Stevan Jovanović Stevica
Stevan Jovanović Stevica (Veliki Bečkerek, 29. maj 1916 — Vršac, 25. decembar 1941) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
stevan jovanović stevica | |
---|---|
![]() Stevan Jovanović Stevica | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 29. maj 1916. |
Mesto rođenja | Veliki Bečkerek, Austrougarska |
Datum smrti | 25. decembar 1941.25 god.) ( |
Mesto smrti | Vršac, okupirani Banat |
Profesija | student medicine |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1937. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 14. decembra 1949. |

Biografija
urediRođen je 29. maja 1916. u Velikom Bečkereku, gde postoji njegova rodna kuća. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom mestu. Godine 1934. upisao se na Medicinski fakultet u Beogradu.[1]
Tokom studija na Beogradskom univerzitetu povezao se sa revolucionarnim studentskim pokretom i 1937. postao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Bio je posebno aktivan u Studentskom odboru za odbranu zemlje, preko koga je radio na objašnjavanju suštine fašizma i opasnosti koja od njega preti.
Pored rada na Univerzitetu, svoju političku aktivnost razvijao je i u rodnom kraju. Bio je jedan od organizatora Omladinskog kulturno-privrednog pokreta (OMPOK) koji je tokom 1937. postao značajna snaga na koju se mogla osloniti, tada ilegalna, mesna organizacija Komunističke partije. Aprila 1937. organizovan je Oblasni odbor OMPOK-a za Banat, a Stevan je izabran za njegovog predsednika. Novembra iste godine rad OMPOK-a je zabranjen od tadašnjih vlasti.
Zbog revolucionarno-političke delatnosti, uhapšen je uoči parlamentarnih izbora decembra 1938, ali je ubrzo pušten, zbog nedostatka dokaza. Tokom 1939. je još dva puta hapšen, u martu i maju, ali je oba puta pušten zbog nedostatka dokaza. Na Šestoj pokrajinskoj konferenciji PK KPJ za Vojvodinu, septembra 1940, izabran je za člana Pokrajinskog komiteta, a nešto kasnije i za člana Biroa Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu.
Krajem 1940, po zadatku partije, upućen je u Oblasni komitet KPJ za južni Banat. Delovao je u Pančevu, gde je radio je na jačanju partijskih i skojevskih organizacija, kao i na jačanju uticaja KPJ u sindikalnoj organizaciji, studentskim udruženjima, a posebno u radničkom kulturno-umetničkom društvu „Abrašević”. Pošto je PK KPJ za Vojvodinu, aprila 1941, prešao u Petrovgrad, dobio je zadatak da izgradi punkt u Pančevu, preko koga bi se održavala veza sa Centralnim komitetom KPJ. Zajedno sa bratom Đurom Jovanovićem, obezbedio je kanale i kurire, pa je partijska veza sa CK KPJ bila čvrsta.
Posle okupacije Vojvodine, zajedno sa članovima Okružnog komiteta KPJ za južni Banat, radio je na pripremama za ustanak. Sa Žarkom Zrenjaninom i Slavkom Munćanom, organizovao je niz savetovanja na kojima su razrađeni planovi i zadaci na organizovanju vojne i političke akcije. Ubrzo su formirani su partizanski štabovi i veza između njih; vojne desetine i udarne grupe, koje su izvele nekoliko sabotaža, od kojih je najveća na pančevačkom železničkom čvoru, gde je za kratko vreme organizovano nekoliko sabotaža i izazvano osam sudara vozova.
Učestvovao je u formiranju prvog partizanskog odreda u Vojvodini — Južnobanatskog partizanskog odreda, koji je 11. jula 1941, izveo prvu oružanu akciju kod sela Vojlovice. Odred je, posle ove akcije, bio opkoljen i uništen, a njegova akcija izazvala je bezobzirne racije u Pančevu i okolini. Policija je Stevici ušla u trag i 8. septembra, jedna grupa agenata, pokušala je da ga uhapsi. Iako iznenađen, pružio je otpor, ranio jednog agenta i uspeo da se probije iz opkoljenog stana. Tada je policija izdala poternicu za njim, a njegova glava ucenjena je na 50.000 rajhsmaraka.
Posle neuspelog hapšenja, nastavio je da i dalje, ilegalno živi u Pančevu. Nakon što je u Vršcu poginuo Slavko Munćan, sekretar Okružnog komiteta KPJ za južni Banat, preuzeo je njegovu dužnost i nastavio da, u najtežim uslovima, okuplja i organizuje ljude u Narodnooslobodilački pokret (NOP). Decembra 1941, Gestapo je doznao za njegov ilegalni stan i posle opsežne pripreme, 25. decembra 1941. izveo akciju hapšenja, u kojoj je poginuo.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 14. decembra 1949. proglašen je za narodnog heroja.[2]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Narodni heroji 1 1982, str. 346.
- ^ Narodni heroji 1 1982, str. 347.
Literatura
uredi- Zbornik narodnih heroja Jugoslavije. Beograd: Omladina. 1957. COBISS.SR 50964999
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167
Spoljašnje veze
uredi- „Dve smrti Stevice Jovanovića”. politika.rs. 9. 12. 2020.