Википедија

Svahili (jezik)

Svahili ili kisvahili (Kiswahili, prevod: jezik svahilskog naroda) jezik je iz bantu grupe, koji se govori u istočnoj Africi. Ovo je autohtoni jezik Podsaharske Afrike koji ima najveći broj govornika. Kao zvanični jezik je zastupljen u četiri države, dok se njegovi govornici nalaze i u susednim državama i predstavlja lingva franka za ovaj deo Afrike, uključujući Tanzaniju, Keniju, Ugandu, Ruandu, Burundi, Mozambik, i Demokratsku Republiku Kongo (DRK).[5] Komorski jezik, koji se govori na Komorskim ostrvima se ponekad smatra dijalektom svahilija, iako ga druge vlasti smatraju zasebnim jezikom.[6]

Svahili
Kisvahili
Govori se uTanzanija, Demokratska Republika Kongo, Kenija, Somalija (na Badžuni ostrva i Barava), Mozamik (uglavnom Mvani), Burundi, Ruanda, Uganda,[1] Komori, Majot, Zambija, Malavi, iMadagaskar
Broj govornika
nejasno. Procenjeni opseg je od 2 miliona (2003)[2] do 15 miliona (nedostaje datum)e21
L2 govornika: 90 miliona (1991–2015)
Zvanični status
Službeni jezik u
Reguliše
Jezički kodovi
ISO 639-1sw
ISO 639-2swa
ISO 639-3swa – uključujući kod
Pojedinačni kodovi:
swc – Kongoanski svahili
swh – Obalski svahili
ymk – Makve
wmw – Mvani
Glotologswah1254[3]
  • G.42–43;
  • G.40.A–H (пиџин & креолски)
[4]
Lingosfera99-AUS-m
  Jezik starosedelaca (svahili ili komorski)
  Službeni ili nacionalni jezik
  Radni jezik (trgovine)


Rasprostranjenost svahili jezika
Ovaj članak sadrži MFA fonetske simbole. Bez odgovorajuće podrške, možda ćeš vidjeti znake pitanja, kutije ili druge simbole umjesto unikod karaktera.

Precizan broj govornika svahilskog jezika, bilo da im je to prvi ili drugi jezik, nije poznat i predmet je debate. Razne procene su napravljene i one široko variraju, od 50 miliona do preko 100 miliona.[7] Zemlje u kojima je svahili službeni jezik su: Tanzanija, Kenija, Uganda i DRC. Šikomor, zvanični jezik na Komorima koji se isto tako govori na Majotu (Shimaore), je srodan sa svahilijem.[8] Svahili je jedan od radnih jezika Afričke unije i zvanično je priznat kao lingva franka Istočnoafrička zajednica.[9] Južnoafrička republika je legalizirala učenje svahilskog jezika u južnoafričkim školama kao fakultativni predmet od početka 2020. godine.[10]

Značajan deo svahilskog rečnika je izveden iz arapskog[11], što delom potiče od muslimanskog stanovništva koje govori arapski. Na primer, svahilska reč za „knjigu” je kitabu, što je izvedena iz arapske reči كتاب kitābu (iz korena k-t-b „pisati”). Međutim, svahilski pluralni oblik ove reči („knjige”) je vitabu, u skladu sa bantu gramatikom prema kojoj je ki- reanalizovano kao nominalni prefiks klase, čija množina je vi-.[12]

Klasifikacija uredi

Svahili je bantu jezik iz sabaki grane.[13] U Gatrijeovoj geografskoj klasifikaciji, svahili je u bantu zoni G, dok su drugi sabaški jezici u zoni E70, obično pod imenom Nyika. Lokalne narodne jezičke teorije su obično smatrale da je svahili mešoviti jezik zato što sadrži veliki broj pozajmljenih reči iz arapskog, kao i zbog toga što je Svahilski narod istorijski bio muslimanski. Međutim, istorijski lingvisti ne smatraju arapski uticaj na svahili dovoljno značajnim da bi se ovaj jezik klasifikovao kao mešoviti jezik, pošto je arapski uticaj ograničen na leksičke aspekte, većina koji je pozamljena samo nakon 1500. godine, dok su gramatička i sintaksna struktura jezika tipičnog bantu tipa.[14][15]

Istorija jezika uredi

Arheološki tragovi svahili jezika sežu 1200—1300 godina u prošlost.[16] Lokalno crnačko stanovništvo na istočnoafričkoj obali Indijskog okeana je dolazilo u kontakt su arapskim, persijskim i indijskim trgovcima. Može se reći da je novi jezik nastao kada su govornici prvobitnog bantu jezika u primorju prihvatili mnoge reči iz arapskog jezika. Osnova gramatike i rečnika svahilija su bantu, a mnoge reči potiču iz arapskog. Procenjuje se da je jedna trećina svahili reči arapskog porekla. Pored arapskog jezika su takođe prisutni uticaji iz farsija, hindija i portugalskog, a tokom dvadesetog veka mnogo reči je prihvaćeno iz engleskog. Vekovima je korišćeno arapsko pismo. Prvi rečnik i gramatiku je 1848. godine sastavio dr Ludvig Krapf u Mombasi[17]. Od 19. veka, jezik je počeo da se širi iz priobalja u unutrašnjost kontinenta putem trgovine. Na konferenciji održanoj u junu 1928. godine za osnovu svahilija je uzet dijalekt sa Zanzibara. Svahili je jedini izvorni afrički jezik koji je radni jezik Afričke unije.

Govornici uredi

Procene broja govornika svahili jezika variraju. Kao maternji jezik svahili koristi između 7 i 10 miliona govornika, a kao drugi jezik oko sto miliona[18]. Broj govornika raste, jer je jezik rasprostranjen kao jezik sporazumevanja u oblastima gde su kao maternji prisutni manji jezici. Države u kojima su prisutni govornici svahilija su Tanzanija, Kenija, Uganda, DR Kongo, Ruanda, Burundi, Mozambik, Zambija, Malavi, Somalija i Komorska ostrva.

Zvanični jezik uredi

Svahili je zvanični jezik u sledećim državama:

  • Tanzanija: nacionalni jezik, jezik državne uprave i suda; primenjuje se širom zemlje, u crkvama i džamijama, na radiju, televiziji i u štampi.
  • Kenija: iako je svahili službeni jezik, u administraciji se koristi engleski; svahili je prvi jezik komunikacije među ljudima koji se susreću van oblasti gde se govori samo jedan plemenski jezik, ali ne i jezik nastave u školama; jezik koji se koristi od strane policije i vojske, u crkvama, jezik grada, postoje samo jedne novine na svahiliju (Taifa Leo), kao i deo televizijskog programa. Jezik se često meša sa engleskim i lokalnim jezicima. Prema Ustavu Kenije iz 2010. godine svahili i engleski su podjednako zastupljeni kao zvanični jezici, dok svahili ima status nacionalnog jezika.[19][20]
  • Uganda: iako svahili u Ugandi nije autohtoni jezik on je od 2005. godine ponovo dobio taj status koji je imao do 1995. godine. Prvobitno je svahili dobio status zvaničnog jezika za vrema vladavine Idi Amina, ali je taj status izgubio zbog protivljenja naroda Baganda čiji jezik luganda ima najveći broj govornika u državi. Jezik luganda ipak nije postao zvanični jezik jer su se govornici drugih jezika u Ugandi tome protivili.
  • Demokratska Republika Kongo: svahili je jedan od četiri nacionalna jezika i jezik vojske na istoku zemlje. Preovladava među osobljem u rudnicima Katanga.

Institucije koje promovišu svahili uredi

Razvijanje i jačanje institucija kao što su Svahili Institut za istraživanja na Univerzitetu u Dar es Salamu kao i izučavanja na drugim univerzitetima u Keniji i Ugandi imaju za cilj promociju svahili jezika. U Tanzaniji postoji Nacionalni savet za svahili (BAKITA — Baraza la Kiswahili la Taifa) osnovan 1967. godine, u Keniji Nacionalna asocijacija za svahili u (CHAKITA — Chama cha Kiswahili cha Taifa) osnovan 1998. godine, a sa predstavnicima iz Ugande se priprema osnivanje Saveta za svahili u istočnoj Africi (BAKAMA — Baraza la Kiswahili la Afrika Mashariki).

Karakteristike uredi

Prema strukturi i rečniku svahili se razlikuje od ostalih bantu jezika, ali deli sa njima više zajedničkog nego sa drugim jezicima iz kojih potiče kao što su arapski, persijski i indijski jezik. Učešće reči arapskog porekla se procenjuje na 40%. Ipak, lingvisti se slažu da je uticaj leksike arapskog relativno nov i da većina uticaja datira iz 19. veka. Svahili, kao i drugi bantu jezici, koristi klase imenica. Tradicionalno u bantu jezicima postoje 22 klase, dok ih je u svahiliju 16.

klasa semantika prefiks jednina prevod množina prevod
1, 2 ljudi m-, wa- mtu osoba watu osobe
3, 4 drveće, priroda m-, mi- mti drvo miti drveće
5, 6 grupe, augmentativi Ø/ji-, ma- jicho oko macho oči
7, 8 predmeti, deminutivi ki-, vi- kisu nož visu noževi
9, 10 životinje, pozajmice, ostalo Ø/n-, Ø/n- ndoto san ndoto snovi
11, 12 rasprostiranje u-, Ø/n- ua ograda, dvorište nyua ograde
13 apstrakcija u- utoto detinjstvo —
14, 15 lokacije pa- mahali mesto pahali mesta
16 radnje ku- kusoma čitanje, učenje —

Ortografija uredi

Arapski svahili Latinski svahili
Krajnji Srednji Početni Izolovani
ـا‎ ا‎ aa
ـب‎ ـبـ‎ بـ‎ ب‎ b p mb mp bw pw mbw mpw
ـت‎ ـتـ‎ تـ‎ ت‎ t nt
ـث‎ ـثـ‎ ثـ‎ ث‎ th?
ـج‎ ـجـ‎ جـ‎ ج‎ j nj ng ng' ny
ـح‎ ـحـ‎ حـ‎ ح‎ h
ـخ‎ ـخـ‎ خـ‎ خ‎ kh h
ـد‎ د‎ d nd
ـذ‎ ذ‎ dh?
ـر‎ ر‎ r d nd
ـز‎ ز‎ z nz
ـس‎ ـسـ‎ سـ‎ س‎ s
ـش‎ ـشـ‎ شـ‎ ش‎ sh ch
ـص‎ ـصـ‎ صـ‎ ص‎ s, sw
ـض‎ ـضـ‎ ضـ‎ ض‎ dhw
ـط‎ ـطـ‎ طـ‎ ط‎ t tw chw
ـظ‎ ـظـ‎ ظـ‎ ظ‎ z th dh dhw
ـع‎ ـعـ‎ عـ‎ ع‎ ?
ـغ‎ ـغـ‎ غـ‎ غ‎ gh g ng ng'
ـف‎ ـفـ‎ فـ‎ ف‎ f fy v vy mv p
ـق‎ ـقـ‎ قـ‎ ق‎ k g ng ch sh ny
ـك‎ ـكـ‎ كـ‎ ك‎
ـل‎ ـلـ‎ لـ‎ ل‎ l
ـم‎ ـمـ‎ مـ‎ م‎ m
ـن‎ ـنـ‎ نـ‎ ن‎ n
ـه‎ ـهـ‎ هـ‎ ه‎ h
ـو‎ و‎ w
ـي‎ ـيـ‎ يـ‎ ي‎ y ny

Reference uredi

  1. ^ Thomas J. Hinnebusch, 1992, "Swahili", International Encyclopedia of Linguistics, Oxford, pp. 99–106
    David Dalby, 1999/2000, The Linguasphere Register of the World's Languages and Speech Communities, Linguasphere Press, Volume Two, pp. 733–735
    Benji Wald, 1994, "Sub-Saharan Africa", Atlas of the World's Languages, Routledge, pp. 289–346, maps 80, 81, 85
  2. ^ Hinnebusch, Thomas J. (2003). „Swahili”. Ur.: William J. Frawley. International Encyclopedia of Linguistics (2 ed.). Oxford: Oxford University Press. [Pretplata neophodna (pomoć)]. „First-language (L1) speakers of Swahili, who probably number no more than two million” 
  3. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Swahili (G.40)”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  4. ^ Jouni Filip Maho, 2009. New Updated Guthrie List Online
  5. ^ Prins 1961
  6. ^ Nurse and Hinnebusch. 1993. str. 18.
  7. ^ „HOME - Home”. Swahililanguage.stanford.edu. Pristupljeno 19. 07. 2016. „After Arabic, Swahili is the most widely used African language but the number of its speakers is another area in which there is little agreement. The most commonly mentioned numbers are 50, 80, and 100 million people. [...] The number of its native speakers has been placed at just under 2 million.” 
  8. ^ Nurse & Hinnebusch 1993
  9. ^ „Development and Promotion of Extractive Industries and Mineral Value Addition”. East African Community. 
  10. ^ Kiswahili gets minister's stamp to be taught in SA schools
  11. ^ The Routledge Concise Compendium of the World's Languages (2nd ed.), George L. Campbell and Gareth King. Routledge. 2011. ISBN 978-0-415-47841-0. str. 678.
  12. ^ See, str. 11 and 52 in Ghil'ad Zuckermann (2003). Language Contact and Lexical Enrichment in Israeli Hebrew, Houndmills: Palgrave Macmillan, (Palgrave Studies in Language History and Language Change, Series editor: Charles Jones). ISBN 978-1-4039-1723-2.
  13. ^ Derek Nurse, Thomas J. Hinnebusch, Gérard Philippson. 1993. Swahili and Sabaki: A Linguistic History. University of California Press
  14. ^ Derek Nurse, Thomas T. Spear. 1985. The Swahili: Reconstructing the History and Language of an African Society, 800-1500. University of Pennsylvania Press
  15. ^ Thomas Spear. 2000. Early Swahili History Reconsidered. The International Journal of African Historical Studies, Vol. 33, No. 2, pp. 257-290
  16. ^ Cristopher, Ehret. History and the Testimony of Language. University of California Press. Berkley and Los Angeles. 2011. ISBN 978-0-520-26204-1. (језик: енглески)
  17. ^ Catherine Griefenow-Mewis. J. L. Krapf and his Role in Researching and Describing East-African Languages. AAP 47 (1996). p. 161-171. ISSN 1614-2373 (језик: енглески)
  18. ^ Irele, Abiola and Biodun Jeyifo. The Oxford encyclopedia of African thought, Volume 1. Oxford University Press US. New York City. 2010. ISBN 978-0-19-533473-9. (jezik: engleski)
  19. ^ Ustav Kenije iz 2010. godine [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. maj 2013) pp. 14. član 7. (jezik: engleski)
  20. ^ Ustav Kenije iz 2010. godine [2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. фебруар 2015) члан 7. (језик: енглески)

Литература uredi

  • Ashton, E. O. 1944. Swahili Grammar (Including Intonation). London: Longmans.
  • Hinnebusch, T. J. 1979. "Swahili". Katika: T. Shopen (mhariri) Languages and Their Status, uk. 209-293. Cambridge, Massachusetts: Winthrop.
  • Hinnebusch, T. J., and S. M. Mirza. 1979. Kiswahili: Msingi wa Kusema, Kusoma na Kuandika. Lanham, MD: University Press of America.
  • Nurse, D. and Hinnebusch, T. J. 1993. Swahili and Sabaki: A Linguistic History. Berkeley and Los Angeles: University of California Press.
  • Ohly, Rajmund, Warsaw: Wydawnictwa Uniwersytetu warszawskiego,
    • Język suahili,
      • Ⅰ. Zarys gramatyki ⅠⅠ. Wybór tekstów, 1969 ;
      • Ⅴ Teksty suahili w piśmie arabskim wraz z ćwiczeniami i wprowadzeniem metodologicznym, 1972,
    • Literatura suahili, 1972.
  • Ohly, R., Kraska-Szlenk, I., and Podobińska, Z., Język suahili, Warsaw: Wydawnictwo Akademickie Dialog, 1998.
  • Wald, B. 1987. "Swahili and the Bantu Languages". Katika: B. Comrie (mhariri) The World's Major Languages, uk. 991-1014. New York: Oxford University Press.
  • Zawawi, S. 1971. Kiswahili Kwa Kitendo: An Introductory Course. New York: Harper & Row.
  • Irele, Abiola and Biodun Jeyifo. The Oxford encyclopedia of African thought, Volume 1. Oxford University Press US. New York City. 2010. ISBN 978-0-19-533473-9.
  • Blommaert, Jan: Situating language rights: English and Swahili in Tanzania revisited Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. јун 2007) (sociolinguistic developments in Tanzanian Swahili) – Working Papers in Urban Language & Literacies, paper 23, University of Gent 2003
  • Brock-Utne, Birgit (2001). „Education for all – in whose language?”. Oxford Review of Education. 27 (1): 115—134. doi:10.1080/03054980125577. 
  • Chiraghdin, Shihabuddin and Mathias E. Mnyampala. Historia ya Kiswahili. Oxford University Press. Eastern Africa. 1977. ISBN 978-0-19-572367-0.
  • Contini-Morava, Ellen. Noun Classification in Swahili. 1994.
  • Lambert, H.E. 1956. Chi-Chifundi: A Dialect of the Southern Kenya Coast. (Kampala)
  • Lambert, H.E. 1957. Ki-Vumba: A Dialect of the Southern Kenya Coast. (Kampala)
  • Lambert, H.E. 1958. Chi-Jomvu and ki-Ngare: Subdialects of the Mombasa Area. (Kampala)
  • Marshad, Hassan A. Kiswahili au Kiingereza (Nchini Kenya). Jomo Kenyatta Foundation. Nairobi. 1993. ISBN 978-9966-22-098-1..
  • Ogechi, Nathan Oyori: "On language rights in Kenya Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. jul 2011) (on the legal position of Swahili in Kenya)", in: Nordic Journal of African Studies 12(3): 277–295 (2003)
  • Prins, A.H.J. 1961. "The Swahili-Speaking Peoples of Zanzibar and the East African Coast (Arabs, Shirazi and Swahili)". Ethnographic Survey of Africa, edited by Daryll Forde. London: International African Institute.
  • Prins, A.H.J. 1970. A Swahili Nautical Dictionary. Preliminary Studies in Swahili Lexicon – 1. Dar es Salaam.
  • Whiteley, Wilfred. 1969. Swahili: the rise of a national language. London: Methuen. Series: Studies in African History.
  • Mwakikagile, Godfrey (2007). Kenya: identity of a nation. New Africa Press. ISBN 978-0-9802587-9-0. 
  • Nurse, Derek; Spear, Thomas; Spear, Thomas T. The Swahili: Reconstructing the History and Language of an African Society, 800-1500. 

Spoljašnje veze uredi

 
Svahili na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Свахили_(језик)&oldid=27618660”