Susek je naselje u Srbiji u opštini Beočin u Južnobačkom okrugu. Selo se nalazi na samom rubu opštine Beočin, na putu prema Iloku. Udaljeno je 35 km od Novog Sada i mesto je najzapadnije gde vozi prigradski autobusi iz Novog Sada. Prema popisu iz 2011. bilo je 996 stanovnika.

Susek
Susek
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBeočin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 996
 — gustina25/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 13′ 16″ S; 19° 31′ 34″ I / 45.221166° S; 19.526166° I / 45.221166; 19.526166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina96 m
Površina31,5 km2
Susek na karti Srbije
Susek
Susek
Susek na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21313
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Istorija uredi

Video snimak sela.

Susek po svojoj starosti spada u najstarija sela, jer se pominje još u prvom veku naše ere kada je imao i svoje utvrđenje i zvao se Cornacum. Sledeći podatak o ovom mestu je tek iz XV veka kada je još postojala tvrđava.

Za Susek postoje podaci o broju stanovnika još iz 1869. godine, kada je imao 2.127 stanovnika. Godine 1885. selo je pripadalo Erdevičkom izbornom srezu sa svojih 966 stanovnika.[1] Taj broj se povećavao svake godine, tako da je 1921. godine imao 3.501 stanovnika. Za vreme Drugog svetskog rata broj stanovnika je drastično opao, zbog masovnog učešća Susečana u redovima partizana. Posle rata broj stanovnika se ustalio na brojci od 1.400 ljudi.

Crkve i manastiri uredi

U selu postoji lepa crkva sa izvanrednim ikonostasom koji je izradio Teodor Kračun 1779. godine. No, za Susek je vezano i postojanje jednog davnog iščezlog manastira. Još 1549. godine u jednom turskom dokumentu pominje se manastir Akolovo, gde se kaluđerima dozvoljava da poprave monaške ćelije. Znači manastir tu postoji od ranije. Dugo se nije znala lokacija ovog manastira, ali u ataru sela Suseka i danas postoji potest Vakalova, koji treba povezati s posedom despotice Jelene iz 1520. godine. I kasniji turski popisi beleže zemljište Akalovu između Suseka i Koruške. Manastir je izgleda posle 1614. godine potpuno napušten. Kasnije se samo pominje ribnjak Akalova kod Suseka koji pripada manastiru Šišatovac.

Privreda uredi

Selo je bogato sa poljoprivredom i stočnim fondom. Lokalni prijem mleka u selu mesečno prihvati 60.000 litara kravjeg mleka[a], koje donose seljaci. Isporuka se vrši dva puta po danu, nakon jutranje muže i večerne muže.

Demografija uredi

U naselju Susek živi 886 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,2 godina (39,4 kod muškaraca i 41,1 kod žena). U naselju ima 370 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,06.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

 
Mapa Beočinske opštine.
Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1900. 2.672
1910. 3.391
1921. 3.501
1931. 3.124
1948. 1.444
1953. 1.490
1961. 1.502
1971. 1.440
1981. 1.217
1991. 1.137 1.134
2002. 1.132 1.148
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[3]
Srbi
  
1.052 92,93%
Romi
  
28 2,47%
Hrvati
  
13 1,14%
Slovaci
  
6 0,53%
Mađari
  
5 0,44%
Jugosloveni
  
5 0,44%
Crnogorci
  
3 0,26%
Ukrajinci
  
2 0,17%
Muslimani
  
2 0,17%
nepoznato
  
14 1,23%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Zbirka slika uredi

Vidi još uredi

Naselja u neposrednoj blizini:

Napomene uredi

  1. ^ Podatak za 2017-2018 godinu

Reference uredi

  1. ^ "Zastava", Novi Sad 185. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi