Agota Kristof
Agota Kristof (mađ. Kristóf Ágota; 30. oktobar 1935 – 27. jul 2011) [1] je bila mađarski pisac koja je živela u Švajcarskoj i pisala na francuskom. Kristof je za Veliku svesku (1986) dobila evropsku nagradu za francusku književnost. Dobila je nagradu Gotfrid Keler 2001. u Švajcarskoj i Austrijsku državnu nagradu za evropsku književnost 2008.[2]
Agota Kristof | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 30. oktobar 1935. |
Mesto rođenja | Csikvánd, ![]() |
Datum smrti | 27. jul 2011.75 god.) ( |
Mesto smrti | Nojšatel, Švajcarska |
Biografija
urediAgota Kristof rođena je u Csikvánd, Mađarska, 30. oktobra 1935. U 21. godini morala je da napusti svoju zemlju kada je sovjetska vojska suzbila mađarsku antikomunističku revoluciju. Ona, njen suprug (koji joj je nekada bio nastavnik istorije u školi) i njihova četvoromesečna ćerka pobegli su u Nojšatel u Švajcarskoj. Posle 5 godina samoće i izgnanstva, napustila je posao u fabrici i napustila muža. Počela je da studira francuski jezik i počela je da piše romane na tom jeziku.
Spisatenjski rad
urediPrvi koraci kao pisaca Agota Kristof bili su u sferi poezije i pozorišta (John et Joe, Un rat qui passe), aspekti njenog pisanja koji nisu imali toliko veliki uticaj kao njena trilogija. 1986. pojavio se prvi Kristofov roman, Velika sveska. Bio je to početak trilogije. Nastavak pod nazivom Dokaz došao je dve godine kasnije. Treći deo objavljen je 1991. godine pod naslovom Treća laž. Najvažnije teme ove trilogije su rat i razaranje, ljubav i usamljenost, promiskuitetni, očajni i seksualni susreti koji traže pažnju, želja i gubitak, istina i izmišljotina.
Dobila je evropsku nagradu za francusku književnost za Veliku svesku. Ovaj roman je preveden na više od 40 jezika.[3] 1995. objavila je novi roman Juče. Agota Kristof je takođe napisala knjigu L'analphabète i objavljenu 2004. godine. Ovo je autobiografski tekst. Istražuje njenu ljubav prema čitanju kao malog deteta i putujemo s njom u internat, preko granice prema Austriji, a zatim do Švajcarske. Prisiljena da napusti svoju zemlju zbog neuspeha antikomunističke pobune, nada se boljem životu u Cirihu.
Većinu njenih dela objavila je izdanja Seuil u Parizu. Nedavno su objavljene dve nove kratke priče u kolekciji Mini Zoe pod nazivom "Où es-tu Mathias?" (2006) i „Line, le temps“. Imena Matias i Line su iz njenih prethodnih romana.
Umrla je 27. jula 2011. godine u svom domu u Nojšatel-u. Njeno imanje je arhivirano u švajcarskom književnom arhivu u Bernu.
Uticaj
urediNa video igru Majka 3 uticale su glavne teme Velike sveske. Glavni likovi Lukas i Klaus nazvani su po pripovedačima knjige. Dizajner igre, Shigesato Itoi, sam objavljeni autor, uporedio je roman povoljno sa RPG-om.[4] Severno Američki pisac Stiven Biči ju je imenovao kao uticaj na roman Boneyard. [5]
Brucio nel vento(Gorim na vetru, 2002) je film zasnovan na romanu Hier (Juče), reditelja Silvia Soldinija.[6] Le Continent K.(1998) i Agota Kristof, 9 ans plus tard ... (2006) su dva kratka dokumentarna filma o Agoti Kristof u režiji Eric Bergkrauta.[7]
Velika sveska je adaptirana u film 2013. godine.
2014. roman je za scenu prilagodila britanska savremena pozorišna kompanija Forced Entertainment.
Nagrade
urediAgota Kristof je dobitnica više nagrada, među kojima su:
Bibliografija
uredi- 1986: Le grand cahier / The Notebook / Velika sveska
- 1988: La Preuve / Dokaz
- 1991: Le troisième mensonge / Treća laž
- 1998: L'Heure grise et autres pièces
- 1995: Hier / Juče
- 2004: L'analphabète / The Illiterate / Nepismeni
- 2005: C'est égal
- 2005: Où es-tu Mathias?
- 2007: Le Monstre et autres pièces
Reference
uredi- ^ Meghalt Ágota Kristóf írónő (Hungarian) retrieved 29 July 2011
- ^ Tagesschau.sf.tv - Austrian State Prize for European Literature in 2008[mrtva veza]
- ^ Szekeres, D. (19-03-2011) We can never express precisely what we mean. An interview with Ágota Kristóf
- ^ Shigesato Itoi interview regarding influence of Le Grand Cahier
- ^ Interview with Stephen Beachy at http://www.lambdaliterary.org/features/12/06/stephen-beachy-real-vs-unreal/
- ^ IMDb.com - Brucio nel vento (2002)
- ^ Works info at europeanliteraryimmigration.com
- ^ „Agota Kristof”. Dereta. Pristupljeno 4. 3. 2021.
- Kratka biografija na pwf.cz
Spoljašnje veze
uredi- Književno imanje Agote Kristof u arhivskoj bazi podataka HelveticArchives Švajcarske nacionalne biblioteke
- Publikacije Agote Kristof i o njoj Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016) u katalogu Helveticat Švajcarske nacionalne biblioteke
- Intervju 13. oktobra 2006. na www.hlo.hu
- Biografija i linkovi na europeanliteraryimmigration.com
- Prikaz Sveske Slavoja Žižeka