Vlada Višnjić
Vladimir Vlada Višnjić (Bosanski Brod, 12. septembar 1922 — Beograd, 11. decembar 1984) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Srbije, pravnik, jedan od osnivača i generalni direktor spoljno-trgovinskog preduzeća „Generaleksport”, poznatijeg kao „Geneks”. Povukao se sa te pozicije 1972. pod pritiskom čistke liberala u Srbiji.
vladimir višnjić | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 12. septembar 1922. | ||
Mesto rođenja | Bosanski Brod, Kraljevina SHS | ||
Datum smrti | 11. decembar 1984.62 god.) ( | ||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija | ||
Profesija | društveno-politički radnik | ||
Delovanje | |||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941—1945. | ||
Odlikovanja |
|
Biografija uredi
Rođen je 12. septembra 1922. godine u Bosanskom Brodu. Po završetku gimnazije 1941. godine, pridružuje se Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Apsolvirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu i posle oslobođenja Jugoslavije posvetio se, pored partijskog rada, privredi.
U periodu pre nego što je učestvovao u osnivanju reeksportnog preduzeća „Geneks”, Vlada Višnjić nalazio se, do 1950. godine, na dužnosti načelnika Uprave za kapitalnu izgradnju, odakle odlazi u Vladu NR Srbije. Bio je pomoćnik ministra za uvoz-izvoz. Godine 1952. u saradnji sa pukovnikom Uprave državne bezbednosti (UDB), Ratkom Draževićem, osniva „Geneks”, u kojem su se početku obojica nalazila na funkciji savetnika. Sam Višnjić je za to vreme primao platu u Vladi NR Srbije, odnosno od 1953. godine Izvršnom veću. Na poziciji prvog čoveka „Geneksa” nalazio se 20 godina.[1]
Period tokom 1972. godine bio je izuzetno buran po srpske komuniste i u istoriji je ostao poznat kao čistka liberala u Srbiji. Pad Marka Nikezića i Latinke Perović ispratile su i smene i povlačenja niza rukovodilaca uspešnih kolektiva u Srbiji. Među njima se nalazio i Višnjić, koji je podneo neopozivu ostavku na mesto generalnog direktora „Geneksa” na preporuku tadašnjeg gradonačelnika Beograda, Branka Pešića. Na mestu generalnog direktora nasledio ga je Milorad — Miki Savićević.[2] Međutim, ostao je u preduzeću na poziciji specijalnog savetnika Poslovodnog odbora.
Umro je 11. decembra 1984. godine u Beogradu, ubrzo nakon penzionisanja. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja.
Vidite još uredi
Reference uredi
Literatura uredi
- Kako smo smenjeni: Govore bivši direktori velikih kolektiva u Srbiji. "Privredni pregled", Beograd, 1989. godina