Olja Savičević Ivančević
Olja Savičević Ivančević (Split, 16. septembra 1974) je hrvatska je književnica i dramaturg.[1] Dobitnica je Velike nagrade Makedonskog književnog festivala Another Story (2018), nagrade T-Portala za najbolji roman (2011) i nagrade „Mali Marulić” za pozorište (2013, 2014). [2]
| Olja Savičević Ivančević | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 16. septembar 1974. |
| Mesto rođenja | Split, SFR Jugoslavija |
Život i karijera uredi
Olja Savičević rođena je 16. septembra 1974. u Splitu, Jugoslavija. Diplomirala je lingvistiku i književnu kritiku na Sveučilištu u Zadru.[3] Potom je radila kao slobodni pisac za Internet publikacije i kao nastavnica.[4]
Savičević je književnu karijeru započela poezijom, objavivši zbirku Biti će strašno kada ja porastem 1988. Usledila su Vječna djeca (1993) i Žensko pismo (1999). Zbirka kratkih priča, Nasmijati psa, izašla je 2006. godine. Njen prvi roman, Adio kauboju, objavljen je 2010.[4] Njegov prevod na nekoliko jezika primljen je sa priznanjem. [5] [6] Još jedan roman, Pjevač u noći, izašao je 2016. godine.
Olja Savičević je dobila nagradu "Ranko Marinković" za najbolju kratku priču u 2007. godini [3] Adio kauboju osvojio je nagradu T-Portal za hrvatski roman godine 2011.[4]
Olja Savičević je takođe napisala i adaptirala drame za decu. Njena dramatizacija Čudnovate zgode Šegrta Hlapića osvojila je nagradu "Mali Marulić" 2013.[7]
Savičević je 2017. godine potpisala Deklaraciju o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca.[8]
Knjige su joj prevedene na jedanaest stranih jezika (nemački, engleski, španski, italijanski, bugarski, holandski, švedski, makedonski, slovenački, mađarski i francuski).[9]
Prema pričama Olje Savičević snimljena su tri kratka filma (Sedam neodgovorenih poziva, Balavica, Trešnje) i nacrtan je strip (Danijel Žeželj: Ljeto), a roman Adio kauboju adaptiran je i postavljen kao pozorišna predstava u režiji Ivice Buljana.[9]
Dela uredi
Romani uredi
Poezija uredi
- Bit će strašno kada ja porastem (1988)
- Vječna djeca (1993)
- Žensko pismo (1999)
- Puzzlerojc (2007)
- Kućna pravila (2007)
- Mamasafari i ostale stvari (2012)
- Divlje i tvoje (2020)
Kratke priče uredi
Slikovnice uredi
Reference uredi
- ^ Eileen Battersby (5. 4. 2015). „Farewell Cowboy, by Olja Savičević: a beautiful, subversively appealing novel”. The Irish Times. Pristupljeno 13. 10. 2018.
- ^ M.P. (14. 9. 2015). „Priče Olje Savičević Ivančević dostupne na internetu”. Tportal (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 13. 10. 2018.
- ^ a b „Olja Savičević”. Literature Across Frontiers. Pristupljeno 13. 10. 2018.
- ^ a b v „Olja Savičević Ivančević”. Sandorf. Pristupljeno 13. 10. 2018.
- ^ Kapka Kassabova (9. 5. 2015). „Farewell, Cowboy by Olja Savičević review – coming of age in small-town Croatia”. The Guardian. Pristupljeno 13. 10. 2018.
- ^ Cristina Battocletti (13. 11. 2017). „Giusta distanza mai”. Il Sole 24 Ore (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 13. 10. 2018.
- ^ „Olji Savičević Ivančević nagrada Mali Marulić” (na jeziku: hrvatski). Croatian Writers' Society. 2013. Pristupljeno 13. 10. 2018.
- ^ Derk, Denis (28. 3. 2017). „Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca” [A Declaration on the Common Language of Croats, Serbs, Bosniaks and Montenegrins is About to Appear] (na jeziku: Serbo-Croatian). Zagreb: Večernji list. str. 6—7. ISSN 0350-5006. Arhivirano iz originala 23. 5. 2017. g. Pristupljeno 5. 6. 2019.
- ^ a b „Biografija”. oljasavicevic. Pristupljeno 19. 4. 2021.
