Opština Babušnica
Opština Babušnica je deo Pirotskog okruga. Okružena je gradom Pirotom i belopalanačkom opštinom sa severa, opštinom Dimitrovgrad i bugarskom granicom sa istoka, opštinama Vlasotince i Crna Trava sa juga i opštinom Gadžin Han sa zapada.
Opština Babušnica | |
---|---|
Zgrada skupštine opštine Babušnica
| |
Osnovni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Pirotski |
Sedište | Babušnica |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | 9.109 (2022)[1] |
Geografske karakteristike | |
Površina | 529 km2 |
Ostali podaci | |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Predsednik opštine | Ivana Stojičić (SNS) |
Veb-sajt | www.babusnica.rs |
Prema preliminarnim podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u opštini je živelo 9.109 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 12.307 stanovnika).[2]
Naselja
urediSedište opštine je Babušnica, a čine je još 52 sela:
|
Geografija
urediBabušnica se nalazi na magistralnom putu M-9 od Leskovca ka Pirota koji povezuje auto-put E-75 (ka jugu Evrope) i auto-put E-80 (ka istoku Evrope). Udaljena je 65 km jugoistočno od Niša, 25 km jugozapadno od Pirota i 55 km severoistočno od Leskovca.
Opština
urediBabušnička opština je smeštena u dolini reke Lužnice i na obroncima okolnih planina. Reka Lužnica gradi Lužničku kotlinu koja ima nadmorsku visinu između 470 i 520 metara. Babušnica se nalazi na 485 m nadmorske visine. Lužničku kotlinu okružuje Suva planina na zapadu, planina Ruj na jugu i Vlaška planina na severoistoku. Suva planina počinje od sela Ljuberađa i proteže se ka severozapadu, a najviši vrh u Babušničkoj opštini je 1.535 m (dalje ka severozapadu je Trem, 1.810 m). Južno od sela Ljuberađa počinje gromadna planina Ruj sa najvišim vrhom 1.706 m. Ova planina se produžuje ka jugu u Vlasinsku planu, Čemernik, Besnu kobilu i dalje kroz Makedoniju.
Veoma upadljiv vrh istočno od Babušnice je Stolski kamen sa nadmorskom visinom od 1.239 m. On je obronak Vlaške planine čiji je najviši vrh visok 1.442 metra.
Rečica Lužnica
urediReka Lužnica izvire na severu opštine blizu sela Radoševac. Neposredno pre sela Ljuberađa postaje znatno veća zbog nekoliko vrela i izvora koja se nalaze na vrlo malom prostoru. Ranije se na tom mestu reka uvećavala nekoliko puta, ali je sada najveći deo tih vrela i izvora iskorišćen za niški vodovod. Poznata osobina Suve planine je da na samoj planini skoro da nema izvora, tako da voda izvire u obliku vrela na njenim obroncima. Međutim, Ruj nije takva planina, tako da sa te strane dolazi reka Murgovica, sastavljena od mnogobrojnih planinskih potoka. U Ljuberađi se ova reka spaja sa Lužnicom, dalje teče pod imenom Lužnica do sela Svođe koje pripada Vlasotinačkoj opštini i tu se spaja sa rekom Vlasinom. Manji deo opštine zahvataju reke Jerma i Tegošnica.
Klima
urediBabušnica ima nešto hladniju klimu nego što bi se to očekivalo za njenu geografsku širinu i dužinu zbog nešto veće nadmorske visine, kao i zbog efekta temperaturne inverzije koji je karakteristika lužničke kotline, odnosno hladan vazduh pada noću na dno kotline tako da su noći prilično hladne (to je naročito upadljivo leti).
Demografija
urediNacionalni sastav stanovništva opštine po popisu 2011. godine
urediNacionalni sastav stanovništva opštine po popisu 2022. godine
urediVerski sastav stanovništva opštine po popisu 2022. godine
urediPoginuli u ratovima
urediPoginuli u ratovima | |
---|---|
I Balkanski rat | 250 |
I svetski rat | 468 |
Solunski front | 322 |
II svetski rat | 820 |
Poslednji ratovi | 3 |
Turizam
urediNajznačajniji turistički centar u opštini Babušnica je Zvonačka Banja. Nalazi se na 28 km istočno od Babušnice. Otprilike isto toliko ima i od Pirota, odnosno 14 km putem ka Dimitrovgradu (to je put Niš — Sofija), a zatim još 14 km dolinom reke Jerme. Ova banja nalazi se na 680 m nadmorske visine na izuzetno atraktivnoj planinskoj lokaciji, a pre svega poznata je po svom blagotvornom uticaju na nervni sistem čoveka i pitkom lekovitom mineralnom vodom temperature 28°. Hotel Mir poseduje dva otvorena i jedan zatvoreni bazen. Zvonačka banja je bila lečilište još u doba Rimljana, o čemu svedoče i pronađeni ostaci rimskih termi. Prvi bazen koji je akumulirao toplu vodu, iskopan je 1903. g. Tu su žene topile svoje kudelje, a oni koji su bolovali od reume i išijasa potapali noge. Zvonačka banja je 1996. g. svrstana u red specijalizovanih zavoda za prevenciju invalidnosti i rehabilitaciju Republike Srbije. Lekovita voda je bistra, bez mirisa i boje, pripada grupi oligomineralnih i slabo sulfidnih hipotermi. Voda se u terapijske svrhe koristi kupanjem i pijenjem.
Trenutno se gradi malo veštačko jezero na Raljinskoj rečici koja je pritoka Murgovice. Planira se da jezero bude dugačko oko 200 m i široko oko 40 m. Brana je postavljena neposredno iznad niza vodopada na Raljinskoj rečici koji su poznati pod imenom skokovi. Jezero će biti oko 500 m udaljeno od sela Raljin koje se nalazi na putu od Babušnice ka Zvonačkoj banji.
Stolski kamen - Uzvišenje Stolski kamen izdiže se na 1239 m nadmorske visine na severoistočnom obodu Lužničke kotline, na samo 7 km od Babušnice. Južna strana je potpuno gola i kamenita sa siparima i točilima, dok je severna pod bukovom šumom a istočna pod pašnjacima. Stolski kamen je građen od koralskih krečnjaka i leži na ogromnim rezervoarima pijaće vode. Stolski kamen je idealan za planinarenje o čemu svedoče iskustva brojnih planinarskih udruženja koja organizuju uspone na ovu planinu tokom cele godine.
Privreda:
uredi- Tigar Tajpec
- Lisca
- D-Kompani
- Patekc
- DMD Fiore
Značajni ljudi
urediLegende
urediZa Babušničku opštinu i Lužničku kotlinu vezano je više legendi i narodnih verovanja:
- Po jednoj legendi planina Stol, zvanično Golemi stol („Stolski kamen“ ili u lokalnom govoru „Stolski kamik“) je dobila ime zbog toga što, posmatrana iz daljine, izgleda kao sto (stol).
- Po drugoj legendi planina Stol je zaravnjena jer je svojevremeno Marko Kraljević stao na tu planinu i bacio kamen čak na drugu planinu.
- Po sličnoj legendi je Marko Kraljević sa susednog brda skočio na „Stol“ i od siline ga zaravnio. To mesto odakle je navodno Marko Kraljević skočio se zove „Skokovje“.
- Po legendi jedan od izvora reke Lužnice u selu Ljuberađa nema dno. To mesto se zove „Komaričko vrelo“ ili „Komarički vir“. Na tom mestu u njega pada voda sa visine i izvire voda iz dubine tako da pored velike dubine voda ima nepravilno kretanje (kovitlanje). Osim toga u tom vrelu (viru) ima mnogo rastinja tako da se do dna klasičnim metodama ne može dopreti. Ljudi su, navodno pokušavali, motkama i konopcem na kome je vezan kamen, da dođu do dna ali nisu uspevali. Priča se da su se tu ranije mnogi kupači udavili zbog „lude hrabrosti“ i neopreznosti.
- Reka Murgovica koja se u selu Ljuberađa uliva u reku Lužnicu je navodno dobila naziv po tome što je često mutna („murgava“) (zbog sastava zemljišta kroz koje protiče ova reka se i kod malih kiša zamuti).
Galerija
uredi-
Donje Krnjino pogled sa brda prema Šljivovičkom visu
-
Donje Krnjino pogled sa brda
-
Veliko Bonjince 2009.g.
-
Veliko Bonjince 2019.g.
-
Stolski Kamen, pogled sa brda Šanac
-
Pogled sa brda Šanac na deo Lužnice i Suvu planinu
-
Pogled sa brda Šanac na Šljivovički Vis i deo opštine Babušnica
-
Pogled na Stolski kamen iz Lužničke kotline
-
Etno motiv iz sela Donje Krnjino
-
Stolski kamen viđen sa asfaltnog puta Babušnica-Vlasotince
-
Zvonačka banja, bazen 2005. godine
-
Reka Lužnica nedaleko od sela Grnčar
-
Pogled na okolinu Zvonačke banje
-
Stolski kamen
Sport, lov i ribolov
uredi- Fudbalski klub „Lužnica”
- Karate klub „Tigar”
- Šahovski klub „Lužnica”
- Opštinska organizacija ribolovaca „Mladi ribar”
- Lovačko društvo „Zec”
- Košarkaški klub „Babušnica”
Mediji
uredi- Radio Babušnica 96,5
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b „Ethnic composition, all places: 2022 census”. pop-stat.mashke.org.
- ^ „Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011.” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 2014.
- ^ Etnička struktura nakon popisa 2011., Pristupljeno 1. 1. 2015.
- ^ „Religious composition: 2022 census”. pop-stat.mashke.org.
Spoljašnje veze
uredi- Opštinski sajt Babušnice
- Prezentacija Babušnice
- Sajt o kulturi Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. oktobar 2020)