Beljarica

Бељарица, мочварно подручје у долини Дунава надомак Београда

Beljarica je močvarno područje u dolini Dunava u Beogradu. Od 2013. godine u procesu je da postane zaštićeno područje, a zbog obilja divljih životinja i netaknute prirode, i blizine centra Beograda, poznata je još i kao Beogradska Amazonija.[1][2]

Močvarno područje Beljarica

Lokacija uredi

Nalazi se severozapadno od Beograda, u jugozapadnom uglu močvara Pančevačkog rita i samim tim stacionirana je u regionu Banata.[2] Proteže se na predelu 15 km od centra Beograda, duž leve obale Dunava.[3] Beljarica pripada gradskoj opštini Palilula, iako je nenaseljena, administrativno je podeljena između južnog dela naselja Borča, centralnog dela Kovilova i severnog dela Padinske Skele. Predeo Beljarice počinje severno od Pupinovog mosta i proteže se uz naselja na levoj obali Dunava u Sremu, odnosno kroz Novu Galeniku, Batajnicu, Nove Banovce i naselje 13. maj.[2]


Geografija uredi

Beljarica zauzima močvarni predeo između leve obale Dunava i zaobljenog nasipa koji štiti isušenu i obradivu zemlju u Pančevačkom ritu. Severni deo Beljarice poznat je kao Široka bara.[3] Površine je 18,6 km² i lokalno je poznata kao Crvenka ili Balaton.[2][1] Kao izdužena poplavna ravnica uz Dunav, Beljarica predstavlja tipičan zeleni koridor.[2]

Divlji svet uredi

Na močvarnom području popisano je 216 biljnih vrsta, 139 vrsta insekata i 98 vrsta riba.[4] Beljarica je jedno od glavnih mrestilišta i područja gnežđenja ptica u Srbiji. Od 136 vrsta ptica koje žive u Beljarici, njih 108 je zaštićeno.[5] U Beljarici je popisano nekoliko gnezdećih parova najvećeg evropskog orla, orla belorepana, kao i crna roda koja takođe nastanjuje ovo područje.[2][1]

Sisari popisani na području Beljarice uključuju vidru, divlju mačku, kunu zlaticu, kunu belicu, ali i nutriju, šakala i divlju svinju.[1][2] Ukupno je popisano 62 vrste sisara u Beljarici.[4]

Zaštita i ljudska interakcija uredi

Pošto je Srbija potpisnica Bernske konvencije o očuvanju evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa i Direktive o pticama, država je dužna da zaštiti tako obilno stanište ptica. Pored toga, s obzirom na to da je Beljarica u procesu da postane zaštićeno područje kao rezervat prirode, od 2013. godine smatra se zaštićenim dok Vlada Republike Srbije ne odluči da li će je proglasiti rezervatom ili ne. Osim toga, sa beogradskim ostrvima Veliko ratno ostrvo i Malo ratno ostrvo, ona čini važno područje za ptice ušća Save u Dunav.[1]

Skupština grada Beograda je 2015. godine glasala o proglašenju rezervata Močvara na levoj obali Dunava u Beogradu, koji je čak zamišljen kao jezgro budućeg Nacionalnog parka Beograd, ali je predlog povučen pre glasanja.[2]
Nakon što je predsednik Narodne Republike Kine Si Đinping posetio Srbiju 2016. godine, najavljeno je da će velika, nova luka Beograda biti izgrađena na prostoru Beljarice.[1][2] Ekolozi Srbije su protestovali navodeći da će delimična urbanizacija i industralizacija fragmentirati močvaru i da preostale male močvare neće moći da izdrže tako bogatu divljač. Peticija za očuvanje Beljarice pokrenuta je u junu 2017. godine.[1] Tokom 2017. godine predlog za izgradnju nove luke na području Beljarice je privremeno povučen radi dodatnih revizija.[5]

Zanimljivosti uredi

Veb-portal Vajs Srbija producirao je dokumentarni film Beljarica: Beogradska Amazonija, čiji autori su Miško Bilbija i Olivera Marković, a scenarista Senka Damjanović. Film je dobio prvu nagradu u kategoriji internet medija Regionalnog centra za Centralnu i Istočnu Evropu.[6]

Beljarice, ili plićak kod Beljarica, mogao je biti teškoća za rečni saobraćaj. Npr. kada je početkom novembra 1921. bivši austrougarski car Karlo bio transportovan niz Dunav brodom HMS Glowworm, nakratko je bio "naseo" na plićaku.[7]

Galerija uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi

44° 54′ 28″ S; 20° 21′ 39″ I / 44.907854° S; 20.360797° I / 44.907854; 20.360797