Rezidencija kralja Aleksandra Karađorđevića u Han Pijesku
Rezidencija kralja Aleksandra Karađorđevića u Han Pijesku nalazi se u Han Pijesku i predstavlja jedinu kraljevsku rezidenciju u Bosni i Hercegovini. Sagrađena je 1921. godine, za potrebe kralja Aleksandra Karađorđevića. Dvorac je u Drugom svjetskom ratu djelom oštećen, posle rata služio je kao rezidencija državnih službenika. Izgorio je u požaru 2005. godine. Vodi se kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]
| Kraljev dvorac | |
|---|---|
 Dvorac kralja Aleksandra Karađorđevića u Han Pijesku | |
| Opšte informacije | |
| Mesto | Han Pijesak |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Vrsta spomenika | dvorac |
| Vreme nastanka | 1921 |
| Tip kulturnog dobra | Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine |
Istorija uredi
Krajem 19. i početkom 20. vijeka u Han Pijesku boravili su Austrougarski službenici, koji su vršili mjerenja kvaliteta vazduha hanpjesačkog područja. Mjerenjima je ustanovljeno da je Han Pijesak prostor sa najvišom koncentracijom ozona u Evropi, prirodna vazdušna banja. Čist vazduh, prostranstva bujne i visoke crnogorične šume izmiješana sa nekoliko bjelogoričnih vrsta i visoka koncentracija ozona pogodovali su bolesnom caru Franji Josifu. Stručnjaci carevine su u to vrijeme napravili geodetsku kartu naselja i njegove okoline i došli do zaključka da je planinski ambjent izuzetno pogodan za razvoj elitnog turizma. Napravljene su skice i pllanovi za izgradnju mondenskog naselja za velikane. Planirana je izgradnja ljetnikovca za Cara, ali i još 17 vrhunskih odmarališta različite veličine. Planove Austrougarske omelo je Prvi svjetski rat.[2][3]
Boraveći u Sarajevu prestolonasljednik Aleksandar informisan je o nalazima austougarskih stručnjaka o atmosfersko-klimatskim potencijalima hanpjesačkog područja koji mogu biti iskorišteni u zdravstvene svrhe. Tada je predloženo budućem kralju da bi za njega i njegovu porodicu bilo dobro da u Han Pijesku izgrade objekate koji bi povremeno koristili, jer tu ima najviše ozona i predstavlja pravi prirodni sanatorijum. Odmah po dolasku u Beograd kralj je uputio svoje stručnjake da sagledaju opravdanost iznijete inicijative, a ubrzo je objelodanjena odluka.[4]
„Na Han Pijesku do kojega je dolazila Srpska vojska za vrijeme ofanzive u Bosni 1914. godine biće podignut lovački zamak u kojem će Prestolonasljednik stanovati za vrijeme lova po bosanskim planinama.“[5]
Za izgradnju je iskorištena je austrougarska dokumentacija preuzeta iz Sarajeva i izrađena projektna dokumentacija po kojoj će se graditi objekti, a kralj je zvanično odobrio izgradnju vile.
„U novembru 1920. godine Uprava dvora Njegovog veličanstva Kralja overila je projekat zaveden u Sarajevu pod broj N 4322/14 kojim se u Han Pijesku treba da gradi Dvorac nazvan Lovački dom.“[6]
Gradnja dvorca je počela 1919. godine, a sagrađen je 24 mjeseca kasnije[3], dok je gradnja cjelog kraljevog kompleksa završena je 1924. godine. Uprava dvora je od Građevinske direkcije Sarajevo 23. oktobra 1924. godine pod brojem 10622 dobila dokumenat i konstatovala dovršenje državnih zgrada u Han Pijesku koje će služiti za kraljeve potrebe.[2] Sagrađena je 1923. godine i dvorska crkva kojoj je kumova Aleksandar lično. U sklopu objekata nalazili su se i prvi teniski tereni u Kraljevini Jugoslaviji.[7]
Zauzet državničkim obavezama, lično nije prisustvovao otvaranju crkve već je poslao svoga izaslanika serdara Janka Vukotića.[8] Kralju je dodjeljeno i Dvorsko lovište od 74 kvadratna kilometra (kartu lovišta pogledati u galeriji slika).[9] Po završetku bio je veoma zadovoljan. Često je sa porodicom dolazio u Han Pijesak. Tu su pored kralja, kasnije prestolonaslednika i njihove porodice, dolazili ministri iz vlade, generali i drugi dostojanstvenici. Dolazili su i razni državnici. Primao je ambasadore, izaslanike i slično. U istom je provodio vrijeme, obavljao državničke poslove i odmarao se. Postoje izvori po kojima je ovdje potpisan i Vidovdanski Ustav. Kralj je u rezidenciji primio u posjetu i Kemala Ataturka, turskog reformatora, prilikom posjete Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.[10] U dvorcu je bio ugošćen i premijer Turske Mustafa Ismet Ineni, aprila 1937. godine.[11] Do početka rata premijer Stojadinović je često boravio na Han Pijesku.[12]
U Aprilskom ratu kralj Petar Drugi, pri povlačenju boravio je u dvorcu. Međutim lokacija je ubrzo bila otkrivena i napadanuta od strane njemačke avijacije. Karađorđevići su se spasili bijegom kroz skrovište i tunel čiji se ulaz nalazi kraj dvorca. Put su nastavili iz Han Pijeska ka Palama.[3]
Poslije okupacije Kraljevine Jugoslavije, dvorac su zaposjele okupacione trupe. Oslobođenjem Han Pijeska, od strane jugoslovenske vojske u otadžbini pod komandom Aćima Babića avgusta 1941. godine, pa do januara 1942. godine, dvorac su koristile službe jugoslovenske vojske u otadžbini. U dvorcu je bila smještena ustanička bolnica. U događajima koji su poznati i kao Druga neprijateljska ofanziva, 20. januara 1942. godine, u Han Pijesak ulaze njemačke jedinice. Ranjenici, bolesnici i osoblje bolnice uglavnom su evakuisani. Ostalo je osam težih ranjenika koje su Nijemci pobili, a narod ih je kasnije u blizini objekta i sahranio. Sa upadom u dvorac Nijemci, traže srebrno posuđe i novac, vrijednije stvari tovare u pripremljena vozila (namještaj izrađen u duborezu i druge eksponate) i odvoze u Trst. Od kraja januara 1942. godine do jeseni 1943. godine dvorac su koristili Nijemci i ustaše. Partizanske snage u jesen 1943. godine ponovo oslobađaju Han Pijesak. Tada njemačko-ustaški avion bombarduje dvorac i pošto je bio od drvene građe brzo je izgorio.[13]
Posle oslobođenja odlukom iz 1946. godine, dvorac je obnovljen, a naziv mu je preimenovan u Titov dvorac. Služio je za potrebe Saveznog planinskog dobra, a kasnije Vojno — planinskog dobra pod upravom garnizona i komande garde iz Beograda. Prvi upravnik dvorca bio je kapetan Ilija Zobenica, a najduže je upravnik bio Ljubo Šargić. Krajem 80-tih godina objekat je kao vila „Bosanka“ bio pod upravom 7. vojne oblasti iz Sarajeva. Vojni garnizon u Han Pijesku obezbjeđivao je dvorac. U njemu je bilo nešto nađenog namještaja iz kraljevog vremena. Posluga u vili dvorca većinom je korišćena iz hotela u Han Pijesku koji je bio u sastavu Vojno planinskog dobra.[13] U njemu je često boravio Milan Žeželj. Vila je godinama kvalitetno održavana, a većina raritetnog i reprezentativnog namještaja iz vremena kralja Aleksandra bila je sačuvana, sve do sedamdesetih godina, kada počinje vrijeme nebrige. Posle smrti Tita, dvorac polako počinje da propada.[8]
U toku Odbrambeno-otadžbinskog rata, dvorac koristila Vojska Republike Srpske. Od 2004. godine prenijet je u vlasništvo opštine, ali nisu iznađena sredstva za njegovu obnovu, održavanje i stavljanje u funkciju. U ljeto 2005. godine dvorac je izgorio.[13]
Galerija uredi
-
Vila iz kompleksa kraljevog dvorca -
Dvorsko lovište u Han Pijesku, površine 74 kvadratna kilometra, karta iz 1924. godine. -
Dvorac posle Drugog svijetskog rata
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ KONS br.269
- ^ a b Han Pijesak : prostor — vrijeme — ljudi : monografija, str 45
- ^ a b v Abazović, D. (2014). Sudbina Ljetnikovca kraljevske porodice Karađorđević, u Han Pijesku. Srbski FBReporter .
- ^ Han Pijesak : prostor — vrijeme — ljudi : monografija, str 44-46
- ^ Politika, Beograd, 25. septembar 1920, str. 3.
- ^ Arhiv Jugoslavije, Fond 91-136-74
- ^ Dr Radovan Pilipović direktor Arhiva Srpske pravoslavne crkve, Otvaranje izložbe Kraljev Dvorac u Han Pijesku -JU Narodna biblioteka "Branko Čučak", minut 45:42
- ^ a b Beatović, V. (2012). Dvor Karađorđevića u Han Pijesku. Frontal .
- ^ Dr Radovan Pilipović direktor Arhiva Srpske pravoslavne crkve, Otvaranje izložbe Kraljev Dvorac u Han Pijesku -JU Narodna biblioteka "Branko Čučak"
- ^ Han Pijesak : prostor — vrijeme — ljudi : monografija, str 46,47
- ^ Vreme, Beograd, 19. april 1937
- ^ Vreme, Beograd, 27. avgust 1936
- ^ a b v Han Pijesak : prostor — vrijeme — ljudi : monografija, str 48
Literatura uredi
- Krsmanović; Sokanović; Kosorić, Jovo;Savo;Mirko (2011). Han Pijesak : prostor — vrijeme — ljudi : monografija. Han Pijesak. ISBN 978-86-914787-0-4.
