Oto Nerc (nem. Otto Nerz); Hehingen, 21. oktobar 1892 - 19. april 1949 Logor Zahsenhauzen) je bivši njemački fudbalski igrač i trener, koji je ušao u istoriju kao prvi selektor ove zemlje. Reprezentaciju je vodio punih 13 godina, od 1923. do 1936, uključujući i Svjetsko prvenstvo 1934. kada je njegov tim osvojio treće mjesto. Kao nacista uhapšen je po završetku Drugog svjetskog rata i ostatak života proveo u zarobljeništu. Umro je aprila 1949. godine.

Oto Nerc
Lični podaci
Datum rođenja (1892-10-21)21. oktobar 1892.
Mesto rođenja Hehingen, Njemačko carstvo
Datum smrti 19. april 1949.(1949-04-19) (56 god.)
Mesto smrti Logor Zahsenhauzen, Njemačka
Pozicija napadač
Juniorska karijera
?–1910 FG Hechingen
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1910–1919 VfR Mannheim
1919–1924 Tennis Borussia Berlin
Trenerska karijera
1924–1926 Tennis Borussia Berlin
1926–1936 Fudbalska reprezentacia Trećeg rajha
Nagrade

Karijera uredi

Nerc je rođen u Hehingenu, provincija Hoencolern. Odrastao je u teškim uslovima, u zemljoradničkoj porodici, okružen sa jedanaestoro braće i sestara. Usprkos okolnostima pohađa srednju školu. Prije Prvog svjetskog rata stekao je učiteljsku diplomu. Tokom rata služio je kao terenski ljekar. Poslije rata radio je kao učitelj u jednoj osnovnoj školi u Berlinu 1919. Počeo je studije na Fakultetu za fizičku kulturu koji završava 1925. Takođe, završava i studije medicine 1935. Fudbalsku karijeru započeo je u FG Hechingen, a nakon što se sa porodicom preselio u Manhajm karijeru je nastavio u VfR Mannheim, a zatim je od 1919. do 1924. igrao za Tennis Borussia Berlin. Kao aktivni fudbaler nije imao nekog značajnijeg uspjeha. Nakon završetka igračke karijere fudbalom se nastavio baviti kao trener Tennis Borussia Berlin od 1924. do 1926.

U to vreme fudbal nije bio glavni sport u Njemačkoj, a na njemački fudbal se gledalo kao na značajno inferiorniji od onog koji se igrao u drugim zemljama centralne Evrope, poput Austrije, Mađarske, Čehoslovačke i Italije. Njemački fudbalski savez (DFB) želio je da stvori uspješnu reprezentaciju za olimpijski fudbalski turnir 1928. godine. Na inicijativu Feliksa Linemana, predsjednika DFB-a, Nerc je 1. jula 1926. godine angažovan kao selektor. Nerc je već tada uživao ugled kao stručnjak za fudbal i taktičar. Debitovao je, 31. oktobra 1926, pobjedom od 3:2 protiv Holandije. Međutim, nade za dobar nastup na Olimpijskim igrama 1928. godine nisu se ostvarile, jer je Njemačka već u drugom kolu eliminisana od budućeg olimpijskog šampiona Urugvaja rezultatom 1:4.

Nerc je brzo prepoznao slabosti nacionalnog tima i uveo neke inovacije. Pročavao je utakmice engleske lige i kupa, ali i utakmice u Austriji i Italiji. Nije se libio da traži savjet o treniranju i taktici od najuglednijih trenera tog doba kao što su Džimi Hogan, Hugo Meisl, Vitorio Poco. Igrače je pozivao na kurseve i zadavao im naporne trenige radi postizanja fizičke kondicije. Bio je poznat po svojoj strogoj disciplini, bliskoj vojnoj, tako da su čak i nacistički zvaničnici Trećeg rajha njegov tim nazvali "kvazi militarističkim".[1]

Proširio je reprezentaciju i doveo nekoliko talenata poput Ernsta Kucora, Frica Szepana i Paul Janesa. Njegov trud i rad se pokazao već tokom 1929. kada je reprezentacija ostala neporažena sa četiri pobjede i jednim remijem. Njemačka nije nastupala na prvom Svjetskom prvenstvu 1930. u Urugvaju, iako je pozvana. Već na narednom turnitu u Italiji 1934. Njemačka reprezentacija je već posjedovala kvalitet. Uslijedile su pobjede nad Belgijom i Švedskom, polufinalni poraz od Čehoslovačke i na kraju trijumf nad Austrijancima u borbi za treće mjesto. Ovo je bio najbolji međunarodni nastup Njemačke sve do Svjetskog prvenstva 1954. godine i doprinjeo je popularnosti ovog sporta u Njemačkoj.

Dolaskom na vlast nacista Nerc se politički preorjentisao. Prvobitno je bio član SDP (1919. do 1933), a nakon smjene vlasti 1933. pridružuje se SA, da bi od 1. maja 1937. postao član NSDAP.[1] Iako je za sebe govorio da je "interno politički nezainteresovan", kao "Rajhstrener" pišući kolumne u jednom berlinskom listu otkrio je svoj antisemitski stav. Njegovi članci su obilovali tezama protiv Jevreja u sportu. Njegov uspjeh na Svjetskom prvenstvu 1934. i njegovo članstvo u nacističkoj stranci značili su i visoka očekivanja koje su imali u vrhu države od Nercovog tima na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu.

U prvoj utakmici Njemačka je deklasirala Luksemburg sa 9:0. Čelnici Fudbalskog saveza uvjereni u moć ekipe dozvolili su sebi da meč druge runde protiv Norveške u goste pozovu Adolfa Hitlera i njegove najbliže saradnike. Među 55.000 gledalaca u Berlinu bili su još Herman Gering, Jozef Gebels i Rudolf Hes. Njemačka je primila prvi gol u 4. minutu. Desetak minuta pre kraja Norvežani su drugim golom potvrdili trijumf. Navodno je Hitler bio toliko ljut zbog poraza da je želio da strelja Nerca. Sve se završilo tako što je Nerc razriješen dužnosti. U amanet svom kumu, najvećem prijatelju i dotadašnjem pomoćniku i nasljedniku Sepu Herbergeru uputio je pismo: Dragi Sep, verujem da znaš da je selektorska funkcija institucija. Ja sam se povukao na vrijeme. Nije tačno da sam otišao zbog preopterećenosti. Nisu mi više davali odrešene ruke. Moraš sam da znaš kada treba da se povučeš. Tako ćeš štititi tu važnu poziciju. Do tada, nastavi da unapređuješ fudbalsku reprezentaciju Njemačke.[2]

Nakon otpuštanja sa mjesta selektora, Nerc je preuzeo administrativnu i trenersku poziciju u fudbalskom savezu Berlina. Herberg je na dužnost selektora Rajha stupio 2. novembra 1936. Ipak, Nerc je i dalje ostao uz nacionalni tim sarađujući sa Herbergom. Bio je profesor na Univerzitetu za fizičko vaspitanje i objavio je nekoliko publikacije iz oblasti sportske nauke.

Zbog članstva u nacističkoj stranci, uhapšen je kao ratni zarobljenik nakon bitke za Berlin, a kasnije je interniran u logor Zahsenhauzen; poslije četiri godine zatvora umro je 18. aprila 1949, a sahranjen je u masovnoj grobnici na mestu logora.

Reference uredi

  1. ^ a b Hesse-Lichtenberger, Ulrich (2003). Tor!: The Story of German Football. London: WSC Books Limited. 
  2. ^ „Institucija selektor! Mi – Nemci 61:10! Oto, Sep i Batrić iz Barande. A sve zbog Joakima Leva...”. mozzartsport.com. 13. 7. 2016. Pristupljeno 24. 6. 2020. 

Literatura uredi

  • Gerhard Fischer, Ulrich Lindner, Stürmer für Hitler. Vom Zusammenspiel zwischen Fußball und Nationalsozialismus. Verlag die Werkstatt, Göttingen . 2002. ISBN 3-89533-241-0. str. 83 ff..
  • Munzinger-Archiv/Internationales Sportarchiv 14/03

Spoljašnje veze uredi