Agota Kristof (mađ. Kristóf Ágota; 30. oktobar 193527. jul 2011) [1] je bila mađarski pisac koja je živela u Švajcarskoj i pisala na francuskom. Kristof je za Veliku svesku (1986) dobila evropsku nagradu za francusku književnost. Dobila je nagradu Gotfrid Keler 2001. u Švajcarskoj i Austrijsku državnu nagradu za evropsku književnost 2008.[2]

Agota Kristof
Lični podaci
Datum rođenja(1935-10-30)30. oktobar 1935.
Mesto rođenjaCsikvánd,  Kraljevina Mađarska
Datum smrti27. jul 2011.(2011-07-27) (75 god.)
Mesto smrtiNojšatel, Švajcarska

Biografija

uredi

Agota Kristof rođena je u Csikvánd, Mađarska, 30. oktobra 1935. U 21. godini morala je da napusti svoju zemlju kada je sovjetska vojska suzbila mađarsku antikomunističku revoluciju. Ona, njen suprug (koji joj je nekada bio nastavnik istorije u školi) i njihova četvoromesečna ćerka pobegli su u Nojšatel u Švajcarskoj. Posle 5 godina samoće i izgnanstva, napustila je posao u fabrici i napustila muža. Počela je da studira francuski jezik i počela je da piše romane na tom jeziku.

Spisatenjski rad

uredi
 
Grob Agote Kristof

Prvi koraci kao pisaca Agota Kristof bili su u sferi poezije i pozorišta (John et Joe, Un rat qui passe), aspekti njenog pisanja koji nisu imali toliko veliki uticaj kao njena trilogija. 1986. pojavio se prvi Kristofov roman, Velika sveska. Bio je to početak trilogije. Nastavak pod nazivom Dokaz došao je dve godine kasnije. Treći deo objavljen je 1991. godine pod naslovom Treća laž. Najvažnije teme ove trilogije su rat i razaranje, ljubav i usamljenost, promiskuitetni, očajni i seksualni susreti koji traže pažnju, želja i gubitak, istina i izmišljotina.

Dobila je evropsku nagradu za francusku književnost za Veliku svesku. Ovaj roman je preveden na više od 40 jezika.[3] 1995. objavila je novi roman Juče. Agota Kristof je takođe napisala knjigu L'analphabète i objavljenu 2004. godine. Ovo je autobiografski tekst. Istražuje njenu ljubav prema čitanju kao malog deteta i putujemo s njom u internat, preko granice prema Austriji, a zatim do Švajcarske. Prisiljena da napusti svoju zemlju zbog neuspeha antikomunističke pobune, nada se boljem životu u Cirihu.

Većinu njenih dela objavila je izdanja Seuil u Parizu. Nedavno su objavljene dve nove kratke priče u kolekciji Mini Zoe pod nazivom "Où es-tu Mathias?" (2006) i „Line, le temps“. Imena Matias i Line su iz njenih prethodnih romana.

Umrla je 27. jula 2011. godine u svom domu u Nojšatel-u. Njeno imanje je arhivirano u švajcarskom književnom arhivu u Bernu.

Uticaj

uredi

Na video igru Majka 3 uticale su glavne teme Velike sveske. Glavni likovi Lukas i Klaus nazvani su po pripovedačima knjige. Dizajner igre, Shigesato Itoi, sam objavljeni autor, uporedio je roman povoljno sa RPG-om.[4] Severno Američki pisac Stiven Biči ju je imenovao kao uticaj na roman Boneyard. [5]

Brucio nel vento(Gorim na vetru, 2002) je film zasnovan na romanu Hier (Juče), reditelja Silvia Soldinija.[6] Le Continent K.(1998) i Agota Kristof, 9 ans plus tard ... (2006) su dva kratka dokumentarna filma o Agoti Kristof u režiji Eric Bergkrauta.[7]

Velika sveska je adaptirana u film 2013. godine.

2014. roman je za scenu prilagodila britanska savremena pozorišna kompanija Forced Entertainment.

Nagrade

uredi

Agota Kristof je dobitnica više nagrada, među kojima su:

  • italijansko priznanje „Alberto Moravija“ (1988),
  • švajcarske nagrade „Gotfrid Keler“ (2001) i „Fridrih Šiler“ (2005),
  • austrijska nagrada za evropsku književnost (2008) i
  • mađarska državna nagrada „Košut“(2011).[8]

Bibliografija

uredi
  • 1986: Le grand cahier / The Notebook / Velika sveska
  • 1988: La Preuve / Dokaz
  • 1991: Le troisième mensonge / Treća laž
  • 1998: L'Heure grise et autres pièces
  • 1995: Hier / Juče
  • 2004: L'analphabète / The Illiterate / Nepismeni
  • 2005: C'est égal
  • 2005: Où es-tu Mathias?
  • 2007: Le Monstre et autres pièces

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi