Sazlija
Sazlija (alb. Sazlia) je naseljeno mesto u opštini Uroševac, na Kosovu i Metohiji. Prema popisu stanovništva iz 2011. u naselju je živelo 782 stanovnika.
Sazlija | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Kosovo i Metohija |
Upravni okrug | Kosovski |
Opština | Uroševac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 782[1] |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 24′ 23″ S; 21° 11′ 10″ I / 42.4064° S; 21.1861° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 572 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 0290 |
Registarska oznaka | UR |
Položaj
urediNalazi se severoistočno od Uroševca, a smatra se da se u njegovoj okolini nalaze ostaci srednjovekovnog Svrčina, jednog od dvoraca Nemanjića. Selo je u ravnici, u dolini rečice Sazlije. Glavni deo sela je na levoj strani doline, a jedan deo sela je i s desne strane, odmah pored rečice.
Istorija
urediIme sela je po ranijoj poznatoj bari Sazliji pored koje je osnovano, a ime bare je po trsci kojom je ona bila obrasla (trska tur. саз).
Selo se deli na Sazliju, s leve, i Retkocer s desne strane rečice. Oba su dela zbijena, a prazan prostor je između njih neznatan. Retkocer je kao neznatno naselje još od svoga osnivanja (1878) smatran, a i sad se smatra, za zaselak ili mahalu Sazlije.
Selo je postalo 1864. kao naseobina Čerkeza koje su Turci tu naselili. Na njihovo mesto, pošto su se oni iselili kad se Srbija primakla Kosovu 1878, naseljeni su muhadžiri iz oslobođenih krajeva Srbije u toj i prethodnoj godini. Tad je postala i odvojena mahala Retkocer, kojoj je ime došlo po selu Retkoceru u Jablanici, odakle je bila većina muhadžira. Posle prvog svetskog rata selo je dobilo i Srbe koloniste.
Čerkeza je pre iseljenja bilo oko 20 kuća.
Arbanasi muhadžiri su:
- Rečic (8 k.), od fisa Sopa. Predak ovog roda Maksut doselio se oko 1750. iz Topojane u Ljumi u Toplicu, u selo Planu, gde se zaposlio u tekiji i postao derviš. Pojasevi u 1932. od pretka Maksuta: Maksut, Isen, Zenelj, Sali, Braim, Imer, Ismalj (45 g.).- Neko od Maksutove dece je prešao u topličko selo Rečicu, odakle rod došao kao muhadžir.
- Devca (2 k.), od fisa Krasnića, iz Devca (Toplica).
- Žini Potok (5 k.), od fisa Tsača, iz Žitnog Potoka (Toplica).
- Kordinca (3 k.), od fisa Škrelja, iz Kordinca (Toplica).
- Kruselica (1 k.), od fisa Krasnića, iz Kruselice (Toplica).
- Preštrešnja (1 k.), od fisa Gaša, iz Pretrešnje (Toplica).
- Kondželj (2 k.), od fisa Škrelja, (ali ovde prešao u fis Krue Zi), iz Kondželja (Toplica).
- Prokupali (1 k.), od fisa Sopa, iz Prokuplja.
- Bičmet (2 k.), od fisa Gaša, iz Bučumeta (Jablanica).
- Šilova (1 k.), od fisa Sopa, iz Šilova (Jablanica). Ovaj poslednji rod je 1932. bio jedini muhadžirski rod u mahali Retkoceru.
Srpski rodovi:
a) u glavnom delu sela:
b) u mahali Retkoceru:
- Košutići (1 k.) 1929[[.]] iz Mijalaca (Gacko).
- Svi su ovi srpski rodovi posle dodeljenja utrine kupili po nešto od Arbanasa koji su se selili.
Stanovništvo
urediPrema popisu iz 2011. godine, Raka ima sledeći etnički sastav stanovništva:
Nacionalnost[1] | 2011.[a] |
Albanci | 780 (99,74%) |
drugi | 2 (0,26%) |
Ukupno | 782 |
Demografija[1][2] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1948. | 544 | |
1953. | 573 | |
1961. | 582 | |
1971. | 597 | |
1981. | 716 | |
1991. | 798 | |
2011. | 782 |
Vidi još
urediNapomene
uredi- ^ Popis iz 2011. na ovom području sproveli su organi jednostrano proglašene i delimično priznate Republike Kosovo. Budući da ga je popriličan broj kosovskih Srba bojkotovao, stvarni udeo Srba veći je od iskazanog u zvaničnim rezultatima popisa.
Reference
urediIzvori
uredi- SANU, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXXVIII, Odeljenje društvenih nauka, Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 39, ATANASIJE UROŠEVIĆ: KOSOVO, IU “Naučno delo“, Beograd, 1965
- Zadužbine Kosova (spomenici srpskog naroda), Eparhija raško-prizrenska, Prizren, Bogoslovski fakultet, Beograd, 1987, str. 525
Spoljašnje veze
uredi- Gugl satelitska mapa (Maplandia) (jezik: engleski)
- Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain) (jezik: engleski)
- Digitalna platforma za NIGP (geoSrbija) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. februar 2021) (jezik: srpski)