Vukman Kruščić (Polja, kod Kolašina, 1909Bare Kraljske, kod Kolašina, 20. januar 1942) bio je student prava, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

vukman kruščić
Vukman Kruščić
Lični podaci
Datum rođenja(1909-00-00)1909.
Mesto rođenjaPolje, kod Kolašina, Knjaževina Crna Gora
Datum smrti20. januar 1942.(1942-01-20) (32/33 god.)
Mesto smrtiBare Kraljske, kod Kolašina, ND Crna Gora
Profesijastudent prava
Delovanje
Član KPJ od1932.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od12. jula 1949.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem

Biografija

uredi

Rođen je 1909. u selu Polja, kod Kolašina. Poticao je iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a gimnaziju u Beranama. Potom je studirao na Pravnom fakultetu u Beogradu.[1]

Po dolasku na Beogradski univerzitet uključio se u revolucionarni studentski pokret i 1932. godine postao član ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Vrlo brzo je postao jedna od vodećih ličnosti u studentskom pokretu u Beogradu. Zajedno sa Ivom Lolom Ribarom, Rifatom Burdžovićem i Mirkom Srzentićem, učestvovao je u studentskim demonstracijama i revolucionarnim akcijama.[1]

Februara 1935. godine, na Univerzitetu u Beogradu došlo do velikog studentskog štrajka, tokom koga su žandarmi ubili studenta Mirka Srzentića. Studentska organizacija je tada odredila Mirka Tomića i Vukmana Kruščića da od univerzitetskog Senata traži intervenciju protiv postupaka policije. Kao student, Vukman je bio aktivan i u stručnim i kulturnim udruženjima studenata.[1]

Zbog revolucionarnog rada bio je više puta hapšen, a 1935. godine je bio zatvoren i u koncentracionom logoru u Višegradu. Održavanje letnjeg sabora na Bendovcu, na planini Bjelasici, avgusta 1936, gde su bili okupljeni ljudi iz kolašinskog i beranskog sreza, iskoristio je da, kao komunist, govori povodom demonstracija na Belvederu, kraj Cetinja i protiv Vlade Milana Stojadinovića.[1]

Pored političkog rada na Univerzitetu, bio je politički aktivan i rodnom kraju. Kao član rukovodstva Mesnog komiteta KPJ za Kolašin, učestvovao je na Sedmoj pokrajinskoj konferenciji KPJ za Crnu Goru, održanoj avgusta 1939. godine. Takođe je učestvovao i na Osmoj pokrajinskoj konferenciji KPJ za Crnu Goru, koja je održana avgusta 1940. godine u Barama Žugića, kod Žabljaka. Početkom 1941. godine postao je sekretar Mesnog komiteta KPJ u Kolašinu.[1]

Posle okupacije Jugoslavije, 1941. godine radio je na organizovanju Trinaestojulskog ustanka u kolašinskom srezu. Učestvovao je u borbama za oslobođenje Kolašina, jula 1941. godine. Posle sloma ustanka, radio je na oživljavanju oružane borbe protiv okupatora. Krajem godine se priključio Crnogorskom odredu za operacije u Sandžaku i sa njim učestvovao u Pljevljaskoj bici, 1. decembra 1941. godine.[1]

Januara 1942. godine, četničke jedinice, naoružane i snabdevene od Italijana, počele su organizovane napade na partizanske snage na teritoriji Kolašina. U takvoj situaciji, Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru i predstavnici rukovodstva Narodnooslobodilačkog pokreta organizovali su slanje jačih partizanskih snaga na ovo područje kako bi se suprotstavili nadmoćnijim četnicima. Komski partizanski odred uputio je tada dve čete, čiji je zadatak bio da suzbije četničku akciju na široj teritoriji Mateševa. Ove dve čete, četnici Đorđija Lašića su iznenadili i u zoru 20. januara 1942. napali u Kraljskim Barama. Tom prilikom poginula su 33 partizanska borca, 15 ih je ranjeno, a većina ostalih zarobljena. Među poginulima je bio i Vukman Kruščić.[1]

Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) 11. jula 1945. posthumno je odlikovan Ordenom zasluga za narod prvog reda.[2] Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 12. jula 1949. je za narodnog heroja.[1]

U znak sećanja na njega, selo Veprovac u opštini Kula, u Bačkoj, koje je naseljeno kolonistima iz Crne Gore, ponelo je 1950. naziv Kruščić.

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž Narodni heroji 1 1982, str. 431.
  2. ^ „Službeni list FNRJ 95/45” (PDF). www.slvesnik.com.mk. 7. 12. 1945. 

Literatura

uredi