Ananas (tup. nanas — odlično voće; lat. Ananas comosus)[2][3] tropska je biljka iz porodice bromelija (Bromeliaceae)[4] i jedini je predstavnik ove porodice koji se komercijalno gaji kao voće. Ananas se jede svež ili konzerviran, a može se naći i u obliku soka ili kao sastojak mešanih sokova. Koristi se za deserte, salate i voćne koktele, a u nekim kulturama i kao prilog za jela od mesa.

Ananas
zbirni plod ananasa
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Monocotyledones
Kladus: Commelinids
Red: Poales
Porodica: Bromeliaceae
Rod: Ananas
Vrsta:
A. comosus
Binomno ime
Ananas comosus
Sinonimi[1]
Spisak
    • Ananas acostae C. Commelijn
    • Ananas ananas (L.) H.Karst. ex Voss nom. inval.
    • Ananas argentata J.C.Wendl. ex Schult. & Schult.f.
    • Ananas aurata J.C.Wendl. ex Schult. & Schult.f.
    • Ananas bracteatus Baker
    • Ananas coccineus Descourt.
    • Ananas debilis Schult. & Schult.f.
    • Ananas lyman-smithii Camargo nom. inval.
    • Ananas maxima Schult. & Schult.f.
    • Ananas monstrosus (Carrière) L.B.Sm.
    • Ananas ovatus Mill.
    • Ananas pancheanus André
    • Ananas penangensis Baker
    • Ananas porteanus Veitch ex K.Koch
    • Ananas pyramidalis Mill.
    • Ananas sativa Lindl.
    • Ananas sativus Schult. & Schult.f.
    • Ananas serotinus Mill.
    • Ananas viridis Mill.
    • Ananassa ananas (L.) H.Karst.
    • Ananassa debilis Lindl.
    • Ananassa monstrosa Carrière
    • Ananassa porteana (Veitch ex K.Koch) Carrière
    • Ananassa sativa (Schult. & Schult.f.) Lindl. ex Beer
    • Bromelia ananas L.
    • Bromelia ananas Willd.
    • Bromelia communis Lam.
    • Bromelia comosa L.
    • Bromelia edulis Salisb. nom. illeg.
    • Bromelia mai-pouri Perrier
    • Bromelia pigna Perrier
    • Bromelia rubra Schult. & Schult.f.
    • Bromelia violacea Schult. & Schult.f.
    • Bromelia viridis (Mill.) Schult. & Schult.f.
    • Distiacanthus communis (Lam.) Rojas Acosta

Ananas raste kao mali grm; pojedinačni cvetovi neoprašene biljke spajaju se i formiraju zbirni plod. Biljka se normalno razmnožava sa ogranka koji se stvara na vrhu ploda[2][5] ili sa bočnog izdanka, i obično sazreva u roku od godinu dana.[5][6]

Opis biljke uredi

Ananas je zeljasta višegodišnja biljka koja dostiže visinu od metar do metar i po, sa tridesetak ili više špicastih listova dugih od tridesetak santimetara do jednog metra, koji okružuju debelu stabljiku. Ananas je primer zbirnog ploda: svaki od mnogobrojnih radijalno raspoređenih cvetova rađa mesnati plod, koji je tesno priljubljen uz plodove susednih cvetova, tako da čitava cvast zajednički čini ono što naizgled deluje kao jedan mesnati plod.

Poreklo i istorijat uredi

Potiče iz Paragvaja i južnih delova Brazila. Kultivisan je u pretkolumbovsko vreme i raširen po čitavoj Južnoj Americi, pa je konačno stigao i do Kariba, gde ga je pronašao Kolumbo, koji ga je odneo u Evropu. Španci su ga raširili na Filipine, Havaje, Gvam i u današnji Zimbabve. Ananas je uspešno gajen od 1720. u evropskim staklenim baštama i posebnim toplim jamama koje je zagrevala fermentacija konjske balege. Ova metoda je zahtevala mnogo rada, a za jame je bilo potrebno i mnogo sveže balege. Masovna primena parnih brodova označila je kraj gajenja ananasa u Evropi, jer je prevoz voća preko mora postao mnogo jeftiniji od njegovog gajenja u umerenoj klimi.

Proizvodnja uredi

Danas svetskom proizvodnjom ananasa dominira Jugoistočna Azija: u 2001. godini Tajland je proizveo 1.979.000 tona, Filipini 1.618.000 tona, dok je Brazil ostvario proizvodnju od 1.430.000 tona. Ukupna svetska proizvodnja u 2001. godini bila je 14.220.000 tona. Najveći izvoznici svežeg ananasa u 2001. godini bili su Kostarika sa 322.000 tona, Obala Slonovače sa 88.000 tona i Filipini sa 135.000 tona.

U komercijalnom uzgajanju, cvetanje se može izazvati veštački i rana berba glavnog ploda može dovesti do razvoja drugog, manjeg ploda. Vrh ploda ananasa sa lisnatom krunom, odsečen prilikom čišćenja, može se zasaditi u zemlju, pa će iz njega izrasti nova biljka — kao što je slučaj kod krompira koji je u stanju da isklija iz dela krtole. Ovo je najčešći metod razmnožavanja koji primenjuju amaterski baštovani.

Oprašivanje uredi

 
Cvet ananasa (Japan)

Oprašivanje u prirodi najčešće vrše kolibriji. Ono je neophodno radi formiranja semena, ali prisustvo semena loše utiče na kvalitet ploda. Iz ovog razloga je na Havajima, gde se ananas danas gaji kao jedna od najvažnijih poljoprivrednih kultura, zabranjen uvoz kolibrija. Pojedine divlje vrste ananasa oprašuju slepi miševi i one se ponašaju upravo suprotno od većine cvetnica, otvarajući cvetove u toku noći i zatvarajući ih preko dana.

Lekovito dejstvo uredi

Koren i plod se primenjuju na koži kao sredstvo protiv upala i kao protelitički agens. Na Filipinima se tradicionalno koristi protiv crevnih parazita. Postoje tvrdnje da ananas deluje blagotvorno na pojedine poremećaje gastrointestinalnog trakta, da pomaže u otklanjanju bolova, kao i da je u stanju da ubrza porođaj u slučaju njegovog kašnjenja.

 
Ananas

Hranljive vrednosti uredi

100 g ananasa sadrži:
kcal kJ vode (g) masnoća (g) kalijuma (mg) kalcijuma (mg) magnezijuma (mg) vitamina C (mg)
55-59 233-247 84 0,2 173 16 17 19

Izvor: EU NWKRL 90/496/EWG

Ananas sadrži proteolitički enzim bromelain koji razgrađuje belančevine. Sok svežeg ananasa se može koristiti kao marinada za omekšavanje mesa. Enzimi iz svežeg ananasa mogu onemogućiti pripremu želea ili drugih deserta baziranih na želatinu. Bromelain se razgrađuje kuvanjem ili konzerviranjem, pa se konzervirani ananas može upotrebljavati sa želatinom. Ovaj enzim može biti opasan za osobe koje pate od nedostatka belančevina ili poremećaja kao što je Elers-Danlosov sindrom. Svež ananas takođe ne treba da jedu osobe koje pate od hemofilije, kao ni one sa oboljenjima bubrega ili jetre, jer on može da smanji vreme potrebno za koagulaciju krvi. Ananas je značajan izvor mangana, a sadrži i veće količine vitamina C i vitamina B1.

 
Ananas pripremljen za prodaju (Kina)

Skladištenje i transport uredi

Svež ananas je prilično skup jer je kao i većina tropskog voća osetljiv na uslove transporta. Ananas sazreva nakon branja, ali je za to potrebna određena temperatura. Kao i banane, osetljiv je na hladnoću i ne treba ga držati u frižideru. Potpuno zeleni plod posle pet do osam dana držanja na sobnoj temperaturi dobija zlatno-smeđu boju, prijatan miris i postaje malo mekši, i tada je spreman za jelo.

Ananas se skladišti na temperaturi od oko 7 °C, da bi se sprečilo sazrevanje. Ovo se radi jer je pojedinim plodovima za zrenje potrebno i dvostruko duže vreme nego drugima, pa tako neki mogu biti nedozreli, dok su drugi već prezreli, što je u komercijalnim uslovima nedopustivo, posebno kada se ima u vidu relativno visoka nabavna cena ovog voća. Zbog toga je ananas van tropskog pojasa najdostupniji u konzerviranom obliku.

Istorija uredi

 
Plod ananasa, ceo i u uzdužnom preseku.

Prekolonijalna kultivacija uredi

Divlja biljka potiče iz oblasti reka Parana-Paragvaj između južnog Brazila i Paragvaja.[2][7][8] Malo se zna o njegovom pripitomljavanju, ali se kao usev proširio širom Južne Amerike. Arheološki dokazi o upotrebi pronađeni su još iz perioda 1200-800. p. n. e. (pre 3200-2800 godina) u Peruu[9] i 200. p. n. e.-700 (pre 2200-1300 godina) u Meksiku,[10] gde su ga uzgajale Maje i Asteci.[11] Do kasnih 1400-ih, posečeni ananas je bio široko rasprostranjen i osnovna hrana Indijanaca. Prvi Evropljanin koji je naišao na ananas bio je Kolumbo u Gvadalupu 4. novembra 1493. godine.[12][13] Portugalci su uzeli voće iz Brazila i uneli ga u Indiju do 1550. godine.[14] Sorta crveni španski ananas je takođe uvedena od strane Španaca iz Latinske Amerike na Filipine, a uzgajana je za tekstilnu upotrebu od najmanje 17. veka.[15][16]

Kolumbo je biljku vratio u Španiju i nazvao je pina de Indes, što znači „bor Indijanaca”. Ananas je dokumentovan u Decenijama Novog sveta Petra Martira (1516) i Izveštaju o prvom putovanju oko sveta Antonija Pigafete (1524-1525), a prva poznata ilustracija je u Ovijedovoj Opštoj istoriji Indije (1535).[17]

Reference uredi

  1. ^ „The Plant List: A Working List of All Plant Species”. Pristupljeno 25. 7. 2014. 
  2. ^ a b v Morton, Julia F (1987). „Pineapple, Ananas comosus”. Pristupljeno 22. 4. 2011. 
  3. ^ „Pineapple Definition | Definition of Pineapple at Dictionary.com”. Dictionary.reference.com. Pristupljeno 6. 12. 2009. 
  4. ^ Coppens d'Eeckenbrugge, G; Leal, F. (2003). „Chapter 2: Morphology, Anatomy, and Taxonomy”. Ur.: Bartholomew, DP; Paull, RE; Rohrbach, KG. The Pineapple: Botany, Production, and Uses. Wallingford, UK: CABI Publishing. str. 21. ISBN 978-0-85199-503-8. 
  5. ^ a b „How to grow a pineapple in your home”. Pineapple Working Group-International Horticultural Society. Pristupljeno 15. 8. 2010. 
  6. ^ „Pineapple Growing”. Tropical Permaculture.com (Birgit Bradtke). Arhivirano iz originala 17. 6. 2010. g. Pristupljeno 15. 8. 2010. 
  7. ^ Bertoni, "Contributions a l'étude botanique des plantes cultivées. Essai d'une monographie du genre Ananas", Annales Cient. Paraguay (2nd series) 4 (by1919:250–322).
  8. ^ Baker, K. F.; J. L. Collins (1939). "Notes on the distribution and ecology of Ananas and Pseudananas in South America", American Journal of Botany; Collins, The pineapple: botany, utilization, cultivation, (London:Leonard Hill) JL. 1960.
  9. ^ Pearsall, Deborah M. (1992). “The Origins of Plant Cultivation in South America.” In The Origins of Agriculture : An International Perspective, 173–205. Washington: Smithsonian Institution Press.
  10. ^ Callen, Eric O. "Analysis of the Tehuacan coprolites." The prehistory of the Tehuacan Valley 1 (1967): 261-289.
  11. ^ Pickersgill, B (1976). „Pineapple”. Evolution of Crop Plants, N. W. Simmonds, Ed. 
  12. ^ Morrison, S.E. (1963). Journals and Other Documents of the Life of Christopher Columbus. Heritage Press. 
  13. ^ Rohtbach, GKG; Leal, F. (2003). „Chapter 1: History, distributions and World Production”. Ur.: Bartholomew, DP; Paull, RE; Rohrbach, KG. The Pineapple: Botany, Production, and Uses. Wallingford, UK: CABI Publishing. str. 21. ISBN 978-0-85199-503-8. 
  14. ^ Collingham, L (2007). Curry: a Tale of Cooks and Conquerors . Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-532001-5. 
  15. ^ „History & Origin of Piña”. Philippine Folklife Museum Foundation. Pristupljeno 13. 12. 2018. 
  16. ^ Ewbank, Anne (6. 9. 2018). „This Prized Filipino Fabric Is Made From Pineapple Leaves”. Gastro Obscura. Pristupljeno 13. 12. 2018. 
  17. ^ Hayward, Wyndham (1956). „The Pineapple meets the Press”. 6. Arhivirano iz originala 19. 3. 2022. g. Pristupljeno 11. 12. 2019. 

Literatura uredi

  • Menzel, Christopher. "Tropical and Subtropical Fruit". Encyclopedia of Agricultural Science Volume 4. ISBN 0122266706. Charles J Arntzen. New York: Elsevier Science Publishing Co. Inc., Academic Press, 2012. 380–382.
  • Beatrice H. Krauss: Anatomy of the Vegetative Organs of the Pineapple, Ananas comosus (L.) Merr. I. Introduction, Organography, the Stem, and the Lateral Branch or Axillary Buds. Botanical Gazette, Band 110, 1948, S. 159–217. (online)
  • Beatrice H. Krauss: Anatomy of the Vegetative Organs of the Pineapple, Ananas comosus (L.) Merr. (Continued) II. The Leaf. Botanical Gazette, Band 110, 1949, S. 333–404. (online)
  • Beatrice H. Krauss: Anatomy of the Vegetative Organs of the Pineapple Ananas comosus (L.) Merr. – Concluded. III. The Root and the Cork. Botanical Gazette, Band 110, 1949, S. 550–587. (online)
  • Monzon, R. B.; Adebiyi, Adebowale (1995). "Traditional medicine in the treatment of parasitic diseases in the Philippines". Southeast Asian journal of tropical medicine and public health (Southeast Asian Ministers of Education Organization, Regional Tropical Medicine and Public Health Network, Bangkok, Thailand) 26 (3): 421–428. . ISSN 0125-1562. doi:10.1080/13880200490902608.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). https://web.archive.org/web/20120110183054/http://cat.inist.fr/?aModele=afficheN&cpsidt=3030064. Приступљено 2007-02-12.
  • Marion C. Okimoto: Anatomy and Histology of the Pineapple Inflorescence and Fruit. Botanical Gazette, Band 110, 1948, S. 217–231. (online)
  • Reinhard Lieberei, Christoph Reisdorff: Nutzpflanzenkunde - begründet von Wolfgang Franke. 7. izdanje, Thieme-Verlag, 2007; S. 207 ff. ISBN 978-3-13-530407-6.
  • Gunther Franke (Hg.): Nutzpflanzen der Tropen und Subtropen. Band 2: Spezieller Pflanzenbau. Ulmer, Stuttgart 1994, S.

Spoljašnje veze uredi