Ruska pravoslavna crkva
Ruska pravoslavna crkva (rus. Русская православная церковь) ili Moskovski patrijarhat (rus. Московский патриархат), jeste pomjesna i autokefalna crkva sa dostojanstvom patrijaršije. Nalazi se na petom mjestu u diptihu.[6][7]
| Ruska pravoslavna crkva Русская православная церковь | |
|---|---|
 | |
| Osnovni podaci | |
| Osnivanje | 988. |
| Autokefalnost | 1448. |
| Kanonsko priznanje | kanonski priznata |
| Predstojatelj | patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril[1] |
| Sjedište | Moskva |
| Kanonska jurisdikcija |  Rusija Ukrajina Belorusija Moldavija Azerbejdžan Kazahstan Kirgistan Letonija Litvanija Tadžikistan Turkmenistan Uzbekistan Estonija Japan Kina |
| Autonomne crkve | Samoupravne crkve: Ukrajinska pravoslavna crkva Letonska pravoslavna crkva Pravoslavna crkva Moldavije Estonska pravoslavna crkva Ruska pravoslavna zagranična crkva Autonomne crkve: Kineska pravoslavna crkva Japanska pravoslavna crkva |
| Kalendar | julijanski kalendar |
| patriarchia.ru | |
| Statistika | |
| Arhijereja | 290 |
| Eparhija | 224 |
| Manastira | 788 |
| Vjernika | oko 110 miliona[2][3][4][5] |
Na njenom čelu stoji patrijarh moskovski i sve Rusije.
Naziv
urediRuska pravoslavna crkva zvanično postoji od pokrštavanja Rusa u Kijevu za vrijeme velikog kneza Vladimira (988). Svoju autokefalnost kao mitropolija je stekla 1448, a dostojanstvo patrijaršije 1589. godine. Tokom tzv. sinodalnog perioda (1721—1917) pomjesna crkva nije imala zvanični naziv već je najčešće bila poznata kao Pravoslavna ruska crkva ili Ruska pravoslavna crkva (rus. Православная Российская Церковь ili Российская Православная Церковь), a nekada i kao Pravoslavna grčko-ruska crkva (rus. Православная Греко-Российская Церковь).[n. 1]
Ustrojstvo
urediUstrojstvo Ruske pravoslavne crkve je propisano Ustavom Ruske pravoslavne crkve, koji je definiše kao „mnogonacionalnu pomjesnu autokefalnu crkvu koja se nalazi u vjerskom jedinstvu i molitveno-kanonskom zajednicom sa drugim pomjesnim pravoslavnim crkvama“.
Od 17. maja 2007. godine, nakon potpisivanja Akta o kanonskoj zajednici između Ruske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne zagranične crkve, Ruska pravoslavna zagranična crkva je postala samoupravna jedinica Ruske pravoslavne crkve. U kanonskoj zavisnosti od Ruske pravoslavne crkve se nalazi autonomna Japanska pravoslavna crkva i Kineska pravoslavna crkva.
Prema Ustavu Ruske pravoslavne crkve, najviši organi crkvene vlasti su Pomjesni sabor, Arhijerejski sabor i Sveti sinod na čelu sa patrijarhom, koji vrše zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast u okviru svojih nadležnosti.
Pomjesni sabor može sazvati Arhijerejski sabor ili u izuzetnim slučajevima patrijarh i Sveti sinod. Pomjesni sabor bira patrijarha.
Arhijerejski sabor čine svi eparhijski i vikarni arhijereji. Prema Ustavu, saziva se jedanput u četiri godine. Arhijerejski sabor je najviši crkveni sud; sud prve i poslednje instance pri dogmatskim i kanonskim odstupanjima u radu patrijarha moskovskog i sve Rusije.
Patrijarh je poglavar Ruske pravoslavne crkve i ima titulu „Njegova svetost patrijarh moskovski i sve Rusije“. On je prvi među episkopima Ruske pravoslavne crkve, i njegovo ime se spominje na svim bogosluženjima u hramovima Ruske pravoslavne crkve. On je neposredni eparhijski arhijerej grada Moskve (Moskovska eparhija) dok se Moskovska oblast nalazi pod neposrednom upravom patrijarhovog namjesnika — mitropolita krutickog i kolomenskog (Moskovska mitropolija). Patrijarh ima opštecrkvene upravne nadležnosti: zajedno sa Svetim sinodom saziva Arhijerejski sabor, a u izuzetnim slučajevima i Pomjesni sabor, i predsjedava na njima. On snosi odgovornost za izvršavanje odluka sabora i Svetog sinoda, izdaje ukaze o imenovanju eparhijskih arhijereja, rukovodilaca sinodalnih ustanova, vikarnih arhijereja, rektora duhovnih škola i drugih lica koja imenuje Sveti sinod. Patrijarh nagrađuje arhijereje titulama i najvišim crkvenim odličjima, nagrađuje klirike i laike crkvenim priznanjima. On je arhimandrit (nastojatelj) Trojice Sergijeve lavre i mnogih drugih manastira.
Patrijarh predstavlja i zastupa Rusku pravoslavnu crkvu pred drugim poglavarima pomjesnih pravoslavnih crkava izvršavajući odluke sabora ili Svetog sinoda, a može predstavljati Crkvu u svoje ime. On takođe predstavlja i zastupa Rusku pravoslavnu crkvu pred najvišim organima državne vlasti i drugim svetovnim vlastima. Moskovska patrijaršija je ustanova Ruske pravoslavne crkve koji objedinjuje sve strukture kojima neposredno rukovodi patrijarh.
Sveti sinod se sastoji iz predsjednika — patrijarha, devet stalnih i pet privremenih članova — eparhijskih arhijereja.
Sastav Ruske pravoslavne crkve uključuje:
- dve autonomne crkve - Japanska pravoslavna crkva i Kineska pravoslavna crkva;
- jedna samoupravna crkva sa pravima široke autonomije - Ukrajinska pravoslavna crkva;
- četiri samoupravne crkve - Pravoslavna crkva Moldavije, Letonska pravoslavna crkva, Estonska pravoslavna crkva, Ruska pravoslavna zagranična crkva;
- tri egzarhata - Beloruska pravoslavna crkva, Patrijaraški egzarhat jugoistočne Azije, Patrijaraški egzarhat zapadne Evrope;
- dva mitropolijska okruga - Kazahstanski mitropolijski okrug (Pravoslavna crkva Kazahstana), Srednjoazijski mitropolijski okrug (Pravoslavna crkva srednje Azije).
Osnovna teritorijalna jedinica je eparhija na čijem čelu stoji eparhijski arhijerej i koja objedinjuje sve parohije i manastire na njenoj teritoriji. Granice eparhija određuje Sveti sinod. Organi eparhijske uprave su eparhijska skupština i eparhijski savjet, pomoću kojih arhijerej upravlja eparhijom.
Osnovna organizaciona jedinica crkvenog ustrojstva je parohija koja se sastoji iz klira i laika (parohijana) objedinjenih u jedan hram. Na čelu parohije stoji nastojatelj hrama koga postavlja eparhijski arhijerej. Organi parohijske uprave su: parohijska skupština na čijem čelu stoji nastojatelj hrama, parohijski savjet (izvršni organ, potčinjen parohijskom saboru i sastoji se iz predsjednika — crkvenog starca, njegovog pomoćnika i blagajnika) i revizorska komisija.
Vidi još
urediNapomene
urediReference
uredi- ^ Voronov, Theodore (13. 10. 2001). „The Baptism of Russia and Its Significance for Today”. orthodox.clara.net. Arhivirano iz originala 18. 4. 2007. g. Pristupljeno 12. 7. 2007.
- ^ „Religions in Russia: a New Framework”. www.pravmir.com. Arhivirano iz originala 25. 12. 2012. g. Pristupljeno 25. 12. 2012.
- ^ „Number of Orthodox Church Members Shrinking in Russia, Islam on the Rise - Poll”. www.pravmir.com. Arhivirano iz originala 30. 5. 2013. g. Pristupljeno 25. 12. 2012.
- ^ „Russian Orthodox Church | History & Facts”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). 3. 9. 2023.
- ^ Brien, Joanne O.; Palmer, Martin (2007). The Atlas of Religion (na jeziku: engleski). Univ of California Press. str. 22. ISBN 978-0-520-24917-2.
- ^ „I. Obщie položeniя – Russkaя pravoslavnaя Cerkovь”. Pristupljeno 5. 3. 2015.
- ^ Hanna, Alfred. „Union Between Christians”.
Literatura
uredi- А. В. Карташев, Очерки по истории Русской церкви. Париж, 1959;
- Митр. Макарий (Булгаков), История Русской церкви, т. I-XII. Санкт-Петербург, 1864-1886. (переизд. Москва, 1996);
- Русская Православная Церковь 988-1988: Очерки истории, т. I-II. Москва, 1988;
- Н. Д. Тальберг, История Русской церкви. Jordanville 1959; М. В. Толстой, История Русской церкви. Москва, 1991;
- Г. Фло-ровский, Пути русскаго богословия. Париж, 1937.
- Tomos for Ukraine: rocking the Moscow foundation
- Russian Orthodox Church severs ties with Ecumenical Patriarchate
- Daniel, Wallace L (2006). The Orthodox Church and Civil Society in Russia. .
- Evans, Geoffrey, and Ksenia Northmore‐Ball (2012). „The Limits of Secularization? The Resurgence of Orthodoxy in Post‐Soviet Russia.”. Journal for the Scientific Study of Religion. 51 (4): 795—808.
- Garrard, John and Carol Garrard (2008). Russian Orthodoxy Resurgent: Faith and Power in the New Russia..
- Kahla, Elina. "Civil Religion in Russia." Baltic worlds: scholarly journal: news magazine (2014). online
- McGann, Leslie L (1999). „The Russian Orthodox Church under Patriarch Aleksii II and the Russian State: An Unholy Alliance?” (PDF). Demokratizatsiya. 7 (1).
- Papkova, Irina (2007). „The Russian Orthodox Church and political party platforms”. Journal of Church and State. 49 (1): 117—34.
- Papkova, Irina; Dmitry P. Gorenburg. (2011). „The Russian Orthodox Church and Russian Politics: Editors' Introduction.”. Russian Politics & Law. 49 (1). : 3–7. introduction to special issue
- Pankhurst, Jerry G.; Alar Kilp (2013). „Religion, the Russian Nation and the State: Domestic and International Dimensions: An Introduction”. Religion, State and Society. 41 (3): 226—43.
- Payne, Daniel P. (2010). „Spiritual Security, the Russian Orthodox Church, and the Russian Foreign Ministry: Collaboration or Cooptation?”. Journal of Church and State. 52 (4): 712—727. JSTOR 23922384. doi:10.1093/jcs/csq102. online]
- Richters, Katja (2014). The Post-Soviet Russian Orthodox Church: Politics, Culture and Greater Russia.
- Billington, James H (1970). The Icon and the Axe: An Interpretative History of Russian Culture.
- Bremer, Thomas (2013). Cross and Kremlin: A Brief History of the Orthodox Church in Russia.
- Cracraft, James (1971). The Church Reform of Peter the Great.
- Ellis, Jane (1988). The Russian Orthodox Church: A Contemporary History.
- Freeze, Gregory L. (1985). „Handmaiden of the state? The church in Imperial Russia reconsidered.”. Journal of Ecclesiastical History. 36 (1): 82—102. S2CID 162154300. doi:10.1017/S0022046900023964. : 82–102.
- Freeze, Gregory L. (1996). „Subversive Piety: Religion and the Political Crisis in Late Imperial Russia”. The Journal of Modern History. 68 (2): 308—350. JSTOR 2124666. S2CID 145407659. doi:10.1086/600768. in JSTOR]
- Freeze, Gregory L. (1989). „The Orthodox Church and Serfdom in Prereform Russia”. Slavic Review. 48 (3): 361—387. JSTOR 2498993. S2CID 164004251. doi:10.2307/2498993. in JSTOR]
- Freeze, Gregory L. (1974). „Social Mobility and the Russian Parish Clergy in the Eighteenth Century”. Slavic Review. 33 (4): 641—662. JSTOR 2494505. S2CID 163590572. doi:10.2307/2494505. in JSTOR]
- Freeze, Gregory L. The Parish Clergy in Nineteenth-Century Russia: Crisis, Reform, Counter-Reform (1983)
- Freeze, Gregory L. (1983). „A case of stunted Anticlericalism: Clergy and Society in Imperial Russia”. European History Quarterly. 13 (2): 177—200..
- Freeze, Gregory L (1977). Russian Levites: Parish Clergy in the Eighteenth Century.
- Gruber, Isaiah (2012). Orthodox Russia in Crisis: Church and Nation in the Time of Troubles.; 17th century
- Hughes, Lindsey. (1998). Russia in the Age of Peter the Great. str. 332–56.
- Kizenko, Nadieszda (2000). A Prodigal Saint: Father John of Kronstadt and the Russian People. This highly influential holy man lived 1829–1908.
- Kozelsky, Mara (2010). Christianizing Crimea: Shaping Sacred Space in the Russian Empire and Beyond..
- de Madariaga, Isabel. (1981). Russia in the Age of Catherine the Great. str. 111–22.
- Mrowczynski-Van Allen, Artur, ed (2015). Apology of Culture: Religion and Culture in Russian Thought.
- Pipes, Richard. Russia under the Old Regime (2nd ed. 1976) ch 9
- Strickland, John (2013). The Making of Holy Russia: The Orthodox Church and Russian Nationalism Before the Revolution.
- Freeze, Gregory L. (2008). „Recent Scholarship on Russian Orthodoxy: A Critique”. Kritika: Explorations in Russian and Eurasian History. 2 (2): 269—278. S2CID 144710723. doi:10.1353/kri.2008.0145.
