Karbulovo je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 268 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 364 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 520 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 608 stanovnika).

Karbulovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.520
Geografske karakteristike
Koordinate44° 13′ 07″ S; 22° 25′ 35″ I / 44.218666° S; 22.4265° I / 44.218666; 22.4265
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina269 m
Karbulovo na karti Srbije
Karbulovo
Karbulovo
Karbulovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Položaj sela uredi

Karbulovo je ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 11 kilometra zapadno od Negotina. Smešteno je na prosečno 210 metara nadmorske visine, na dolinskoj strani Jaseničke reke, desne pritoke Dunava. Severna geografska širina naselja je 44° 13’ 12”, istočna geografska dužina 22° 25’ 59”, a površina atara 2.135 hektara. Do ovog naselja se može stići direktnim asfaltnim putem od Negotina.

Manji deo seoskog atara je na levoj a znatno veći na desnoj strani Jaseničke reke, gde zahvata skoro ceo gornji deo kose koja je između ove i Čubarske reke. Kuće su na levoj strani Selištanskog potoka i na obema stranama njegove leve pritoke, Trebeža.[1]

Istorija uredi

Po predanju naselje je osnovano krajem 16. ili početkom 17. veka. Na austrijskim kartama 1723-1725. godine zabeleženo je pod nazivom Karbolova, a 1736. godine kao Karbalova. Selo Karbulovo je zabeleženo 1783. i 1784. godine. Godine 1807. pominje se „Petar Karbolovski knez“ a 1811. godine Karbolova. U Karbulovu je 1846. godine bilo 61, 1866. 103, a 1924. godine 196 kuća. Pod današnjim imenom pominje se u periodu 1783-1784. godine. U vreme Prvog srpskog ustanka 1807. godine u njemu je živeo „Petar Karbolovski knez“. Godine 1846. Karbulovo je imalo 61, 1866. 103 kuće, a 1924. godine 196 kuća.[1]

Predanje kaže da su selo u Selištu, koje je pored puta Zaječar-Negotin, zasnovali doseljenici iz Stare Srbije pre 300-400 i više godina. Pošto je selo bilo pored puta, uznemiravano je od strane Turaka, premestilo se u Staro Selo, koje je u dolini Jaseničke reke, ispod puta Negotin-Donji Milanovac. Kako je zbog poplave i malog prostora to mesto bilo nepodesno pa se selo pre 150 godina premestilo na današnje mesto.[2]

Današnje naselje se deli na tri dela: Gajanska Mala, Trebež ili Inostranska Mala i Sredina Sela. Nakon Prvog svetskog rata u njemu su živele sledeće familije: Pržići (slava Sveti Jovan), Gožobarčići i Milutinovići (slava Sveti Jovan), Iličići (slava Sveti Mrata), Bosiljkići, Coljići i Bakići (slava Vavedenje), Šviljaci ili Grujinčići (slava Sveti Nikola), Jelkići (slava Sveti Jovan), Kunići (slava Đurđevdan), Bojići (slava Sveti Stevan), Lukići (slava Mitrovdan), Jerići (slava Sveti Stevan), Bugarčići i Raškovci (slava Sveti Arhanđeo), Mateji ili Bogdančići (slava Sveta Paraskeva), Ilići (slava Đurđevdan), Koprivljani ili Brkići (slava Sveti Toma), Beninski ili Benići (slava Sveti Vasilije), Radivojevići (slava Sveta Paraskeva), Golubovići (slava Sveta Petka), Bađini (slava Sveta Paraskeva), Kajkići (slava Sveta Paraskeva), Mišići (slava SvetiJovan), Stojakovići (slava Sveti Jovan), Stanojlovići (slava Sveti Vasilije), Jonovići (slava Sveti Alimpije) i Paunovići (slava Mitrovdan). Zavetina u naselju Karbulovo je Sveta Trojica.[3]

Stanovništvo Karbulova je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i uglavnom se bavi ratarstvom i stočarstvom.

Godine 1921. Karbulovo je imalo 196 kuća i 858 stanovnika, 1948. godine 198 kuća i 910 stanovnika, a 2002. godine 256 kuća i 517 stanovnika. Godine 2007. na privremenom radu u inostranstvu (Austrija, Nemačka, Francuska) iz ovog naselja je 18 stanovnika.

Četvororazredna osnovna škola u naselju, koja postoji od 1891. godine, školske 2006/2007. godine je imala 15 učenika.

Zemljoradnička zadruga u Karbulovu je osnovana 1930. godine (obnovljena 1947. godine), a Seljačka radna zadruga „Bukovo“ 1947. godine (prestala sa radom 1953. godine). Dom kulture u Karbulovu je napravljen 1955. godine, elektrifikacija naselja je urađena 1958. godine, put asfaltiran 1978. godine, a telefonska centrala napravljena 1980. godine.

Demografija uredi

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Karbulovu je živelo 268 stanovnika što je za 96 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 364 stanovnika. U naselju živi 265 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 50,72 godina (48,32 kod muškaraca i 53,52 kod žena).[4]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 130 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,06 a prema istom popisu u naselju ima 280 stambenih jedinica od kojih je 161 naseljenih.[5]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 910
1953. 871
1961. 847
1971. 789
1981. 721
1991. 608 595
2002. 520 528
2011. 364
2022. 268
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
514 98,84%
Vlasi
  
1 0,19%
Bugari
  
1 0,19%
Jugosloveni
  
1 0,19%
nepoznato
  
2 0,38%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Podatke o naseljima sakupio MIODRAG VELOJIĆ, dipl. geograf radnik Istorijskog arhiva Negotin


Reference uredi

  1. ^ a b Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 215. 
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 217. 
  3. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 216. 
  4. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 23.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 462. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  5. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi