Boleč je naselje u opštini Grocka u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 5955 stanovnika.

Boleč
Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Boleču
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaGrocka
Stanovništvo
 — 2011.Rast 5955
Geografske karakteristike
Koordinate44° 43′ 17″ S; 20° 36′ 07″ I / 44.7215° S; 20.602° I / 44.7215; 20.602
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Boleč na karti Srbije
Boleč
Boleč
Boleč na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11307
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Istorija uredi

Mesto Boleč se nalazi severozapadno od varoši Grocke, na putu BeogradGrocka, a u neposrednoj blizini Dunava. Boleč dolazi u red starijih naselja. U literaturi se Boleč spominje 1738. g. („i beše se cel den na Boleču”). Osim toga, ima tragova, koji ukazuju na starije naselje. Na Orašćićima je, po predanju, bilo Madžarsko groblje na čije se tragove i sada nalazi. Pored druma i mu blizini mehane (tada turske) postoji Bećarsko groblje; tu je za vreme Turaka postojala džamija, kao i palančica, koja je služila Tatarima za stanicu.

Pre 1813. g. selo je bilo na desnoj strani Bolečice, ispod groblja, na mestu koje se zove Selište. Tada su tu bile njive a bilo i po koja šljiva. Za vreme propasti (1813) stanovništvo je napustilo selo i prebeglo u Banat. Tada u selu nije bilo više od 10 kuća. Kad se docnije vratili, nisu otišli na staro mesto, jer bi im Turci tu mnogo dosađivali, već dođu u Gurbet Do, gde je bila velika šuma, i gde su stanovali Romi (Cigani) koritari, i tu se nastane.

Na Boleču je 1815. godine čim je planuo ustanak, podignut šanac, u kome su se sastali knez Miloš i Vujica Vulićević.

Boleč se pominje u aračkim spiskovima (poreski spisak) i imao je 1818. g. 41 a 1822. g. 43 kuće. Po popisu iz 1921. godine u selu je bilo 169 kuća sa 888 stanovnika.

Predanje veli da je u selu bila najstarija porodica Abazovića, od koje danas nema potomaka. Vele da su ovi Abazovići vodili poreklo od nekog srbina Abaza, koji je bio spahija. Kao najstarije porodice smatraju se Pevalićići i Nikolići, za koje pričaju, da je nekada bilo sve seosko imanje njihovo. Stare su porodice i Gagići, čiji je predak bio Janko Gagić buljubaša, koga su dahije pogubile 1804. godine; Đurići, Ačimovići, Jekići, Ljubinkovići, Stevanovići, Trifunovići, Vićentijevići, Milutinovići i Jeftići takođe se smatraju za stare porodice.

Ostale porodice su doseljene iz Bosne i Hercegovine, iz Kosova, od Pirota i iz okoline Niša, Stare Srbije i iz okolnih sela. Selo je podiglo školu 1909. g. Crkva im je bila u Vinči sa kojom činilo jednu parohiju. Godine 1920. osnovana je u selu Zemljoradnička zadruga. Selo je u toku balkanskog i svetskog rata imalo 80 žrtava. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Ovde se nalazi crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Boleču.

Demografija uredi

U naselju Boleč živi 4606 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,1 godina (37,3 kod muškaraca i 38,9 kod žena). U naselju ima 1735 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,31.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.184
1953. 1.213
1961. 1.277
1971. 1.476
1981. 3.395
1991. 4.960 4.671
2002. 5.750 6.324
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
5.463 95,00%
Romi
  
49 0,85%
Crnogorci
  
40 0,69%
Makedonci
  
40 0,69%
Hrvati
  
20 0,34%
Bugari
  
17 0,29%
Jugosloveni
  
15 0,26%
Rusi
  
6 0,10%
Slovenci
  
4 0,06%
Muslimani
  
4 0,06%
Mađari
  
4 0,06%
Ukrajinci
  
3 0,05%
Slovaci
  
3 0,05%
Goranci
  
3 0,05%
Nemci
  
1 0,01%
nepoznato
  
32 0,55%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja” knj.II (P. Nilolić: Okolina Beograda) i iz «Letopisa» opštine sela Boleč. Br.477
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta” (Beč 1998) period 1812—1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812—1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavjeno (1927 g.) „Napredak Pančevo”
  • „Letopis”: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.).

Letopis period 1812—2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine »Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze uredi