Sirakuza
Sirakuza (ital. Siracusa, na mesnom govoru, Sarausa) grad je u južnoj Italiji. Četvrti je grad po veličini na Siciliji i najveći grad i upravno središte istoimenog Okruga Sirakuza.
Sirakuza Siracusa | |
---|---|
![]() Sirakuza - gradsko priobalje | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Regija | Sicilija |
Pokrajina | Sirakuza |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 122.051 |
— gustina | 598,05 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 37° 05′ 00″ S; 15° 17′ 00″ I / 37.083333° S; 15.283333° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 17 m |
Površina | 204,08 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Giancarlo Garrozzo |
Poštanski broj | 96100 |
Pozivni broj | 0931 |
Veb-sajt | |
www.comune.siracusa.it |
Sirakuza je poznata kao naslednik istoimenog starogrčkog grada, koji je bio najjače središte Velike Grčke, mesto gde je živeo Arhimed. Danas su ostaci Sirakuze pod zaštitom UNESKOa.
Sirakuza je u Italiji poznata kao najjužniji grad u državi sa više od 100 hiljada stanovnika.
Geografija
urediSirakuza se nalazi u južnoj Italiji. Od prestonice Rima grad je udaljen oko 860 km južno, a od Palerma 260 km jugoistočno. Najbliži veći grad je Katanija, smeštena 66 km severnije.
Reljef
urediSirakuza se nalazi u jugoistočnom delu Sicilije. Grad se razvio na omanjem ostrvu u istoimenom Sirakuskom zalivu, krajnje jugozapadnom delu Jonskog mora. Kasnije je ostrvo povezano mostovima sa obližnjim kopnom, ali nekadašnji grad postao gradsko središte. U pozadini Sirakuze nalazi se plodna primorska ravnica, koju gradi reke Anapo i Kane', koje se ulivaju u zaliv nedaleko od grada. Dalje, ka zapadu izdižu se Iblejske planine.
Klima
urediKlima u Sirakuzi je sredozemna.
Klima (Sirakuza) | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pokazatelj \ Mesec | Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun | Jul | Avg. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | God. |
Srednji maksimum, °C (°F) | 14,8 (58,6) |
15,3 (59,5) |
17,1 (62,8) |
19,7 (67,5) |
23,7 (74,7) |
28,2 (82,8) |
31,3 (88,3) |
31,2 (88,2) |
28,1 (82,6) |
24,0 (75,2) |
19,6 (67,3) |
16,3 (61,3) |
31,3 (88,3) |
Srednji minimum, °C (°F) | 7,3 (45,1) |
7,5 (45,5) |
8,7 (47,7) |
10,7 (51,3) |
13,9 (57) |
17,8 (64) |
20,7 (69,3) |
21,2 (70,2) |
19,2 (66,6) |
16,0 (60,8) |
12,1 (53,8) |
9,0 (48,2) |
7,3 (45,1) |
Količina padavina, mm (in) | 75 (29,5) |
52 (20,5) |
44 (17,3) |
30 (11,8) |
16 (6,3) |
5 (2) |
3 (1,2) |
7 (2,8) |
44 (17,3) |
78 (30,7) |
94 (37) |
78 (30,7) |
526 (207,1) |
[traži se izvor] |
Vode
urediSirakuza je smeštena u krajnje jugozapadnom delu Jonskog mora. Grad se nalazi na severnoj obali Sirakuskog zaliva, gde se stari deo grada nalazi na ostrvu.
Istorija
urediStari vek
urediOblast grada je bila naseljena još u vreme praistorije, a u vreme Mikene javljaju se prvi podaci sa ovim delom Sredozemlja. Sirakuzu su osnovali stari Grci u 733. godine p. n. e. pod prvobitnim nazivom Sirako, u značenju „slana luka“, a iz ovog naziva se vremenom došlo do današnjeg. Sirakuza se veoma brzo razvila u najveći i vodeći polis Velike Grčke, pa je nekoliko sledećih vekova bila nezaobilazni činilac u istoriji starogrčkog sveta. Pogodnost položaja na krajnjem zapadu starogrčkog sveta bila je manje ratovanja i time manje razaranja. Međutim, u slučaju Surakuze je dolazilo do izražaja neprijateljstvo sa obližnjom Kartaginom, čija je moć i značaj mnogo više pogađala Sirakuzu nego polise u današnjoj Grčkoj. Na kraju su stanovnici Sirakuze ušli u pakt sa starim Rimom protiv Kartagine u Prvom punskom ratu. Ovo je dovelo do pada grada pod upravu Rimljana 215. p. n. e. Međutim, grad je zadržao značaj i postao upravno središte i najvažnije trgovište Sicilije. Krajem vremena starog Rima u gradu se javlja mnogo hrišćana, pa je Sirakuza poznata po sačuvanim katakombama, koje su po očuvanosti odmah posle rimskih.
Srednji vek
urediPosle propasti starog Rima grad menja više gospodara u sledećim vekovima. Prvo grad zauzimaju Vandali, a 535. g. Vizantinci, za vreme kojih Sirakuza ponovo jača. Grad preuzimaju Arabljani-Saraceni 878. godine nakon opsade i u njihovom posedu Sirakuza ostaje do 1038. godine. Oni premeštaju središte vlasti nad ostrvom u Palermo. Posle toga grad ponovo zauzimaju Vizantinci i vladaju njime sledećih pola veka. Novi gospodari bili su Normani, koji grad zauzimaju 1085. godine. Oni osnivaju državu na jugu današnje Italije, koja je trajala nekoliko sledećih vekova - Kraljevstvo Sicilija. U ovo vreme grad ponovo postaje hrišćansko središte. Gradi se mnogo crkava i gradskih palata.
Novi vek
urediTokom nekoliko vekova postojanja Kraljevstvo Sicilija imalo je nekoliko vladarskih kuća na čelu - Normani, Anžujci, Aragonci, Savoja, Habzburgovci, Burboni. Konačno, Sirakuza 1860. godine ulazi u sastav Kraljevine Italije. Posle ujedinjenja države Sirakuza postaje važna luka i trgovište, što je i danas. Međutim, viševekovni jaz Juga i Severa ni danas nije prevaziđen, pa su stanovnici Sirakuze i dalje osetno siromašniji od stanovnika većih gradova na severu Italije.
Stanovništvo
urediPrema podacima, u gradu je u novembru 2016. godine živeo 122.051[1] stanovnik.
1931. | 1936. | 1951. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
46.048 | 49.478 | 66.090 | 83.205 | 101.421 | 117.615 | 125.941 | 123.657 | 118.385 |
Sirakuza je 2008. godine. imala preko 120.000 stanovnika, 3 puta više u odnosu na početak 20. veka. Poslednjih godina broj stanovnika u gradu blago opada.
Grad danas ima mali udeo imigrantskog stanovništva (2%), najviše iz istočne Evrope, severne Afrike i južne Azije.
Gradske znamenitosti
urediSirakuza ima veći broj znamenitosti. Najvažniji su oni antički, gde se često ne može tačno razlučiti šta je starogrčko, a šta starorimsko:
- Apolonov hram, kasnije pretvaran u vizantijsku crkvu i džamiju,
- Aretuzina fontana, čije ime se vezuje za grčku nimfu,
- Antičko pozorište,
- Rimski amfiteatar,
- Hram Zevsa.
Grad ima i lepe građevine iz nekoliko prethodnih vekova:
- Gradska katedrala iz 13. veka, građevina na ostacima starogrčkog hrama boginje Atine iz 5. veka p. n. e.,
- Crkva svete Lucije van zidova, iz 16. veka, nekadašnja vizantijska crkva sa katakobama ispod,
- Crkva svetog Pavla, iz 18. veka,
- Crkva svetog Hristofora, iz 14. veka,
- Manijakesov zamak, iz 13. veka,
- Arheološki muzej,
- veći broj palata, mahom iz 18. veka.
Privreda
urediGradskom privredom dominira luka, a stanovnici Sirakuze rade u luci, brodogradilištima, prehramebnoj industriji, industriji prerade metala, kao i hemijskoj industriji. Okolina je poznata po gajenju južnog voća.
Partnerski gradovi
urediGalerija
uredi-
Starorimski amfiteatar
-
Ostaci starogrčkih zidina
-
Starogrčki novac iz Sirakuze
-
Aretuzina fontana
-
Glavni trg sa Katedralom
-
Manijakesov zamak
-
Plemićska palata
-
Katakombe
Reference
uredi- ^ „www.demo.istat.it”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2018. g. Pristupljeno 06. 05. 2017.