Padina (Kovačica)

насељено место у општини Ковачица, Србија

Padina (slč. Padina) je naselje u opštini Kovačica, u Južnobanatskom okrugu, u Srbiji. Nalazi se na širem obodu Deliblatske peščare. Prema popisu iz 2022. bilo je 4774 stanovnika.

Padina
Slovačka evangelistička crkva
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaKovačica
Stanovništvo
 — 2011.Pad 4.774
 — gustina88,2/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 07′ 05″ S; 20° 43′ 35″ I / 45.1181° S; 20.7265° I / 45.1181; 20.7265
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina105 m
Površina54,1 km2
Padina na karti Srbije
Padina
Padina
Padina na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26215
Pozivni broj013
Registarska oznakaPA

Istorija uredi

Padina je osnovana 1806. godine, a osnovale su je slovačke porodice iz centralne Slovačke.

 
Mapa opštine Kovačica

Pre nego što su Slovaci naselili Padinu 1806. godine, na ovom prostoru se nalazilo naselje sa istim imenom “Padina”. U ovom naselju su najpre kratko živeli Rumuni naseljenici stočari, a potom Slovaci graničari. Još ranije Padina je bila pustara, na kojoj je stoka pasla. I samo ime “Padina” je srpskog porekla, označava kosinu uzvišenja (dine). Ali život na ovom prostoru nije bio lak, zbog duboko postaljene podzemne vode, i zato su se stanovnici odselili.

U tom periodu Vojvodina je pripadala Austriji i na tom prostoru se nalazila vojna granica prema Osmanskom carstvu. Padina je bila osnovana kao graničarsko naselje sa ciljem da se ojača vojna granica. Situacija se na ovom prostoru kroz Prvi srpski ustanak protiv Osmanskog carstva 1804. godine destabilizovala. Vojne vlasti Habsburške monarhije su morale brzo da reaguju i odlučile su da ojačaju granicu. Da bi granicu mogli bolje da kontrolišu odlučili su da Padinu nasele slovačkim, a Samoš srpskim stanovništvom.

Vojne vlasti su izmerile 83 zemljišta i sagradile male kuće od blata, kako bi novo stanovništvo moglo da se naseli. Sagrađene su bile i opštinske zgrade od kvalitetnog materijala. Tek posle dve godine, Padina je mogla da primi novo stanovništvo, ali pod veoma teškim uslovima. Slovaci u Padinu dolaze u dve grupe. Prva grupa je došla kad je Padina bila osnovana, 1806. godine, a druga 1808. godine. Svaka grupa se sastojala od 80 porodica. To su bile porodice iz županija Novohradskej, Peštianskej i Gemerskej. Samo manji broj porodica došlo je iz županija Liptovskej i Nitranskej.

Za drugu grupu Slovaka odgovoran je bio Martin Hamaliar (prvi sveštenik). Martin Hamaliar je ovaj predlog dao nadvojvodi Ludvigu, koji je bio upravnik vojne granice. Broj stanovnika nije odgovarao veličini atara, te je bilo potrebno naseliti još više stanovnika. Nadvojvoda Ludvig je obećao da će iskopati i sagraditi nove bunare. Zbog toga je Hamaliar predložio da selo dobije ime po nadvojvodi Ludvigu „Ludwigsdorf“ (Ludvigovo selo). Kasnije je to na mađarskom jeziku bilo Lajošfalva. Ipak, stanovnici su selo zvali Padina.

 
Učitelj Jozef Šifel u učionici Slovačke narodne škole u Padini (1932)

Život prvih slovačkih porodica nije bio nimalo lak. Borili su se protiv nedostatka vode i protiv peščanih vetrova. Na ovom prostoru se nalazila Deliblatska peščara i zbog toga je bilo mnogo peščanih vetrova. U prvim godinama od osnovanja, stanovnici Padine su stalno imali problema sa nedostatkom vode. Jedan bunar nije bio dovoljan za pijaću vodu, te su stanovnici morali da odlaze u Kovačicu po vodu. Zbog toga su Padinci vodu cenili i štedeli. Kako 1814. godine još uvek nisu sagrađeni novi bunari, stanovnici odlučuju da napuste Padinu. Vlasti vojne granice to nisu dozvolile. Zahvaljujući molbi sveštenika Jana Stehla, Padina je 1817. godine dobila pet bunara. Još i 1930-tih oni bez konja i bureta su morali kupovati vodu.[1]

Kada je ukinuta banatska vojna granica popisano je 1873. godine stanovništvo. Tada je u "Ludvigsdorfu" (nemački naziv za Padinu) bilo 30 Švaba, tri Srbina i 3722 Slovaka. Ukupno je u to vreme bilo u mestu 3755 stanovnika.[2]

Demografija uredi

U naselju Padina žive 4442 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,8 godina (36,9 kod muškaraca i 38,7 kod žena). U naselju ima 2048 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,81.

Ovo naselje je pretežno naseljeno Slovacima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 5.309
1953. 5.654
1961. 6.197
1971. 6.362
1981. 6.367
1991. 6.076 5.941
2002. 5.760 6.009
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Slovaci
  
5.575 96,78%
Srbi
  
55 0,95%
Jugosloveni
  
26 0,45%
Romi
  
11 0,19%
Česi
  
4 0,06%
Ukrajinci
  
3 0,05%
Rumuni
  
3 0,05%
Makedonci
  
3 0,05%
Hrvati
  
2 0,03%
Rusi
  
2 0,03%
Mađari
  
2 0,03%
Crnogorci
  
1 0,01%
Muslimani
  
1 0,01%
Bošnjaci
  
1 0,01%
nepoznato
  
9 0,15%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Znamenite ličnosti uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ "Vreme", 21. avgust 1935.
  2. ^ "Zastava", Novi Sad 1873. godine
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi