Arilje

место у Србији

Arilje je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Zlatiborskom okrugu. Prema 2022. bilo je 6.639 stanovnika.

Arilje
Crkva Svetog Ahilija u Arilju
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaArilje
Stanovništvo
 — 2022.6.639
Geografske karakteristike
Koordinate43° 45′ 05″ S; 20° 05′ 55″ I / 43.751433° S; 20.098671° I / 43.751433; 20.098671
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina350 m
Arilje na karti Srbije
Arilje
Arilje
Arilje na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj31230
Pozivni broj031
Registarska oznakaUE

Arilje je najpoznatije po Crkvi svetog Ahilija koju je podigao za svoju zadužbinu kralj Dragutin 1296. godine.

Istorija uredi

Arilje nastaje u drugoj polovini desetog veka kao malo naselje na rimskom putu od Požege do Ivanjice. Tada se zvalo Moravice po reci Moravica na kojoj se nalazi. U istom tom periodu izbeglice iz Larise donele su mošti svetog Ahilija (po kome je naselje kasnije dobilo ime) na mesto današnje crkve. Sava Nemanjić, Sveti Sava, godine 1219. odredio je ariljski manastir za centar Moravičke eparhije, koja je takođe nazivana i Ariljskom. Tokom Velike seobe Srba u sedamnaestom veku Arilje i okolina ostali su pusti. Novo stanovništvo doselilo se sa prostora Hercegovine i Crne Gore. Značajan događaj za Arilje bilo je proglašenje za varošicu 23. oktobra 1880. godine od strane kneza Milana Obrenovića. Kraj je bio voćarski, naročito se gajila jabuka budimka.[1]

Ovde se nalaze Osnovna škola „Stevan Čolović“, Narodna biblioteka Arilje i Spomenik palim borcima u Arilju.

Demografija uredi

 
Pogled na sela Arilja

U naselju Arilje živi 5084 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 35,2 godina (34,3 kod muškaraca i 36,0 kod žena). U naselju ima 2161 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,12.

Ovo naselje je skoro u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednjih nekoliko popisa u drugoj polovini XX veka primećen je konstantan značajan porast u broju stanovnika.

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 785
1953. 1.006
1961. 1.328
1971. 3.164
1981. 4.982
1991. 6.074 6.025
2002. 6.744 6.815
2011. 6.763
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
6.600 97,86%
Romi
  
55 0,81%
Crnogorci
  
22 0,32%
Jugosloveni
  
15 0,22%
Hrvati
  
5 0,07%
Muslimani
  
5 0,07%
Goranci
  
5 0,07%
Rusi
  
4 0,05%
Ukrajinci
  
2 0,02%
Slovenci
  
2 0,02%
Mađari
  
2 0,02%
Makedonci
  
2 0,02%
Bugari
  
2 0,02%
Slovaci
  
1 0,01%
nepoznato
  
2 0,02%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Politika”, 5. jul 1936
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi