Mirko Vlahović (Berane, 26. jul 1963) je crnogorski pozorišni i filmski glumac i prvak drame Crnogorskog narodnog pozorišta.[1][2]

Mirko Vlahović
Datum rođenja(1963-07-26)26. jul 1963.(61 god.)
Mesto rođenjaBerane
SFR Jugoslavija
Aktivni periodod 1988.
Zanimanjeglumаc
Bitna uloga"Stršljen" — Reždepi
"Budva na pjenu od mora" — Boro
"Božićni ustanak (TV serija)" — Stevo
"Biser Bojane" — Šefket
Južni vetar (TV serija)" — Mirko Radonjić
Veza do IMDb-a

Biografija

уреди

Rođen je 26. jula 1963. godine u Beranama. U ranoj mladosti bio je član Centra za kulturu Berane "Dušan Bošković". Akademiju scenskih umetnosti upisao je 1988. godine u Sarajevu, u klasi profesora Miralema Zupčevića. Još kao student postigao je svoj prvi glumački uspeh sa predstavom Mladena Materića Tetovirano pozorište scene Obala iz Sarajeva koja je nakon Velike nagrade na festivalu u Edinburgu gostovala u preko 50 zemalja svijeta. Nakon toga, Vlahović igra u Long pleju, Kuli Vavilonskoj, Kamenu za pod glavu, Divljem mesu. U Sarajevu je takođe ostvario značajan broj filmskih i televizijskih uloga.

Kada se vratio u Podgoricu ostvario je zapažene uloge u Crnogorskom narodnom pozorištu u predstavama : Tigar, Happy End, Izvanjac, Montenegrini, Oblomov, Party Time, Elektra, Malograđani, Jakov grli trnje, Otpad, Joneskomanija, Galeb, Poludela lokomotiva, Montenegro Blues, San o Svetom Petru Cetinjskom, Danilo, Večera budala, Šćeri moja, Bura, Učene Žene, Ekvinocijo, Bure Baruta...

Sarađivao je sa najboljim balkanskim filmskim i pozorišnim reditelja i dobitnik je mnogobrojnih regionalnih i internacionalnih nagrada.

Prvak je CNP-a i jedan od njihovih najaktivnijih glumaca. Glumio je u mnogim pozorištima u regionu, neka od njih su : Crnogorsko narodno pozorište, Narodno pozorište u Sarajevu, Atelje 212, Zagrebačko kazalište mladih, Otvorena scena Obala Sarajevo, Grad teatar, Ex ponto Ljubljana, Kraljevsko pozorište Zetski Dom, Dom omladine Podgorica, Nikšićko Pozorište, Hercegnovsko Pozorište i mnoga druga. Glumio je u preko 60 filmova i serija. Režirao je više puta nagrađivani kratki film "Zle oči", kao i predstavu "Sveti Georgije ubiva aždahu" Dušana Kovačevića. Živi i radi u Podgorici, ima sina Petra koji se takođe bavi glumom.

Filmografija

уреди
God. Naziv Uloga
1980-e
1988. Zabavni utorak
1990-e
1990. Gluvi barut Zunzarin Partizan
1990. Poslednji valcer u Sarajevu Mihailo Pušara
1991. Virdžina Momak
1991. Moj brat Aleksa Inspicijent
1991. Praznik u Sarajevu Ćiza Džeparoš
1991. Čovjek S
1991. Sarajevske priče Tihi
1992. Aleksa Šantić (TV serija) Inspicijent
1992. Koju igru igraš
1993. Roda
1993. Napadač Ranjenik
1993. Elektra Hemon
1994. Magareće godine Vjeroučitelj
1997. Rođeni sjutra Filip
1997. Zle oči Reditelj
1998. Sudbina jednog razuma Isailo, sluga
1998. Stršljen Redžepi
1998. Živana Puniša
1998. Svirač (TV film) Kum Jovan
1998. Džandrljivi muž Erzerin
1998. Dosije 128 Agent Udbe
1999. Nož Balija
1999. U ime oca i sina Diler
2000-e
2000. Gorski vijenac Vuk Mićunović
2001. Suđenje Đeneralu Vešoviću Peruta Vučinić
2001. Prijemni ispit Kum
2004. Taxi drive Taksista
2005. Poziv (serija) Hamed
2005. Srce u bunaru Partizan
2005. Grof Montenegro Georgije
2008. Die rote Zora Šumar Smoljan
2008. Malteški krst Malteški vitez
2009. Kod advokata Advokat
2009. Baraba Valentino
2010-e
2011. Oče, laku noć Eduard Kiš
2012. Mora ljubavi
2013. Budva na pjenu od mora Boro Kovačević
2014. Atomski zdesna Mario
2014. Varvari Lukin Otac
2015. Budva na pjenu od mora Boro
2016. Igla ispod praga Ranko
2017. Božićni ustanak (TV serija) Stevo
2017. Biser Bojane Šefket
2017. Iskra Petar
2018. Put Slavko
2018. Biser Bojane (TV serija) Šefket
2018. Između dana i noći Mešetar
2019. Dojč kafe Labud Zverotić
2019. Ajvar Psihijatar
2019. Rapl Bos
2019. Besa (TV serija) Božo
2019. Senke nad Balkanom Žmara
2019. Žigosani u reketu Đole DB-ovac
2020-e
2020. Biser Bojane (TV serija) Šefket
2020. Južni vetar (TV serija) Mirko Radonjić
2020. Močvara (TV serija) Rade Janković
2020. Otac Portir
2021. Nebesa Šinter
2021. Kljun (TV serija) Sveta Jović Surla
2021. Lud, zbunjen, normalan Idriz
2022. Ključ Deda
2022. Trag divljači Petar Drecun
2023. Južni vetar: Na granici Mirko Radonjić
2023. Poseta (TV serija) Radmanović
2023. Deca zla Zvonko Pažin
2023. Tunel (TV serija) Lazar Tešić
2021-2024. Dug moru Pukovnik
2024. Krunska 11 Joko
2024. Budi Bog s nama
2024. Pukotina u ledu
2024. Mraz
2024. Bijeg do mora Jakov

Istaknute uloge u pozorištu

уреди

Istaknute nagrade

уреди
  • Kristalna vaza na Jugoslovenskom Festivalu Dramskih Amatera u Trebinju
  • Nagrada za najbolju glavnu mušku ulogu FDA Nova Varoš
  • Nagrada na Međunarodnom Festivalu Kratkometražnih Filmova u Beogradu za film "Zle oči:
  • Godišnja nagrada UDUCG, za uloge u predstavama Montenegrini i Zločin i kazna, 1999.
  • Godišnje nagrade Crnogorskog narodnog pozorišta
  • Nagrada Opštine Podgorica „19. decembar” za ostvarene rezultate u pozorišnoj djelatnosti, 2005.
  • Međunarodni festival glumca u Nikšiću, nagrada „Grand prix” za najbolju partnersku ulogu (Siroti mali hrčki), 2007.
  • Nagrada za partnerski odnos na Festivalu Crnogorskog teatra, 2007.
  • Plaketa „Miloš Šami” za doprinos Hercegnovskoj aprilskoj pozorišnoj svečanosti (HAPS), 2008.
  • Nagrada 21.jul grada Berane za doprinos u kulturi, Opština Berane 2009.
  • Grand prix za najbolji partnerski odnos na sceni, Međunarodni festival glumca u Nikšiću 2009.
  • Velika Nagrada Crnogorskog Narodnog Pozorišta, 2016.[4]
  • Grand prix za najbolju glavnu mušku ulogu, Međunarodni festival glumca u Nikšiću, 2016.
  • Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje u cjelini, Festival mediteranskog teatra Purgatorije, 2016.
  • Nagrada Džoni Hodžić za izuzetan doprinos u njegovanju i očuvanju poetske riječi, 2017.
  • Nagrada za najbolju glavnu mušku ulogu za ulogu Petra (Iskra red.Gojko Berkuljan), Mojkovačke filmske jeseni, 2017.
  • Nagrada i status prvaka drame, Crnogorsko Narodno Pozorište Podgorica

Galerija

уреди
  1. ^ „Mirko Vlahović”. CNP. Приступљено 16. 1. 2020. 
  2. ^ „PORTRET GLUMCA MIRKA VLAHOVIĆA: Umjetnost je jedna velika ispovijest”. MNE Magazin. Приступљено 16. 1. 2020. 
  3. ^ „Vlahović o predstavi u kojoj igra s ocem: Na sceni braća, u životu prijatelji”. Vijesti. Приступљено 16. 1. 2020. 
  4. ^ „Beranac Mirko Vlahović dobitnik je Velike nagrade Crnogorskog narodnog pozorišta”. eSpona. Архивирано из оригинала 16. 01. 2020. г. Приступљено 16. 1. 2020. 

Spoljašnje veze

уреди

Mirko Vlahović na sajtu IMDb (jezik: engleski)