KUD „Abrašević” Kraljevo

KUD „Abrašević” Kraljevo je kulturno-umetničko društvo koje su kraljevački radnici osnovali 1926. godine. Društvo je aktivno i danas, a u njegovom sastavu su folklorna, dramska, horska, muzička i sekcija modernog baleta.

Osnivanje i rad KUD-a „Abrašević” pre Drugog svetskog rata

uredi

Prva kulturno-umetničke grupe u Kraljevu nastala su još početkom 20. veka. U sali hotela Pariz radile su pojedine kulturno-umetničke grupe, a nakon Prvog svetskog rata u Kraljevu je bilo osnovano i amatersko pozorište. Podaci o prvom osnivanju Kulturno-umetničke grupe „Abrašević” u Kraljevu nisu najjasniji. Milenko Novaković, predsednik organizacije Srpske socijaldemokratske stranke u svojim memoarima beleži da je „Abrašević” u Kraljevu bio osnovan 1905. godine na njegovu ličnu inicijativu. Međutim, nema pouzdanih podataka o radu ove grupe u Kraljevu tokom 1905. godine, iako postoje takvi dokazi o postojanju istoimenih kulturno-umetničkih društava u Kragujevcu i Čačku.[1]

Pouzdani podaci o „Abraševiću” u Kraljevu postoje za period nakon Prvog svetskog rata. KUG „Abrašević” u Kraljevu osnovana je polovinom 1926. godine, a inicijator njenog osnivanja je bio Dragan Tešić, abadžija, koji je još 1922. godine bio član „Abraševića” u Šapcu. I ova kultuno-umetničko grupa je ime ponelo po pesniku Kosti Abraševiću. Dragi Tešić je bio izabran i za prvog predsednika kraljevačkog „Abraševića”. KUG „Abrašević” je obuhvatala mešoviti hor, dramsku sekciju i biblioteku, a njeni članovi su mahom bili zanatlije i radnici. „Abrašević” je najčešće svoje programe izvodila po kraljevačkim hotelima i kafanama. Zbog novčane pomoći koju je „Abrašević” često pružao štrajkovima u Kraljevu, kao i učešća njegovih članova u ovim štrajkovima, rad ove kulturno-umetničke grupe je bio nakratko zabranjen.[1]

Kako su neki od članova „Abraševića” bili i vodeći kraljevački komunisti, grupa je bila pod policijskom prismotrom. Zbog toga „Abrašević” nije mogao da pošalje svoje delegate na Kongres kulturno-prosvetnih i sportskih grupa Nezavisnih sindikata, koji je održan u Beogradu 1928. godine. Krajem novembra iste godine „Abrašević” je bio prijavljen kao jedan od članova Saveza kulturno-prosvetnih i sportskih klubova Jugoslavije, pored još dvadesetak drugih grupa.[2]

Zabrana rada „Abraševića” i osnivanje „Poleta”

uredi

Nakon uvođenja Šestojanuarske diktature bio je zabranjen rad Nezavisnih sindikata, kao i rad „Abraševića”. Međutim, kraljevački radnici umesto „Abraševića” osnivaju novi KUD „Polet” krajem 1929. godine. Svi članovi „Abraševića” prešli su u „Polet”. Dragan Tešić je bio predsedik i ovog kulturno-umetničkog društva. Zahvaljujući otvaranju Fabrike aviona u Kraljevo dolaze novi radnici, a među njima i jedan broj komunista koji rade na obnavljanju partijske organizacije u gradu. KUD „Polet” je bio ugašen svega dve godine nakon svog osnivanja, 1931. godine. Naime, ovo kulturno-umetničko društvo je na svojim priredbama počelo recitovati pesmu kojom je osuđivana smrtna kazna izvršena u to vreme nad svojicom radnika u SAD-u, što je banska uprava iskoristila kao povod za zabranu rada KUD-a „Polet”.[3]

Društvo „Goč”

uredi

„Goč” je bila nova kulturno-umetničko grupa koje su kraljevački radnici osnovali nakon zabrane „Poleta”. Međutim, njen rad je zabranjen već u leto 1932. godine, a kao povod je poslužila akcija kraljevačkih komunista na rasturanju letaka uoči 1. avgusta, Dana borbe protiv rata i militarizma. Potom je proterano i 13 najaktivnijih članova ove grupe, uključujući i Dragana Tešića.[4]

Obnavljanje rada „Abraševića”

uredi

Uprkos prethodnim zabranama, kraljevački radnici nisu odustajali od osnivanja svoje kulturno-umetničke grupe. Tako je rad „Abraševića” bio obnovljen 1934. godine, a da bi se njegov rad lakše legalizovao bio je prijavljen kao ogranak beogradskog „Abraševića”, koji je imao dozvolu za rad od beogradske policije. Grupa je obuhvatala horsku, dramsku, recitatorsku i tamburašku sekciju, kao i školu igranja i biblioteku. Veće priredbe su organizovane u hotelu Jugoslavija, a manje u sindikalnoj kafani Knežević. Članovi grupe su postajali i studenti i učenici, iako je srednjoškolcima bilo zabranjeno da učestvuju u radničkim organizacijama. Vrlo često su pojedini članovi bili angažovani u nekoliko sekcija. Dešavalo se i da policija dolazi na probe, zbog čega su izostavljani tekstovi koji su mogli da izazovu njeno nezadovoljstvo. Nakon hapšenja komunista u Kraljevu 1935. godine, u ovaj grad dolazi Stanislav Sremčević. On se zaposlio u Fabrici aviona i imao je zadatak da obnovi partijsku organizaciju u gradu. Sremčević je postao i član „Abraševića” i u narednom periodu je dao veliki doprinos njegovom radu. Nakon hapšenja komunista u Kraljevu 1935. godine rad „Abraševića” je bio nakratko zabranjen, sve do marta 1936. godine. U ovom periodu „Abrašević” dobija i dečiju sekciju „Budućnost”, u okviru koje su nastupali deca radnika i šegrti.

„Abrašević” je nastavio da sakuplja pomoć za nezaposlene i siromašne radnike organizovanjem priredbi, ali i da učestvuje u štrajkovima. Tako je 1937. godine prilikom štrajka građevinskih radnika hor „Abraševića” išao na čelu kolone i pevao je revolucionarne pesme. Ovo je izazivalo nove sukobe sa policijom, koja je tokom 1938. godine upala u prostorije „Abraševića” i izvršila pretres. U zimu 1939. godine policija je upala u salu hotela Jugoslavija i prekinula je dalje izvođenje programa. U ovom periodu „Abrašević” je sarađivao sa istoimenom grupom iz Čačka, pa je kraljevački „Abrašević” imao nastupe i u ovom gradu. Međutim, krajem 1940. godine, nakon zabrane rada sindikata i kulturno-umetničkih grupa, i KUG „Abrašević” je prestao sa radom.[5]

KUD „Abrašević” nakon Drugog svetskog rata

uredi

Period posleratne obnove i stagnacije do početka šezdesetih

uredi

Veliki broj članova KUD-a „Abrašević” učestvovao je u borbama vođenim tokom Drugog svetskog rata: 52 člana su bila prvoborci, a 33 člana su poginula ili su streljana tokom rata. Nekoliko članova „Abrašević” su postali i narodni heroji: Desimir Jovović-Čiča, Stanislav Sremčević-Crni, Čedomir Vasović, Dragoslav Bogavac, Rade Vilotijević i Momčilo Dugalić.

Kako za vreme okupacije nije bilo uslova za rad „Abraševića”, za obnovu aktivnosti ove grupe bilo je potrebno sačekati kraj rata. Rad grupe je obnovljen već u januaru 1945. godine, a 1947. grupa je prerasla u kulturno-umetničko društvo.[6] Nosioci aktivnosti su bili predratni članovi „Abraševića”, a kasnije se uključuje i sve veći broj radnika, studenata i učenika. Prvo je organizovana dramska sekcija, koja je kao prvu posleratnu predstavu izvela komad Najzeda u režiji Milorada Jovića. Ubrzo su organizovane i horska i muzička sekcija. Folklorna sekcija je započela sa radom 1946. godine, zahvaljujući entuzijazmu Radmile Čolović, nastavnice u Gimnaziji. Prvi članovi ove sekcije su bili upravo učenici Gimnazije.[7]

Krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina „Abrašević” je učestvovao na takmičenjima kulturno-umetničkih društava u susednim gradovima, na kojima je često bio nagrađivan. Najveći uspeh u ovom periodu je bila turneja „Abraševića” 1955. godine, u okviru koje su članovi ovog kulturno-umetničkog društva nastupali u Kosovskoj Mitrovici, Prištini, Skoplju, Kumanovu, Vranju i Kruševcu, a potom i u Smederevu, Boru, Zaječaru i Negotinu. Međutim, uporedo sa ovim uspesima pojavili su se i prvi problemi. Nakon osnivanja Gradskog narodnog pozorišta 1949. godine dramska sekcija „Abraševića” se našla pred gašenjem jer je veliki deo njenih članova prešao u pozorište. Ipak, zahvaljujući entuzijazmu preostalih članova dramske sekcije, ona je nastavila da radi. Nakon što su u pozorištu počeli da se zapošljavaju profesionalni glumci početkom pedesetih godina, većina članova sekcije se vratila u „Abrašević”. Među glumcima koji su potom imali zapažene karijere, a koji su ponikli iz dramske sekcije „Abraševića” su i Marko Nikolić, Dara Vuković-Plaović, Miodrag Radovanović Mrgud, Dragan Ockoljić, Smilja Trmčić, Zorica i Siniša Protić i drugi.[8]

Sledeći problem za „Abrašević” je bio nedostatak adekvatnih prostorija. Nakon nekoliko selidbi „Abraševiću” je početkom šezdesetih godina bila ustupljena samo jedna prostorija veličine tridesetak kvadratnih metara. Tada je deo članstva napustio „Abrašević” i prešao u društvo „Železničar” koje je tada počelo sa radom. Uprkos tome, „Abrašević” je nastavio da gostuje u drugim gradovima i da učestvuje na festivalima. Hor je bio rasformiran 1959. godine, a horovođi Branku Mladenoviću je bilo odato priznanje za dotadašnji rad. U ovom periodu „Abrašević” je najveći deo novca dobijao od Sindikalnog veća i sindikalne organizacije, pa je pun naziv društva stoga bio Sindikalno kulturno-umetničko društvo „Abrašević”.[9]

„Abrašević” danas

uredi

Zbog gorenavedenih problema znatan deo članova je napustio „Abrašević”, koji je 1961. godine brojao svega 40 članova. „Abrašević” je 1. juna 1963. godine morao da prestane sa radom jer je jedina prostorija koju je imao na raspolaganju srušena. Prekid u radu je potrajao sve do marta 1964. godine, kada su „Abraševiću” dodeljene prostorije za rad u novosagrađenom Domu društvenih organizacija. Veliki uspeh za ovo kulturno-umetničko društvo bilo je učešće na međunarodnom festivalu folklora u Zelenoj Gori (Poljska) u oktobru 1964. godine. „Abrašević” je predstavljao Jugoslaviju, a nastupili su i ansambli iz Čehoslovačke, Istočne Nemačke i Poljske. „Abrašević” je osvojio prvo mesto, a ovo je ujedno bio i prvi nastup ovog kulturno-umetničkog društva u inostranstvu.[10]

KUD „Abrašević” je 1979. godine bio preseljen u zgradu Doma dobrovoljnog vatrogasnog društva. Prvobitna namera je bila da ovo bude samo privremeno rešenje, a da „Abrašević” dobije prostorije u Domu kulture nakon što on bude izgrađen. Međutim, kako se od izgradnje Doma kulture odustalo, „Abrašević” se i danas nalazi na ovoj lokaciji.[11]

Uprkos ratovima i sankcijama tokom devedesetih godina „Abrašević” nije prestajao sa radom. Godine 1995. društvo svojim zaslugama i uspesima postignutim pod rukovodstvom koreografa Slavoljuba Panovića postaje član važne međunarodne asocijacija folklornih ansambala (CIOFF). Kao član ove asocijacije društvo učestvuje na međunarodnim festivalima u Brazilu (1996), Sjedinjenim Američkim Državama (1997) i Narodnoj Republici Kini (2003). Godine 1998. Veći broj starijih članova folklorne sekcije vraća se u društvo i osniva ansambl veterana. Osnovan je i dečiji narodni orkestar pod rukovodstvom Radeta Kuburovića, koji je postigao zapažene rezultate i iz koga je većina današnjih članova narodnog orkestra. Nakon povratka „Abraševića” u sastav CIOFF-a 2016. godine društvo je organizovalo veći broj inostranih turneja. „Abrašević” je i organizator godišnjeg festivala „Leto kod Abraševića”.[12]

Za svoj dugogodišnji rad KUD „Abrašević” je dobio veći broj priznanja. Među njima se ističe Diploma za naročite zasluge Skupštine opštine Kraljevo, dodeljena 1965. godine. Kulturno-prosvetna zajednica Kraljeva je 1972. godine dodelila „Abraševiću” Novembarsku nagradu. Povodom pedeset godina svog rada „Abrašević” je odlikovan Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom.[13]

Sekcije KUD-a „Abrašević”

uredi

Dramska sekcija

uredi

Iako je neposredno nakon Drugog svetskog rata ova sekcija bila jedna od najvažnijih, tokom šezdesetih godina je počela da gubi na značaju. Zbog nedostataka odgovarajućih uslova za rad dramska sekcija je pripojena Amaterskom pozorištu 1972. godine. Ova sekcija je obnovljena 2009. godine. Od svoje obnove sekcija je osvojila mnoge nagrade i priznanja na festivalima.[14][15]

Horska sekcija

uredi

Poput dramske sekcije, horska sekcija je početkom šezdesetih godina imala veliki broj problema. Privremeno je obustavila svoj rad u periodu od 1970. do 1974. godine. Međutim, nakon obnove hora problem je i dalje bio nedovoljan broj članova, što je donekle bilo nadoknađeno saradnjom sa učenicima iz srednjih škola. Hor je radio do polovine 1979. godine. Umesto horske sekcije, „Abrašević” je organizovao rad grupe pevača, koja je prvi samostalni nastup imala 1981. godine. Osnivanjem dečjeg hora 2008. godine ova sekcija je obnovljena, a 2016. godine je ponovo oformljen stariji mešoviti hor.[15][16]

Muzička sekcija

uredi

Muzička sekcija je u početku brojala 30 članova i obuhvatala je narodni orkestar, zabavni orkestar, dečji orkestar harmonika i vokalne soliste, a povremeno i tamburaški orkestar. Kako „Abrašević” nije mogao da obezbedi odgovarajuće prostorije i dovoljno sredstava za rad ovako raznuđene sekcije, 1971. godine počela je njena reorganizacija kako bi se formirao univerzalni sastav koji bi izvodio i narodnu i zabavnu muziku. Osnovan je dečiji orkestar, koji su činili uglavnom učenici Muzičke škole „Stevan Mokranjac“, a većina članova ovog orkestra su potom postali članovi narodnog orkestra. Godine 2015. osnovane su i muška i ženska pevačka grupa. Iz redova ove muzičke sekcije ponikli su: Predrag Živković-Tozovac, Fadil Mangalija, Momčilo Stanojević, Snežana Đurišić, Snežana Petković, Tomislav Čolović i drugi.[15][17]

Folklorna sekcija

uredi

Folklorna sekcija je najmasovnija sekcija u „Abraševiću”. Ona izvodi narodne igre iz svih krajeva države. Iz ove sekcije ponikli su neki od igrača koji su potom vodili folklorne sekcije u drugim kulturno-umetničkim društvima, a kraljevčke škole često angažuju igrače iz „Abraševića” tokom organizovanja priredbi. Svojim radom ova sekcija je u mnogome doprinela i međunarodnoj afirmaciji samog „Abraševića”. Folklorni ansambl izvodi oko 50 različitih koreografija.[15][18]

Sekcija modernog baleta

uredi

Ovo je najmlađa sekcija kraljevačkog „Abraševića”, osnovana u septembru 1985. godine. Ubrzo nakon svog nastanka, sekcija je na Republičkoj smotri modernog baleta Srbije 1986. godine bila nagrađena diplomom.[19]

Likovna sekcija

uredi

Likovna sekcija je počela sa radom 1984. godine. Njeni polaznici od likovnih tehnika najradije biraju grafiku i slikanje na platnu. Radovi članova ove sekcije su izlagani širom Srbije, ali je ona u međuvremenu rasformirana.[20]

Reference

uredi
  1. ^ a b Stamenović, Miroslav (1987). „Radničko-umetnička grupa „Abrašević” 1926-1945. Građa za istoriju radničkog pokreta u Kraljevu”. Naša prošlost. 2: 174—175. 
  2. ^ Stamenović, Miroslav (1987). „Radničko-umetnička grupa „Abrašević” 1926-1945. Građa za istoriju radničkog pokreta u Kraljevu”. Naša prošlost. 2: 177. 
  3. ^ Stamenović, Miroslav (1987). „Radničko-umetnička grupa „Abrašević” 1926-1945. Građa za istoriju radničkog pokreta u Kraljevu”. Naša prošlost. 2: 177—178. 
  4. ^ Stamenović, Miroslav (1987). „Radničko-umetnička grupa „Abrašević” 1926-1945. Građa za istoriju radničkog pokreta u Kraljevu”. Naša prošlost. 2: 179. 
  5. ^ Stamenović, Miroslav (1987). „Radničko-umetnička grupa „Abrašević” 1926-1945. Građa za istoriju radničkog pokreta u Kraljevu”. Naša prošlost. 2: 180—183. 
  6. ^ Stamenović, Miroslav (1987). „Radničko-umetnička grupa „Abrašević” 1926-1945. Građa za istoriju radničkog pokreta u Kraljevu”. Naša prošlost. 2: 183—184. 
  7. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 179—182. 
  8. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 182—183. 
  9. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 183—184. 
  10. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 185—186. 
  11. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 195. 
  12. ^ „KUD "Abrašević" Kraljevo”. www.abrasevic.rs. Pristupljeno 2023-10-24. 
  13. ^ Narodni muzej Kraljevo, Centralna stručna arhiva, 214, KUD „Abrašević”
  14. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 191. 
  15. ^ a b v g „KUD "Abrašević" Kraljevo”. www.abrasevic.rs. Pristupljeno 2023-10-24. 
  16. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 191—192. 
  17. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 192—193. 
  18. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 193—194. 
  19. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 194—195. 
  20. ^ Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 195. 

Literatura

uredi
  • Stamenović, Miroslav (1987). „Radničko-umetnička grupa „Abrašević” 1926-1945. Građa za istoriju radničkog pokreta u Kraljevu”. Naša prošlost. 2: 169—188. 
  • Stamenović, Miroslav (1988). „Kulturno-umetničko društvo „Abrašević” u Kraljevu. Posleratni razvoj (1945-1986)”. Naša prošlost. 3: 179—207.