Crkva Svetog Nikole u Prizrenu
Crkva Svetog Nikole ili Tutićeva crkva u Prizrenu je podignuta 1331/1332. godine i nalazi se u centru današnjeg grada. Tokom marta 2004. godine je oskrnavljena i pokušano je rušenje od strane albanskih ekstremista. Pripada Eparhiji raško-prizrenske Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Crkva Svetog Nikole | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Prizren |
Opština | Prizren |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | crkva |
Vreme nastanka | 14. vek |
Tip kulturnog dobra | spomenik kulture od izuzetnog značaja |
Nadležna ustanova za zaštitu | Republički zavod za zaštitu spomenika kulture |
Istorijat crkve uredi
Prvobitna crkva Svetog Nikole bila je do temelja srušena, a potom su je bujice zasule peskom i zemljom.[1] Obnovljena je 1857. godine, kada je i proširena sa severne, južne i zapadne strane i prepokrivena drvenim krovom, o čemu je ostavljen natpis iznad ulaza u crkvu.[2] Kako je pcrkva oplavom bila zatrpana krajem 18. veka, 1857. godine je obnovljena blagoslovom mitropolita Meletija, kada su njeni temelji otkriveni, prilikom uređivanja mitropolitske bašte. Proširena je i pokrivena drvenim krovom, i o tome je nad ulom u crkvu ostavljen natpis.[3]
Njen ktitor je bio vlastelin Dragoslav Tutić, čije monaško ime je bilo Nikola, sa suprugom Belom, a kasnije je postala deo vlastelinstva manastira Visoki Dečani. Sama građevina je malih dimenzija, jednobrodne osnove, dok su se u njenoj unutrašnjosti očuvali tragovi živopisa. Radovi na konzervaciji i restauraciji crkvice, obavljani su u periodu od 1967. do 1970. godine. Republika Srbija ju je 1990. godine proglasila za spomenik kulture od izuzetnog značaja[4][5] i stavila pod svoju zaštitu. Tokom Martovskog pogroma nad Srbima 2004. godine, crkvica svetog Nikole je, poput Bogorodice Ljeviške i drugih srpskih crkava u Prizrenu, spaljena i teško oštećena.[5][6] Tokom narednih godine, na crkvici su obavljani radovi da bi se vratila u svoje prvobitno stanje.[7]
Arhitektura i živopis uredi
Crkva svetog Nikole je mala građevina od kamena i opeke, sa osnovom jednobrodne crkve, nad kojom se uzdiže osmostrana kupola, rekonstruisana krajem sedme decenije XX veka. Oltarska apsida je polukružna, sa nišama polukružnog oblika za đakonikon i proskomidiju. Kameni ktitorski natpis je sačuvan samo delimično, ali se, na osnovu prepisa iz XIX veka, zna da je crkvica podignuta 1331/1332. godine.
Živopis u crkvici je očuvan u manjoj meri, a pretpostavlja se da je nastao neposredno nakon gradnje.[5] Na osnovu stila, rasporeda i tema sačuvanih fresaka, smatra se da ih je naslikala ista grupa zografa kojima se pripisuju najstariji živopis prizrenske crkve svetog Spasa i freske u crkvi svetog Đorđa u Rečanima kod Suve Reke,[5] srušenoj sredinom 1999. godine.[8] Ova grupa je najverovatnije uradila i dve ikone:
- Bogorodice Odigitrije, koja je bila deo ikonostasa Bogorodice Ljeviške, a danas se nalazi u Sabornoj crkvi u Prizrenu
- dvojna ikona na kojoj su predstavljene Blagovesti i susret Joakima i Ane, koji su se nalazili u Ljubiždanskoj crkvi, a danas se čuvaju u beogradskom Narodnom muzeju.
-
Krštenje Hristovo
-
Krštenje Hristovo, detalj
-
Sv Dimitrije Solunski
-
Uspenje, detalj
-
Vaskrsenje Lazarevo, detalj
-
Preobraženje Hristovo
Martovski napad i obnova uredi
Tokom Martovskog pogroma, sa crkve je otkinut olovni krov,[6] uništeni su prozori, a odneta je i ograda oko crkve.[7] Unutrašnjost crkve je zapaljena i vandalizovana (u crkvi su pronađeni ostaci kante za otpatke, đubre i ljudski izmet[6]), tako da su ostaci živopisa i mermerne površine oštećene.[7] Kameni delovi crkve su oštećeni pomoću čekića,[7] a na oltarskoj apsidi je plavim sprejem napisan grafit PDK, što je skraćenica Demokratske partije Kosova, čiji je predsednik, nekadašnji vođa OVK, Hašim Tači.
Obnova crkve uredi
Prva faza popravki je izvedena 2005. godine i obuhvatila je postavljanje novog olovnog krova, vrata i prozora. Crkveno dvorište je očišćeno, postavljena je nova gvozdena ograda, polomljene podne ploče su zamenjena, a zidno kamenje i opeke koji su pretrpeli oštećenja su zamenjeni ili popravljeni[7]. U 2007. godini su vršene popravke na unutrašnjosti crkve i uvedene su električne instalacije, da bi tokom 2009. godine bili obavljeni restauratorski radovi na živopisu crkvice svetog Nikole.[7]
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ Jastrebov, Stara Srbija, 37.
- ^ Nikolić (S.), Crkva Sv. Nikole, 114–115
- ^ Marković, Lela (2021). Pravoslavlje, br. 1297, 1. april, Obnova svetinja Prizrena, kao obnova duhovnog i nacionalnog identiteta. Beograd: SPC. str. 34.
- ^ Spomenici kulture od izuzetnog značaja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. oktobar 2008) (jezik: srpski)
- ^ a b v g „Crkva Sv. Nikole — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU.
- ^ a b v „Info-bilten ERP KiM 17-05-04: Ekspertska delegacija Saveta Evrope završila posetu spomenicima na Kosovu i Metohiji koji su uništeni u martovskom pogromu”. Arhivirano iz originala 1. 5. 2011. g. Pristupljeno 27. 11. 2009.
- ^ a b v g d đ „05 Crkva sv. Nikole (Tutićeva crkva) u Prizrenu”. Arhivirano iz originala 17. 5. 2009. g. Pristupljeno 27. 11. 2009.
- ^ „Crkva Sv. Đorđa — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU.