Beočin je gradsko naselje u opštini Beočin, u Južnobačkom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 7839 stanovnika.

Beočin
Stambeni blok u Beočinu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBeočin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 7.839
 — gustina226/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 11′ 32″ S; 19° 43′ 13″ I / 45.192333° S; 19.720206° I / 45.192333; 19.720206
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina196 m
Površina35,6 km2
Beočin na karti Srbije
Beočin
Beočin
Beočin na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21300
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Geografija uredi

Beočin je administrativno sedište opštine Beočin, koja pripada Južnobačkom okrugu, iako se celokupna teritorija opštine ne nalazi u Bačkoj, već u Sremu, ali zbog neposredne blizine regionalnog centra, Novog Sada (oko 15 km) se svrstava u bački okrug. Mesto se nalazi u severnom Sremu, na obroncima Fruške gore i desne strane Dunava.

Ovaj kraj je poznat po fabrici cementa Lafarž BFC (Lafarge BFC) [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. mart 2013) koji je pre zapošljavao oko 2.000 radnika, a sada u fabrici radi oko 350 ljudi.

Po popisu stanovništva iz 2002. godine Beočin ima 8.370 stanovnika. Većina stanovnika čine Srbi, postoji i manja zajednica Roma sa Kosova izbeglih 1990-ih godina.

Mesne zajednice uredi

U sastavu naseljenog mesta Beočin postoje tri mesne zajednice: "Beočin Selo" (na jugu), "Beočin Grad" (na severu) i "Brazilija" (na zapadu). Naseljenom mestu Beočin pripada samo istočni deo mesne zajednice "Brazilija", dok je zapadni deo ove mesne zajednice u sastavu susednog naselja Čerević.

Istorija uredi

 
Pravoslavna crkva u Beočinu

Naselje na sadašnjoj teritoriji Beočina se spominje prvi put u XVIII veku. 1839. godine je sagrađena fabrika cementa. Početkom XX veka nastalo je i naselje za radnike. Posle Drugog svetskog rata Beočin se širi na istok gradnjom višespratnih zgrada. Beočin postaje veći i važniji od Beočin sela, kao što će postati i važan centar za okolna sela. Zbog velikog priliva stanovništva, usled potražnje radnika za rad u fabrici cementa, u Beočinu ima malo starog lokalnog stanovništva.

Javni objekti uredi

Ovde se nalaze OŠ „Jovan Grčić Milenko” Beočin, Srpska pravoslavna crkva u Beočinu, Crkva Svetog Vasilija Ostroškog u Beočinu i Rimokatolička crkva Svete Barbare u Beočinu.

Demografija uredi

U naselju Beočin živi 6221 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,3 godina (35,7 kod muškaraca i 38,8 kod žena). U naselju ima 2774 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 3.639
1953. 4.082
1961. 5.145
1971. 6.563
1981. 7.298
1991. 7.873 7.757
2002. 8.058 8.297
2011. 7.839
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
4.695 58,26%
Romi
  
1.019 12,64%
Jugosloveni
  
693 8,60%
Hrvati
  
507 6,29%
Mađari
  
182 2,25%
Slovaci
  
96 1,19%
Slovenci
  
75 0,93%
Crnogorci
  
56 0,69%
Rusini
  
25 0,31%
Nemci
  
24 0,29%
Muslimani
  
21 0,26%
Makedonci
  
19 0,23%
Albanci
  
16 0,19%
Rumuni
  
8 0,09%
Česi
  
5 0,06%
Bošnjaci
  
3 0,03%
Rusi
  
2 0,02%
Oseti
  
1 0,01%
Bugari
  
1 0,01%
nepoznato
  
53 0,65%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Saobraćaj uredi

Sva naselja u opštini Beočin su povezana gradskim autobusima Novog Sada (brojevi od 77 do 84).[4]

Sever: Futog (preko Dunava skelom)
Zapad: Ilok, Bačka Palanka, Vukovar Beočin Istok: Sremska Kamenica, Petrovaradin, Novi Sad
Jug: Crveni Čot (najviši vrh Fruške gore), Sremska Mitrovica

Gradovi pobratimi uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  4. ^ JGSP Novi Sad

Mape uredi

Spoljašnje veze uredi