Roza Šapire (Brodi, 9. septembar 1874London, 1. februar 1954) bila je istoričarka umetnosti rođena u Austrougarskoj, koja je živela u Nemačkoj i Engleskoj.[1] Bila je model umetnicima, ali i vlasnica umetničkih dela, koja je rano prepoznala grupu umetnika Most (Die Brücke). Pored toga, bila je i predavač, recenzent, kritičar, urednik i prevodilac.[2]

Roza Šapire
Roza Šapire, portret Valtera Gramatea
Datum rođenja(1874-09-09)9. septembar 1874.
Mesto rođenjaBrodiAustrougarska
Datum smrti1. februar 1954.(1954-02-01) (79 god.)
Mesto smrtiLondonUjedinjeno Kraljevstvo
Zanimanjemodel, predavač, recenzent,
kritičar, urednik, prevodilac
Roza šapire, portret valtera Gramatea, 1920.

Biografija

uredi

Roza Šapire rođena je u Brodiju u Galiciji (danas Ukrajina) 1874. godine. Istoričarka umetnosti Šulamit Ber primećuje u svom članku o Rozi Šapire iz Arhive jevrejskih žena da se Šapire 1948. godine „prisećala svojih uspomena iz detinjstva o nacionalističkim i verskim podelama između Poljaka i Rusina (Ukrajinaca) u Galiciji, koja je bila deo Habsburškog carstva. Izjavila je da je predodređena ka internacionalizmu svojim rođenjem, vaspitanjem i sudbinom“.[3] Ćerka bogatih jevrejskih roditelja, školovala se kod kuće, jer u Brodiju za nju nisu postojali odgovarajući obrazovni objekti. 1893. Šapire se preselila u Hamburg, koji je, primećuje Berova, „kao i drugi regionalni centri tokom perioda Vilhelmine ... bio u procesu kovanja osećaja savremenog identiteta mobilizacijom javnih institucija, tradicije i kulture“. 1897. godine u časopisu Sozialistische Monatshefte (Socijalistički mesečni bilten) objavila je „Reč o ženskoj emancipaciji“ u kojem je tvrdila da će žene naći slobodu „u društvu budućnosti, u društvu socijalizma“.[4] Bila je jedna od prvih žena koja je diplomirala istoriju umetnosti u nemačkoj instituciji; stekavši diplomu na Univerzitetu u Bernu 1902, a doktorirajući na Univerzitetu u Hejdelbergu 1904, uz dodatne studije na Univerzitetu u Lajpcigu.[5]

Po povratku u Hamburg 1908. godine radila je na prevođenju i objavljivanju kritika. Ona je prevela Balzaka, Zolu i poljskog istoričara umetnosti Kazimira Hledovskog na nemački. Rano je prepoznala grupu umetnika Most.[6] Pomogla je u osnivanju Ženskog društva za unapređenje nemačke umetnosti 1916.[7]

Šapire je i sama bila model različitim slikarima. Karl Šmit Rotluf iz grupe Most napravio je nekoliko njenih portreta, uključujući jedan 1919. godine.[8] Valter Gramate naslikao ju je 1920.[7] 1924. objavila je katalog grafičkih dela Karla Šmita Rotlufa.[9]

1939. uspela je da pobegne u Englesku iz nacističke Nemačke. Tamo je doprinosila raznim umetničkim časopisima Arhitektonski pregled, Eidos, Connoisseur. Takođe je pomagala Nikolausu Pevsneru u prikupljanju materijala za njegovu seriju Engleske zgrade.[7][10]

Nije se udavala, a umrla je u galeriji Tejt 1954.[9]

Njen pokušaj da pokloni deo svoje kolekcije britanskim muzejima dok je bila živa nije bio prihvaćen i veći deo svoje umetničke kolekcije poklonila je muzejima u Nemačkoj: Manhajmu, Berlinu, Altoni, Hamburgu i Kelnu. Ostala dela su poslata muzejima u Holandiji, Belgiji, Novom Zelandu, Čikagu i Tel Avivu[9] a jedini britanski primeri dostupni su u Muzeju Viktorije i Alberta i muzeju Lestera.[7] Međutim, postoji jedan njen portret Karla Šmita Rotlufa u Tejt galerijama.[8]

Reference

uredi
  1. ^ Gesellschaft, Patriotische (2015). Heine, Dönhoff und die Primus-Katastrophe: Menschen und Ereignisse in Hamburg (na jeziku: nemački). str. 102. ISBN 978-3954005048. 
  2. ^ Behr, Shulamith. „ROSA SCHAPIRE”. jwa.org. Pristupljeno 3. 3. 2021. 
  3. ^ Behr, Shulamith (27. 2. 2009). „Rosa Schapire 1874 – 1954”. Jewish Women's Archive. 
  4. ^ Schapire, Rosa (septembar 1897). „Ein Wort zur Frauenemanzipation”. Sozialistische Monatshefte: Internationale Revue des Sozialismus. 1: 510—517. 
  5. ^ „Schapire, Rosa”. Dictionary of Art Historians. Arhivirano iz originala 7. 6. 2016. g. 
  6. ^ „Schapire, Rosa”. Dictionary of Art Historians. Arhivirano iz originala 7. 6. 2016. g. 
  7. ^ a b v g Behr, Shulamith (27. 2. 2009). „Rosa Schapire 1874 – 1954”. Jewish Women's Archive. 
  8. ^ a b Dr Rosa Shapire, Karl Schmidt-Rottluff, Retrieved 19 March 2016
  9. ^ a b v „Schapire, Rosa”. Dictionary of Art Historians. Arhivirano iz originala 7. 6. 2016. g. 
  10. ^ She is rumored to have once attacked Pevsner with a knife. Susie Harries (2011). Nikolaus Pevsner: The Life. London: Chatto & Windus. str. 396, 410–11. ISBN 9780701168391.