Opština Velika Kladuša

општина у БиХ

Opština Velika Kladuša je opština na krajnjem sjeverozapadu Federacije BiH, u Bosni i Hercegovini. Ova opština pripada Unsko-sanskom kantonu. Sjedište joj se nalazi u gradu Velika Kladuša.

Velika Kladuša
Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet  Federacija BiH
Kanton  Unsko-sanski kanton
Sjedište Velika Kladuša
Stanovništvo
Stanovništvo 47.096 (2012)[1]
Geografske karakteristike
Površina 331,55 km2


Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Načelnik opštine Fikret Abdić (Laburistička stranka)
Pozivni broj (+387) 37
Veb-sajt www.velikakladusa.gov.ba

S južne strane graniči se sa opštinama Unsko-sanskog kantona Bužim i Cazin, a sa zapada, sjevera i istoka Republikom Hrvatskom, odnosno opštinama Cetingrad, Vojnić, Topusko, Glina i Dvor na Uni.

Geografija uredi

Opština Velika Kladuša se prostire na 331,55 km2 i ima oko 47 hiljada stanovnika. To ovu opštinu uvrštava u najgušće naseljene prostore Bosne i Hercegovine. Administrativno je teritorija opštine podjeljena na 14 mjesnih zajednica.

Zemljište predstavlja jedan od najvažnijih činilaca za razvoj opštine s obzirom na geografski položaj, klimatske i hidrološke prilike, geološke i pedološke karakteristike. Od ukupne površine najveći procenat predstavlja poljoprivredno zemljište — 22.375 hektara ili 67,48% ukupne teritorije.

Do sada izvršenim geološkim istraživanjima utvrđene su pojave i ležišta nemetalnih i metalnih mineralnih sirovina. Od nemetalnih mineralnih sirovina značajnija su nalazište barita (intenzivna eksploatacija od 1948. godine), krečnjaka i dolomita. Metalne mineralne sirovine su nedovoljno istražene i eksploatisane na području opštine, iako se procenjuje da se lježišta mangana na ovom području mogu svrstati među najveća u Evropi. Za privredu opštine nisu zanemarljiva ni ostala prirodna bogatstva kojima ovo područje obiluje: tekuće i termalne vode, 9.057 hektara šumskog zemljišta pokrivenog mješovitim šumama bukve, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.

Poljoprivreda: oranice i bašte 16.318 hektara, voćnjaci 259 hektara, livade 3.027 hektara, pašnjaci 2.769 hektara, ukupno 22.375 hektara.

Šumsko zemljište kao resurs ove opštine obuhvata površinu 9.057 hektara, od čega je 95,50% pod šumom i šumskim kulturama, a svega 4,50% ima tretman goleti.

Vode kao resurs ovog područja: nema velikih rijeka, ali je bogato izvorima i manjim vodotokovima. Rijeka Glina (prirodna granica dela granice BiH i RH) prihvata vode rijeka Kladušnice i Glinice s njihovim manjim pritokama i čini sliv površine od oko 291 km2. Termalne vode su istražene u periodu od 1973. do 1983. godine istovremeno sa vodoistraživanjem podzemnih akumulacija pitke vode za potrebe stanovništva i industrije. Iako postoje dovoljne količine pitke vode iz podzemnih akumulacija, još uvek je svega 70% domaćinstava priključeno na „gradsku vodovodnu mrežu“ zbog neizgrađenosti vodovodne mreže.

Obrazovanje uredi

  • Osnovne škole: 10 centralnih osnovnih škola, 21 četvororazredna škola, učenika 5578, zaposlenih u osnovnim školama: 382 ukupno.
  • Srednje škole: jedna opšta gimnazija, dvije srednje mješovite škole, ukupno učenika 2.224, 142 zaposlenih u srednjim školama.

Zdravstvo uredi

  • Zdravstvena ustanova Dom zdravlja Velika Kladuša sa 7 zdravstvenih ambulanti ima ukupno 172 zaposlena, od kojih je 27 doktora medicine i stomatologa, dok je 11 viših i 75 medicinskih tehničara.
  • Socijalna zaštita: Javna ustanova Centar za socijalni rad Velika Kladuša, zaposleno 2 socijalna radnika, jedan psiholog, jedan pravnik.

Privreda uredi

Privredni objekti po broju zaposlenih: mikrofirme (do 5 zaposleni) 90%, male firme (od 5 do 20 zaposlenih) 5%, srednje firme (od 20 do 100 zaposlenih) 3-4%, velike firme (preko 100 zaposlenih) 0,5 — 1%.

Zaposlenost stanovništva: u privredi 3.251, u vanprivredi 1.043, ukupno zaposlenih 4.294.

Stanovništvo uredi

Sastav stanovništva – opština Velika Kladuša
2013.1991.[2]1981.[3]1971.[4]1961.[5]
Ukupno40 419 (100,0%)52 908 (100,0%)45 520 (100,0%)36 079 (100,0%)29 267 (100,0%)
Bošnjaci32 561 (80,56%)48 305 (91,30%)140 238 (88,40%)132 110 (89,00%)123 585 (80,59%)1
Bosanci4 781 (11,83%)
Muslimani1 366 (3,380%)
Hrvati636 (1,574%)740 (1,399%)701 (1,540%)742 (2,057%)870 (2,973%)
Neizjašnjeni598 (1,480%)
Srbi146 (0,361%)2 266 (4,283%)2 456 (5,395%)2 845 (7,885%)4 489 (15,34%)
Bosanci i Hercegovci111 (0,275%)
Ostali98 (0,242%)604 (1,142%)139 (0,305%)137 (0,380%)32 (0,109%)
Nepoznato71 (0,176%)
Albanci26 (0,064%)16 (0,035%)25 (0,069%)10 (0,034%)
Jugosloveni13 (0,032%)993 (1,877%)1 918 (4,214%)191 (0,529%)250 (0,854%)
Crnogorci3 (0,007%)37 (0,081%)21 (0,058%)16 (0,055%)
Slovenci3 (0,007%)10 (0,022%)5 (0,014%)10 (0,034%)
Romi3 (0,007%)
Makedonci2 (0,005%)5 (0,011%)3 (0,008%)3 (0,010%)
Pravoslavci1 (0,002%)
Mađari2 (0,007%)
  1. 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.

Naseljena mjesta uredi

Bosanska Bojna, Brda, Bukovlje, Vejinac, Velika Kladuša, Vrnograč, Vrnogračka Slapnica, Glavica, Glinica, Golubovići, Gornja Slapnica, Gornja Vidovska, Grabovac, Gradina, Grahovo, Dolovi, Donja Slapnica, Donja Vidovska, Elezovići, Zagrad i Zborište, Johovica, Klupe, Kudići, Kumarica, Mala Kladuša, Marjanovac, Miljkovići, Mrcelji, Nepeke, Orčeva Luka, Podzvizd, Poljana, Polje, Ponikve, Rajnovac, Stabandža, Todorovo, Todorovska Slapnica, Trn, Trnovi, Crvarevac, Čaglica, Čelinja, Šabići, Šestanovac, Šiljkovača, Šmrekovac i Šumatac

Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma Opština Velika Kladuša je u cjelini ušla u sastav Federacije BiH.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Saopćenje Federalnog saveza za statistiku 31. oktobar 2012. godine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. decembar 2013), Pristupljeno 17. 4. 2013.
  2. ^ „Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 115/116)” (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 28. 11. 2015. 
  3. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 11. 2015. 
  4. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 11. 2015. 
  5. ^ „Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 11. 4. 2016. 

Spoljašnje veze uredi