Обична буква

Evropska bukva ili samo bukva[2] (lat. Fagus sylvatica), je vrsta visokog listopadnog drveta. Odgovara joj umerena i vlažna klima. Osetljiva je na rane i kasne mrazeve. Vrsta je senke i dostiže zrelost dosta kasno; na otvorenom prostoru oko 40-te godine, a u gustim sastojinama i do 60-te.

Evropska bukva
Fagus sylvatica
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
F. sylvatica
Binomno ime
Fagus sylvatica
Rasprostranjenost vrste
Sinonimi[1]
Lista
    • Castanea fagus Scop.
    • Fagus aenea Dum.Cours.
    • Fagus asplenifolia Dum.Cours.
    • Fagus cochleata (Dippel) Domin
    • Fagus comptoniifolia Desf.
    • Fagus crispa Dippel
    • Fagus cristata Dum.Cours.
    • Fagus cucullata Dippel
    • Fagus cuprea Hurter ex A.DC.
    • Fagus echinata Gilib. nom. inval.
    • Fagus incisa Dippel
    • Fagus laciniata A.DC. nom. inval.
    • Fagus pendula (Lodd.) Dum.Cours.
    • Fagus purpurea Dum.Cours.
    • Fagus quercoides (Pers.) Dippel
    • Fagus salicifolia A.DC.
    • Fagus sylvestris Gaertn.
    • Fagus tortuosa (Dippel) Domin
    • Fagus variegata A.DC.

Rasprostranjenost uredi

 
Gusta bukova šuma

Areal evropske bukve rasprostire se od Škotske i Skandinavije na severu do Sicilije ) i Korzike na jugu. Istočna granica areala pruža se na jug preko Istočne Pruske, Poljske, preko Karpata do Balkanskog poluostrva. U srednjoj i severnoj Evropi raste u nižim predelima, dok u južnim delovima areala raste na visokim planinama.

Izgled uredi

Evropska bukva dostiže visinu 30-40 m i prečnik stabla do 2 m. Na gornjoj granici areala stabla su znatno niža, iskrivljena i žbunastog oblika. Kora evropske bukve je tanka, siva i glatka. Pupoljci vretenasti, zašiljenog vrha, dugi do 2 cm, na granama spiralno raspoređeni. Listovi su ovalni, dugi 4-10 cm, po obodu celi ili blago valoviti. Lice lista je tamnozeleno, sjajno i golo, a naličje svetlije, u mladosti dlakavo duž nerava i po obodu. Cvetovi su jednopolni. Muški grupisani do 20 u loptastim cvastima na visećim drškama dužine do 20 cm. Ženski grupisani po 2-4 u kupuli u pazuhu lista, na drškama dužine 2 cm. Kupula je obrasla končastim ljuspama. Plod bukvica je trouglast, dug 10-16 mm. Evropska bukva cveta istovremeno sa listanjem, a plodovi sazrevaju tokom septembra-oktobra. Korenov sistem je srcast – u početku vertikalan sa izraženom žilom srčanicom, a kasnije se formiraju snažne bočne žile.[3]

Upotreba uredi

Bukva je jedna od najznačajnijih šumskih vrsta. Drvo bukve koristi se u različite svrhe: za gorivo, u industriji nameštaja i građevinarstvu, za dobijanje celuloze i dr. Seme bukve koristilo se u ljudskoj ishrani od praistorije. Sakuplja se sa zemlje, kada bukvice otpadnu. Po ukusu je najsličnije semenu lešnika. Još je Plinije pisao da je bukvica od svih orašica najslađa za jelo. Bukvice se koriste u ishrani najčešće sirove ali se mogu i peći poput pitomog kestena, samleti u brašno ili se iz njih može cediti ulje. Hleb sa dodatkom brašna od bukvinog žira na Kavkazu se smatra specijalitetom, a ulje od bukvica ubraja se u najkvalitetnija jestiva ulja. Preterana konzumacija sirovog semena može dovesti do smetnji u varenju ali pečene nisu škodljive. [4]

 
Živa ograda formirana od evropske bukve

Značaj u ozelenjavanju uredi

Evropska bukva ima veliki značaj u ozelenjavanju, posebno za velike parkovske površine. Pogodna je za formiranje velikih grupa i sastojina, ali može biti nezamenjiva i kao soliterno stablo. Posebno njene ukrasne forme. Dobro podnosi orezivanje, pa se od nje mogu formirati guste žive ograde.

Ukrasne forme uredi

Poznat je veći broj ukrasnih formi:

  • ’Fastigiata’ – piramidalne krošnje, grana uperenih ka vrhu
  • ’Laciniata’ – listovi izduženi, perasto deljeni
  • ’Pendula’ – žalosna forma; osnovne grane duge do 6 m, padaju vertikalno nadole
  • ’Purpurea’ – listovi tamnocrvene boje
  • ’Purpurea Pendula’ – žalosna forma sa tamnocrvenim listovima
  • ’Quercifolia’ – stablo niskog rasta, listovi po obodu režnjeviti, podsećaju na listove hrasta
  • ’Quercoides’ – kora stabla i starijih grana duboko ispucala, poput kore hrasta

Spomenici prirode uredi

 
Spomenik prirode „Evropska bukva na Kalemegdanu“

U Srbiji je veliki broj izuzetnih stabala zaštićen Zakonom o zaštiti prirode [5] i proglašen Spomenicima prirode.
Zaštićena stabla evropske bukve:

  • „Bukva na Dedinju“ je deo zaštićene kulturno-prostorne celine Senjak. Visoko je 26 m, obima debla 2,7 m, dobija crveno lišće u toku vegetacije i veoma je atraktivnog izgleda.
  • „Evropska bukva na Kalemegdanu“ je stablo impozantnih dimenzija koje raste na prostoru Kalemegdanskog parka (veza Kalemegdan), najvećeg i jednog od najstarijih beogradskih parkova.

Reference uredi

  1. ^ „The Plant List”. Arhivirano iz originala 23. 01. 2019. g. Pristupljeno 20. 07. 2018. 
  2. ^ „Bukva”. Biološka raznovrsnost Srbije - bioras.petnica.rs. [mrtva veza]
  3. ^ Vukićević, Emilija (1982), Dekorativna dendrologija (2. izd.), Beograd: Privredno finansijski vodič, str. 261—263 
  4. ^ Grlić, Ljubiša (1986), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec, str. 80—81 
  5. ^ Zakon o zaštiti prirode

Vidi još uredi

Mezijska bukva

Spoljašnje veze uredi