Spomenik žrtvama fašističkog terora na Bagljašu
Spomenik žrtvama fašističkog terora se nalazi u spomen-parku na Bagljašu, naselju grada Zrenjanina i posvećen je žrtvama koje je 31. jula 1941. godine na ovom mestu streljao nemački okupator. Spomenik je podignut oktobra 1954. godine, po projektu Aleksandra Milanova i Aleksandra Petričića, a u njegovoj neposrednoj blizini se nalazi Spomen-kosturnica boraca Crvene armije, podignuta 1962. godine.
Na području spomen-parka se do sredine 1950-ih godina nalazilo sirotinjsko gradsko groblje, koje je izmešteno, a u znak sećanja na nevine žrtve fašizma ovde je 2. oktobra 1954. godine na desetu godišnjicu oslobođenja Zrenjanina podignuto spomen-obeležje i kasnije uređen spomen-park. Spomenik se sastoji od tri trapeza — osnovnog trapeza, visine 7 metara, trapeza od 11,8 metara obloženog belim mermerom i table od crnog mermera u obliku okrenutog trapeza. Na spomen-ploči se nalaze imena 90 streljanih rodoljuba, a posebno je istaknuto ime narodnog heroja Sonje Marinković.
Otkrivanje spomenika
urediInicijativa za podizanje spomenika i obeležavanje mesta stradanja 90 rodoljuba potekla je od Saveza boraca NOR-a iz Zrenjanina. Spomenik je prvobitno trebalo da bude otkriven na Dan ustanka naroda Srbije, 7. jula, ali je svečanost otkrivanja spomenika bila pomerena za 2. oktobar 1954. godine, na desetu godišnjicu oslobođenja Zrenjanina.[1]
Otkrivanje spomenika izvršeno je u prisustvu 20.000 građana i istaknutih političkih, kulturnih i javnih ličnosti Zrenjanina i AP Vojvodine, među kojima su bili — general-pukovnik JNA i narodni heroj Kosta Nađ; članovi Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Srbije za Vojvodinu — Đura Jovanović i Milan Pribićević Đokica; republički poslanik Dušan Bratić, sekretar Sreskog komiteta SK Srbije za Begej Milenko Bojanić, sekretar Gradskog komiteta SK Zrenjanina Dragoljub Kirćanski, predsednik Narodnog odbora grada Zrenjanina Svetislav Ješić i dr.[1]
Prilikom svečanosti otkrivanja spomenika, okupljenim građanima su se obratili predsednik Gradskog odbora Saveza boraca Mita Predojević, Kosta Nađ i Đura Jovanović, koji je na kraju i otkrio spomenik. Nakon otkrivanja, na spomen-obeležje je položeno oko stotinu venaca — ispred Narodnog odbora Zrenjanina, lokalnih organizacija Saveza komunista, Socijalističkog saveza, Saveza boraca, masovnih organizacija, kolektiva i pojedinaca.[1]
Streljanje rodoljuba 1941.
urediU toku jula 1941. godine, partizanski odredi i grupe, izvršili su u okolini Petrovgrada više sabotaža i diverzija — 21. jula borci Petrovgradsko-stajićevskog partizanskog odreda su u okolini Petrovgrada spalili kamaru žita, uništili jednu vršalicu i razoružali poljskog stražara, a u rejonu Kumana je Kumanačko-melenački partizanski odred zaplenio 11 kaiševa za vršalice i onemogućio vršidbu i zaplenu žetve od strane okupatora; 25. jula u blizini Petrovgrada, Petrovgradsko-stajićevski odred je spalio preko 50 jutara pšenice; 27. jula borci Kumanačko-melenačkog odreda su izvršili napad na Melence i razoružali policijsku posadu smeštenu u školi; 28. jula borci Kumanačko-melenačkog odreda su na relaciji Novi Bečej—Kumane i Melenci—Taraš presekli telefonsko-telegrafske linije.[2][3]
Kako bi sprečio dalje sabotaže, ali i zaplašio stanovništvo, nemački okupator je otpočeo sa represijom. Najpre je 26. jula na Bošnjakovom salašu, u blizini Petrovgrada streljao pet uhapšenih aktivista NOP-a — Vladimira Kolarova, člana Okružnog komiteta KPJ za Petrovgrad, Ružu Šulman, Samuela Franka, Stojan Arsenova i Tiberija Aldana,[4] a 28. jula dva bataljona iz sastava nemačke 704. i 714. pešadijske divizije su u okolini Petrovgrada okpolile i razbije Petrovgradsko-stajićevski partizanski odred.[5][3]
Kao odmazda za akcije paljenja žita i napada na nemačke vojnike u okolini Petrovgrada, 31. jula 1941. godine je izvršena mera odmazde streljanjem 90 uhapšenih lica sa područja Zrenjaninskog sreza i čitavog Banata. Većina uhapšenih lica, bili su članovi i simpatizeri Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), uhapšeni nakon napada Trećeg rajha na Sovjetski Savez, 22. juna 1941. godine, po spiskovima sačinjenim na osnovu ranijih policijskih materijala zaplenjenih od policije Kraljevine Jugoslavije. Takođe, među uhapšenima su bili i drugi saradnici i simpatizeri Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Oni su se pre streljana nalazili u sudskom zatvoru u Petrovgradu, gde su bili tučeni i maltretirani.[6]
U zoru 31. jula 1941. godine, uhapšeni su iz zgrade zatvora odvedeni u Županijsku palatu, gde su Juraj Špiler i još jedan Nemac određivali ko će biti streljan. Nakon toga su sa pet kamiona odvedeni do napuštenog groblja na Bagljašu i tu streljani u pet grupa po 18 lica. Streljanje si izvršili policajci i pripadnici Dojče Manšafta, specijalne dobrovoljačke oružane formacije sastavljene od folksdojčera, a komandovao im je jedan SS oficir. On je pre početka streljanja prozvao prvih 18 žrtava i naredio im da stanu ispred iskopane rake, a nakon toga je na njih ispaljen plotun iz 30 pušaka. Ukoliko je neko od žrtava još pokazivala znake života, dotukao je oficir, koji je komandovao streljanje ili folksdojčer Hatle iz Petrovgrada.[7]
Pored egzekutora i žrtava, streljanju je prisustvovala grupa Jevreja i nekoliko Cigana, čiji je zadatak bio da iskopaju rake i nakon streljanja ih zakopaju. Oni su bili svedoci ovog zločina, ali i prkosnog držanja narodnog heroja Sonje Marinković, koja je odbila da streljačkom stroju okrene leđa.[8]
Streljano je ukupno 90 lica — 36 iz Kumana, 15 iz Melenaca, 10 iz Kikinde, 9 iz Novog Bečeja, 7 iz Petrovgrada, 5 iz Vršca, 4 iz Pančeva i po jedan iz Aradaca, Izbišta, Padine i Uljme. Među streljanima se nalazilo i 11 žena — 4 iz Kumana, 3 iz Kikinde, 2 iz Petrovgrada i po jedna iz Pančeva i Novog Bečeja.[6]
Spisak streljanih
urediSpisak streljanih rodoljuba sa spomen-ploča postavljene na Spomenik žrtvama fašističkog terora:
- Nikola Kevrešan (1893—1941), iz Petrovgrada
- Sofija Sonja Marinković (1916—1941), agronom iz Petrovgrada i član Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu, narodni heroj
- Ljubomir Petrovački (1897—1941), iz Petrovgrada
- Zoran Petrović (1921—1941), iz Petrovgrada
- Mihajlo Predić (1918—1941), iz Petrovgrada i član Okružnog komiteta SKOJ-a za severni Banat
- Ratko Purešević (1914—1941), student medicine iz Petrovgrada i član Okružnog komiteta SKOJ-a za severni Banat
- Ela Štajn (1913—1941), iz Petrovgrada
- Branko Vujin (1911—1841), iz Velike Kikinde
- Tinka Vujin (1918—1941), iz Velike Kikinde
- Dobrivoj Iličić iz Velike Kikinde
- Dobrivoj Jovičin (1909—1941), iz Velike Kikinde
- Miloš Krstić iz Velike Kikinde
- Jovanka Lipovan Dada (1911—1941), iz Velike Kikinde
- Svetozar Putnik (1901—1941), iz Velike Kikinde
- Paja Radojčić (1900—1941), iz Velike Kikinde
- Nada Terzić iz Velike Kikinde
- Kosta Čirlić iz Velike Kikinde
- Eliza Zdravec članica KPJ iz Pančeva
- Živojin Ješić (1913—1941), iz Pančeva
- Jovan Rajh iz Pančeva
- Emil Rozarovski iz Pančeva
- Lazar Nikin (1922—1941), iz Aradaca
- Dina Baračkov (1905—1941), iz Kumana
- Sima Baračkov[a] (1904—1941), iz Kumana
- Milica Blažić (1906—1941), iz Kumana
- Lazar Blažić (1886—1941), iz Kumana
- Šandor Vijoglavin iz Kumana
- Milan Vuletin[b] (1904—1941), iz Kumana
- Živa Eremić iz Kumana
- Đurica Eremić (1882—1941), iz Kumana
- Svetozar Eremić iz Kumana
- Boško Ješić (1907—1941), iz Kumana
- Milivoj Kaluđerski (1898—1941), iz Kumana
- Rada Kiselički (1898—1941), iz Kumana
- Jovan Korovljev iz Kumana
- Sima Markov iz Kumana
- Milica Markov iz Kumana
- Aca Marinac iz Kumana
- Ivan Mirčetić iz Kumana
- Lazar Mirčetić iz Kumana
- Slavko Miškov (1900—1941), iz Kumana
- Voja Milankov iz Kumana
- Tima Ognjanov (1887—1941), iz Kumana
- Žarko Petrović (1906—1941), iz Kumana
- Ljubomir Petrović iz Kumana
- Radislav Petrović iz Kumana
- Sredoje Petrović iz Kumana
- Dušan Popov (1891—1941), iz Kumana
- Milutin Solarov (1900—1941), iz Kumana
- Kajica Stančić (1907—1941), iz Kumana
- Slavko Strajnić (1902—1941), iz Kumana
- Branko Tatić (1898—1941), iz Kumana
- Toma Tatić iz Kumana
- Milivoj Teodošin (1912—1941), iz Kumana
- Boško Tornjanski iz Kumana
- Milutin Tifunjagić (1875—1941) iz Kumana
- Boško Cvetić (1915—1941), iz Kumana
- Racko Čolić (1880—1941), iz Kumana
- Milutin Čolić (1887—1941), iz Kumana
- Herman Bergl (1921—1941), iz Novog Bečeja
- Borivoj Glavaški iz Novog Bečeja
- Veselin Iličin (1885—1941), iz Novog Bečeja
- Milorad Popov iz Novog Bečeja
- Antal Recko (1908—1941), iz Novog Bečeja
- Šandor Tapai iz Novog Bečeja
- Margita Huven (1918—1941), iz Novog Bečeja
- Đurica Šlezinger (1920—1941), iz Novog Bečeja
- Stevan Šlezinger iz Novog Bečeja
- Fridrih Tot (1909—1941), iz Izbišta
- Laza Ranić (1914—1941), iz Uljme
- Sima Berar iz Melenaca
- Bogoljub Bengin (1898—1941), iz Melenaca
- Đura Gaborov iz Melenica
- Dragoljub Gajer iz Melenica
- Slavko Kevrešan iz Melenaca
- Laza Kišprdilov iz Melenaca
- Mihajlo Kuručev iz Melenaca
- Milivoj Namčov iz Melenaca
- Draga Rakić iz Melenaca
- Milorad Rakić (1903—1941), iz Melenaca
- Bogoljub Tucić iz Melenaca
- Sava Tucić (1909—1941), iz Melenaca
- Ivan Frenc (1903—1841), iz Melenaca
- Paja Cvetić iz Melenaca
- Rudolf Kornauer iz Vršca i član Sreskog komiteta KPJ
- Jovan Lenđel iz Vršca i član Sreskog komiteta KPJ
- Vikentije Peka iz Vršca
- Jovan Rihter iz Vršca
- Milan Trnjavčev iz Vršca
- Emil Gaus iz Padine
Napomene
urediReference
uredi- ^ a b v Stević 1954.
- ^ Hronologija 1964, str. 66.
- ^ a b Hronologija 1964, str. 67.
- ^ Vojvodina 1963, str. 259.
- ^ Vojvodina 1963, str. 267.
- ^ a b Filipović 1977, str. 82.
- ^ Filipović 1977, str. 83.
- ^ Filipović 1977, str. 84.
Literatura
uredi- Stević, Branko (1954). Sećanje na prve žrtve. Zrenjanin: Zrenjanin 100.
- Vojvodina u borbi. SUBNOR SR Srbije/ Predsedništvo AP Vojvodine. 1963.
- Hronologija oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941—1945. Beograd: Vojno-istorijski institut. 1964.
- Filipović, Stanoje (1977). Pucajte ovo su komunističke grudi — životni put narodnog heroja Sonje Marinković. Gornji Milanovac: Dečje novine.