Bijelo Brdo (Erdut)

Bijelo Brdo je naselje u istočnoj Slavoniji, u opštini Erdut, Republika Hrvatska. Prema rezultatima popisa iz 2021. u naselju je živelo 1517 stanovnika.[1]

Bijelo Brdo
Hram Svetog Nikole
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaOsječko-baranjska
OpštinaErdut
OblastSlavonija
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.517
Geografske karakteristike
Koordinate45° 31′ 04″ S; 18° 52′ 19″ I / 45.51765394169903° S; 18.87195524327424° I / 45.51765394169903; 18.87195524327424
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina90 m
Bijelo Brdo na karti Hrvatske
Bijelo Brdo
Bijelo Brdo
Bijelo Brdo na karti Hrvatske
Bijelo Brdo na karti Osječko-baranjske županije
Bijelo Brdo
Bijelo Brdo
Bijelo Brdo na karti Osječko-baranjske županije
Ostali podaci
Poštanski broj31204 Bijelo Brdo
Pozivni broj+385 31
Registarska oznakaOS

Geografija uredi

Nalazi se na državnom putu Osijek – Erdut. Bijelo Brdo je od sedišta županije udaljeno oko 15 km.

Istorija uredi

Belo Brdo je 1885. godine bilo u Daljskom izbornom srezu, sa popisanih 1900 duša.[2]

Stanovništvo uredi

Na popisu stanovništva 2011. godine, Bijelo Brdo je imalo 1.961 stanovnika.[3]

Popis 1991. uredi

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Bijelo Brdo je imalo 2.400 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
1.941 80,87%
Hrvati
  
217 9,04%
Jugosloveni
  
97 4,04%
Mađari
  
11 0,45%
Nemci
  
4 0,16%
Slovenci
  
4 0,16%
Crnogorci
  
4 0,16%
Muslimani
  
2 0,08%
Grci
  
1 0,04%
Makedonci
  
1 0,04%
Romi
  
1 0,04%
Rusini
  
1 0,04%
Slovaci
  
1 0,04%
ostali
  
1 0,04%
neopredeljeni
  
59 2,45%
region. opr.
  
6 0,25%
nepoznato
  
49 2,04%
ukupno: 2.400

Istorija uredi

Drugi svjetski rat uredi

 

Srpska pravoslavna crkva u Bijelom Brdu, srez Osijek „preuređena je u katoličku, a sve dragocenosti župnici su odneli u Osijek“.

Iz Osijeka i okolnih sela Dalja i Bjelog Brda nasilno su preseljene 93 starosedelačke porodice, koje su prvo oterane u Bosnu a zatim prebačene u Srbiju. U njihove kuće naseljeni su Hrvati iz Dalmacije.[4]

U Bjelom Brdu istog sreza odmah po okupaciji došao je župnik Franja Šeguna a iz Dalja Josif Astaloš i pozvali su Srbe da pređu u katolicizam. Pošto se Srbi nisu odazvali njihovom pozivu, to je 27. septembra 1941. noću pohapšeno iz sela 15 familija i oterano u logor. Posle ovog župnik Šeguna je u svojoj propovedi poručio Srbima „neka se pokrste i neka ne slijede put ovih 15 familija koje se nalaze u logoru“. Posle toga poslat je poziv svakom domaćinu srpske kuće da ode beležniku u opštinu i potpiše već gotovu molbu za prelazak u katoličku veru. Zaplašeni a i da bi sačuvali život, oko 400 srpskih porodica pristalo je da pređe u katolicizam, tako da su 26. oktobra su bili kolektivno pokatoličeni. Hrvatica Marija Sabo koja je prisustvovala tom činu pored ostalog kaže:

Hram Svetog Nikole – Bjelo Brdo

 

Parohijski hram posvećen prenosu moštiju Svetog Nikole je sagrađen 1764. godine, a zvonik je dograđen 1809. godine. To je jednobrodna građevina podignuta u duhu baroknog klasicizma, sa polukružnom oltarskom apsidom i visokim zvonikom ispred zapadnog ulaza. Ikonostas je slikao Jovan Isailović Sterija 1783. godine, a zidno slikarstvo je mnogo kasnije, između 1850-1854. godine izveo njegov unuk Jovan Isailović mlađi.

1941-1945: Na početku Drugog svetskog rata, hram je nakon prisilnog pokatoličavanja, pretvoren u katoličku crkvu. Tom prilikom je ikonostas izbačen iz crkve i uništena je njegova drvorezbarija. Radovima na uništavanju mobilijara i pretvaranju hrama u katoličku crkvu rukovodio je franjevac Kamilo Kolb. Nakon rata hram je vraćen Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Podignuta je nova oltarska pregrada na kojoj s pored sačuvanih ikona postavljene dve starije zografske ikone, i ikona Jovana Preteče koju je za ikonostas Srpske pravoslavne crkve u obližnjem Sarvašu slikao Dimitrije Bačević.

1991: U toku ratnih operacija razbijena su četiri prozora, a fasada je oštećena mecima.

Sport uredi

Reference uredi

  1. ^ „Prvi rezultati popisa 2021. godine”. popis2021.hr. Arhivirano iz originala 14. 01. 2022. g. Pristupljeno 9. 11. 2022. 
  2. ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
  3. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 15. 3. 2017. 
  4. ^ Stranjaković 1991, str. 118.

Spoljašnje veze uredi

Literatura uredi

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.