavao u svakom krugu, cijelim putem do maksimuma, i pokušavaću cijele godine“.[280] Veliku nagradu Malezije startovao je sa trećeg mjesta mjesta, iza Hamiltona i Fetela. Završio je na trećem mjestu, 12 sekundi iza Fetela, koji je trijumfovao nakon obilaska Hamiltona. Razlika između prve trojice i četvrtoplasiranog Kimija Rejkenena bila je preko 50 sekundi.[281] Veliku nagradu Kine startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, gdje je i završio, 0.7 sekundi iza, nakon čega je zaostajao 17 bodova u generalnom plasmanu.[282]

Veliku nagradu Bahreina startovao je sa trećeg mjesta, iza Hamiltona i Fetela. U prvom krugu ga je obišao Rejkenen, dok se na treće mjesto vratio u 36 krugu, kada je Fetela ušao široko u poslednju krivinu, prilikom čega je oštetio prednje krilo, omogućivši Rozbergu da ga obiđe.[283] U 40 krugu je Rejkenen otišao u boks, a nakon što se vratio na stazu, Rozberg je imao 15 sekundi prednosti na drugom mjestu, ali je Rejkenen smanjivao sekundu po krugu i obišao ga je u pretposlednjem krugu.[283] Veliku nagradu Španije startovao je sa pol pozicije i trijumfovao je 17 sekundi ispred Hamiltona. Prvom pobjedom u sezoni, smanjio je zaostatak na 20 bodova u šampionatu.[284] Veliku nagradu Monaka startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona. Hamilton je bio ubjedljivo prvi, sa preko 20 sekundi ispred Rozberga, kada je u 65 krugu na stazu izašlo vozilo bezbjednosti; Hamilton je otišao na promjenu guma, računajući da ima dovoljnu prednost, ali se na stazu vratio iza Rozberga i Fetela. Rozberg je do kraja uspio da se odbrani od Fetela i ostvario je drugu uzastopnu pobjedu u sezoni i treću uzastopnu u Monaku.[285] Trku za Veliku nagradu Kanade startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, gdje je i završio, dvije sekunde iza, dok je trećeplasirani Valteri Botas završio sa preko 40 sekundi iza vozača Mercedesa.[286]

Veliku nagradu Austrije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, koga je već u prvom krugu obišao. Vodio je do kraja, sa izuzetkom tri kruga zbog odlaska u boks, i ostvario je treću pobjedu u sezoni, čime je smanjio zaostatak za Hamiltonom u generalnom plasmanu na deset bodova.[287] Veliku nagradu Velike Britanije startovao je na drugom mjestu, iza Hamiltona, gdje je i završio, deset sekundi iza.[288] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, ali su ih vozači Ferarija obišli na početku. Hamilton je zbog problema pao na deseto mjesto, dok se Rozberg vratio na drugo mjesto i u finišu je vodio borbu sa Fetelom i Rikardom. Došao je na 0.8 sekundi iza Fetela, nakon čega se sudario sa Rikardom i morao je u boks; završio je na osmom mjestu, dok je Hamilton završio na šestom mjestu i povećao je prednost na 21 bod ispred Rozberga.[289] Veliku nagradu Belgije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona. Mercedesi su dominirali, završio je na drugom mjestu, dvije sekunde iza Hamiltona, dok je trećeplasirani Romen Grožan zaostajao skoro 40 sekundi.[290]

 
Rozberg pred Veliku nagradu Brazila 2015.

Veliku nagradu Italije startovao je sa četvrtog mjesta. U 50 krugu, dok je bio na trećem mjestu, iza Hamiltona i Fetela, bolid mu je ostao bez snage i morao je da se povuče, što mu je bilo prvo odustajanje u sezoni.[291] Veliku nagradu Singapura startovao je sa četvrtog mjesta, završio je na šestom; Hamilton je napustio trku, zahvaljujući čemu je smanjio zaostatak u generalnom plasmanu na 41 bod.[292] Veliku nagradu Japana startovao je sa pol pozicije, ali su ga je u prvoj krivini obišli Hamilton i Fetela. Hamilton je vodio do kraja i pobijedio, dok je Rozberg uspio da se odbrani od Fetela i završio je drugi, dvije sekunde ispred Fetela, 18 iza Hamiltona.[293] Veliku nagradu Rusije startovao je sa pol pozicije, ali je morao da napusti trku tokom sedmog kruga, dok je bio na prvom mjestu.[294] S obzirom na to da je morao da napusti trku, pao je na treće mjesto u šampionatu, sedam bodova iza Fetela i 73 boda iza Hamiltona jj.[295] Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država startovao je sa pol pozicije, smjenjivao se u vođstvu sa Hamiltonom više puta, i završio na drugom mjestu, uspjevši da se odbrani od Fetela u finišu.[296]

Veliku nagradu Meksika, koja je vožena prvi put od 1990, startovao je sa pol pozicije. Vodio je tokom cijele trke, Hamilton je prelazio u vođstvo samo tokom boravka Rozberga u boksu, i pobijedio je dvije sekunde ispred Hamiltona završio je na trećem mjestu, iza Rozberga i Hamiltona.[297] Na Velikoj nagradi Brazila viđena je identična situacija. Startovao je sa pol pozicije, vodio cijelu trku, osim perioda kada je zbog odlaska u boks Hamilton bio na čelu trke, i pobijedio je sa osam sekundi ispred Hamiltona.[298] Poslednja trka u sezoni bila je Velika nagrada Abu Dabija, koju je startovao sa ponovo sa pol pozicije. Ostvario je treću uzastopnu pobjedu, osam sekundi ispred Hamiltona, koji je osvojio drugu titulu zaredom.[299]

Sezonu je završio na drugom mjestu u šampionatu, sa 322 boda, 59 iza Hamiltona. Ostvario je šest pobjeda, sedam pol pozicija i pet najbržih krugova, dok je ukupno 15 trka završio na podijumu.[300][301]

2016

uredi
 
Rozberg ispred Hamiltona na Velikoj nagradi Monaka 2016, kada mu je traženo da propusti Hamiltona.

Sezona 2016 počela je u martu u Australiji. Kvalifikacije je završio na drugom mjestu, iza Hamiltona; već u prvom krugu, Fetel i Rejkenen su obišli oba vozača Mercedesa, dok je vođstvo preuzeo u 36 krugu i trijumfovao ispred Hamiltona.[302] Veliku nagradu Bahreina startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, ali ga je obišao u prvom krugu, vodio do kraja i ostvario drugu pobjedu zaredom, deset sekundi ispred Rejkenena, dok je Hamilton završio na trećem mjestu.[303] Veliku nagradu Kine startovao je sa pol pozicije. U prvom krugu obišao ga je Rikardo, ali se vratio na prvo mjesto u trećem krugu, vodio do kraja i pobijedio 37 sekundi ispred Fetela. Povećao je prednost u šampionatu na 36 bodova ispred Hamiltona, koji je završio na sedmom mjestu.[304] Na Velikoj nagradi Rusije potpuno je dominirao. Startovao je sa pol pozicije, vodio je od početka do kraja, ostvario najbrži krug na trci i pobijedio je 25 sekundi ispred Hamiltona, ostvarivši prvi gren slem u karijeri[305] i sedmu pobjedu zaredom,[306] postavši takođe prvi vozač nakon Mihaela Šumahera 2004, koji je pobijedio na prve četiri trke u sezoni.[306] Veliku nagradu Španije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona. U prvoj krivini prvog kruga obišao je Hamiltona, koji je pokušao da vrati poziciju u trećoj krivini, nakon agresivne vožnje Hamilton je izletio sa staze i sudarili su se u četvrtoj krivini, zbog čega su obojica morala da napuste trku.[307] Nakon trke, Hamilton se izvinio timu zbog incidenta, dok je Rozberg odbio da preuzme odgovornost, izjavivši: „jasno sam stavio do znanja da neću ostaviti nimalo prostora sa unutrašnje strane i veoma sam iznenađen što je pokušao da nadoknadi razliku “.[308] Mišljenja čelnika Mercedesa i bivših vozača bila su različita: Niki Lauda je okrivio Hamiltona za sudar,[309] Entoni Dejvidson je istakao da je Rozbergov potez bio veoma agresivan, dok je Džeki Stjuart okrivio Hamiltona, istakavši da „Rozberg ima pravo da se brani i da Hamilton ne može da ide tako u prvom krugu “.[310] Direktor tima, Toto Volf izjavio je da će tim nastaviti da pušta vozače da se takmiče i voze jedan protiv drugog.[308]

Veliku nagradu Monaka startovao je sa drugog mjesta, iza Danijela Rikarda. Imao je spor tempo i Rikardo je otišao na 13 sekundi prednosti, a zatim su iz Mercedesa tražili od Rozberga da propusti Hamiltona, što je i uradio.[311] Hamilton je u 33 krugu obišao Rikarda, koji se zadržao dugo u boksu jer su mu stavili pogrešan set guma,[312] i pobijedio je na trci, dok je Rozberg završio na sedmom mjestu, nakon čega je imao 24 boda prednosti ispred Hamiltona.[312] Nakon trke, Hamilton se zahvalio Rozbergu što je „bio džentlmen “,[313] dok je Rozberg izjavio da mu je bio bolniji osjećaj koji je imao u bolidu nego to što je morao da propusti Hamiltona, dodavši da nema samopouzdanja i da je timsko naređenje došlo kao posljedica toga.[313] Veliku nagradu Kanade startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona. Na samom početku, Fetel je obišao obojicu, ali je Hamilton uspio da vrati poziciju i trijumfuje, dok se Rozberg mučio iza i završio je na petom mjestu, nakon čega je prednost smanjena na devet bodova u generalnom plasmanu.[314] Veliku nagradu Evrope startovao je sa pol pozicije, vodio je od početka do kraja, ostvario najbrži krug trke i pobijedio je 18 sekundi ispred Fetela, dok je Hamilton završio na petom mjestu.[315] Sa drugim gren slemom u karijeri povećao je prednost u generalnom plasmanu na 24 boda ispred Hamiltona.[316]

 
Rozberg na Velikoj nagradi Malezije 2016.

Kvalifikacije za Veliku nagradu Austrije završio je na drugom mjestu, iza Hamiltona, ali je zbog neregularne promjene mjenjača startovao sa šestog mjesta.[317] Preuzeo je vođstvo u 27 krugu, kada je Fetel morao da se povuče jer mu je eksplodirala guma i udario je u barijere.[318] Nakon odlazaka u boks, vratio se na prvo mjesto u 61 krugu. U poslednjem krugu, Hamilton je pokušao da ga obiđe u drugoj krivini, otišao je sa spoljašnje strane, ali je Rozberg u krivini kasno otišao na unutrašnju stranu i sudarili su se.[319] Rozberg je oštetio prednje krilo, dok je Hamilton izletio sa staze. Zamalo su se ponovo udarili kad se Hamilton vratio na stazu,[319] nakon čega ga je obišao u trećoj krivini, dok je Rozberg sa oštećenim bolidom završio na drugom mjestu.[319] Zbog sudara, Rozberg je kažnjen sa deset sekundi i završio je na četvrtom mjestu, zahvaljujući čemu je Hamilton smanjio zaostatak na 11 bodova.[319]

Veliku nagradu Velike Britanije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona. Trka je zbog kiše počela sa vozilom bezbjednosti, koje je izašlo sa staze u petom krugu. U 16 krugu obišao ga je Maks Verstapen; nakon promjene guma, smanjivao je zaostatak i u 38 krugu se vratio na drugo mjesto, gdje je i završio, šest sekundi iza Hamiltona.[320] Nakon trke, kažnjen je sa deset sekundi, jer su mu iz Mercedesa pružili nedozvoljenu pomoć preko radija, savjetujući ga kako da popravi grešku mjenjača.[321] Nakon kazne, završio je trku na trećem mjestu i imao je samo bod prednosti ispred Hamiltona.[321] Veliku nagradu Mađarske startovao je sa pol pozicije, ali ga je u prvom krugu obišao Hamilton, sa kojim je vodio borbu do kraja. Završio je na drugom mjestu, 1.7 sekundi iza i pao je na drugo mjesto u šampionatu, šest bodova iza Hamiltona.[322] Veliku nagradu Njemačke startovao je sa pol pozicije, pete u sezoni. Na samom početku ga je obišao Hamilton, koji je vodio od početka do kraja i trijumfovao, dok je Rozberg završio na četvrtom mjestu, nakon što su ga obišli vozači Red bula, Danijel Rikardo i Maks Verstapen; Hamilton je povećao prednost na 19 bodova u generalnom plasmanu.[323] Veliku nagradu Belgije startovao je sa pol pozicije, vodio je od početka do kraja i ostvario je šestu pobjedu u sezoni, smanjivši zaostatak na devet bodova iza Hamiltona, koji je završio na trećem mjestu.[324] Veliku nagradu Italije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, koga je obišao već u prvom krugu, vodio je do kraja i ostvario sedmu pobjedu, 15 sekundi ispred Hamiltona i smanjio je zaostatak u generalnom plasmanu na dva boda.[325] Veliku nagradu Singapura startovao je sa pol pozicije, vodio je do kraja, uspjevši da se odbrani od Rikarda u poslednjim krugovima i pobijedio je 0.4 sekunde ispred Rikarda, nakon čega je preuzeo vođstvo u šampionatu, osam bodova ispred Hamiltona.[326]

 
Rozberg nakon osvajanja titule šampiona 2016.

Veliku nagradu Malezije startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona. U prvom krugu sudario se sa Fetelom, izletio sa staze i pao na poslednje mjesto, dok je Fetel napustio trku.[327] Hamilton je bio lider do 40 kruga, kada je morao da se povuče zbog greške motora.[327] Rozberg je uspio da dođe do trećeg mjesta, završio je iza vozača Red bula, Rikarda i Verstapena.[328] Zbog sudara sa Rejkenenom u finišu, kažnjen je sa deset sekundi, ali je ostao na trećem mjestu jer je četvrtoplasirani Kimi Rejkenen bio 13 sekundi iza.[327] Trećim mjestom u Maleziji, povećao je prednost u šampionatu na 23 boda ispred Hamiltona.[327] Veliku nagradu Japana startovao je sa pol pozicije, vodio je tokom cijele trke i ostvario devetu pobjedu u sezoni, 30 u karijeri, četiri sekunde ispred Verstapena i povećao je prednost u šampionatu na 33 boda. ispred Hamiltona.[329] Veliku nagradu Sjedinjenih Američkih Država startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona, gdje je i završio, nakon čega je prednost smanjena na 26 bodova tri trke prije kraja.[330] Isti poredak bio je i na Velikoj nagradi Meksika, nakon čega je Hamilton smanjio zaostatak na 19 bodova pred poslednje dvije trke.[331] Veliku nagradu Brazila startovao je i završio na drugom mjestu, iza Hamiltona, što je bila treća trka zaredom na kojoj je poredak bio identičan i razlika je smanjena na 12 bodova.[332] Poslednju trku u sezoni, Veliku nagradu Abu Dabija, startovao je sa drugog mjesta, iza Hamiltona i poslije velike borbe završio je na drugom mjestu, 0.4 sekunde iza Hamiltona.[333] Četvrtim uzastopnim drugim mjestom, osvojio je prvu titulu, pet bodova ispred Hamiltona.[334] Sezonu je završio sa devet pobjeda, osam pol pozicija i šest najbržih krugova, dok je ukupno 16 trka završio na podijumu.[335]

Rozberg je tako postao treći vozač nakon Sebastijana Fetela i Luisa Hamiltona, koji je osvojio titulu tokom 2010-ih.[336] Postao je tek drugi vozač koji je osvojio titulu, a da je prethodno titulu osvojio i njegov otac, nakon Dejmona Hila i prvi koji je to ostvario dok mu je otac živ.[337] Takođe, Rozberg je prvi vozač koji vozi za Njemačku, da je osvojio titulu sa njemačkim timom, vozeći njemački bolid. Dobio je nagradu Autosporta za najboljeg međunarodnog vozača godine.[338] Prvu nagradu osvojio je njegov otac 1982.

Pet dana nakon osvajanja titule, 2. decembra 2016. godine, objavio je da završava karijeru u formuli 1,[339] budući da je dostigao vrhunac karijere.[340] Postao je prvi aktuelni šampion koji je nakon osvajanja titule završio karijeru, od Alana Prosta 1993.[341]

Dizajn kacige i broj

uredi
 
Rozberg na Velikoj nagradi Malezije 2016.

Od sezone 2014 vozači biraju dostupni, jedinstveni broj bolida koji će koristiti u ostatku karijere u formuli 1.[342] Dvije godine nakon što vozač završi karijeru, broj koji koristio može biti dodijeljen drugom vozaču.[343] Rozberg je izabrao broj 6, nakon čega je napisao na tviteru: „Kul! Uzeo sam broj 6 za ostatak moje karijere u formuli 1! Srećni broj moje buduće žene i oca. Tako da to mora da radi i za mene takođe.”.[344]

Početkom 2014, promijenio je dizajn kacige, koji je koristio prethodnih osam godina, iz žute u crno sivu. Novi dizajn uradio je Jens Manser, a uključuje krom, malo budističkog uticaja kroz beskrajni čvor, čiste linije i lične simbole.[345][346]

Statistika karijere

uredi

Rezultati po sezonama

uredi
Sezona Serija Tim Broj trka Pobjede Pol pozicije Najbrži
krugovi 		Podijumi Bodovi Pozicija
2001. Formula BMV 3 0 0 0 0 38 18
2002. Formula BMV Adak Viva rejsing 20 9 5 1 13 264 1
2003. Formula 3 evro serija Tim Rozberg 20 1 1 2 5 45 8
Formula 3 masters 1 0 0 0 0 N/A NC
Gran pri Makao Karlin motosport 1 0 0 0 0 N/A NC
Koreja super pri 1 0 0 0 0 N/A 11
2004. Formula 3 evro serija Tim Rozberg 19 3 2 2 5 70 4
Gran pri Makao 1 0 0 0 0 N/A NC
Formula 3 masters 1 0 0 0 0 N/A 6
Bahrein super pri 1 0 0 0 1 N/A 2
2005. GP 2 ART gran pri 23 5 4 5 12 120 1
Formula 1 Vilijams Test vozač
2006. Formula 1 Vilijams 18 0 0 1 0 4 17
2007. Formula 1 Vilijams 17 0 0 0 0 20 9
2008. Formula 1 Vilijams 18 0 0 0 2 17 13
2009. Formula 1 Vilijams 17 0 0 1 0 34.5 7
2010. Formula 1 Mercedes 19 0 0 0 3 142 7
2011. Formula 1 Mercedes 19 0 0 0 0 89 7
2012. Formula 1 Mercedes 20 1 1 2 2 93 9
2013. Formula 1 Mercedes 19 2 3 0 4 171 6
2014. Formula 1 Mercedes 19 5 11 5 15 317 2
2015. Formula 1 Mercedes 19 6 7 5 15 322 2
2016. Formula 1 Mercedes 21 9 8 6 16 385 1

Rezultati u formuli 3

uredi

(Trke koje su boldovane označavaju pol poziciju, trke koje su iskošene označavaju najbrži krug)

Godina Tim Šasija Motor 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 KP Bodovi
2003. Tim Rozberg Dalara F303/005 Opel HOK
1
Ret 		HOK
2
3 		ADR
1
Ret 		ADR
2
2 		PO
1
15 		PO
2
17 		NOR
1
8 		NOR
2
Ret 		LMS
1
1 		LMS
2
11 		NIR
1
Ret 		NIR
2
3 		A1R
1
8 		A1R
2
3 		ZAN
1
18 		ZAN
2
8 		HOK
1
7 		HOK
2
14 		MAG
1
6 		MAG
2
Ret 		8 45
2004. Tim Rozberg Dalara F303/006 Opel HOK
1
1 		HOK
2
1 		EST
1
Ret 		EST
2
4 		ADR
1
5 		ADR
1
Ret 		PO
1
Ret 		PO
2
Ret 		NOR
1
4 		NOR
1
17 		MAG
1
6 		MAG
2
2 		NIR
1
1 		NIR
2
3 		ZAN
1
Ret 		ZAN
2
DNS 		BRN
1
4 		BRN
2
11 		HOK
1
8 		HOK
2
8 		4 70

Rezultati u GP 2 seriji

uredi

(Trke koje su boldovane označavaju pol poziciju, trke koje su iskošene označavaju najbrži krug)

Godina Tim 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 KP Bodovi
2005. ART gran pri IMO
GL
8 		IMO
SPR
Ret 		KAT
GL
9 		KAT
SPR
4 		MON
GL
3 		NIR
GL
3 		NIR
SPR
4 		MAG
GL
7 		MAG
SPR
1 		SIL
GL
1 		SOL
SPR
4 		HOK
GL
1 		HOK
SPR
4 		HUN
GL
5 		HUN
SPR
2 		IST
GL
17 		IST
SPR
3 		MNZ
GL
2 		MNZ
SPR
2 		SPA
GL
3 		SPA
SPR
5 		BHR
GL
1 		BHR
SPR
1 		1 120

Rezultati u formuli 1

uredi

(ključ) (Trke koje su boldovane označavaju pol poziciju, trke koje su iskošene označavaju najbrži krug)

Godina Tim Šasija Motor 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 KP Bodovi
2006. Vilijams Vilijams FW28 Kosvort CA2006 2.4 V8 BHR
7 		MAL
Ret 		AUS
Ret 		SMR
11 		EVR
7 		ŠPA
11 		MON
Ret 		UK
9 		KAN
Ret 		SAD
9 		FRA
14 		NjEM
Ret 		MAĐ
Ret 		TUR
Ret 		ITA
Ret 		KIN
11 		JPN
10 		BRA
Ret 		17 4
2007. Vilijams Vilijams FW29 Tojota RVX-07 2.4 V8 AUS
7 		MAL
Ret 		BHR
10 		ŠPA
6 		MON
12 		KAN
10 		SAD
16† 		FRA
9 		UK
12 		EVR
Ret 		MAĐ
7 		TUR
7 		ITA
6 		BEL
6 		JPN
Ret 		KIN
16 		BRA
4 		9 20
2008. Vilijams Vilijams FW30 Tojota RVX-08 2.4 V8 AUS
3 		MAL
14 		BHR
8 		ŠPA
Ret 		TUR
8 		MON
Ret 		KAN
10 		FRA
16 		UK
9 		NjEM
10 		MAĐ
14 		EVR
8 		BEL
12 		ITA
14 		SIN
2 		JPN
11 		KIN
15 		BRA
12 		13 17
2009. Vilijams Vilijams FW31 Tojota RVX-09 2.4 V8 AUS
6 		MAL
8‡ 		KIN
15 		BHR
9 		ŠPA
8 		MON
6 		TUR
5 		UK
5 		NjEM
4 		MAĐ
4 		EVR
5 		BEL
8 		ITA
16 		SIN
11 		JPN
5 		BRA
Ret 		ABU
9 		7 34.5
2010. Mercedes Mercedes MGP W01 Mercedes FO 108X 2.4 V8 BHR
5 		AUS
5 		MAL
3 		KIN
3 		ŠPA
13 		MON
7 		TUR
5 		KAN
6 		EVR
10 		UK
3 		NjEM
8 		MAĐ
Ret 		BEL
6 		ITA
5 		SIN
5 		JPN
17† 		KOR
Ret 		BRA
6 		ABU
4 		7 142
2011. Mercedes Mercedes MGP W02 Mercedes FO 108Y 2.4 V8 AUS
Ret 		MAL
12 		KIN
5 		TUR
5 		ŠPA
7 		MON
11 		KAN
11 		EVR
7 		UK
6 		NjEM
7 		MAĐ
9 		BEL
6 		ITA
Ret 		SIN
7 		JPN
10 		KOR
8 		IND
6 		ABU
6 		BRA
7 		7 89
2012. Mercedes Mercedes MGP W03 Mercedes FO 108Z 2.4 V8 AUS
12 		MAL
13 		KIN
1 		BHR
5 		ŠPA
7 		MON
2 		KAN
6 		EVR
6 		UK
15 		NjEM
10 		MAĐ
10 		BEL
11 		ITA
7 		SIN
5 		JPN
Ret 		KOR
Ret 		IND
11 		ABU
Ret 		SAD
13 		BRA
15 		9 93
2013. Mercedes Mercedes MGP W04 Mercedes FO 108F 2.4 V8 AUS
Ret 		MAL
4 		KIN
Ret 		BHR
9 		ŠPA
6 		MON
1 		KAN
5 		UK
1 		NjEM
9 		MAĐ
19† 		BEL
4 		ITA
6 		SIN
4 		KOR
7 		JPN
8 		IND
2 		ABU
3 		SAD
9 		BRA
5 		6 171
2014. Mercedes Mercedes MGP W05 hibrid Mercedes PU106A hibrid 1.6 V6 AUS
1 		MAL
2 		BHR
2 		KIN
2 		ŠPA
2 		MON
1 		KAN
2 		AUT
1 		UK
Ret 		NjEM
1 		MAĐ
4 		BEL
2 		ITA
2 		SIN
Ret 		JPN
2 		RUS
2 		SAD
2 		BRA
1 		ABU
14 		2 317
2015. Mercedes Mercedes MGP W06 hibrid Mercedes PU106AB hibrid 1.6 V6 AUS
2 		MAL
3 		KIN
2 		BHR
3 		ŠPA
1 		MON
1 		KAN
2 		AUT
1 		UK
2 		MAĐ
8 		BEL
2 		ITA
17† 		SIN
4 		JPN
2 		RUS
Ret 		SAD
2 		MEK
1 		BRA
1 		ABU
1 		2 322
2016. Mercedes Mercedes MGP W07 hibrid Mercedes PU106C hibrid 1.6 V6 AUS
1 		BHR
1 		KIN
1 		RUS
1 		ŠPA
Ret 		MON
7 		KAN
5 		EVR
1 		AUT
4 		UK
3 		MAĐ
2 		NjEM
4 		BEL
1 		ITA
1 		SIN
1 		MAL
3 		JPN
1 		SAD
2 		MEK
2 		BRA
2 		ABU
2 		1 385

† Nije završio trku, ali je klasifikovan jer je završio 90% distance.
‡ Dodijeljeno pola bodova ako je završio barem 75% ukupne distance na trci.

Rekordi i postignuća

uredi
  • Šampion formule 1 2016;
  • 23 pobjede u formuli 1;
  • 30 pol pozicija u formuli 1;
  • postavio je najbrži krug na svojoj prvoj trci u formuli 1, Velikoj nagradi Bahreina 2006;
  • trofej Lorenco Bandini 2011,
  • nagrada za najviše pol pozicija 2014;
  • nagrada DHL najbrži krug 2016;
  • Laureus nagrada za proboj godine, 2017.

Napomene

uredi
  1. ^ Ni Mercedes ni Maklaren zvanično ne priznaju tim MBM, dok je njihov veb sajt zapravo holding stranica.[49]

Reference

uredi
  1. ^ a b „Nico Rosberg”. eurosport.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  2. ^ „Nico Rosberg – Profil”. Sport.de. Pristupljeno 9. 12. 2016. 
  3. ^ a b v g d „Shedding a father's shadow: the new GP2 champion's route to the top”. hs.fi. Arhivirano iz originala 8. 3. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  4. ^ a b „Nico Rosberg is finding his German identity as he pressures Hamilton”. The Guardian. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  5. ^ Trajković, Jelena (27. 11. 2016). „Niko kao Keke – Rozberg ponovo šampion Formule 1!”. sportklub.rs. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  6. ^ „Mercedes rule out increasing offer to Jenson Button after Brawn GP buy out”. Daily Telegraph. London. Arhivirano iz originala 19. 11. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  7. ^ „F1: Niko kao tata Keke 1982. godine - Rozberg je novi svjetski šampion!”. rtvbn.com. 27. 11. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  8. ^ Pavlović, Marko (2. 12. 2016). „Niko Rozberg završio karijeru: Na vrhu planine sam!”. sportklub.rs. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  9. ^ „Neverovatan potez: Niko Rozberg otišao u penziju!”. b92.com. 2. 12. 2016. 
  10. ^ „F1 champion Nico Rosberg returns to Mercedes as ambassador for 2017”. Mail Online. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  11. ^ „Nico Rosberg”. 
  12. ^ a b Streubig, Olaf; Wenzel, Werner (29. 11. 2016). „Formel-1-Weltmeister Nico Rosberg kommt zum Feiern nach Wiesbaden”. Wiesbadener Kurie (na jeziku: njemački). Arhivirano iz originala 05. 09. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  13. ^ „Nico Rosberg F1 Hall of Fame Biography”. Arhivirano iz originala 18. 07. 2017. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  14. ^ Weaver, Paul (25. 11. 2016). „Lewis Hamilton v Nico Rosberg: how friendship turned to fiercest of rivalries”. The Guardian. Arhivirano iz originala 26. 11. 2016. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  15. ^ López Jordà, Toni (22. 11. 2014). „Fórmula 1: Rosberg o cuando 'Barbie' saca el genio”. La Vanguardia (na jeziku: španski). Arhivirano iz originala 5. 9. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  16. ^ a b v Barretto, Lawrence (23. 11. 2014). „Nico Rosberg: The man who raced Lewis Hamilton all the way in 2014”. bbc.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  17. ^ Vrignaud, Stéphane (30. 7. 2016). „Lewis Hamilton sur la nationalité de Nico Rosberg: une polémique inutile et pas nouvelle” (na jeziku: francuski). Eurosport. Arhivirano iz originala 2. 8. 2016. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  18. ^ „FIA International Sporting Code” (PDF). fia.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  19. ^ Gill, Pete (8. 7. 2014). „Hamilton: 'Rosberg not German'”. skysports.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  20. ^ Allen, James (3. 7. 2014). „A Day in the Life of Nico Rosberg”. The Wall Street Journal. Arhivirano iz originala 9. 3. 2016. g. Pristupljeno 4. 9. 2019. 
  21. ^ Weaver, Paul (3. 12. 2016). „Nico Rosberg drew the best from himself before bowing out as a F1 champion”. The Guardian. Arhivirano iz originala 3. 12. 2016. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  22. ^ Baldwin, Alan (18. 11. 2014). Ferris, Ken, ur. „Rosberg plays it clever and consistent”. Reuters. Arhivirano iz originala 24. 10. 2017. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  23. ^ Cary, Tom (15. 4. 2012). „Chinese Grand Prix 2012: Nico Rosberg claims maiden F1 win as Jenson Button and Lewis Hamilton complete podium”. The Sunday Telegraph. Arhivirano iz originala 16. 4. 2012. g. Pristupljeno 5. 10. 2019. 
  24. ^ McKay, Peter (28. 5. 2006). „F1's next big thing arrives in Nico time, and he's quick” . The Sun-Herald. str. 104. Pristupljeno 3. 10. 2019 — preko Gale OneFile: News. 
  25. ^ „Rosberg: "Die Finnen sind sauer, weil Nico deutsch ist"”. motorsport-total.com (na jeziku: njemački). 2. 12. 2005. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  26. ^ a b „Nico Rosberg – 2016”. Formula One. Arhivirano iz originala 24. 3. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  27. ^ Mott, Sue (11. 3. 2006). „Rosberg the star attraction is quick to grow into leading role” . The Daily Telegraph. str. 018. Pristupljeno 12. 7. 2020 — preko Gale OneFile: News. 
  28. ^ „Nico Rosberg – racer”. Speedweek. Arhivirano iz originala 11. 06. 2017. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  29. ^ a b Allen, James (12. 7. 2014). „Nico Rosberg Ties The Knot With Long-Term Girlfriend”. James Allen on F1. Arhivirano iz originala 17. 7. 2014. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  30. ^ „Nico Rosberg gets married”. Motorsport.com. 11. 7. 2014. Arhivirano iz originala 02. 06. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  31. ^ „Nico Rosberg papa: Sa belle Vivian a donné naissance à une petite fille”. purepeople.com (na jeziku: francuski). Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  32. ^ „Nico Rosberg on Twitter”. twitter.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  33. ^ a b v „Nico Rosberg – F1 World Champion – 2016”. Fédération Internationale de l'Automobile. Arhivirano iz originala 08. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  34. ^ Tremayne, David (6. 6. 2009). „Rosberg: 'It's a mess. Where the hell are we going?'”. The Independent. Arhivirano iz originala 10. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  35. ^ Gatto, Luigi (10. 12. 2017). „Nico Rosberg: 'Magical and legendary to watch Roger Federer at Wimbledon'”. Tennis World USA. Arhivirano iz originala 05. 09. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  36. ^ „German hero in Nico Rosberg: F1 driver rescued drowning boy in Monaco”. Zee News. 2. 4. 2016. Arhivirano iz originala 6. 4. 2016. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  37. ^ Woolley, Suzanne (2. 7. 2018). „The F1 Champion Who Became an Elon Musk-Worshipping Tech Investor”. Bloomberg News. Arhivirano iz originala 29. 10. 2018. g. Pristupljeno 7. 10. 2019. 
  38. ^ „Ex-F1 world champion Nico Rosberg is now the brand ambassador of Kempinski Hotels”. Esquire Middle East. 2. 10. 2019. Arhivirano iz originala 09. 10. 2019. g. Pristupljeno 9. 10. 2019. 
  39. ^ a b v Pearson, Graham. „Nico Rosberg: Rivalry and Title Destiny”. Yachting Lifestyle 365. Arhivirano iz originala 06. 09. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  40. ^ „Championship / Drivers / Nico Rosberg”. formula1.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  41. ^ a b Cooper, Adam (30. 4. 2012). „A New Contender”. Autoweek. 62 (9): 72—74accessdate=26. 3. 2019. 
  42. ^ a b v g d đ „Nico Rosberg - 2016”. formula1.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  43. ^ a b v g „Le Kart Tremplin la F1”. Kart Mag (na jeziku: French) (March/April 2015 izd.) (176): 49. Pristupljeno 12. 7. 2020 — preko Issuu. 
  44. ^ Longmore, Andrew (26. 8. 2007). „Nice one, son” . The Sunday Times. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  45. ^ a b „Nico Rosberg”. Commission Internationale de Karting. Arhivirano iz originala 02. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  46. ^ a b v Karpov, Oleg; Khorounzhiy, Valentin (12. 3. 2016). „Retro: When Hamilton and Rosberg got along as teammates”. motorsport.com. Arhivirano iz originala 14. 3. 2016. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  47. ^ a b v g d „Throwback Thursday – Nico Rosberg in 2001”. Karting Magazine. Arhivirano iz originala 16. 03. 2016. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  48. ^ „1998”. Commission Internationale de Karting. Arhivirano iz originala 10. 11. 2011. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  49. ^ Codling, Stuart (mart 2013). „Nico's Next Move”. F1 Racing (United Kingdom izd.). 205: 97—99. ISSN 1361-4487. OCLC 476470071. 
  50. ^ a b v „Nico Rosberg”. Driver Database. Arhivirano iz originala 30. 6. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  51. ^ a b v g d đ „Nico Rosberg”. Motor Sport. Arhivirano iz originala 16. 08. 2017. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  52. ^ „Date set for Rosberg Jr test”. Autosport. 31. 12. 2002. Arhivirano iz originala 02. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  53. ^ „Nico Rosberg”. Mercedes-AMG Petronas Motorsport. Arhivirano iz originala 01. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  54. ^ Edworthy, Sarah (13. 3. 2006). „Rosberg has Williams in raptures”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 7. 7. 2016. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  55. ^ „Keke työskentelee Nicon F1-paikan eteen” (na jeziku: finski). MTV3. 7. 11. 2003. Arhivirano iz originala 02. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  56. ^ „Piquet and Rosberg in new teams for East”. Autosport. 2. 10. 2003. Arhivirano iz originala 02. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  57. ^ „Williams to test Piquet and Rosberg teens”. Cape Argus. 27. 10. 2003. Arhivirano iz originala 2. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  58. ^ „Testing time” . The Daily Telegraph. 17. 1. 2004. str. G06. Pristupljeno 12. 7. 2020 — preko Gale OneFile: News. 
  59. ^ „2004 Spanish F3 Winter Series”. The GEL Motorsport Information Page. Arhivirano iz originala 02. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  60. ^ a b Altieri, Devin (18. 11. 2014). „Hamilton and Rosberg, Formula 1's fractured fraternity”. BBC Autos. Arhivirano iz originala 19. 11. 2014. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  61. ^ McRae, Donald (7. 3. 2006). „New kid on the grid follows his father's formula”. TheGuardian.com. Guardian Media Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  62. ^ Cooper, Steve (1. 2. 2006). „Niko Rosberg: novaя nadežda Williams” [Nico Rosberg: a new hope Williams]. F1 Racing (na jeziku: ruski): 76—82. 
  63. ^ „Encyclopedia: Drivers: Nico Rosberg”. GrandPrix.com. Arhivirano iz originala 6. 12. 2016. g. Pristupljeno 4. 10. 2019. 
  64. ^ Gordon, Moira (19. 3. 2006). „Father's day is passing” . Scotland on Sunday. str. 23. Pristupljeno 12. 7. 2020 — preko Gale OneFile: News. 
  65. ^ Henry, Alan (22. 3. 2008). „Rising Rosberg primed to emerge from old friend's slipstream”. The Guardian. Arhivirano iz originala 7. 10. 2014. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  66. ^ a b Buxton, Will (18. 11. 2014). „Riddle of Rosberg; Complicated and mercurial, Rosberg remains undeniably gifted behind the wheel”. NBC Sports. Arhivirano iz originala 21. 11. 2014. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  67. ^ Rae, Richard (29. 1. 2006). „Son also rises; Interview” . The Sunday Times. str. 12. Pristupljeno 12. 7. 2020 — preko Gale Academic OneFile. 
  68. ^ „Hall of Fame: 2005 Season”. FIA Formula 2. Arhivirano iz originala 02. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  69. ^ Cameron, David (10. 9. 2005). „Kovalainen Spins, Rosberg Grins”. Autosport. Arhivirano iz originala 02. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  70. ^ „Rosberg wraps up GP2 championship”. BBC Sport. 30. 9. 2005. Arhivirano iz originala 13. 10. 2005. g. Pristupljeno 12. 7. 2020. 
  71. ^ Cooper, Adam. „The Talented Mr. Rosberg”. Autosport.com. Haymarket Media Group. Arhivirano iz originala 4. 2. 2006. g. Pristupljeno 26. 3. 2019.  (Potrebna pretplata.)
  72. ^ „Williams Admits Humiliating Season”. Yahoo!. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  73. ^ Domenjoz, Luc; et al. Formula One Yearbook 2006-2007. Chronosports S.A. str. 87. ISBN 2-84707-110-5. 
  74. ^ „Nico Rosberg and McLaren”. grandprix.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  75. ^ „2006 Malaysian Grand Prix”. manipef1.com. Arhivirano iz originala 2. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  76. ^ „2006 Australian Grand Prix”. manipef1.com. Arhivirano iz originala 2. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  77. ^ „2006 European Grand Prix”. manipef1.com. Arhivirano iz originala 2. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  78. ^ „2006 British Grand Prix”. manipef1.com. Arhivirano iz originala 2. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  79. ^ „2006 Standings”. manipef1.com. Arhivirano iz originala 2. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  80. ^ „First impressions – Williams is quick”. GrandPrix.com. 7. 2. 2007. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  81. ^ „Exclusive interview – Williams' Nico Rosberg”. formula1.com. Formula One Group. 22. 2. 2007. Arhivirano iz originala 29. 8. 2008. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  82. ^ „2007 Formula 1™ ING Australian Grand Prix - Race”. Official Formula One website. Arhivirano iz originala 17. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  83. ^ a b „2007 Formula 1™ Petronas Malaysian Grand Prix - Race”. Official Formula One website. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  84. ^ „Formula 1™ Gran Premio de España Telefónica 2007 - Race”. Official Formula One website. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  85. ^ „Formula 1™ Grand Prix du Canada 2007 - Race”. Formula1.com. Arhivirano iz originala 17. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  86. ^ „Formula 1™ Magyar Nagydíj 2007 - Race”. Formula1.com. Formula One Group. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  87. ^ „2007 Formula 1™ Petrol Ofisi Turkish Grand Prix - Race”. Formula1.com. Formula One Group. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  88. ^ „Formula 1™ Gran Premio d'Italia 2007 - Race”. Formula1.com. Formula One Group. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  89. ^ „2007 Formula 1™ ING Belgian Grand Prix - Race”. Formula1.com. Formula One Group. 16. 9. 2007. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  90. ^ „Formula 1 Grande Prêmio do Brasil 2007 - Race”. Formula1.com. Formula One Group. 21. 10. 2007. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  91. ^ „Nico's Notes from Montreal”. attWilliams.com. 7. 2. 2007. Arhivirano iz originala 30. 07. 2007. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  92. ^ „2007 Standings”. manipef1.com. Arhivirano iz originala 2. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  93. ^ „2007 Formula 1™ United States Grand Prix - Race”. Formula1.com. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  94. ^ „2007 Formula 1™ Fuji Television Japanese Grand Prix - Race”. Formula1.com. Formula One Group. 29. 9. 2007. Arhivirano iz originala 28. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  95. ^ „2008 Formula 1 ING Australian Grand Prix - Race”. The Official Formula 1 Website. Arhivirano iz originala 9. 12. 2008. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  96. ^ „Race Classification”. Fédération Internationale de l'Automobile. Arhivirano iz originala 29. 3. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  97. ^ „Formula 1 Gran Premio de España Telefónica 2008 - Race”. Formula1.com. Formula One Management. Arhivirano iz originala 15. 11. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  98. ^ Holt, Sarah (25. 5. 2008). „Monaco Grand Prix: As it happened”. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. Arhivirano iz originala 27. 5. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  99. ^ „Rosberg feeling fine after Monaco crash”. Formula1.com. Formula One Management. 25. 5. 2008. Arhivirano iz originala 8. 6. 2008. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  100. ^ „Hamilton apologises to Raikkonen”. autosport.com. 8. 6. 2008. Arhivirano iz originala 15. 7. 2008. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  101. ^ „2007 Formula 1 Grand Prix du Canada 2008 - Race”. Formula1.com. Arhivirano iz originala 15. 11. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  102. ^ Elizalde, Pablo (8. 6. 2008). „Hamilton, Rosberg hit with grid penalty”. autosport.com. Haymarket Publishing. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  103. ^ Bradley, Charles; Elizalde, Pablo (8. 6. 2008). „McLaren disappointed with 'severe' penalty”. autosport.com. Haymarket Publishing. Arhivirano iz originala 28. 5. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  104. ^ Pablo Elizalde (20. 6. 2008). „Rosberg says penalty was deserved”. autosport.com. Haymarket Publishing. Arhivirano iz originala 28. 5. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  105. ^ „2008 Turkish Grand Prix race result”. The Official Formula 1 Website. 11. 5. 2008. Arhivirano iz originala 22. 5. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  106. ^ „Race Classification”. Fédération Internationale de l'Automobile. 22. 6. 2008. Arhivirano iz originala 6. 8. 2008. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  107. ^ „2008 Formula 1 Singtel Singapore Grand Prix – Race”. Arhivirano iz originala 27. 11. 2023. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  108. ^ „2008 Standings”. manipef1.com. Arhivirano iz originala 2. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  109. ^ „Australian Grand Prix race result”. BBC Sport. 29. 3. 2009. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  110. ^ Cheese, Caroline (5. 4. 2009). „Malaysian Grand Prix as it happened”. bbc.co.uk/sport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  111. ^ „2009 Formula One Sporting Regulations” (PDF). 2009 Formula One Sporting Regulations. Fédération Internationale de l'Automobile. 24. 3. 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 7. 4. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  112. ^ „2009 Formula 1 Petronas Malaysian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 12. 09. 2018. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  113. ^ Whyatt, Chris (19. 4. 2009). „Vettel seals first Red Bull win”. BBC News. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  114. ^ „Formula 1 Gran Premio de Espana Telefónica 2009 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 17. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  115. ^ „Formula 1 Grand Prix De Monaco 2009 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 24. 11. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  116. ^ „2009 Formula 1 Ing Turkish Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 24. 11. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  117. ^ Cary, Tom (21. 6. 2009). „British Grand Prix: Sebastian Vettel claims win to chip away at Jenson Button's lead”. The Telegraph. London. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  118. ^ „Mark Webber takes first win at German GP”. Grandprix.com. 12. 7. 2009. Arhivirano iz originala 17. 7. 2011. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  119. ^ „Lewis Hamilton wins Hungarian GP”. Grandprix.com. 26. 7. 2009. Arhivirano iz originala 29. 7. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  120. ^ „Barrichello wins again five years later”. Autosport. 23. 8. 2009. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  121. ^ „2009 Formula 1 Ing Belgian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 24. 11. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  122. ^ „Italian GP Race Results”. formula1.com. Formula One Association. 13. 9. 2009. Arhivirano iz originala 16. 9. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  123. ^ „Singapore GP Race Results”. BBCSport. BBC. 27. 9. 2009. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  124. ^ „2009 Japanese GP Qualifying Results”. formula1.com. Formula One Association. 3. 10. 2009. Arhivirano iz originala 7. 6. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  125. ^ Spurgeon, Brad (4. 10. 2009). „Perfect Weekend for a German at Japanese Grand Prix”. The New York Times. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  126. ^ „No action taken on Rosberg incident”. Autosport. 4. 10. 2009. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  127. ^ „2009 Brazilian GP Race Results”. formula1.com. Formula One Association. 18. 10. 2009. Arhivirano iz originala 20. 10. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  128. ^ „2009 Abu Dhabi GP Race Results”. formula1.com. Formula One Association. 1. 11. 2009. Arhivirano iz originala 4. 11. 2009. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  129. ^ Trajković, Jelena (18. 10. 2009). „Baton: „Ja sam svetski šampion!“”. b92.net. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  130. ^ Benson, Andrew (29. 10. 2011). „Rozberg objavio da napušta Vilijams”. b92.net. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  131. ^ „Rosberg announces Williams exit”. BBC Sport. BBC. 29. 10. 2009. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  132. ^ „Mercedes preuzeo Bron GP”. b92.net. 16. 11. 2009. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  133. ^ „Bron: “Šumaher će osvojiti titulu””. b92.net. 18. 1. 2010. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  134. ^ „Schumacher to be number 3 at Mercedes”. SportNetwork.net. Durham Associates Group. 20. 1. 2010. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  135. ^ „2010 Formula 1 Gulf Air Bahrain Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 18. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  136. ^ „2010 Formula 1 Qantas Australian Grand Prix”. Formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  137. ^ „2010 Formula 1 Petronas Malaysian Grand Prix - Qualifying Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 13. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  138. ^ „2010 Formula 1 Petronas Malaysian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  139. ^ Weaver, Paul (4. 4. 2010). „Sebastian Vettel of Red Bull wins Formula One's Malaysian Grand Prix”. The Guardian. Kuala Lumpur. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  140. ^ „ChineseGP – Sunday – Race Report: Button rains on Red Bull parade”. grandprix.com. 18. 4. 2010. Arhivirano iz originala 27. 7. 2010. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  141. ^ „Formula 1 Grand Prix De Monaco 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 30. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  142. ^ Logothetis, Paul (30. 5. 2010). „Hamilton leads Button in McLaren 1–2 at Turkish GP”. The San Diego Union-Tribune. Associated Press. Arhivirano iz originala 17. 8. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  143. ^ „Formula 1 Grand Prix Du Canada 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  144. ^ Symonds, Pat. „Race Debrief – The European Grand Prix”. F1 Racing. Haymarket Media Group (174): 114—117. ISSN 1361-4487. 
  145. ^ „2010 Formula 1 Santander British Grand Prix – Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  146. ^ „Formuula 1 Grosser Preis Santander von Deutschland 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 14. 8. 2010. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  147. ^ „Formula 1 Eni Magyar Nagydíj 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  148. ^ „2010 Formula 1 Belgian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  149. ^ „Formula 1 Gran Premio Santander D'italia 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  150. ^ „Grand Prix Results, Singapore GP, 2010”. GrandPrix.com. Inside F1, Inc. 26. 9. 2010. Arhivirano iz originala 13. 11. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  151. ^ „2010 Formula 1 Japanese Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  152. ^ „2010 Formula 1 Korean Grand Prix”. Formula1.com. 24. 10. 2010. Arhivirano iz originala 3. 11. 2010. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  153. ^ „Formula 1 Grande Prêmio Petrobras Do Brasil 2010 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 17. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  154. ^ „2010 Formula 1 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix – Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 16. 3. 2010. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  155. ^ „2010 Standings”. manipef1.com. Arhivirano iz originala 2. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  156. ^ „SebastianVettel wins Formula One world championship in Abu Dhabi”. The Guardian. London. 14. 11. 2010. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  157. ^ „Bahrain protests: Police break up Pearl Square crowd”. BBC News Online. 17. 2. 2011. Arhivirano iz originala 17. 2. 2011. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  158. ^ „Bahrain unrest sparks concerns ahead of new F1 season”. BBC Sport. 17. 2. 2011. Arhivirano iz originala 10. 5. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  159. ^ Noble, Jonathan (17. 2. 2011). „Bahrain GP2 Asia race cancelled”. Autosport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  160. ^ „Bahrain Grand Prix off after anti-government protest”. BBCSport. 21. 2. 2011. Arhivirano iz originala 24. 2. 2011. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  161. ^ „FIA approves return of Bahrain Grand Prix to Formula 1 calendar”. BBC Sport. 3. 6. 2011. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  162. ^ Collings, Tim (4. 6. 2011). „Bahrain GP return angers F1 teams”. WWOS. Arhivirano iz originala 30. 3. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  163. ^ Beer, Matt (4. 6. 2011). „Webber critical of Bahrain decision”. Autosport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  164. ^ Noble, Jonathan (4. 6. 2011). „Concernsmount over Sakhir decision”. Autosport. Haymarket Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  165. ^ Noble, Jonathan (9. 6. 2011). „Bahrain gives up on 2011 race”. Autosport. Haymarket Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  166. ^ „2011 Formula 1 Qantas Australian Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 18. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  167. ^ „2011 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 17. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  168. ^ „Mercedes 'optimistic again' about pace”. Yahoo! Eurosport. TF1 Group. 17. 4. 2011. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  169. ^ „2011 Formula 1 Dhl Turkish Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  170. ^ „Webber again, but Hamilton splits the Red Bulls”. Formula1.com. Formula One Group. 20. 5. 2011. Arhivirano iz originala 22. 5. 2011. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  171. ^ „Drama on the Monaco streets”. GP.com. 29. 5. 2011. Arhivirano iz originala 1. 6. 2011. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  172. ^ Elizalde, Pablo (12. 6. 2011). „Button wins chaotic Canadian GP”. Autosport.com. HaymarketMedia. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  173. ^ „Webber: If Lewis wins by 50s, it's not down to regs”. crash.net. 26. 6. 2011. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  174. ^ „2011 Formula 1 Grand Prix Of Europe - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  175. ^ „2011 Formula 1 Santander British Grand Prix – Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  176. ^ „Marko: Diffuser ban will cost Bulls”. Planet F1. TEAMtalk media. 29. 6. 2011. Arhivirano iz originala 6. 9. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  177. ^ „Formula 1 Grosser Preis Santander Von Deutschland 2011 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  178. ^ „Formula 1 Eni Magyar Nagydíj 2011 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  179. ^ Roebuck, Nigel (28. 8. 2011). „2011 Belgian Grand Prix report”. Motor Sport Magazine. Motor Sport Magazine. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  180. ^ „Formula 1 Gran Premio Santander D'italia 2011 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  181. ^ „2011 Formula 1 Singtel Singapore Grand Prix – Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 29. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  182. ^ Elizalde, Pablo (8. 10. 2011). „Liuzzi, Rosberg allowed to race in Japan despite not posting a time in qualifying”. Autosport. Haymarket Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  183. ^ Benammar, Emily (9. 10. 2011). „Japanese Grand Prix 2011: live”. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  184. ^ Allen, James (16. 10. 2011). „Red Bull Constructors' Champions as Vettel wins Korean Grand Prix”. James Allen on F1. Arhivirano iz originala 29. 11. 2018. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  185. ^ Holt, Sarah (30. 10. 2011). „Vettel eases to inaugural Indian victory”. Formula One. Arhivirano iz originala 31. 10. 2011. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  186. ^ „2011 Formula 1 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 29. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  187. ^ Benson, Andrew (26. 11. 2011). „Sebastian Vettel beats Mark Webber to take record-breaking pole in Brazil”. BBC Sport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  188. ^ „Formula 1 Grande Prêmio Petrobras Do Brasil 2011 - Race Results”. formula1.com. Arhivirano iz originala 15. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  189. ^ „2011 Standings”. manipef1. Arhivirano iz originala 1. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  190. ^ „The 2011 Season Review – Part Two”. formula1.com. Formula One Group. 5. 12. 2011. Arhivirano iz originala 17. 03. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  191. ^ „Rosberg not afraid of Schumacher resurgence”. ESPN. 15. 2. 2012. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  192. ^ Noble, Jonathan (19. 4. 2011). „DRS hailed as 'best idea ever'”. Autosport. Haymarket Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  193. ^ Benson, Andrew (18. 3. 2012). „Jenson Button wins Australian Grand Prix for McLaren”. BBC Sport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  194. ^ „Malaysia 2012 - Result”. statsf1.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  195. ^ Benson, Andrew (14. 4. 2012). „Nico Rosberg takes landmark first pole in China for Mercedes”. BBC Sport. BBC. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  196. ^ „Race – Rosberg an F1 winner after Shanghai thriller”. formula1.com. 15. 4. 2012. Arhivirano iz originala 12. 7. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  197. ^ „Bahrain2012 - Laps led”. www.statsf1.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  198. ^ „Spain 2012 - Result”. statsf1.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  199. ^ Cary, Tom (13. 5. 2012). „Pastor Maldonado holds off Fernando Alonso to claim historic win for Williams”. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  200. ^ Beer, Matt (26. 5. 2012). „Schumacher quickest, Webber on pole for the Monaco Grand Prix”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  201. ^ „Formula 1 Grand Prix De Monaco 2012”. Formula One. 27. 5. 2012. Arhivirano iz originala 28. 5. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  202. ^ „Formula 1 Grand Prix Du Canada 2012”. Formula One. Arhivirano iz originala 23. 11. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  203. ^ „Alonso becomes first double winner in 2012 with superb European GP victory”. Autosport. 24. 6. 2012. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  204. ^ Beer, Matt (8. 7. 2012). „Mark Webber charges to superb British Grand Prix victory”. autosport.com. Haymarket Media Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  205. ^ Straw, Edd; Strang, Simon (20. 7. 2012). „Rosberg to get five-place grid penalty after gearbox change ahead of German GP”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  206. ^ „Formula 1 Grosser Preis Santander Von Deutschland 2012”. Formula One World Championship Limited. 22. 7. 2012. Arhivirano iz originala 24. 7. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  207. ^ „Formula 1 Eni Magyar Nagydíj 2012 Provisional Results”. Formula One. 29. 7. 2012. Arhivirano iz originala 1. 8. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  208. ^ Collantine, Keith (2. 9. 2012). „Button storms to Spa win after first-lap shunt”. F1Fanatic. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  209. ^ Collantine, Keith (8. 9. 2012). „2012 Italian Grand Prix grid”. F1Fanatic. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  210. ^ Collantine, Keith (8. 9. 2012). „Di Resta gets five-place grid penalty”. F1Fanatic. f1fanatic.co.uk. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  211. ^ „Formula 1 Gran Premio Santander d'Italia 2012 – Provisional Results”. Formula One World Championship Limited. 9. 9. 2012. Arhivirano iz originala 11. 9. 2012. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  212. ^ Collantine, Keith (7. 12. 2011). „United States Grand Prix remains on unchanged 2012 F1 calendar”. F1 Fanatic. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  213. ^ Collantine, Keith (22. 9. 2012). „Hamilton on pole as Maldonado shines in Singapore”. F1 Fanaitc. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  214. ^ „Vettel wins as Hamilton retires”. Autosport. HaymarketMedia Group. 23. 9. 2012. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  215. ^ Collantine, Keith (7. 10. 2012). „2012 Japanese Grand Prix review — Vettel’s Suzuka masterclass as Alonso hits trouble”. F1 Fanatic. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  216. ^ „Vettel wins in Korea to take championship lead”. Autosport.com. Haymarket Media Group. 14. 10. 2012. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  217. ^ Collantine, Keith (28. 10. 2012). „2012 Indian Grand Prix result”. F1 Fanatic. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  218. ^ Benammar, Emily (4. 11. 2012). „Abu Dhabi Grand Prix 2012: live”. The Daily Telegraph. Telegraph Media Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  219. ^ „Lewis Hamilton beats Sebastian Vettel in US GP, Alonso third”. BBC Sport. 18. 11. 2012. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  220. ^ Collantine, Keith. „2012 Brazilian Grand Prix result”. f1fanatic.co.uk. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  221. ^ „2012 Driver Standings”. formula1. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  222. ^ Benson, Andrew (28. 9. 2012). „Lewis Hamilton to leave McLaren after signing Mercedes contract”. bbc.co.uk. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  223. ^ „2013 Formula 1 Rolex Australian Grand Prix Results”. Formula1.com. Formula One Group. 17. 3. 2013. Arhivirano iz originala 20. 3. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  224. ^ a b v g „Malaysian GP: Nico Rosberg deserved third — Lewis Hamilton”. BBC Sport. 24. 3. 2013. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  225. ^ „2013 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix”. Arhivirano iz originala 4. 5. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  226. ^ Collantine, Keith (24. 3. 2013). „Webber: Vettel will be 'protected' in team orders row”. F1Fanatic. Arhivirano iz originala 12. 05. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  227. ^ Cass, Simon (14. 4. 2013). „Alonso wins Chinese GP: Flying Fernando claims Ferrari victory as Hamilton finishes third in Shanghai”. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  228. ^ Beer, Matt (20. 4. 2013). „Bahrain GP: Nico Rosberg takes surprise pole for Mercedes”. Autosport.com. Haymarket Media Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  229. ^ „2013 Formula 1 Gulf Air Bahrain Grand Prix — results”. Formula1.com. Formula One Group. 21. 4. 2013. Arhivirano iz originala 23. 4. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  230. ^ „Fernando Alonso takes commanding home win”. Autosport.com. Haymarket Media Group. 12. 5. 2013. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  231. ^ Beer, Matt (25. 5. 2013). „Monaco GP: Nico Rosberg takes third straight pole in Mercedes one-two”. Autosport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  232. ^ a b Weaver, Paul (26. 5. 2013). „Nico Rosberg gives Mercedes F1 victory at dramatic Monaco GP”. The Guardian. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  233. ^ „2013 Canadian Grand Prix – Classifications”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile (FIA). 9. 6. 2013. Arhivirano iz originala 5. 7. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  234. ^ „Formula 1 Santander British Grand Prix 2013 - Provisional Results”. Formula1.com. Formula One Group. Arhivirano iz originala 2. 7. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  235. ^ „Race results – Rosberg claims thrilling Silverstone victory”. Formula1.com. Formula One Group. 30. 6. 2013. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  236. ^ „Formula 1 Grosser Preis Santander von Deutschland 2013”. Formula1.com. 2003-2013 Formula One World Championship Limited. 7. 7. 2013. Arhivirano iz originala 19. 7. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  237. ^ „Formula 1 Magyar Nagydíj 2013 - Provisional Results”. Formula1.com. Formula One Group. 28. 7. 2013. Arhivirano iz originala 5. 8. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  238. ^ „Belgian GP: Sebastian Vettel scores routine win as weather stays dry”. Autosport. Haymarket Media Group. 25. 8. 2013. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  239. ^ „2013 Italian Grand Prix Results”. BBC. British Broadcasting Corporation. 8. 9. 2013. Arhivirano iz originala 11. 9. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  240. ^ „2013 Singapore Grand Prix Results”. BBC. british Broadcasting Corporation. 22. 9. 2013. Arhivirano iz originala 23. 9. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  241. ^ „2013 Korean Grand Prix Results”. BBC. British Broadcasting Corporation. 6. 10. 2013. Arhivirano iz originala 9. 10. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  242. ^ „2013 Japanese Grand Prix Results”. BBC. British Broadcasting Corporation. 13. 10. 2013. Arhivirano iz originala 16. 10. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  243. ^ „Go fourth and prosper! Vettel joins greats after sealing title win at Indian Grand Prix”. Daily Mail. London. 27. 10. 2013. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  244. ^ Andrew, Benson7 (27. 10. 2013). „Sebastian Vettel wins fourth F1 world title at the Indian GP”. BBC Sport. BBC. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  245. ^ „2013 Abu Dhabi Grand Prix Race Results”. Formula1.com. Arhivirano iz originala 3. 11. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  246. ^ „2013 United States Grand Prix Race Results”. Formula1.com. Formula One Group. 17. 11. 2013. Arhivirano iz originala 19. 11. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  247. ^ „2013 Brazil Grand Prix Race Results”. Formula1.com. Formula One Group. 24. 11. 2013. Arhivirano iz originala 28. 11. 2013. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  248. ^ „2013 Driver Standings”. formula1. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  249. ^ Noble, Jonathan (10. 1. 2014). „Formula 1 driver numbers revealed as FIA announces 2014 entry list”. Autosport. Haymarket Media Group]. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  250. ^ Anderson, Ben (16. 3. 2014). „Nico Rosberg dominates in Melbourne for Mercedes”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  251. ^ „2014 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix — Results”. Formula1.com. Formula One Group. 30. 3. 2014. Arhivirano iz originala 30. 3. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  252. ^ „2014 Gulf Air Bahrain Grand Prix”. Racing-Reference. Arhivirano iz originala 6. 3. 2017. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  253. ^ „2014 Formula 1 UBS Chinese Grand Prix Results”. Formula1.com. Formula One Group. 20. 4. 2014. Arhivirano iz originala 20. 4. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  254. ^ „2014 2014 Gran Premio de España Pirelli”. Formula1.com. Formula One Group. 11. 5. 2014. Arhivirano iz originala 12. 5. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  255. ^ a b Hughes, Mark (26. 5. 2014). „2014 Monaco GP report”. motorsportmagazine.com. Arhivirano iz originala 7. 5. 2017. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  256. ^ a b v „Formula 1 Grand Prix du Canada 2014”. Formula1.com. Formula One Group. 8. 6. 2014. Arhivirano iz originala 8. 6. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  257. ^ McEvoy, Jonathan (22. 6. 2014). „Nico Rosberg wins Austrian Grand Prix as Lewis Hamilton battles to second spot and Sebastian Vettel is forced to retire”. Daily Mail. DMG Media. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  258. ^ „2014 Formula 1 Santander British Grand Prix – Race Results”. Formula One. 6. 7. 2014. Arhivirano iz originala 8. 7. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  259. ^ a b Elizade, Pablo; Beer, Matt; Noble, Jonathan; Straw, Edd; Anderson, Ben; Mitchell, Scott (6. 7. 2014). „As it happened: Sunday - British Grand Prix”. Autosport. Arhivirano iz originala 9. 7. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  260. ^ „2014 Formula 1 Grosser Preis Santander Von Deutschland”. 20. 7. 2014. Arhivirano iz originala 22. 7. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  261. ^ „Formula 1 Pirelli Magyar Nagydíj 2014”. 27. 7. 2014. Arhivirano iz originala 30. 7. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  262. ^ „Belgian Grand Prix – Race”. eurosport.yahoo.com. 24. 8. 2014. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  263. ^ a b v Barretto, Lawrence (7. 9. 2014). „Lewis Hamilton wins Italian Grand Prix – As it happened”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 10. 9. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  264. ^ Larson, Mike (10. 9. 2014). „Hamilton defends Mercedes teammate Nico Rosberg against booing fans”. Autoweek. Arhivirano iz originala 8. 9. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  265. ^ Eason, Kevin (8. 9. 2014). „Fans vent fury over Lewis Hamilton’s ‘too easy’ return to winning ways”. The Times. Pristupljeno 26. 3. 2019. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  266. ^ a b Benson, Andrew (8. 9. 2014). „Lewis Hamilton: Nico Rosberg not ordered to gift race – Toto Wolff”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 10. 9. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  267. ^ Weaver, Paul (7. 9. 2014). „Mercedes: claims Nico Rosberg made mistakes deliberately are ‘paranoid’”. The Guardian. Arhivirano iz originala 1. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  268. ^ „2014 Grand Prix of Italy”. Racing-Reference. Arhivirano iz originala 16. 6. 2017. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  269. ^ a b v g d đ Barretto, Lawrence (21. 9. 2014). „Singapore GP as it happened”. BBC Sport. Arhivirano iz originala 22. 9. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  270. ^ a b v g Barretto, Lawrence (5. 10. 2014). „Japanese GP as it happened”. bbc.co.uk. Arhivirano iz originala 6. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  271. ^ Beer, Matt; Noble, Jonathan; Straw, Edd; Freeman, Glenn; Anderson, Ben (5. 10. 2014). „As it happened: Sunday – Japanese Grand Prix”. Autosport. Haymarket Publications. Arhivirano iz originala 7. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  272. ^ Smith-Spark, Laura (18. 7. 2015). „Formula One driver Jules Bianchi dies from crash injuries”. CNN. Arhivirano iz originala 21. 7. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  273. ^ „2014 Formula 1 Russia Grand Prix — Race results”. formula1.com. Formula One Group. 12. 10. 2014. Arhivirano iz originala 18. 1. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  274. ^ „2014 United States Grand Prix”. Racing-Reference. Arhivirano iz originala 10. 6. 2017. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  275. ^ „2014Petrobras Grand Prix of Brazil”. Racing-Reference. Arhivirano iz originala 12. 5. 2017. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  276. ^ „Abu Dhabi GP as it happened”. bbc.co.uk. 23. 11. 2014. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  277. ^ „2014 Formula 1 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix Provisional Results”. Arhivirano iz originala 24. 11. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  278. ^ „2014 Driver Standings”. formula1. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  279. ^ „Hamilton wins race of attrition”. Formula One. 15. 3. 2015. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  280. ^ „Sunday's FIA press conference”. PlanetF1. 15. 3. 2015. Arhivirano iz originala 15. 3. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  281. ^ Galloway, James (29. 3. 2015). „Malaysia GP: Sebastian Vettel beats Mercedes for first Ferrari win”. Sky Sports. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  282. ^ Noble, Jonathan (12. 4. 2015). „Chinese GP: Ferrari fully expected defeat by Mercedes”. Autosport. Haymarket Media Group. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  283. ^ a b Galloway, James (19. 4. 2015). „Bahrain GP: Lewis Hamilton claims another win ahead of duelling rivals”. Sky Sports. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  284. ^ Barretto, Lawrence (10. 5. 2015). „Spanish GP: Mercedes' dominant Nico Rosberg ends F1 win drought”. Autosport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  285. ^ Johnson, Daniel (24. 5. 2015). „Monaco Grand Prix 2015: Lewis Hamilton's dream victory shattered by Mercedes' strategy blunder”. telegraph.co.uk. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  286. ^ „Formula1 Grand Prix Du Canada 2015 – Race results”. Formula1.com. Formula One Group. 7. 6. 2015. Arhivirano iz originala 09. 06. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  287. ^ Barretto, Lawrence (21. 6. 2015). „Austrian GP: Nico Rosberg beats Lewis Hamilton to F1 victory”. autosport.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  288. ^ McVeigh, Niall (5. 7. 2015). „F1: Lewis Hamilton wins British Grand Prix – as it happened!”. The Guardian. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  289. ^ Barretto, Lawrence (26. 7. 2015). „SebastianVettel wins thrilling Hungarian Grand Prix”. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  290. ^ „2015 Formula 1 Shell Belgian Grand Prix”. Formula1.com. Formula One Digital Media Limited. Arhivirano iz originala 24. 08. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  291. ^ Beer, Matt (6. 9. 2015). „Vettel slams talk of F1 losing Monza”. Autosport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  292. ^ Benson, Andrew (20. 9. 2015). „Sebastian Vettel wins in Singapore as Lewis Hamilton retires”. BBC Sport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  293. ^ Woolcock, Adam (27. 9. 2015). „Formula One: Japan Grand Prix – as it happened”. The Guardian. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  294. ^ Johnson, Daniel (11. 10. 2015). „Russian Grand Prix 2015: Lewis Hamilton at his very best to secure crucial win”. The Telegraph. Arhivirano iz originala 25. 10. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  295. ^ „2015 Driver Standings”. formula1.com. FOM. Arhivirano iz originala 15. 10. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  296. ^ „2015 Formula 1 United States Grand Prix – Race”. Formula1.com. Formula One Management. 25. 10. 2015. Arhivirano iz originala 27. 10. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  297. ^ „2015 Mexican Grand Prix Race – Preliminary Classification”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 1. 11. 2015. Arhivirano iz originala 1. 11. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  298. ^ Tremayne, David (16. 11. 2015). „Brazilian Grand Prix: Nico Rosberg wins second successive race with champion Lewis Hamilton unable to challenge”. The Independent. Arhivirano iz originala 16. 11. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  299. ^ „2015 Abu Dhabi Grand Prix Race – Official Classification”. FIA.com. 29. 11. 2015. Arhivirano iz originala 23. 12. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  300. ^ „2015 Formula One season – Drivers' Championship” (PDF). Fédération Internationale de l'Automobile. Arhivirano iz originala 2. 12. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  301. ^ „2015 DHL Fastest Lap Award”. Formula One World Championship Limited. Arhivirano iz originala 19. 10. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  302. ^ Lines, Chris (20. 3. 2016). „Rosberg beats Hamilton in season-opening Australian GP”. Associated Press. Melbourne: AP Sports. Associated Press. Arhivirano iz originala 20. 3. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  303. ^ Reiman, Samuel (3. 4. 2016). „Nico Rosberg wins Bahrain GP while Hamilton, Vettel hit trouble”. FoxSports.com. Fox Sports Interactive Media, LLC. Arhivirano iz originala 22. 4. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  304. ^ „2016 Chinese Grand Prix Race – Official Classification”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 17. 4. 2016. Arhivirano iz originala 17. 4. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  305. ^ „Sochi stats - Rosberg makes history with seventh straight win”. formula1.com. Formula One World Championship Limited. 1. 5. 2016. Arhivirano iz originala 18. 5. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  306. ^ a b „Rosberg confident heading into European season”. aol.co.u. 12. 5. 2016k. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  307. ^ Benson, Andrew (15. 5. 2016). „Lewis Hamilton & Nico Rosberg crash as Max Verstappen wins in Spain”. BBC Sport. Barcelona: BBC. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  308. ^ a b „Nico Rosberg ponders clear-the-air talks with Lewis Hamilton after crash”. The Guardian. Guardian Media Group. 16. 5. 2016. Arhivirano iz originala 16. 5. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  309. ^ Weaver, Paul (15. 5. 2016). „Niki Lauda blames Lewis Hamilton for accident that costs Mercedes dear”. The Guardian. Barcelona: Guardian Media Group. Arhivirano iz originala 15. 5. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  310. ^ Weaver, Paul (16. 5. 2016). „Jackie Stewart: Mercedes should fine Lewis Hamilton for crash with Rosberg”. The Guardian. Guardian Media Group. Arhivirano iz originala 18. 5. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  311. ^ Weaver, Paul (29. 5. 2016). „Lewis Hamilton: I thanked Nico Rosberg for being a gentleman in Monaco GP”. The Guardian. Monaco: Guardian Media Group. Arhivirano iz originala 31. 5. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  312. ^ a b Benson, Andrew (31. 5. 2016). „Lewis Hamilton wins epic Monaco Grand Prix over Daniel Ricciardo”. BBC Sport. Monaco: BBC. Arhivirano iz originala 31. 5. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  313. ^ a b Weaver, Paul (29. 5. 2016). „Lewis Hamilton: I thanked Nico Rosberg for being a gentleman in Monaco GP”. The Guardian. Monaco: Guardian Media Group. Arhivirano iz originala 3. 6. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  314. ^ „2016 Canada Results”. Formula1.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  315. ^ „2016 Formula 1 Grand Prix of Europe – Race Result”. formula1.com. Formula One World Championship Limited. Arhivirano iz originala 8. 1. 2017. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  316. ^ „2016 Driver Standings”. formula1.com. Formula One World Championship Limited. Arhivirano iz originala 1. 7. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  317. ^ „2016 Austrian Grand Prix – Official Starting Grid”. FIA. 3. 7. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  318. ^ Fisher, Ben (3. 7. 2016). „F1: Lewis Hamilton wins Austrian Grand Prix at Red Bull Ring – as it happened”. The Guardian. Arhivirano iz originala 6. 7. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  319. ^ a b v g Starcevic, Nesha (3. 7. 2016). „Hamilton overtakes Rosberg on last lap to win Austrian GP”. Associated Press. AP Sports. Arhivirano iz originala 28. 8. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  320. ^ „2016 Formula 1 British Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 10. 7. 2016. Arhivirano iz originala 12. 7. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  321. ^ a b „Rosberg demoted to third after radio penalty”. formula1.com. Formula One World Championship Limited. 10. 7. 2016. Arhivirano iz originala 10. 7. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  322. ^ „2016 Hungarian Grand Prix – Official Race Classification”. FIA. 24. 7. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  323. ^ „Formula 1 Großer Preis von Deutschland 2016 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 31. 7. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  324. ^ „2016 Formula 1 Belgian Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 28. 8. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  325. ^ „2016 Italian Grand Prix Race – Official Classification”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 4. 9. 2016. Arhivirano iz originala 5. 9. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  326. ^ Johnson, Daniel; Amofa, Richard (18. 9. 2016). „Singapore Grand Prix 2016: Nico Rosberg wins to move ahead of Lewis Hamilton in Drivers' Championship”. telegraph.co.uk. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  327. ^ a b v g Weaver, Paul (2. 10. 2016). „Mercedes chief plays down Lewis Hamilton’s fury after Malaysian GP blow”. theguardian.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  328. ^ „2016 Formula 1 Petronas Malaysia Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 2. 10. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  329. ^ Benson, Andrew (9. 10. 2016). „Lewis Hamilton battles to third as Nico Rosberg wins in Japan”. bbc.co.uk. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  330. ^ „2016 United States Grand Prix Race – Provisional Classification”. FIA.com. Fédération Internationale de l'Automobile. 23. 10. 2016. Arhivirano iz originala 23. 10. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  331. ^ „Formula 1 Gran Premio de México 2016 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 30. 10. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  332. ^ „Formula 1 Grande Prêmio do Brasil 2016 – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 13. 11. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  333. ^ „2016 Formula 1 Etihad Airways Abu Dhabi Grand Prix – Race Result”. Formula1.com. Formula One World Championship Limited. 27. 11. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  334. ^ Benson, Andrew (27. 11. 2016). „Nico Rosberg wins F1 title as Lewis Hamilton wins in Abu Dhabi”. BBC Sport. Abu Dhabi: BBC. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  335. ^ Saunders, Nate; Larkam, Lewis (27. 11. 2016). „How Nico Rosberg won the 2016 world drivers' championship”. espn.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  336. ^ „Hamilton's heartache as Rosberg wins Formula One title”. Sky News. 27. 11. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  337. ^ Brown, Oliver (28. 11. 2016). „F1 world champion Nico Rosberg's party goes with a swing after dad Keke races in to Abu Dhabi”. Telegraph. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  338. ^ Adam, Mitchell (4. 12. 2016). „Autosport Awards 2016: Nico Rosberg wins International Racing Driver”. Autosport. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  339. ^ „Nico Rosberg retires: World champion quits Formula 1”. BBC. 2. 12. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  340. ^ Morlidge, Matt (2. 12. 2016). „Nico Rosberg quits F1”. SkySports.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  341. ^ „Nico Rosberg retires: World champion quits Formula 1 five days after title win”. BBC Sport. 2. 12. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  342. ^ Tremayne, Sam. „Formula 1 drivers to get permanent numbers from 2014”. Autosport.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  343. ^ Tremayne, Sam. „Formula 1 drivers to get permanent numbers from 2014”. Autosport.com. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  344. ^ „Top news stories from the Philippines and around the world – MSN News Philippines”. msn.com. Arhivirano iz originala 13. 01. 2014. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  345. ^ Reyer, Maria (20. 3. 2014). „Rosberg: Wenn der Helm zum Kunstwerk wird”. motorsport-total.com (na jeziku: njemački). Arhivirano iz originala 31. 10. 2015. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  346. ^ Seiwert, Robert (31. 1. 2014). „Mercedes: Rosberg-Verlobte löst Helm-Problem – Back in black”. motorsport-magazin.com (na jeziku: njemački). Pristupljeno 26. 3. 2019. 

Literatura

uredi
  • Domenjoz, Luc; et al. Formula One Yearbook 2006-2007. Chronosports S.A. str. 87. ISBN 2-84707-110-5. 

Spoljašnje veze

uredi
Sportske pozicije
Šampion
formule BMV Adak
2002.
Šampion
GP 2 serije
2005
Šampion formule 1
2016
Nagrade i postignuća
Trofej Lorenco Bandini
2011
Prva nagrada
 Trofej pol pozicija
2014
DHL najbrži krug
2016
Međunarodni vozač godine
2016
Laureus svjetski proboj godine
2017
Rekordi
Fernando Alonso
21 godina, 321 dan
(VN Kanade 2003.)
 Najmlađi vozač koji je postavio
najbrži krug u formuli 1
20 godina, 258 dana
(VN Bahreina 2006.)
Maks Verstapen
19 godina, 44 dana
(VN Brazila 2016.)
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Нико_Розберг&oldid=28925958”