Kandalakša (rus. Кандалакша; krl. Kandalakši, Kannanlakši, Kandalahti; fin. Kantalahti) grad je na krajnjem severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Varošica se nalazi na krajnjem jugu Murmanske oblasti i administrativno pripada njenom Kandalaškom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.

Kandalakša
Kandalakša
Centralni deo grada leti
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Murmanska oblast
RejonKandalaški rejon
Osnovanprvi pomen 1517.
Status grada1938.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 201632.592
Geografske karakteristike
Koordinate67° 09′ 25″ S; 32° 24′ 42″ I / 67.156944° S; 32.411667° I / 67.156944; 32.411667
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina29 m
Kandalakša na karti Rusije
Kandalakša
Kandalakša
Kandalakša na karti Rusije
Kandalakša na karti Murmanske oblasti
Kandalakša
Kandalakša
Kandalakša na karti Murmanske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj184041−184049
Pozivni broj+7 81533
Registarska oznaka51
OKATO kod47 408
OKTMO kod47 608 101 001
Veb-sajt
www.amo-kandalaksha.ru/

Jedno je od najstarijih gradskih naselja na tlu Murmanske oblasti, a zvaničan status grada ima od 1938. godine. Prema procenama nacionalne statističke službe Rusije za 2016. u gradu je živelo 32.592 stanovnika.

Grad se nalazi unutar arktičkog kruga.

Geografija uredi

Grad Kandalakša nalazi se u južnom delu Murmanske oblasti, na oko 200 kilometara južnije od administrativnog centra oblasti Murmanska. Leži na severozapadnoj obali Kandalakškog zaliva Belog mora, na estuarskom ušću reče Nive. Kandalakša je od Moskve udaljena 1.299 kilometara, odnosno 811 kilometara od Sankt Peterburga.

Zbog udaljenosti od obala Barencovog mora na severu, a samim tim i uticaja tople golfske struje koja teče njegovim obalama, u odnosu na Murmansk Kandalakša ima znatno oštriju i kontinentalniju klimu koja predstavlja prelaz od umerene ka subarktičkoj klimi. Leta su tu kratka i prohladna, a zime duge i oštre, ali sa nešto manje snežnih padavina u odnosu na severnija područja. Zbog velike geografske širine 41 dan u godini je označen kao polarni dan (od 1−2. juna do 11−12. jula), dok najkraći dan 22. decembra traje svega 1 sat i 13 minuta (ne javljaju se polarne noći). Prosečna godišnja vrednost temperature vazduha je oko 0,4 °C, najhladniji mesec je januar sa prosečnim temperaturama od -12,2 °C (apsolutni minimum -43,5° С), dok je najtopliji mesec jul sa temperaturama od prosečnih 14,6 °C (aposlutni maksimum 31,6 °C). Vlažnost vazduha je visoka i iznosi u proseku oko 80%, prosečne brzine vetra imaju vrednosti oko 2,6 m/s. Godišnja suma padavina je 543 mm.

Ostrva u zalivu i deo obale nasuprot grada pripadaju zaštićenom Kandalaškom rezervatu biosfere i poznata su po brojnim kolonijama morskih ptica.

Istorija uredi

 
Selo Kandalakša na gravuri Nikolaja Karazina iz XIX veka

Iako se naseljeno mesto Kandalakša (tada selo) u pisanim izvorima prvi put pominje 1517. godine, istoričari se slažu da je samo naselje osnovano znatno ranije, verovatno tokom XI veka (po nekima čak i tokom IX veka). Tokom XIII veka naselje je zajedno sa celim južnim delom Koljskog poluostrva postalo sastavnim delom Novgorodske Republike i u njenim granicama ostalo sve do 1478. godine kada primat na tom području preuzima Velika moskovska kneževina. Godine 1526. desnoj obali Nive je sagrađena crkva posvećena svetom Jovanu Krstitelju, pravoslavni hram u kom su potom pravoslavlje primili starosedelački Laponci koji su živeli na tom području. Nešto kasnije, 1548. godine, uz crkvu se razvio Kandalaški muški manastir (manastir je zatvoren 1792. godine). Car Ivan Grozni je 1554. manastiru na upravu dodelio značajne teritorije u okolini Kandalakše.

U noći 23. maja 1589. švedska vojska je napala Kandalakšu i gotovo u potpunosti je uništili. manastir i okolna seoska imanja su opljačkana i spaljena. Iako je Kandalakški manastir ubrzo obnovljen, već 1591. ponovo je uništen u napadima švedskih i finskih vojski.

Od 1796. Kandalakša i okolina ulazi u sastav Arhangeljske gubernije Ruske Imperije. Tokom Krimskog rata engleska vojska je napala Kandalakšu 6. juna 1855, ali je taj napad uspešno odbijen.

Do intenzivnijeg razvoja grada dolazi nakon gradnje luke 1915, odnosno nakon što je 1918. kroz naselje prošao drum koji je povezivao Murmansk sa Moskvom. U vreme rata ovde je pet meseci boravio jugoslovenski dobrovoljački bataljon.[1]

Godine 1927. formiran je Kandalaški opštinski rejon sa Kandalakšom kao njenim administrativnim sedištem. Dve godine kasnije počela je gradnja hidroelektrane „Niva 2”, prve hidroelektrane na području Koljskog poluostrva. Dve godine kasnije, 1. juna 1932. dotadašnje selo Kandalakša administrativno je preobrazovano u urbano naselje u rangu varošice, a već u aprilu 1938. dobija zvaničan status grada.

Početkom Drugog svetskog rata, u julu 1941. godine grad je bio jedna od glavnih meta napada udruženih nemako-finskih trupa čiji cilj je bilo presecanje strateški važne Murmanske železnice. Zbog herojskog otpora neprijatelju tokom Drugog svetskog rata, grad Kandalakša i njegovi žitelji odlikovani su 1984. godine Ordenom Otadžbinskog rata.

Godine 1995. nekoliko kilometara južnije od grada sagrađena je i u promet puštena potpuno nova naftna luka Vitino. Novi gradski grb i zastava usvojeni su 2008. godine.

Demografija uredi

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 35.654 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2016. grad imao 32.592 stanovnika.[2]

Kretanje broja stanovnika
1926.1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2016.
4.19522.17238.22242.65645.43054.080[3]40.564[4]35.654[5]32.592

Po broju stanovnika Kandalakša se 2016. nalazila na 479. mestu među 1.112 gradova u Rusiji (u obzir su uzeti i gradovi u Republici Krim).

 
Panorama Kandalakše (slikano 2010. godine)

Međunarodna saradnja uredi

Grad Kandalakša ima potpisane ugovore o saradnji sa sledećim gradovima:[6]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Murmansku prugu sagradili su Srbi iz Bosne i Vojvodine. "Vreme", 19. mart 1940, str. 7. digitalna.nb.rs
  2. ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2016 goda”. Arhivirano iz originala 13. 05. 2019. g. Pristupljeno 11. 10. 2016. 
  3. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  5. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  6. ^ Kiselёv, A. A. „Goroda-pobratimы Murmanskoй oblasti”. Kolьskaя эnciklopediя (na jeziku: ruski). Sankt-Peterburg; IS Apatitы: KNC RAN. str. 502. Arhivirano iz originala 28. 01. 2015. g. Pristupljeno 11. 10. 2016. 

Spoljašnje veze uredi