Džejms Džojs (engl. James Augustine Aloysius Joyce; Dablin, 2. februar 1882Cirih, 13. januar 1941) bio je irski književnik. Rodio se u Ratgardu, blizu Dablina u atipičnoj porodici. Otac je bio poslovni fanatik, koji nije mario ni za kakav intelektualni napor, dok je veoma religiozna majka često obitavala u svetu muzike. Vaspitavan u strogom katoličkom duhu, mladi Džejms, pod majčinim uticajem, umalo nije izabrao sveštenički poziv. Ali, u jednoj mladalačkoj krizi napravio je drastičan rez: otrgao se i od religije i od porodice, izabravši Odiseja za svog junaka i duhovnog vodiča. Iako je jedno vreme studirao medicinu u Dablinu, već 1902. godine napustio je Irsku, da joj se više nikad ne vrati, sem na kratko u dva navrata. Svoju Itaku tražio je u Trstu, Parizu, Cirihu, u kome je i umro 1941. godine. Od Irske je uz sebe samo imao Noru Branakl, devojku koja je pošla s njim i uskoro mu postala supruga.

Džejms Džojs
Džejms Džojs oko 1918. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1882-02-02)2. februar 1882.
Mesto rođenjaDablin, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti13. januar 1941.(1941-01-13) (58 god.)
Mesto smrtiCirih, Švajcarska
ObrazovanjeUniversity College Dublin
Književni rad
Uticaji odHomer, Dante Aligijeri, Toma Akvinski, Vilijam Šekspir, Henrik Ibzen, Đordano Bruno, Đanbatista Viko, Anton Pavlovič Čehov, Lav Tolstoj, Vilijam Batler Jejts
Uticao naSemjuel Beket, Salman Rušdi, Horhe Luis Borhes, Karlos Fuentes, Mario Vargas Ljosa, Umberto Eko, Filip Rot, Derek Volkot, Entoni Bardžis, Filip K. Dik
Najvažnija delaDablinci (1914)

Uliks (1922)

Portet umetnika u mladosti (1926)

Fineganovo bdenje (1939)

Potpis
Zvanični veb-sajt
jamesjoyce.ie

Jedan od utemeljitelja modernog romana. Prve uspehe postigao je zbirkom pripovedaka „Dablinci” iz 1914, u kojima Džojs prikazuje svakodnevicu i raznolika duševna stanja svojih junaka, kao i zanimljivim autobiografskim romanom Portret umetnika u mladosti koji je čitalačkoj publici predstavljen 1916. Moglo bi se reći da je njegovo najpoznatije delo Uliks objavljen 1922, a vrhunac njegova stvaralačkog genija svakako predstavlja Bdenje Finegana iz 1939. Iako je većinu svog života proveo izvan Dablina, ova rana iskustva u Irskoj su ostavila ogroman uticaj na njegov život i njegova dela.[1]

Biografija uredi

Rođen je u dablinskom predgrađu Rotamu, kao najstarije od četrnaestero dece. Otac Džon je imao malu radnju koja je bankrotirala 1891.[2], što je dovelo porodicu u velike probleme.[3] Godine 1891. Džojs je napisao poemu o smrti Čarlsa Stjuarta Parnela. Njegov otac je bio ljut na to kako je katolička crkva tretirala Parnela, kao i na stav Irske domaće vladajuće stranke i Britanske liberalne stranke, i na rezultirajući neuspeh kolaboracije da osigura lokalnu upravu u Irskoj. Irska partija je izbacila Parnela iz rukovodstva. Međutim, uloga Vatikana u savezu sa Britanskom konzervativnom strankom u sprečavanju lokalne uprave ostavila je trajni utisak na mladog Džojsa.[4] Džojsov otac je uredio da se poema objavi i čak je poslao kopiju u Vatikansku biblioteku.

 
Džojs u svojoj šestoj godini, 1888

Džejms je morao da napusti školu Clongowes Wood College, jer nije više bilo novca za školarinu. Primili su ga u katoličku školu Christian Brothers, gde je bio kad je dobio ponudu za školu Belvedere College.[5][6] Godine 1895, Džojs je u svojoj 13. godini odlučio da se pridruži pokretu Sodality of Our Lady s njegovim vršnjacima u Belvederu. Filozofija Tome Akvinskog je nastavila da vrši jak uticaj na njega tokom većine njegovog života.[7][8] Jezuiti su mu predložili da postane deo njihovog reda, Džejms je to odbio i napustio ih. Naime, Džojs je odgojen u strogoj hrišćanskoj porodici i to je imalo veliki uticaj na njegov život i njegova dela, ali on sam je već u 16 godini okrenuo leđa verovanju za sva vremena. Godine 1898, se upisuje na University College Dublin, gde je diplomirao na modernim jezicima (engleski, francuski i italijanski). Još na koledžu počinje da piše i prvo objavljeno delo mu je osvrt za Ibzenovu dramu.

Džojs je prvi put predstavljen Irskoj publici posredstvom Artura Grifita u njegovim novinama, United Irishman, u novembru 1901. Džojs je napisao jedan članak o Irskom književnom pozorištu, koji je časopis njegovog koledža odbio da štampa. Džojs ga je objavio i lokalno distribuirao. Sam Grifit je napisao članak o cenzuri studenta Džejmsa Džojsa.[9][10] Godine 1901, Irski nacionalni popis navodi Džejmsa Džojsa (19) kao učenog govornika engleskog i irskog koji živi sa svojom majkom i ocem, šest sestara i tri brata na adresi Royal Terrace (sad Inverness Road), Klontarf u Dablinu.[11]

Kada je diplomirao odlazi u Pariz da tamo studira medicinu, međutim već nakon pola godine se vratio,[12] jer mu je majka umirala od raka.[13][14] Nakon njene smrti počeo je intenzivno da pije i uspevao je da preživljava zahvaljujući osvrtima za knjige, časovima, i pevanju.[15][16][17] Te 1904. pokušava da objavi i Portret umetnika u mladosti ali bez uspeha. U junu 1904. upoznaje svoju buduću ženu Noru Barnakl i oni vrlo brzo napuštaju Dublin. Prvo su otišli u Cirih, pa u Trst gde je uspeo da nađe mesto učitelja engleskog i gde je ostao deset godina. Godine 1905, mu se rodio sin Džordž, a dve godine kasnije i kćerka Lucija. Godine 1909, je posetio Dablin nadajući se da će tamo objaviti zbirku pripovedaka Dablinci. To je bilo bezuspešno, i zbirka je ostala neobjavljena. Godine 1915, je otišao u Cirih i tamo sreo Hariet Ša Vivera koji ga je rešio finansijskih problema uzevši ga u zaštitu i plaćajući mu obilno za njegov rad. Godine 1920, je otišao u Pariz i tamo ostao 20 godina.

Dana 11. januara 1941. imao je operaciju koja je uzrokovala njegov pad u komu. Probudio se dva dana kasnije i tražio da se pozovu njegova deca. Međutim oni su bili na putu kad je Džejms preminuo. Sahranjen je na Fluntern groblju u Cirihu, gde su također sahranjeni i njegova žena (umrla 1951) i sin Džordž.

Književni rad uredi

 
Spomenik Džejmsu Džojsu u Dablinu

Džojs se u književnosti javio još kao student, 1899. godine, jednom zanimljivom esejističkom analizom Ibzena. On je eksperimentima u narativnoj tehnici i strukturi romana i primeni toka svesti dao nov pravac modernoj književnosti. Prva zbirka pesama Kamerna muzika izišla mu je 1907. (jedno vreme pripadao je grupi imažinista, sa Paundom i Eliotom), a zatim je pred sam Prvi svetski rat objavio jedinu knjigu pripovedaka Dablinci. Portret umetnika u mladosti pojavio se 1916, drama Izgnanci 1918, 1922. svetska književnost dobila je njegovo remek-delo roman Uliks, na kome je radio još od 1914. To delo smatra se biblijom evropskog proznog modernizma i uprkos vrlo oštroj polemici oko Džojsovog književnog dela, izvan svake sumnje je njegov ogroman uticaj na razvoj književne proze 20. veka. Posle Uliksa, Džojs je napisao još samo Fineganovo bdenje (1939), delo na kome je radio više od petnaest godina.

Dela uredi

Džojs je napisao jednu knjigu pesama (Kamerna muzika), te jednu dramu (Izgnanici), međutim proslavio se svojom prozom.

Punih osam godina je Džojs pokušavao da objavi svoju prvu knjigu proze, zbirku pripovedaka Dablinci. Dva puta je prerađivan slog knjige, a nekoliko puta urednici su zahtevali da Džojs promeni ili izbaci deo teksta. U današnje vreme možda zvuči neverovatno da se tadašnjim urednicima reč bloody (krvavo) činila krajnje nepodobnom, te da su za objavljivanje knjige dali uslov po kojemu se ta reč mora izbaciti.

Portret umetnika u mladosti je autobiografski roman prvo objavljen u nastavcima 1914—1915. godine. Reč je o sazrevanju umetnika i o razvoju umetničke ideje kroz vreme. Tu prvi put koristi tehniku unutrašnjeg monologa.

Uliks je napokon objavljen 1922. nakon velike potrage za izdavačima koji nisu prihvatali kontroverznost ovoga dela. I nakon toga delo je pretrpelo mnoge poteškoće. 500 primeraka koji su poslali u SAD zaplenjeno je i uništeno. Ipak ovo delo je označilo prekretnicu u književnosti, jer koristi novi stil bogat tehnikama poput „toka svesti” (engl. stream of consciousness), te parodije i humora. Osnova karakteristika joj je kaleidoskopsko pisanje i formalna struktura. Knjiga se sastoji od 18 poglavlja, svako opisuje jedan sat 16. juna i svako je obojeno različitim bojama pri tome se poklapajući sa jednom epizodom Homerove Odiseje.

Bdenje Finegana se pojavilo pod nekoliko imena sve dok 1939. nije dobilo svoj krajnji oblik i ovaj naslov. Radnja se dešava po noći, i delom je nastavak Uliksa. Sve novonastale Džojsove tehnike su veoma mnogo korišćene, tako da su napuštene sve konvencije o toku radnje, izgradnji likova, pa čak i korištenju smislenog jezika. Delo se bazira na dubokim igrama reči. Knjiga se završava početkom prve rečenice, a počinje njenim krajem.

a pati od „idealne nesanice” i kada bi pročitao knjigu vratio bi se opet na početak čitajući je ponovo i tako sve u idealnom krugu.

Bloomsday uredi

Šesnaesti dan juna, vreme radnje Uliksa, među Džojsovim je pobornicima širom sveta poznat kao Bloomsday, Blumov dan. U celom svetu, u Irskoj, a naročito u Dablinu, organizuju se brojne manifestacije u čast Uliksa. Dablinci i turisti šetaju rutom Leopolda Bluma, jedu i piju u kafanama u koje je on zalazio šesnaestog dana juna 1904. godine. Ovo je dan kada je Džojs prvi put upoznao svoju buduću suprugu i zauvek je ostao ovekovečen.

Džojsovci širom sveta organizuju i javna čitanja Uliksa. Tokom zadnjih godina stale su se koristiti i prednosti interneta, pa tako na majci svih mreža članovi džojsovskih asocijacija s cele planete glasno čitaju delove Uliksa. Svojevremeno je jedan odlomak pročitala i irska predsednica Mari Robinson.

Bibliografija uredi

 
Dablinci (Dubliners, 1914)

Posthumne publikacije

  • Stephen Hero (prethodna verzija dela A Portrait; napisano 1904–06, objavljeno 1944)[18]
  • Giacomo Joyce (napisano 1907, objavljeno 1968)
  • Letters of James Joyce Vol. 1 (ed. Stjuart Gilbert, 1957)
  • The Critical Writings of James Joyce (editori. Elsvort Mejson i Ričard Elman, 1959)
  • The Cat and the Devil (London: Faber and Faber, 1965)
  • Letters of James Joyce Vol. 2 (ed. Ričard Elman, 1966)
  • Letters of James Joyce Vol. 3 (ed. Ričard Elman, 1966)
  • Selected Letters of James Joyce (ed. Ričard Elman, 1975)
  • The Cats of Copenhagen (Ithys Press, 2012)
  • Finn's Hotel (Ithys Press, 2013)

Reference uredi

  1. ^ Ellman, str. 505, citing Power, From an Old Waterford House (London, n.d.). pp. 63–64
  2. ^ Ellmann 1982, str. 32–34.
  3. ^ Jackson, John Wyse; Costello, Peter (jul 1998). „John Stanislaus Joyce: the voluminous life and genius of James Joyce's father” (book excerpt). excerpt appearing in The New York Times. New York: St. Martin's Press. ch.1 "Ancestral Joyces". ISBN 9780312185992. OCLC 38354272. Pristupljeno 25. 9. 2012. „To find the missing link in the chain it is necessary to turn south to County Kerry. Some time about 1680, William FitzMaurice, 19th of the Lords of Kerry ... required a new steward for the household at his family seat at Lixnaw on the Brick river, a few miles south-west of Listowel in the Barony of Clanmaurice in North Kerry. He found Seán Mór Seoighe (Big John Joyce) ... Seán Mór Seoige came from Connemara, most likely from in or near the Irish-speaking Joyce Country itself, in that wild area south of Westport, County Mayo. 
  4. ^ In Search of Ireland's Heroes: Carmel McCaffrey pp. 279–286
  5. ^ „Themodernworld.com]”. 22. 6. 2011. Arhivirano iz originala 22. 06. 2011. g. Pristupljeno 12. 09. 2017. 
  6. ^ Ellmann 1982, str. 54–55.
  7. ^ Ellmann 1982, str. 60, 190, 340, 342.
  8. ^ Cf. Portrait of the Artist as a Young Man, Wordsworth 1992, Intro. & Notes J. Belanger, 2001, 136, n. 309: "Synopsis Philosophiae ad mentem D. Thomae. This appears to be a reference to Elementa Philosophiae ad mentem D. Thomae, a selection of Thomas Aquinas's writings edited and published by G. M. Mancini, Professor of Theology at the Pontifical University of Saint Thomas Aquinas, Angelicum in Rome (see The Irish Ecclesiastical Record. V, Year 32, No. 378. 1889. str. 570. 
  9. ^ Jordan, Anthony, "An Irishman's Diary" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. februar 2012), Irish Times, 20 February 2012
  10. ^ Jordan 2013, str. 53. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFJordan2013 (help)
  11. ^ „Residents of a house 8.1 in Royal Terrace (Clontarf West, Dublin)”. National Archives of Ireland. 1901. Pristupljeno 16. 5. 2012. 
  12. ^ Richard Ellmann: James Joyce (1959) pp. 117–118
  13. ^ She was originally diagnosed with cirrhosis of the liver, but this proved incorrect, and she was diagnosed with cancer in April 1903. Ellmann (1982). pp. 128.–129
  14. ^ Ellmann 1982, str. 129, 136.
  15. ^ „History of the Feis Ceoil Association”. Arhivirano iz originala 1. 4. 2007. g. Pristupljeno 9. 11. 2009. . Siemens Feis Ceoil Association. 1 April 2007 version retrieved from the Internet archive on 9 November 2009.
  16. ^ Parsons, Michael. „Michael Flatley confirms he owns medal won by James Joyce”. Irishtimes.com. Pristupljeno 20. 9. 2015. 
  17. ^ „On this day…30 September”. The James Joyce Centre. Arhivirano iz originala 26. 10. 2021. g. Pristupljeno 12. 09. 2017. 
  18. ^ „Joyce – Other works”. The James Joyce Centre. Arhivirano iz originala 24. 6. 2010. g. Pristupljeno 22. 2. 2010. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi