Crkva Svetog Pantelejmona na Divčibarama
Crkva Svetog Pantelejmona na Divčibarama, turističkom mestu na planini Maljen, na teritoriji grada Valjeva, podignuta je 2001. godine. Pripada Eparhiji valjevskoj Srpske pravoslavne crkve.[1]
Crkva Svetog Pantelejmona | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Status | hrišćanska pravoslavna bogomolja |
Tip | crkva |
Jurisdikcija | Srpska pravoslavna crkva |
Eparhija | Eparhija valjevska |
Osnivanje | 2001. |
Osnivač | Srpska pravoslavna crkva |
Posvećen | Svetom Pantalejmonu |
Lokacija | |
Mesto | Divčibare |
Država | Srbija |
Istorijat uredi
Ne postoje podaci u istoriji da je na Divčibarama postojala crkva, tako da je, oko 1930. godine, prva inicijativa za podizanje crkve potekla od protojereja Milana Tripkovića. Ovo Tripkovićevo zalaganje je mirovalo do 1940. godine, kada su Divčibare posetili mitropolit skopski Josif Cvijović i episkop žički Nikolaj Velimirović, u želji da odaberu pogodno mesto za podizanje hrama. Nije poznato za koju su se lokaciju opredelili, ali ulazak zemlje u rat 1941. godine, onemogućilo je ostvarivanje ove namere.
Podizanje crkve uredi
Na Pantelijevdan 9. avgusta 1995. godine osveštano je zemljište za gradnju prve divčibarske crkve i na njemu je podignut krst. Crkva je izgrađena na prostoru koji se nalazi na levoj obali potoka Žujana, između dve česme, na mestu gde se od 1926. godine održavao narodni vašar na dan Svetog Pantelejmona. Izvorište prve česme uzvodno je, prema predanju, ogradila kneginja Ljubica, žena kneza Miloša.[2]
Temelji crkve su postavljeni u proleće 1996. godine, u čemu su učestvovali i učenici i nastavnici bogoslovije Sveta Tri Jerarha iz manastira Krke, koji su školsku 1995/1996. godinu proveli na Divčibarama, nakon izgnanstva iz Srpske Krajine u Hrvatskoj. O ovim radovima se starao protojerej stavrofor Milan Tomić. Crkveni temelji su osveštani na Pantelijevdan iste godine. Zidanje hrama je počelo u leto 1998. godine, a 2000. godine, postavljen krst na njegovu kupolu i proslavljeno svođenje slemena.
Episkop šabačko-valjevski Lavrentije osveštao je na dan svetog Pantelejmona 2001. godine divčibarsku crkvu. Nakon osveštanja crkve održana je u njoj na Preobraženje, 19. avgusta iste godine prva liturgija sa prvim pričešćivanjem vernika.
Arhitektura crkve uredi
Crkvu na Divčibarama je podignuta po projektu arhitekte Tihomira Dražića iz Valjeva, ikonostas u duborezu je načinio Ljuban Marić iz Bogatića kod Valjeva, a ikone na njemu je naslikao Rade Sarić iz Beograda.
U tronovima se nalaze mošti svetog Pantelejmona, svete Petke, svetog Nikolaja Žičkog i svetog Nikolaja Lelićkog, kao i vozduh (pokrivač osvećenih darova) svetog Vasilija Ostroškog.
Bogosluženje uredi
U divčibarskom hramu svetog Pantelejmona bogosluženja se vrše za velike crkvene praznike, ali i tokom posta radi pšričešća vernih, te za vreme letnje i zimske turističke sezone, kada je na Divčibarama prisutno najviše vernika.
Galerija uredi
Izvori uredi
- ^ „Divčibarska Crkva”. Divčibare. Pristupljeno 23. 1. 2017.
- ^ „DIVČIBARE – KLIMATSKO LEČILIŠTE”. Saveti prirode. Pristupljeno 23. 1. 2017.