Википедија

Slobodan Stojanović (1980)

српски дјечак који је свирепо убијен јула-августа 1992
Ukoliko ste tražili drugu osobu, pogledajte članak Slobodan Stojanović.

Slobodan Stojanović (Teslić, 18. oktobar 1980 — Donja Kamenica kod Zvornika, 1992) je srpski dječak koji je svirepo ubijen jula-avgusta 1992.[a] u okolini Zvornika, od Albanke Elfete Veseli, pripadnice tzv. ARBiH.

Slobodan Stojanović
Živopis koji prikazuje lik Svetog novomučenika Slobodana donjekameničkog, manastir Vavedenje, Beograd
Datum rođenja(1980-10-18)18. oktobar 1980.
Mesto rođenjaTeslić, SFR Jugoslavija
Datum smrtisredina 1992.(1992-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (11/12 god.)
Mesto smrtiKamenica, Zvornik, Republika BiH
Uzrok smrtiubistvo
Telo otkriveno13. juna 1993.
Mesto ukopaselo Drinjača, mjesno groblje Crkvine
Visina140 cm
Težina30 kg

Pozadina događaja uredi

Napeta situacija oko sela Donja Kamenica eskalirala je 29. maja 1992. Porodica Ilije Stojanovića se našla na strani koju su kontrolisali Muslimani. Narednog dana, 30. maja 1992. u porodičnu kuću došao je Muhamed Čikarić iz Kamenice, zaseok Alići, koji je Iliji Stojanoviću zabranio da bježi. Istog dana započeli su pregovori između srpske i muslimanske strane na barikadama u mjestu Kruške. Muhamed Čikarić je poslao Iliju Stojanovića da odnese poruku srpskoj strani, da ih pita da li su za pregovore i napomenuo je da im nedostaje pet njihovih boraca. Ilija je odnio poruku i zatim se vratio kući. Sa svojom porodicom bio je u kućnom pritvoru sve do 4. juna 1992. kada su na mjestu Kruške Stojanovići i tri poginula srpska borca[b] razmijenjeni za 6 živih pripadnika tzv. ARBiH. Stojanovićima je u selu ostala sva pokretna i nepokretna imovina. Porodica Stojanović se smjestila kod svog kuma Zorana Miloševića u zaseoku Dženarike.[1]

Slobodan je tugovao za svojim psom koji mu je ostao kući. Često je tražio da ode nazad u selu da odveže psa i da ga dovede kući. Roditelji su ga odvraćali od te ideje, ali se dvanaestogodišnji Slobodan teško mirio sa tim. Ne odustajući od svoje namjere Slobodan je 27. jula 1992. otišao od svoje kuće, prošao kroz barikade i otišao u pravcu rodne kuće da bi doveo svog psa. Njegovog oca Iliju koji je u to vrijeme bio u Zvorniku o Slobodanovom nestanku obavijestila je lokalna komanda srpske vojske.[1]

Potraga i stradanje uredi

Slobodanov otac je već narednog dana „glasom sa brda na brdo” pregovarao sa muslimanskom stranom i tražio informacije o Slobodanu. Sa druge strane dolazila su uvjeravanja da je Slobodan živ i da je na sigurnom u Tuzli i da njegovi ne brinu. I tokom narednih dana Ilija je tražio potraživao informacije o svom sinu i dobijao je isti odgovor. U nastavku potrage Ilija je od više Muslimana dobio informaciju da mu je dijete ubijeno i da je za taj zločin kriva Elfeta Veseli zvana "Kosovka".[v][1] Potrage za Slobodanom sjeća se i Mile Vukadinović, tada pripadnik II bataljona Zvorničke brigade VRS

Nakon saznanja šta se desilo dječaku Slobodanu, riješili smo da pregovaramo uz pomoć megafona. Lokalni mještani pričali su sa muslimanskom vojskom, odnosno sa nekim podvornikom (domarom) škole u Bakračima. Rekli smo mu da ćemo razmijeniti i mrtve i ranjene samo da se dijete spasi. On je u prvi mah odgovorio da se neće djetetu ništa desiti. Nakon desetak minuta, po glasu mlađi čovjek je njihovom pregovaraču oteo megafon i rekao da od razmijene neće biti ništa "dok u Zvornik ne dođu tenkovi iz Tuzle".[2]

Postoje indicije da je Slobodan bio živ, po zarobljavanju, još nekoliko dana i da su ga vojnici vodili sa sobom. Đevad Hodić, koji je u to vrijeme bio pripadnik tzv. ARBiH je na suđenju Vesel izjavio da ga je viđao nekoliko puta, a da ga je jedne prilike vidio samog. Dječak je bio go do pasa, a na desnom ramenu je imao masnicu i ogrebotinu.[3] Da je Slobodan bio u zarobljeništvu i da je zlostavljan potvrdio je i Omer Đulbegović, saborac Elfeti Veseli koji je naveo da su dječaka prvo držali zatvorenog u podrumu. Prema njegovom svjedočenju dječaka su dvojica vojnika tzv. ARBiH, nakon 20-25 dana, odveli da im pokaže gdje je, navodno, Slobodanov komšija zakopao pušku "M-48". Nakon što je Slobodan pokušao da pobjegne vojnici su ga uhvatili i istukli. Prema Đulbegoviću Slobodan je tada priznao da je ubačen među nas, da izvidi koliko ima vojske i oružja. Rekao je da je bio u Drinjači na obuci.[4] Da je dječak pokušao da pobjegne svjedoči i Mustafa Tučić, ali da se to desilo kada su ga vojnici vodili na kupanje i da je tom prilikom dobio batine. Tučić navodi da je isti ili naredni dan njegov rođak Fahrudin Demirović zvani Gumeni došao s dječakom na kojem se vidjelo nekoliko modrica, te koji se smijao i rekao: “Ja sam Gumeni dva”. Dodajući da su njih dvojica bili u dobrim odnosima. Na suđenju Veseli, Demirović se prisjetio da je jedne prilike vidio Slobodana u ćošku, skinutog golog i da su svi galamili na njega jer je pokušao pobjeći kad su ga kupali. Dodajući da je pokušao pomoći i uspio smiriti galamu. Naredno jutro Demirović je krenuo na teren i svratio je da vidi Slobodana: Vidim sjedi s ručicama… Gleda i trese se. Gleda me krupnim očicama, smirio ga je sa pričom da će vjerovatno biti razmijenjen. Nakon što se vratio sa terena saznao je da je Slobodan ubijen.[5] Vojska Republike Srpske oslobodila je Donju Kamenicu 16. februara 1993. i od tada su se vršila traženja nestalih lica. Slobodanovo tijelo je pronađeno 13. juna 1993. u masovnoj grobnici na brdu Ždrijebci kod Jošanice. Masovnu grobnicu su pronašli i otkopali pripadnici Vojne policije iz Milića, a identifikacija je obavljena u Vatrogasnom domu u Zvorniku. Tijelo su identifikovali njegova majka Desanka i, tada 15-godišnja sestra Slađana koja je pozvana sa nastave da identifikuje bratove posmrtne ostatke. Obducent dr Zoran Stanković, patolog, konstatovao je u svom izvještaju da je dječak umotan u plavi radnički mantil. Konstatovao je brojne i smrtonosne povrede na lobanji i tijelu nanesene tokom života i poslije smrti. Dječaku je za života bilo odsječeno desno uvo, takođe su mu oštrim predmetom nanijete posjekotine u predjelu stomaka. Sve ovo je ukazivalo da je dječak podvrgnut teškoj torturi i da je umro u teškim mukama. U slepoočnicu mu je, iz neposredne blizine, ispaljen metak.[6] Slobodanova sestra je kasnije svjedočila o ovom događaju:

Brat je bio na stolu, a pored njega se nalazio plavi mantil. Lobanja je bila odvojena od tijela i na njoj se nalazila rupa. Telo je bilo u fazi raspadanja, ali vidno rasečeno i unakaženo.[7]

Suđenje i presuda uredi

Tokom 2015. ustanovljeno je da Elfeta Veseli boravi u Nešatelu u Švajcarskoj kod brata, odnosno da se tu skriva od pravosudnih organa. Državno tužilaštvo BiH je preko Ministarstva pravde BiH zatražilo od švajcarskih vlasti da izruče Veseli. Nakon odbijanja dobrovoljnog izručenja vlasti Švajcarske su 29. septembra 2016. uhapsile Elfetu Veseli.[8] Švajcarske vlasti su 14. 03. 2017. odobrile njeno izručenje BiH. Nakon ispunjavanja svih potrebnih uslova izručena je 24. marta 2017.[9] Sud BiH je juna 2017. potvrdio optužnicu protiv Sakiba Halilovića, komandanta Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje-Kamenica i Elfete Veseli pripadnice tog voda. Veseli se teretila za ubistvo Slobodana Stojanovića, dok je Haliloviću stavljano na teret da je kao nadređeni propustio da preduzme nužne i razumne mjere da počinilac krivičnog djela bude kažnjen.[10]

U avgustu 2017. počelo je suđenje Elfeti Veseli i njenom pretpostavljenom Sakibu Haliloviću. U optužnici je navedeno da je dječak srpske nacionalnosti ubijen u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine u naselju Bajrići-Novo Selo, na području Kamenice u opštini Zvornik.[11] Tokom suđenja svjedok pod šifrom „S1” koji je u to vrijeme kao pripadnik tzv. ARBiH bio očevidac ubistva je izjavio:

Elfeta je stajala sa dečakove leve strane. Držala ga je za kosu. Izvadila je nož sa crnim koricama. Podigla mu je glavu i povukla nož ispod vrata. Dete je počelo da krklja… Kad ju je neko od prisutnih vojnika pitao ’šta to radi’, ona je izvadila pištolj, duga devetka, prislonila mu na glavu i pucala, jednom ili dva puta, ne znam. Nakon toga mu je telo zamotano u plavi mantilić. Okrenuo sam glavu, nisam više mogao to da gledam.[12]

Svjedoci Tužilaštva BiH Izet Karić i Abdulgafar Alihodžić negirali su iskaze koje su ranije dali Agenciji za istrage i zaštitu BiH i promijenili iskaz u korist optužene.[13] I drugi svjedoci su dobijali "amneziju" tokom svjedočenja, mijenjali iskaze i sl.

Sud BiH osudio je pripadnicu nekadašnje tzv. ARBiH Elfetu Veseli na deset godina zatvora, 8. maja 2019. godine, zbog ubistva maloljetnog dječaka. Sakib Halilović oslobođen je optužbi da je posmatrao ubistvo i propustio da, kao komandant, kazni Veselijevu, koja je bila pripadnik tog voda. Elfeti Veseli je u kaznu uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 24. marta 2017. godine, kao i vreme provedeno u ekstradicionom pritvoru u Švajcarskoj.[14] Drugostepenom presudom izrečenom decembra 2019. Apelaciono vijeće suda BiH je pooštrilo kaznu na trinaest godina.[15]

Epilog uredi

Slobodanovo stradanje je ostavilo teške posljedice po porodicu koja se nikada nije oporavila. Majka Desanka je preminula 2006. a otac Ilija 2013. Sahranjeni su uz grob svoga sina. O smrti svoje supruge Ilija je rekao: Nije Desa mogla više da izdrži. Prepuklo je majčino, a i moje srce. Ne znam kako sam još u životu. Moja Desa je otišla u velikim mukama, bolu i patnji za našim Slobodanom, koji je ubijen na najsvirepiji način. Ni lečenje u Beogradu, ni sve pažnje lekara nisu joj mogle pomoći dodajući da: Ja se radujem odlasku sa ovog sveta. Valjda ću tamo negde biti sa mojim Slobodanom i njegovom presvislom majkom.[16]

Memorijalizacija uredi

Spomenik Slobodanu Stojanoviću postavljen je 28. septembra 2017. u porti crkve Svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana na Mlađevcu kod Zvornika. Veličina spomenika je 2,20m, a izrađen je od finog studeničkog kamena u radionici priznatog majstora i magistra vajarstva Milana Rakočevića iz Kraljeva. Spomenikom dominira Raspeće Hristovo kao simbol stradanja i muka kroz koja su prošla sva postradala djeca. Glavni inicijator postavljanja ovog spomenika je Slobodan J. Tijanić, protojerej u Friderišhafenu, Njemačka. U podnožju spomenika stoji natpis: „Dječaku velikomučeniku Slobodanu Stojanoviću (18.10.1980 *-27.07.1992+) i svoj postradaloj pravoslavnoj djeci Podrinja“ na zadnjoj strani spomenika stoji: „Pokolenja djela sude…“[13]

U koprodukciji Radio-televizije Republike Srpske i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica snimljen je film "Suze anđela" autora Snježane Brezo.[17]

