Vladimir Vlada Višnjić (Bosanski Brod, 12. septembar 1922Beograd, 11. decembar 1984) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Srbije, pravnik, jedan od osnivača i generalni direktor spoljno-trgovinskog preduzeća „Generaleksport”, poznatijeg kao „Geneks”. Povukao se sa te pozicije 1972. pod pritiskom čistke liberala u Srbiji.

vladimir višnjić
Lični podaci
Datum rođenja(1922-09-12)12. septembar 1922.
Mesto rođenjaBosanski Brod, Kraljevina SHS
Datum smrti11. decembar 1984.(1984-12-11) (62 god.)
Mesto smrtiBeograd,  SR Srbija,  SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
1941—1945.

Odlikovanja
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen je 12. septembra 1922. godine u Bosanskom Brodu. Po završetku gimnazije 1941. godine, pridružuje se Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Apsolvirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu i posle oslobođenja Jugoslavije posvetio se, pored partijskog rada, privredi.

U periodu pre nego što je učestvovao u osnivanju reeksportnog preduzeća „Geneks”, Vlada Višnjić nalazio se, do 1950. godine, na dužnosti načelnika Uprave za kapitalnu izgradnju, odakle odlazi u Vladu NR Srbije. Bio je pomoćnik ministra za uvoz-izvoz. Godine 1952. u saradnji sa pukovnikom Uprave državne bezbednosti (UDB), Ratkom Draževićem, osniva „Geneks”, u kojem su se početku obojica nalazila na funkciji savetnika. Sam Višnjić je za to vreme primao platu u Vladi NR Srbije, odnosno od 1953. godine Izvršnom veću. Na poziciji prvog čoveka „Geneksa” nalazio se 20 godina.[1]

Period tokom 1972. godine bio je izuzetno buran po srpske komuniste i u istoriji je ostao poznat kao čistka liberala u Srbiji. Pad Marka Nikezića i Latinke Perović ispratile su i smene i povlačenja niza rukovodilaca uspešnih kolektiva u Srbiji. Među njima se nalazio i Višnjić, koji je podneo neopozivu ostavku na mesto generalnog direktora „Geneksa” na preporuku tadašnjeg gradonačelnika Beograda, Branka Pešića. Na mestu generalnog direktora nasledio ga je Milorad — Miki Savićević.[2] Međutim, ostao je u preduzeću na poziciji specijalnog savetnika Poslovodnog odbora.

Umro je 11. decembra 1984. godine u Beogradu, ubrzo nakon penzionisanja. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja.

Vidite još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Kako smo smenjeni: Govore bivši direktori velikih kolektiva u Srbiji. "Privredni pregled", Beograd, 1989. godina