Priboj je naseljeno mjesto u opštini Lopare, Republika Srpska, BiH.

Priboj
Crkva Rođenja presvete Bogorodice u Priboju
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
OpštinaLopare
Stanovništvo
 — 2013.Pad 1.305
Geografske karakteristike
Koordinate44° 36′ 02″ S; 18° 55′ 48″ I / 44.60048° S; 18.92993° I / 44.60048; 18.92993
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina321 m
Priboj na karti Bosne i Hercegovine
Priboj
Priboj
Priboj na karti Bosne i Hercegovine
Ostali podaci
Poštanski broj75249
Pozivni broj055

Geografija uredi

Nalazi se na sjeveroistočnim padinama planine Majevice u Republici Srpskoj. Samo naselje je smješteno pored magistralnog puta BijeljinaTuzla i udaljeno je oko tridesetak kilometara od Tuzle, Zvornika, Bijeljine i Brčkog. Kroz mjesto protiče rijeka Janja čiji se izvor nalazi ispod samog vrha planine Majevice. Priboj je jedna od mjesnih zajednica koje sačinjavaju opštinu Lopare.

Znamenite ličnosti uredi

Istorija uredi

Priboj kao naseljeno mjesto se spominje još u 16. vijeku, u knjizi „Majevica — s osobitim obzirom na etničku prošlost i etničke osobine majevičkih Srba“ od akademika Milenka S. Filipovića izdata 1969. godine, piše da se Priboj kao naseljeno mjesto sa pravoslavnim stanovništvom spominje još 1528. godine.

U to vrijeme pravoslavno stanovništvo je živjelo i u selima Tobut, Peljave, Podgora, Lipovice i Labucka.

Istorijskih spomenika koji bi podsjećali na neke stanovnike koji su živjeli na ovom prostoru ima na brdu Rust iznad Priboja, pored puta uz brdo Đeruša, kod Mićića Hana, na granici između Priboja i Tobuta i u još nekoliko sela na području Majevice.

Što se tiče samog imena mjesta Priboj postoji verzija o tome kako je ime postalo. U vrijeme napada Turaka na Teočak i njegovog osvajanja, u sadašnjem Priboju je bila smještena vojska koja se pripremala za borbu u osvajanju Teočaka. To mesto je bilo uz mjesto borbe, ili pri mjestu borbe tj. pri boju, pa su mu dali ime Priboj. U tome prilogu govori da u dijelu Priboja, Kolobara, postoji poljana koja se zvala Vojničko polje.

Pošto su u srednjem vijeku ovim prostorima Balkana često harale zarazne bolesti i kuga od koji su u pojedinim selima umirali i svi stanovnici, a da su u Crnoj Gori i Hercegovini zbog ekonomske situacije i krvnih osveta, bila česta iseljavanja stanovništva, što je možda bio i jedan od razloga njihovog doseljavanje na Majevicu. Priboj je još u 19. vijeku počeo da dobija važne objekte infrastrukture. Kroz Priboj je izgrađen put u toku vladavine Austrougarske na ovim prostorima, put Bijeljina–Ugljevik–Teočak–Priboj–Lopare–Tuzla rađen je krajem 19. i početkom 20. vijeka. Osnovna škola u Priboju je počela sa radom 1880. godine, a crkva je sagrađena 1883. godine. Pred početak Drugog svjetskog rata 19371938. godine u Priboju je izgrađena veterinarska ambulanta, a takođe prije početak Drugog svjetskog rata izgrađena je i zgrada za potrebe ljekarske ambulante i stan za ljekara. Poslije rata su sagrađeni dom kulture, zdravstvena ambulanta, put Bijeljina–Tuzla i mnogi drugi objekti od opšteg društvenog značaja i posebnog značaja za stanovništvo Priboja i okoline. Tokom rata u BiH (1992—1995), ovo selo je nekoliko puta bilo poprište ofanziva i kontraofanziva, kako VRS tako i ARBiH.

Obrazovanje uredi

U Priboju se nalazi osnovna škola Veljko Čubrilović, koja je dobila ime po Veljku Čubriloviću, koji je u školi službovao kao učitelj od 1910. do 1914. godine.[1] Veljka Čubrilovića, brata Vase Čubrilovića, su austrougarske vlasti osudile 1915. na smrt vješanjem zbog učešća u Sarajevskom atentatu.

Stanovništvo uredi

Nacionalnost[2] 1991. 1981. 1971. 1961.
Srbi 1.765 1.794 2.108 2.203
Jugosloveni 36 54
Crnogorci 9 3 2
Hrvati 7 3 3
Makedonci 5
Muslimani 2 2
ostali i nepoznato 25 9 8 1
Ukupno 1.833 1.876 2.121 2.209
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 3.927
1953. 6.630
1961. 2.209
1971. 2.121
1981. 1.876
1991. 1.833
2013. 1.305

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Ognjišta: Priboj”. Radio-televizija Republike Srpske. 21. 11. 2010. Pristupljeno 1. 4. 2012. 
  2. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Spoljašnje veze uredi