Raduč (Lovinac)

(preusmereno sa Радуч (Лика))

Raduč je naseljeno mjesto u Lici. Pripada opštini Lovinac, u Ličko-senjskoj županiji, Republika Hrvatska.

Raduč
Srpska pravoslavna crkva u Raduču
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaLičko-senjska
OpštinaLovinac
OblastLika
Stanovništvo
 — 2011.12
Geografske karakteristike
Koordinate44° 23′ 49″ S; 15° 34′ 38″ I / 44.39687° S; 15.57736° I / 44.39687; 15.57736
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina624 m
Raduč na karti Hrvatske
Raduč
Raduč
Raduč na karti Hrvatske
Raduč na karti Ličko-senjske županije
Raduč
Raduč
Raduč na karti Ličko-senjske županije
Ostali podaci
Poštanski broj53244 Lovinac
Pozivni broj+385 53
Veb-sajtwww.lovinac.hr

Geografija uredi

Smješten je na sjevernoj strani južnog Velebita. Raduč je udaljen od Lovinca 11 km, a od Gračaca i Gospića oko 25 km.

Istorija uredi

Teslin sestrić, političar Sava Kosanović je 1934. godine tvrdio da se oko Raduča u rimsko vreme nalazilo pleme Tesleum. Zanimljivo je da porodica Tesla, iz koje potiče veliki naučnik, potiče baš iz Raduča, gde im je bilo staro središte.[1] Pravoslavni sveštenik Milutin Tesla (1819–1879), otac Nikolin, rodom je iz Raduča.

Raduč je kao i mnoga druga lička mesta osvojen od strane Turaka krajem 1527. godine.[2]

U manastiru Rmanju je 1786. godine postrižen za kaluđera, Neofit Hajduković (1766–1840) rodom iz Raduča. Rukopoložen je 1797. godine u Pakracu za jeromonaha, a istakao se kao četovođa 1809. godine.[3] Franc Vaniček je u martu 1862. pisao o srpskom pravoslavnom svešteniku (jeromonahu) Neofitu Ajdukoviću, koji je za vreme borbi protiv Francuza 1809. organizovao otpor provali Osmanlija iz Bosne u Liku. Nazvao ga je ličkim Andreasom Hoferom (rođen u St. Leonardu), imajući na umu njegovog savremenika i vođu oružanog ustanka protiv Francuza u Tirolu.[4] [5]

U mestu je 1847. godine popisano 1517 pravoslavnih Srba. Dve decenije kasnije 1867. godine broj im se značajno smanjio na 1332 duše.[6]

U mesnoj komunalnoj osnovnoj školi od 1885. godine radi privremeni učitelj Dimitrije Vukojević.[7] Njegova plata je iznosila 350 f. uz besplatan stan i ogrev.

Za Fond "Sv. Save" priložili su 1896. godine iz Raduča: pravoslavna Crkvena opština, pop Iso Kalinić paroh (1893–1899) i kapetanica Marija Vuletić.[8] Pop Isak je bio human čovek koji se više puta takvim pokazao, pomažući kada je trebalo. Do svoje smrti 1899. godine bio je član Matice srpske u Novom Sadu.[9] Godine 1902. Radučka parohija I platežnog razreda u Ličkom protoprezviratu je bila upražnjena. Pomerena je porohija iz drugog u prvi razred 1898. godine.[10]

Raduč se od raspada Jugoslavije do avgusta 1995. godine nalazio u Republici Srpskoj Krajini. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj naselje se nalazilo u sastavu bivše velike opštine Gospić.

Kultura uredi

U Raduču je sjedište istoimene parohije Srpske pravoslavne crkve. Parohija Raduč pripada Arhijerejskom namjesništvu ličkom u sastavu Eparhije Gornjokarlovačke, a čine je Raduč, Lipać, Vašica, Drenovac, Kruškovac.[11] U Raduču postoji hram Srpske pravoslavne crkve Sv. proroka Ilije sagrađen 1725. godine. Crkva je rušena nekoliko puta.[11] Početkom Drugog svjetskog rata Italijani su je oštetili minobacačkom granatom. Poslije rata, 1949. godine, su je minirali komunisti. 1974. godine počela je prva obnova, da bi 1988. godine bio konačno obnovljen. Poslije operacije Oluja, skinut je krov i crkva je duže vrijeme propadala, kasnije su i zvona ukradena.[12] Trenutno se radi na obnovi hrama.

Slava sela je Sveti Ilija, a slavi se 2. avgusta.

Stanovništvo uredi

Prema popisu iz 1991. godine, naselje Raduč je imalo 336 stanovnika, među kojima je bilo 300 Srba i 36 ostalih. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Raduč je imao svega 11 stanovnika.[13] Prema popisu iz 2011. godine, Raduč je imao 12 stanovnika.[14]

Nacionalnost[15] 1991. 1981. 1971. 1961.
Srbi 300 373 512 713
Jugosloveni 29 2
Hrvati 2 4 11
ostali i nepoznato 36 3 5
Ukupno 336 407 523 724
Demografija[15]
Godina Stanovnika
1961. 724
1971. 523
1981. 407
1991. 336
2001. 11
2011. 12

Popis 1991. uredi

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Raduč je imalo 336 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
300 89,28%
nepoznato
  
36 10,71%
ukupno: 336

Prezimena uredi

Prezimena u Raduču su[16]:

  • Ajduković
  • Bjelobaba
  • Vučković
  • Gajić
  • Glumac
  • Grubišić
  • Dejanović
  • Dobrić
  • Dragičević
  • Drašković
  • Đaković
  • Žegarac
  • Zevulj
  • Jelača
  • Kalinić
  • Konjević
  • Korać
  • Kuprešanin
  • Ličina
  • Ljevnaić
  • Milekić
  • Miščević
  • Mrkailo
  • Oklobdžija
  • Panjak
  • Panjković
  • Pejnović
  • Pokrajac
  • Rutalj
  • Tesla
  • Ćelić
  • Crnobrnja
  • Čubrilo
  • Šobat

Poznate ličnosti uredi

Izvori uredi

  1. ^ "Pravda", Beograd 1934. godine
  2. ^ "Beogradske opštinske novine", Beograd 1894. godine
  3. ^ "Bosansko-hercegovački istočnik", Sarajevo 1896. godine
  4. ^ Vaniček, Franc (1862). Agramer Cajtung, br. 67, godina 37., od 21. marta. Zagreb. 
  5. ^ Holjevac, Željko (2017). Franc Vaniček i vojnokrajiška historiografija, Franc Vaniček i zapadna Hrvatska. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, podružnica za Slavoniju, Srijem i Baranju. str. 304. ISBN 978-953-6659-44-9. 
  6. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1872. godine
  7. ^ "Školski list", Sombor 1885. godine
  8. ^ "Srpski sion", Karlovci 1896. godine
  9. ^ "Srpski sion", Karlovci 1899. godine
  10. ^ "Srpski sion", Karlovci 1902. godine
  11. ^ a b „Arhijerejsko namjesništvo ličko: Parohija Raduč”. Srpska pravoslavna crkva: Eparhija gornjokarlovačka. Pristupljeno 28. 8. 2012. 
  12. ^ Vesti: Obnova svetinje u Raduču[mrtva veza], Pristupljeno 14. 4. 2013.
  13. ^ Popis stanovništva 2001., Pristupljeno 14. 4. 2013.
  14. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 14. 4. 2013. 
  15. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  16. ^ Lička prezimena, nadimci i istorija Krajine, Pristupljeno 14. 4. 2013.

Spoljašnje veze uredi