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Nije utvrđen tačan datum smrti Slobodana Stojanovića. Na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji datum kada ga je porodica posljednji put vidjela živog, odnosno 27. jul 1992. godine
  2. ^ Riječ je o Slavku Eriću, Vladi Vujanoviću i Nikoli Jovanoviću, pripadnicima tadašnjeg SUP-a Zvornik. Njihovo vozilo je 29. 5. 1992. napadnuto iz zasjede i sva trojica su tom prilikom ranjeni i zarobljeni. U zarobljeništvu su mučeni i na kraju likvidirani
  3. ^ Elfeta Veseli je rođena 4. juna 1960 u Uroševcu, AP Kosovo. Prije rata je bila naseljena u naselju Drum, opština Vlasenica gdje je njen otac radio kao šumarski službenik. Od 1992. je bila naseljena u Kamenici.

Reference uredi

  1. ^ a b v Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica (RCIRZ), Izjava Ilije Stojanovića, Stanica javne bezbjednosti Zvornik, CJB Bijeljina, MUP RS od 3. oktobar 2005.
  2. ^ „Sećanje na dečakovu smrt otvara ratne rane”. Blic: 9. 1. 10. 2016. 
  3. ^ Muslimović, Admir (21. 8. 2017). „Halilović i Veseli: Ubistvo 12-godišnjeg dječaka”. detektor.ba. Pristupljeno 13. 8. 2019. 
  4. ^ Brkanić, Džana (6. 9. 2017). „Halilović i Veseli: Čuo da je optužena ubila dječaka”. detektor.ba. Pristupljeno 13. 8. 2019. 
  5. ^ Grebo, Lamija (1. 2. 2019). „Halilović i Veseli: “Gledao me krupnim očima””. detektor.ba. Pristupljeno 13. 8. 2019. 
  6. ^ RCIRZ, Zapisnik o obavljenoj identifikaciji Osnovnog suda u Zvorniku od 14. 6. 1993. godine
  7. ^ „SUROVOST S PREDUMIŠLjAJEM: Ko je Elfeta Veseli, žena koja je masakrirala dječaka? Monstrum iz armije Nasera Orića”. Iskra. 19. 11. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2019. 
  8. ^ „Pravda za Slobodana; Zbog monstruoznog ubistva uhapšena Elfeta Veseli (VIDEO)”. RTRS. 29. 9. 2016. Pristupljeno 21. 6. 2019. 
  9. ^ „Elfeta Veseli osumnjičena za ubistvo dječaka srpske nacionalnosti izručena BiH”. 24. 3. 2019. Pristupljeno 21. 6. 2019. 
  10. ^ Dizdarević, Emina (8. 6. 2017). „Potvrđena optužnica za zločin u Zvorniku”. dektektor.ba. Pristupljeno 12. 8. 2019. 
  11. ^ Domazet, Željka (22. 8. 2017). „Počelo suđenje Elfeti Veseli i Sakibu Haliloviću: Dječaka zaklala dok je bio na biciklu”. Glas Srpske. Pristupljeno 21. 6. 2019. 
  12. ^ Stanišić, D. (14. 3. 2019). „Tužilaštvo BiH: krivica Elfete Veseli je dokazana”. POLITIKA. Pristupljeno 21. 6. 2019. 
  13. ^ a b „U porti crkve na Mlađevcu postavljen spomenik Slobodanu Stojanoviću”. Zvornik danas. 29. 9. 2017. Pristupljeno 24. 6. 2019. 
  14. ^ „Elfeta Veseli, deset godina robije zbog ubistva dečaka u Zvorniku”. Radio-televizija Srbije. 8. 5. 2019. Pristupljeno 21. 6. 2019. 
  15. ^ „Elfeta Veseli pravosnažno osuđena na 13 godina zatvora”. Nezavisne novine. 9. 12. 2019. Pristupljeno 28. 4. 2020. 
  16. ^ „Slobodan Stojanović - DETE MUČENIK”. Dan veterana - Vidovdan. 4. 1. 2013. Pristupljeno 24. 6. 2019. 
  17. ^ G., D. (29. 7. 2018). „FILM "SUZE ANĐELA": Mali Slobodan nije zaboravljen”. Večernje Novosti. Pristupljeno 24. 6. 2019. 

Spoljašnje veze uredi

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Слободан_Стојановић_(1980)&oldid=25948862”