Ulpijana (lat. Ulpiana[1][2]), ili Justinijana Sekunda (lat. Iustiniana Secunda), bila je rimski i ranovizantijski grad u provinciji Gornjoj Meziji. Njeni ostaci se prostiru na površini od 70 ha na prostoru između Prištine, Gračanice i Lipljana, na svega 1 km od manastira Gračanica. Arheološka istraživanja lokaliteta započeta 1954. godine[3] i dalje traju, a najznačajniji dosadašnji nalazi su[4]:

  • mermerna ženska glava
  • nakit iz tzv. Gotskog groba
  • pozlaćene krstaste fibule
Bazilika
Ulpijana
Nekropola

Ulpijana se nalazi pod zaštitom države Srbije kao arheološko nalazište od izuzetnog značaja[traži se izvor], ali je njen status krajnje nejasan, kako usled same političke situacije u južnoj srpskoj pokrajini, tako i usled činjenice da su privatna lica vlasnici zemljišta na kome nalaze njeni ostaci[5].

Prošlost Ulpijane

uredi

Ne zna se sa sigurnošću kada je osnovana Ulpijana, ali je to najverovatnije bilo tokom vladavine cara (Marka Ulpija Nerve) Trajana (98117). Već sredinom II veka je dobila status municipijuma, a u III veku se u njoj nalazio rimski prokurator. Ranohrišćanski svetitelji Flor i Lavr, bili su kamenoresci iz Ulpijane, koji su prema hrišćanskom predanju, zbog svoje vere bačeni u bunar. Kasnije je grad postao sedište episkopa koji se pominju na saborima u Serdici (Serdički) 343. godine (Makedonije) i Carigradu (V vaseljenski) 553. godine (Pavle). Iako je grad bio opasan bedemima širokim i po tri metra, ojačanim kulama u obliku potkovice smeštenim na razdaljinama od po tridesetak metara, Goti su ga opustošili 471. godine. Pola veka kasnije, Ulpijana je 518. godine sravnjena sa zemljom u velikom zemljotresu. Grad je nakon toga obnovio vizantijski car Justinijan I (527—565), po kome je grad i nazvan Justinijana Sekunda, za razliku od Justinijane Prime, kod današnjeg Lebana.

Arheološka istraživanja i nalazi

uredi

Sistematska arheološka istraživanja Ulpijane započeta su 1954. godine i obuhvataju atare sela[3]:

a na samom nalazištu je utvrđeno postojanje šest slojeva[5]. Među otkrivenim građevinama se izdvaja ona u kojoj je pronađen veliki mermerni sarkofag, dok je stara Lipljanska crkva podignuta u XIII veku na temeljima crkve iz Justinijanovog doba. Pored ostataka građevina, pronađen je i veći broj keramičkih i staklenih predmeta, zatim nakit, oruđe i oružje[4], ali i predmeti i iz poznijih epoha, poput delova slovenske grnčarije[3].

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi