Spomenica na rat 1913. godine

Spomenica na rat 1913. godine ili Spomenica Srpsko-Bugarskog rata 1913.[2][3][4][a] je bilo odlikovanje Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije. Spomenica je ustanovljena 25. novembra 1913. u spomen na Drugi balkanski rat u kom je Srbija pobedila. Spomenica je dodeljena svima koji su učestvovali i svojim delovanjem doprineli ratnom naporu. Po ustanovljenju dodeljeno je više od 400 hiljada primeraka ovog odlikovanja.

Spomenica na rat 1913. godine
Fotografija spomenice na rat iz 1913. godine o traci na kojoj se nosila;.[1]
Dodeljuje
Kraljevina Srbija
TipTrakica Spomenice na rat 1913. godine
Ratni periodDrugi balkanski rat
Ustanovljen25. novembar 1913.

Formalno nije poznato ko je autor projekta spomenice, ali se pretpostavlja da je to bio umetnik Đorđe Čarapić. Spomenica je izgledom predstavljala izvesnu osvetničku aluziju na spomenicu na rat sa Bugarskom iz 1885-86. godine koji je Srbija izgubila. Zakonom je bila predviđena i dodela povelja, ali zbog ubrzog izbijanja Prvog svetskog rata ovo nije realizovano i nije poznata ni jedna povelja koja je dodeljena uz spomenicu. Prva, najveća serija spomenica, je izrađena u švajcarskoj firmi „Braća Igenin”, dok je druga, manja serija spomenica izrađena u pariskoj radionici „Artus Bertrand”.

Spomenica je deo skupine srpskih odličja osnovanih tokom ratnih 1912. i 1913, namenjenih nagrađivanju hrabrosti, revnosne službe i milosrđa, te prigodnih spomenica.

Istorija uredi

 
Povratak vojske iz rata, Beograd 11. avgust 1913. godine. Na transparentu popularna krilatica: „Za Kosovo — Kumanovo, za Slivnicu — Bregalnicu”.[6][7]

Izbijanjem balkanskih ratova (1912—1913) pokrenuto je u Srbiji pitanje sistema spomenica i ratnih odlikovanja za hrabrost i revnosnu službu. Pri tom je postojeći sistem, zasnovan još u ratovima 1876—78, obnovljen.[8][9]

Drugi balkanski rat se vodio jula meseca 1913. godine, između dojučerašnjih saveznika iz Prvog balkanskog rata — Srbije, Crne Gore i Grčke na jednoj i Bugarske na drugoj strani. Predmet razdora je bio prostor Makedonije. I pre nego što su se u rat protiv Bugarske uključile Rumunija i Turska, rat je bio odlučen i Bugarska je poražena. Bukureškim mirom Bugarska je izgubila veliki deo teritorija osvojenih u Prvom balkanskom ratu, Srbija, Grčka i Rumunija su zaokružile svoje teritorije, a Turska je povratila deo teritorija na evropskom tlu izgubljenih u Prvom balkanskom ratu.[10][11][12]

Uredbom kralja Petar I Karađorđevića od 25. novembra 1913. ustanovljena je Spomenica na rat iz 1913. godine,[13][10][6][14][15][16], a u sećanje na kratak ali pobedonosni Drugi balkanski rat protiv Bugarske.[1] Uredbom je bilo predviđeno i dodeljivanje povelje,[15][17][13] no kao i kod povelje za Spomenicu na rat iz 1912,[15] do realizacije nije došlo.[17][15] Kako ističu istraživači Pavel Car i Tomislav Muhić, s obzirom na masovnost spomenice gotovo da nije moguće da ne bi bilo sačuvanih primeraka pripadajućih povelja.[15] Istraživači Ljubomir Stevović i Kosta Knežević navode da do izrade povelja nikad nije došlo zbog ubrzog izbijanja Prvog svetskog rata.[17]

Verovatni autor projekta Spomenice na rat 1913. bio je umetnik Đorđe Čarapić Fusek,[18] koji je u svom dosijeu, koji se čuva u Vojnom arhivu u Beogradu, naveo da je, između ostalih projekata srpskih i jugoslovenskih odlikovanja, Spomenica na rat 1913. njegov projekat.[19][20]

Istorija upotrebe uredi

Spomenica je dodeljena svim aktivnim i rezervnim oficirima, podoficirima, kaplarima, redovima, vojnim obveznicima i vojnim činovnicima svih poziva narodne vojske i Poslednje Odbrane koji su učestvovali u ratu i na službama u pozadini. Takođe, dodeljena je svim ministrima, zatim oficirima, podoficirima i redovima Vojske Kraljevine Crne Gore angažovanim na bojištu, te svim licima koja su bila na službi u bolnicama ili na bilo kojoj drugoj dužnosti na bojištu ili pozadini.[14][15][6][13][21]

Popis odlikovanih osoba su vodile nadležne komande i ustanove, a za spomenicu nije naplaćivana taksa. Odlikovanje je nakon smrti nosioca ostajalo na čuvanje porodici.[15][13][21]

Prema podacima numizmatičara Leonarda Forera (en) iz 1923, prva serija spomenice je izrađena u tiražu od 500,000 komada.[22][14][23][4] Kako ističu Car i Muhić, ovaj podatak bi, kao i u slučaju broja isporučenih spomenica „Osvećeno Kosovo”, trebalo uzeti sa rezervom, tj. dvojica istraživača pretpostavljaju da je ovaj podatak preteran i da se možda odnosi na ukupan broj isporučenih spomenica, a ne samo na prvu seriju.[24] Prema navodima Stevovića i Kneževića pak, ova spomenica je, kao i spomenica iz Prvog balkanskog rata, iskovana u tiražu od 430,000 komada, i to zato što nije bilo demobilizacije između balkanskih ratova, a ovaj podatak odgovara cifri od 402.000 mobilisanih vojnika i tridesetak hiljada neboraca.[6]

Izgled uredi

 
Spomenica na rat 1913. dodeljena Milanu Jovanoviću Batutu iz Zbirke odlikovanja Arhiva Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu;[27]

Spomenica na rat 1913. izrađena je u obliku topovskog krsta (de), od pozlaćene bronze, prečnika 42 milimetra,[15][28][29] identična spomenici na rat iz 1885. godine.[14] Krakovi krsta su granulirani i obrubljeni izdignutim poliranim rubom.[15][14] Dužina krakova je 23 milimetra, a širina krakova je 8 milimetara u užem delu kraka i 18 milimetara u širem delu kraka krsta.[6] U preseku krakova krsta se nalazi okrugli medaljon sa monogramom kralja Petra I — „П I”, sa heraldičkom kraljevskom krunom iznad monograma, u aversu, te ratnom godinom „1913” u reversu medaljona.[15][6][14][16][4][30][31]

Traka spomenice je izrađena po ugledu na spomenicu iz 1885—86., samo inverzno zamenjenih boja.[15][6] Prema odredbi Uredbe o ustanovljenju odličja, traka o kojoj se spomenica nosila je trebala da bude široka 35 milimetara,[32][15][14] no u praksi širina trake je iznosila 28 i 40 milimetara.[14][15][6] Spomenica se isticala na levoj strani grudi.[14][15]

Kao napomenuto, spomenica je izrađena od pozlaćene bronze. Za potrebe Dvora bile su inače iskovane i četiri primerka spomenice u zlatu.[14][15] Postojane su i minijature ovog odličja.[17][15]

Spomenica na rat 1913. svojim izgledom je na izvestan način predstavljala osvetničku aluziju na spomenicu izgubljenog rata sa Bugarskom 1885—86. godine. Umesto sumornog crnog gvožđa — polirana pozlaćena bronza, umesto žalosne crne sa uskom crvenom ivicom, traka spomenice od 1913. je trijumfalna crvena, sa uskom crnom ivicom,[10][33][1] a sve u skladu sa popularnom parolom balkanskih ratova — „Za Kosovo — Kumanovo, za Slivnicu — Bregalnicu”,[10][6][1] u duhu koje je Čarapić i dizajnirao spomenicu.[6]

Izrada i nabavka uredi

Osnovnu seriju spomenice je, kao i spomenicu „Osvećeno Kosovo”, izradila švajcarska radionica „Braće Igenin” (etimološki: Huguenin Freres) iz Le Lokla.[14][15][17][4] Izradom spomenice se, osim radionice „Braće Igenin” koja je izradila najrašireniji model spomenice, bavila i pariska radionica „Artus Bertrand” (etim. Arthus—Bertrand).[14][34]

Dimenzije ove serije spomenice su nešto manjih dimenzija u odnosu na seriju švajcarske radionice,[b] iznad opisane, i sa neznatnim razlikama u detaljima[14] — blago konveksna površina krakova krsta u odnosu na spomenicu prve serije, finije granulacije površine krakova, a površine monograma, slova i rubova spomenice su jače polirane. Ušica je poprečna, izrađena od žice, a vrpca široka 40 milimetara, složena u trougao.[25]

Osim spomenutih, izrađena je i serija spomenica kovanih od srebra, u kalupu karakterističnom za radionicu „Igenin”. Ovakva izrada nije odgovarala odredbama zakonskog teksta, a nisu poznati ni razlozi zbog kojih su izrađivane ovakve spomenice.[34]

Isporukom spomenice se bavila radionica gravera Miše Goldštajna iz Beograda.[14][15]

Položaj u važnosnom redu odlikovanja uredi

 
Izgled Spomenice srpsko-bugarskog rata 1913. i drugih odlikovanja Kraljevine Jugoslavije objavljenih u publikaciji „Zakoni i uredbe o ordenima i medaljama : sa svima izmenama i dopunama od 1883-1935. g.” u izdanju Kancelarije Kraljevskih ordena iz 1935 godine.[35]

Formiranjem Kraljevine Jugoslavije, sistem odlikovanja nove države se nije bitnije menjao, jer je novoformirana kraljevina u celosti preuzela sistem odlikovanja Kraljevine Srbije onakvim kakav je zatečen na kraju Prvog svetskog rata.[36] Sistem odlikovanja Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije je bio utemeljen „Zakonom o ordenima i medaljama“ od 23/26. januara 1883, više puta izmenjivanog dopunjavanog.[37][38]

Spomenica srpsko-bugarskog rata 1913. godine se, prema navodu Kancelarije ordena od 1931. godine, nalazila na 50. mestu u važnosnom redu odlikovanja Kraljevine Jugoslavije,[39] a na drugom mestu u međusobnom rangu spomenica objavljenom 1935. godine — ispred Spomenice rata za Oslobođenje i Ujedinjenje 1914—1918.[40][41] Rang medalja i spomenica nije imao nikakvu pravnu važnost, već je samo određivao mesto nošenja odlikovanja na grudima.[42] Tabelarni prikaz položaja Spomenice na rat iz 1913. godine je dat ispod:

 
Izgled spomenice i drugih odlikovanja bez natpisa, u istoj publikaciji.[35]
Međusobni rang odlikovanja:
[Važnosni red odlikovanja kakav je prikazan u tabeli je objavljen 1. januara 1931. godine od Kancelarije Kraljevskih ordena][39]
1. Kneza Lazara
2. Kara-Đorđeva Zvezda sa mačevima I
3. Kara-Đorđeva Zvezda bez mačeva I
4. Kara-Đorđeva Zvezda sa mačevima II
5. Kara-Đorđeva Zvezda bez mačeva II
6. Beli Orao sa mačevima I
7. Beli Orao bez mačeva I
8. Kara-Đorđeva Zvezda sa mačevima III
9. Kara-Đorđeva Zvezda bez mačeva III
10. Beli Orao sa mačevima II
11. Beli Orao bez mačeva II
12. Jugoslovenska Kruna I
13. Sveti Sava I
14. Kara-Đorđeva Zvezda sa mačevima IV
15. Kara-Đorđeva Zvezda bez mačeva IV
16. Beli Orao sa mačevima III
17. Beli Orao bez mačeva III
18. Jugoslovenska Kruna II
19. Sveti Sava II
20. Beli Orao sa mačevima IV
21. Beli Orao bez mačeva IV
22. Jugoslovenska Kruna III
23. Sveti Sava III
24. Beli Orao sa mačevima V
25. Beli Orao bez mačeva V
26. Jugoslovenska Kruna IV
27. Sveti Sava IV
28. Jugoslovenska Kruna V
29. Sveti Sava V
30. Zlatna Vojnička Kara-Đorđeva Zvezda sa mačevima
31. Srebrna Vojnička Kara-Đorđeva Zvezda sa mačevima.
32. Zlatna medalja za hrabrost.
33. Srebrna medalja za hrabrost.
34. Medalja Kralja Petra I.
35. Albanska spomenica.
36. Medalja za Vojničke vrline.
37. Zlatna medalja za Revnosnu službu.
38. Srebrna medalja za Revnosnu službu.
39. Zlatna medalja za Građanske zasluge.
40. Srebrna medalja za Građanske zasluge.
41. Zlatna medalja za unapređenje poljoprivrede
42. Srebrna medalja za unapređenje poljoprivrede
43. Bronzana medalja za unapređenje poljoprivrede
44. Krst Milosrđa Ženski i Muški.
45. Medalja za Usluge Kraljevom Domu
46. Crveni Krst
47. Srebrna Medalja Crvenog Krsta
48. Bronzana Medalja Crvenog Krsta
49. Spomenica Srpsko-Turskog Rata 1912 god.
50. Spomenica Srpsko-Bugarskog Rata 1913 god.
51. Spomenica Rata za Oslobođenje i Ujedinjenje 1914.-1918 g.
Međusobni rang spomenica:
[Međusobni rang spomenica prikazan u tabeli je objavljen 1935. godine u publikaciji „Zakoni i uredbe o ordenima i medaljama : sa svima izmenama i dopunama od 1883-1935. g” izdatoj od Kancelarije Kraljevskih Ordena[43] i od Živojina Rankovića 1939. godine u „Beogradskim opštinskim novinama”.[41]]
1. Spomenica Srpsko-Turskog rata 1912. god.
2. Spomenica Srpsko-Bugarskog rata 1913. god.
3. Spomenica rata za Oslobođenje i Ujedinjenje 1914—1918.

Galerija uredi

Napomene uredi

  1. ^ Osim ovih naziva, za ovu spomenicu se koristi i naziv Ratni krst.[5]
  2. ^ Dok istraživač Mila Piletić u svojoj studiji srpskih i crnogorskih odlikovanja od 1987. godine navodi da su dimenzije spomenice iz ove serije 27 x 22 milimetra,[14] Car i Muhić ističu da je reč o pogrešnom navodu Piletićeve, jer bi se onda radilo o minijaturama spomenice.[15] Oni navode da spomenice iz pariske radionice jesu manjih dimenzija, ali neznatno manjih — 40,5 x 40,5 milimetara.[34]

Reference uredi

  1. ^ a b v g „SPOMENICA `NA RAT 1913. GODINE”. royalfamily.org. Arhivirano iz originala 14. 12. 2008. g. Pristupljeno 22. 11. 2023. 
  2. ^ Zakoni i uredbe o ordenima [...] 1935, str. 76.
  3. ^ Car & Muhić 2009, str. 440.
  4. ^ a b v g Prister 1984, str. 166.
  5. ^ Katalog odlikovanja [...] 2016, str. 11.
  6. ^ a b v g d đ e ž z i Stevović & Knežević 2013, str. 121.
  7. ^ „POVRATAK SRPSKIH POBEDNIKA I OSVEĆENJE I OTKRIVANJE KARAĐORĐEVOG SPOMENIKA NA KALEMEGDANU 11. AVGUSTA 1913. GODINE : id #JKBogd-EFG129 : producenti : Đoka Bogdanović, braća Cvetković, Svetozar Botorić ; Jugoslovenska kinoteka : srpski intertitlovi , 1913., 35mm, B&W trajanje 36:18" ; [Posle završene svečanosti, centralna beogradska Knez Mihailova ulica viđena okom kamere Slavka Jovanovića — 33:14 do 35:24]”. Jugoslovenska kinoteka. Pristupljeno 23. 11. 2023. 
  8. ^ Acović 2013, str. 136, 138.
  9. ^ Stolica 2003, str. 24, 26.
  10. ^ a b v g Acović 2013, str. 138.
  11. ^ Car & Muhić 2009, str. 440–441.
  12. ^ Stevović & Knežević 2013, str. 117.
  13. ^ a b v g Srpske novine od 29. novembra 1913, god. LXXX, br. 262 1913, str. 1.
  14. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m Piletić 1987, str. 62.
  15. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p Car & Muhić 2009, str. 442.
  16. ^ a b Grbovi, zastave [...] 1936, str. 15.
  17. ^ a b v g d Stevović & Knežević 2013, str. 122.
  18. ^ Jovanović Češka 2018, str. 96.
  19. ^ Stevović & Knežević 2013, str. 118.
  20. ^ Jovanović Češka 2018, str. 16–17, 90.
  21. ^ a b Zakoni i uredbe o ordenima [...] 1935, str. 61.
  22. ^ Forrer 1923, str. 468.
  23. ^ Todorović 1964, str. 16.
  24. ^ Car & Muhić 2009, str. 442, 437.
  25. ^ a b Car & Muhić 2009, str. 443.
  26. ^ Car & Muhić 2009, str. 403.
  27. ^ a b v „Spomenica na rat 1913.”. Zbirka odlikovanja Arhiva SANU. Pristupljeno 22. 11. 2023. 
  28. ^ Prister 1984, str. 166–167.
  29. ^ Gaj-Popović & Subotić 1981, str. 69.
  30. ^ Zakoni i uredbe o ordenima [...] 1935, str. 60.
  31. ^ Lazarević 1929, str. 301.
  32. ^ Zakoni i uredbe o ordenima [...] 1935, str. 60–61.
  33. ^ Mandić 2005, str. 6.
  34. ^ a b v Car & Muhić 2009, str. 442–443.
  35. ^ a b Zakoni i uredbe o ordenima [...] 1935, str. 87.
  36. ^ Acović 2013, str. 147.
  37. ^ Zakoni i uredbe o ordenima [...] 1935, str. 11.
  38. ^ Acović 2013, str. 453–455.
  39. ^ a b Arhiv : časopis Arhiva Jugoslavije god. 3, br.3 2002, str. 153–154.
  40. ^ Zakoni i uredbe o ordenima [...] 1935, str. 68.
  41. ^ a b Ranković 1939, str. 332.
  42. ^ Piletić 1987, str. 97.
  43. ^ Zakoni i uredbe o ordenima [...] 1935, str. 1–2, 68.
  44. ^ Grbovi, zastave [...] 1936, str. TAB. XV, FIG 2, FIG 2a.
  45. ^ Grbovi, zastave [...] 1936, str. 3.
  46. ^ Acović 2008, str. 608.
  47. ^ Službeni vojni list, godina XXIII 1903, str. 463.

Literatura uredi

Knjige i katalozi uredi

Часописи uredi

Novine uredi

Spoljašnje veze uredi