Cvetojevac je naseljeno mesto grada Kragujevca u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 841 stanovnika. Pripadao je gradskoj opštini Aerodrom od 2002. do 2008. godine, da bi nakon toga opštine bile ukinute. Naselje je osnovano 1789. godine.

Cvetojevac
Crkva Svetog proroka Ilije u Cvetojevcu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
GradKragujevac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 841
Geografske karakteristike
Koordinate44° 04′ 00″ S; 20° 59′ 00″ I / 44.066666° S; 20.983333° I / 44.066666; 20.983333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina206 m
Cvetojevac na karti Srbije
Cvetojevac
Cvetojevac
Cvetojevac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj034
Registarska oznakaKG
Mapa naselja grada kragujevca

Pod njivama se nalazi 504,47 ha, voćnjacima 24,32 ha, vinogradima 4,12 ha, livadama 90,83 ha, pašnjacima 9,86 ha dok ostalo zemljište zauzima 7,85 ha.

Geografija uredi

Teritorija sela Cvetojevac nalazi se u centralnom delu Srbije. Smeštena je u istočnom predelu Šumadije i zahvata slivno područje srednjeg toka Lepenice. Smešten je na levoj obali Lepenice (pritoke Velike Morave). Atar sela Cvetojevca zahvata prostor veličine od 750 hektara i nalazi se u istočnom, delu teritorije grada Kragujevca.

Cvetojevac se na severu graniči sa Resnikom, na istoku sa Botunjem, na jugu sa Kormanom i Jovanovcem i na zapadu sa Novim Milanovcem.

Cvetojevac se nalazi na 206 metara nadmorske visine, oko 10 km severoistočno od Kragujevca i oko 130 km južno od Beograda.[1] Kroz naselje prolazi železnička pruga Lapovo - Kragujevac - Kraljevo. Nalazi se u blizini Državog put IB reda 24, Batočina - Kragujevac. Put je većim delom magistralni put sa dve saobraćajne trake, dok je deonica između Gradca i Kragujevca izgrađena kao auto-put u konfiguraciji 2+2, sa odvojenim trakama za saobraćaj, zaustavnim trakama i raskrsnicama van nivoa. Međutim za saobraćaj je do sada puštena samo deonica od Kragujevca do Botunja, deo koji prolazi kroz teritoriju Cvetojevca.[2]

Istorija uredi

Po legendi selo je dobilo ime po nekom Cvetoju koji je prvi došao na prostor današnjeg sela. Po istorijskim podacima Cvetojevac je nastao za vreme Kočine Krajine, oko 1789. godine. Osnovala su ga pet roda: Asurdžići, Biorci, Mijailovići, Mladenovići i Sretenovići. Vremenom selo je raslo doseljavanjem stanovništva. Za vreme prvog srpskog ustanka je došlo 8 rodova, a nakon 1815. još 15 rodova.[3]

Prema popisu stanovništva 1903. godine Cvetojevac je imao 634, a sedam godina kasnije 793 stanovnika. Nakon Prvog svetskog rata Cvetojevac je brojao 735 ljudi, a pad u broju stanovnika može se pripisati velikom stradanju Srba u ratu. Nakon Drugog svetkog rata broj stanovnika je na popisima varirao od 692 stanovnika koliko je bilo 1981. godine do 776 koliko je bilo 1991. godine. Na poslednjem popisu stanovnika je primećen porast u broju stanovnika pa sada Cvetojevac ima 841 stanovnika, što je najveći broj u istoriji. Na to je uticala blizina grada Kragujevca koji se nalazi na samo 10–ak kilometara.[4]

U selo postoji džidovsko groblje, a seoska zavetina je Sveti Luka.[3][5] Crkva je posvećena Svetom proroku Iliji.[traži se izvor] U selu postoji i osnovna škola „19. oktobar",[6] koje je istureno matično odeljenje škole u Maršiću.[7]

Poljoprivreda uredi

Poljoprivreda je vodeća privredna grana po obimu proizvodnje kao i po zaposlenosti lokalnog stanovništva. Najviše se gaje kukuruz i pšenica.

Stočarstvo je najznačajnija grana proizvodnje u poljoprivredi u Cvetojevcu. Stočarstvo je najtraženiji deo poljoprivrede, jer njeni proizvodi (meso, mast, mleko, jaja) spadaju u glavne prehrambene proizvode stanovništva. Seljak sitnog poljoprivrednog gazdinstva u Cvetojevcu je svaštar, gaji više vrsta stoke. Gaji goveda, svinje, ovce, konje i živinu.[8]

Sport uredi

U Cvetojevcu postoji fudbalski klub Seljak koji se trenutno takmiči u Drugoj ligi Kragujevca, šestom takmičarskom nivou srpskog fudbala. Klub je osnovan 1926. godine, i redovan je učesnik liga koje organizuje fudbalski savez grada Kragujevca.[9] Svake godine krajem jula odrava se tradicionalni turnir u fudbalu i traje do 2. avgusta, svetog Ilije. Na njemu učestvuju klubovi sa teritorije Grada Kragujevca i Opštine Batočina.

Demografija uredi

U naselju Cvetojevac živi 602 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,2 godina (42,0 kod muškaraca i 44,4 kod žena). U naselju ima 224 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,21.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 762
1953. 772
1961. 743
1971. 695
1981. 692
1991. 776 767
2002. 719 734
2011. 841
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[10]
Srbi
  
711 98,88%
Slovenci
  
1 0,13%
Slovaci
  
1 0,13%
Makedonci
  
1 0,13%
nepoznato
  
5 0,69%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Razdaljina na sajtu www.udaljenosti.com
  2. ^ Otvoren deo auto-puta Batočina-Kragujevac
  3. ^ a b Todor Radivojević, Lepenica, naselja poreklo stanovništva, običaji, priredio Borislav Čeliković, Beograd 2010. str 641-642.
  4. ^ a b „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Sveti Luka obeležen u Cvetojevcu”. Arhivirano iz originala 13. 10. 2015. g. Pristupljeno 13. 10. 2015. 
  6. ^ „Osnovna škola "19. oktobar" - Maršić (Kragujevac)”. osnovneskole.edukacija.rs. Pristupljeno 2019-02-25. 
  7. ^ Donacija kola srpskih sestara školi u Cvetojevcu
  8. ^ Strategija održivog razvoja Šumadije i Pomoravlja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016), (2011). str. 78–96
  9. ^ Rezultati Seljaka na sajtu www.srbijasport.net/
  10. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  11. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi